Nodalno-funkcionalne regije Bosne i Hercegovine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Nodalno-funkcionalne regije Bosne i Hercegovine oblikuju se oko urbanih središta. Regije kao trodimenzionalno izdvojeni elementi geosfere, [1][2] oblikuju se oko nodalnih centara (čvorišta) koja djeluju na okolinu i obrnuto okolina na centar. Unutar tog odnosa razvijaju se funkcije koje uslovljavaju upravne, privredne, sociokulturne, saobraćajne i druge osnove kojima je za cilj ravnomjeran razvoj svih regija i ostvarivanje osnovnih društvenih potreba stanovnika regija.[1]

Četiri nodalno-funkcionalne regije[uredi | uredi izvor]

Prema Velikom geografskom atlasu Jugoslavije[3] postoje četiri makroregije:

Isti izvor donosi tematsku kartu koja pretpostavlja slijedeću podjelu na bazi 109 općina:

4 regije
Makroregija Površina, km2 Broj općina
Srednjobosanska 11749 34
Hercegovačka 11419 19
Bosanskokrajiška 17587 28
Sjeveroistočna Bosna 10428 28

Iako isti izvor navodi podatak o ukupnoj površini Bosne i Hercegovine od 51129 km2, zbroj površina svih općina, kao i makroregija iznosi 51183 km2.

Podatak o ukupnoj površini Bosne i Hercegovine od 51129 km2 navodi se prema podatku iz 1953. godine dobivenom od Savezne geodetske uprave. Taj je podatak korišten u Statističkome godišnjaku Jugoslavije za 1954. godinu kao privremeni podatak. Od tada se često koristi iako nije u potpunosti provjeren.

Izvor se dalje koristi brojem od 104 općine, navodeći slijedećih šest općina kao Sarajevo (uže područje): Centar, Ilidža, Novi grad, Novo (Novo Sarajevo), Stari grad i Vogošća. Ostale četiri općine izvor u kartografskome smislu označava posebno, to su: Hadžići, Ilijaš, Pale i Trnovo.

U tekstualnome opisu spominje se drugačiji prostorni raspored makroregija na bazi 104 općine.[3]:

Makroregija Površina, km2 Okvirni broj stanovnika Broj općina
Srednjobosanska 17441 1733000 40
Hercegovačka 14437 616000 21
Bosanskokrajiška 12337 927000 25
Sjeveroistočna Bosna 6915 827000 18

Kada bi se temeljem tekstualnoga opisa izradila karta tada bi iz Tuzlansko-posavske makroregije bilo izdvojeno deset općina: Banovići, Bosanski Brod, Derventa, Doboj, Kladanj, Maglaj, Modriča, Odžak, Teslić i Tešanj, te uvršteno u Srednjobosansku makroregiju. Isto tako iz Bosanskokrajiške makroregije bile bi izdvojene četiri općine: Bosansko Grahovo, Glamoč, Gornji Vakuf i Kupres, te uvrštene u Hercegovačku makroregiju.

Tako bi formirane makroregije rasporedile 104 odnosno 109 općina:

4 regije prema opisu
Makroregija Površina, km2 Broj općina (104) Broj općina (109)
Srednjobosanska 15639 39 44
Hercegovačka 14319 23 23
Bosanskokrajiška 14687 24 24
Sjeveroistočna Bosna 6538 18 18

Kotari kao oblik teritorijalne organizacije[uredi | uredi izvor]

Stanje krajem 1957.

Kotari kao oblik prostorne organizacije u Bosni i Hercegovini postojali su od 1945. do njihova ukidanja 1967. godine. Do 1955. postojali su samo kotari, a od tada su uvedene i općine. Njihov broj razlikovao se kroz postojanje kotara kao oblika prostorne organizacije:

Kotar (1953) Površina, km2 Kotar (1953) Površina, km2 Kotar (1953) Površina, km2 [4]
Banja Luka 3956 Goražde 3462 Sarajevo 4915
Bihać 3992 Jajce 2684 Trebinje 2849
Brčko 2399 Livno 4459 Tuzla 3025
Derventa 1616 Mostar 6492 Zenica 2735
Doboj 2732 Prijedor 3492 Zvornik 2298

Privredni rajoni Bosne i Hercegovine[uredi | uredi izvor]

Privredni rajoni kako ih vidi Kubović[5] bili bi organizirani od kotara. On se ne bavi nazivima takvih rajona, već navodi po prostornoj organizaciji iz 1957. ove privredne rajone sastavljene od slijedećih kotara:

Privredni rajon (1961) Kotari u sastavu [5] Kotari u sastavu
drugih NR
Banja Luka Banja Luka, Bihać, Jajce i Prijedor
Sarajevo Sarajevo, Zenica i Goražde
Tuzla Tuzla, Brčko i Doboj Šabac, NR Srbija
Livno Kotar Livno Zadar, Šibenik i Split, NR Hrvatska [6]
Mostar Kotar Mostar Makarska i Dubrovnik, NR Hrvatska

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Rogić, Veljko. Bitnost problematike regionalizacije i njen odnos prema županijskoj organizaciji, u: Hrvatske županije kroz stoljeća [uredio: Mirošević, Franko], Školska knjiga, Zagreb, 1996., str. 149-154.
  2. ^ Rogić, Veljko. Geografski koncept regije, Geografski glasnik, br. 25, Zagreb, 1963.
  3. ^ a b Bertić, Ivan (urednik) Veliki geografski atlas Jugoslavije, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, septembar 1987., str. 10. i 11.
  4. ^ a b Mardešić, Petar; Dugački, Zvonimir; Zoričić, Josip. Geografski atlas i statističko–geografski pregled svijeta, V. prošireno izdanje, 'Seljačka sloga', Zagreb, 1956., str. 40. i 41.
  5. ^ a b c Kubović, Branko. Regionalni aspekt privrednoga razvitka Jugoslavije, Biblioteka »Ekonomskog pregleda« – časopisa Društva ekonomista Hrvatske, Zagreb, maj 1961., str. 148-150.
  6. ^ Ekonomski institut Narodne Republike Hrvatske, Problemi privrednog razvoja Sjeverne i Srednje Dalmacije i dijela Zapadne Bosne, Zagreb, 1956., Svezak 3., str. 181.