PCMT1

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
PCMT1
Dostupne strukture
PDBPretraga Human UniProta: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

1I1N, 1KR5

Identifikatori
AliasiPCMT1
Vanjski ID-jeviOMIM: 176851 HomoloGene: 55895 GeneCards: PCMT1
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 6 (čovjek)
Hrom.Hromosom 6 (čovjek)[1]
Hromosom 6 (čovjek)
Genomska lokacija za PCMT1
Genomska lokacija za PCMT1
Bend6q25.1Početak149,749,443 bp[1]
Kraj149,811,420 bp[1]
Obrazac RNK ekspresije




Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0102674, GO:0102675 methyltransferase activity
aktivnost sa transferazom
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
protein-L-isoaspartate (D-aspartate) O-methyltransferase activity
cadherin binding
Ćelijska komponenta extracellular vesicle
Egzosom
citoplazma
citosol
Biološki proces Metilacija
protein repair
protein methylation
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)
NM_001252049
NM_001252050
NM_001252051
NM_001252052
NM_001252053

NM_005389
NM_001360452
NM_001360456

n/a

RefSeq (bjelančevina)
NP_001238978
NP_001238979
NP_001238980
NP_001238981
NP_001238982

NP_005380
NP_001347381
NP_001347385

n/a

Lokacija (UCSC)Chr 6: 149.75 – 149.81 Mbn/a
PubMed pretraga[2]n/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek

Protein-L-izoaspartat (D-aspartat) O-metiltransferaza jest enzim koji je kod ljudi kodiran genom PCMT1.[3][4][5]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 227 aminokiselina, а molekulska težina 24.636 Da.[6]

1020304050
MAWKSGGASHSELIHNLRKNGIIKTDKVFEVMLATDRSHYAKCNPYMDSP
QSIGFQATISAPHMHAYALELLFDQLHEGAKALDVGSGSGILTACFARMV
GCTGKVIGIDHIKELVDDSVNNVRKDDPTLLSSGRVQLVVGDGRMGYAEE
APYDAIHVGAAAPVVPQALIDQLKPGGRLILPVGPAGGNQMLEQYDKLQD
GSIKMKPLMGVIYVPLTDKEKQWSRWK

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Tri klase proteinskih karboksil metiltransferaza, koje se razlikuju po specifičnosti supstrata metil-akceptora, pronađene su u prokariotskim i eukariotskim ćelijama. Enzim tipa II katalizira prijenos metilne grupe iz S-adenozil-L-metionina u slobodne karboksilne grupe ostataka D-aspartila i L-izoaspartila. Ovi ostaci koji prihvataju metil, rezultat su spontane deamidacije, izomerizacije i racemizacije normalnih L-asparatilnih i L-asparaginilnih ostataka i predstavljaju mjesta kovalentnog oštećenja proteina koji stare. PCMT1 (EC 2.1.1.77) je enzim za obnovu proteina koji započinje pretvorbu abnormalnih D-aspartyl i L-izoaspartil ostataka u normalni L-aspartil oblik (prema OMIMu).[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000120265 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  3. ^ MacLaren DC, O'Connor CM, Xia YR, Mehrabian M, Klisak I, Sparkes RS, Clarke S, Lusis AJ (Feb 1993). "The L-isoaspartyl/D-aspartyl protein methyltransferase gene (PCMT1) maps to human chromosome 6q22.3-6q24 and the syntenic region of mouse chromosome 10". Genomics. 14 (4): 852–6. doi:10.1016/S0888-7543(05)80104-1. PMID 1478665.
  4. ^ DeVry CG, Clarke S (Jun 1999). "Assignment of the protein L-isoaspartate (D-aspartate) O-methyltransferase gene (PCMT1) to human chromosome bands 6q24→q25 with radiation hybrid mapping". Cytogenet Cell Genet. 84 (1–2): 130–1. doi:10.1159/000015239. PMID 10343128. S2CID 38976877.
  5. ^ a b "Entrez Gene: PCMT1 protein-L-isoaspartate (D-aspartate) O-methyltransferase".
  6. ^ "UniProt, P22061" (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 10. 2021.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]