Slobodni pješak
 | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 |  |
 |
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
|
 | 6 |
| 5 | |
 |
|
|
 |
 |
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
U šahu, slobodni pješak (kolokvijalno slobodnjak) jeste pješak ispred kojeg nema protivničkih pješaka koji bi ga spriječili da dođe do 8. reda, tj. nema pješaka ispred njega na istoj ili susjednoj liniji. Slobodni pješaci mogu biti prednost budući da samo protivničke figure mogu spriječiti njihovu promociju.
Na dijagramu desno bijeli pješaci na b5, c4 i e5 jesu slobodni pješaci, kao i crni pješak na d4. Ako crni odigra fxg4, onda će imati još jednog slobodnjaka na g4, a bijeli na f4.
Branjeni slobodni pješak
[uredi | uredi izvor] | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 | |
|
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
 |
|
 |
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
 |
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
|
 |
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
 |
|
|
|
|
 |
| 3 |
| 2 | |
 |
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
 |
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
Slobodni pješak kojeg brani drugi pješak (ili pješaci) zove se branjeni slobodni pješak. U prvom dijagramu pješaci na linijama b i e jesu branjeni slobodnjaci. Dva ili više slobodnih pješaka na susjednim linijama nazivaju se povezanim slobodnjacima (vidi članak Povezani pješaci) i veoma su jaki. U dijagramu na vrhu b- i c-pješak jesu povezani slobodnjaci. Par povezanih slobodnih pješaka ponekad se naziva parnim valjkom. Za igrača koji ima povezane slobodnjake često je strateški povoljno da ih drži na istom redu i gura ih u tandemu jer to dodatno otežava njihovo blokiranje.
Ponekad se može žrtvovati lahka figura ili više njih kako bi se pješaku očistio put do promocije. U primjeru desno, kako bi razbio blokadu svog pješaka na e6 od strane crne dame, bijeli je nastavio: 30. La3! Dxa3 31. Sh5+! gxh5 32. Dg5+ Kf8 33. Dxf6+, što garantira promociju e-pješaka. Vrijednost slobodnjaka više je nego vrijedna žrtvovanja i lovca i skakača jer se žrtvom lovca crna dama odvlači ispred pješaka. Samo ona i skakač mogu ga blokirati i kad njih ne bude, bijeli e-pješak ima slobodan put do promocije pošto ga crni pješaci ne mogu zaustaviti. Da je na 7. redu bio crni pješak, onda bi se napredovanje bijelog pješaka moglo zaustaviti.[1]
Vanjski slobodni pješak
[uredi | uredi izvor] | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 |  |
 |
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
|
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
To je pješak koji se nalazi na lijevom ili desnom rubu table ili blizu njega i koji je od ostalih pješaka odvojen s nekoliko linija. Takav pješak obično predstavlja jaku prednost za onoga ko ga ima pošto protivnički kralj ne može pokriti obje strane table.
U poziciji prikazanoj desno iz 5. partije meča kandidata 1971. između Bobbyja Fischera i Benta Larsena[2] vanjski slobodni pješak na a-liniji donosi bijelom odlučujuću prednost, čak iako je materijal jednak. Pješak će prisiliti crnog kralja da ode na drugi kraj table kako bi spriječio njegovu promociju ostavljajući bijelom kralju slobodan put da uzme preostale crne pješake i dobije partiju. Bijeli dobija ovako:
- 41. Kd4 Kd6
- 42. a5 f6
- 43. a6 Kc6
- 44. a7 Kb7
- 45. Kd5 h4
- Ako 45...f5, 46. h4 dobija.
- 46. Ke6 1–0 (Müller i Pajeken 2008: 39–40).
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 |  |
|
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
|
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 |  |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
Vanjski slobodni pješak također je snažan i u završnici s lahkim figurama. Nije toliko jak u topovskoj završnici ako protivnički top može doći iza njega (vidi dijagram), kao u Tarraschevom pravilu (Müller i Pajeken 2008: 40–41; Levenfiš i Smislov 1971: 157).
Slobodni pješaci u završnici
[uredi | uredi izvor] | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 | |
|
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
|
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 | |
|
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
 |
| 6 |
| 5 | |
|
|
 |
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
 |
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
 |
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
Slobodni pješaci naročito su važni (često i odlučujuća prevaga) u završnici. Pozicija lijevo predstavlja dramatičan primjer za to. Bijeli nema slobodnjaka i čini se da je u očajnoj situaciji pošto će crni kralj ubrzo napasti njegove pješake potezom ...Kg4. Ali bijeli zapravo pravi slobodnjaka žrtvenom kombinacijom i dobija: 1. g6! fxg6 (ili 1...hxg6 2. f6! gxf6 3. h6!) 2. h6! gxh6 3. f6! i novonastali bijeli slobodnjak ne može biti uhvaćen. Ako je na potezu crni, on mora izbjeći ovu kombinaciju igrajući 1...g6! (ne 1...f6 2. h6! ni 1...h6 2. f6!).
Pošto slobodnjaci ispred sebe nemaju protivničke pješake koji bi ih zaustavili, prijetnja njihove promocije često prisiljava protivnika da koristi neku figuru za njihovo blokiranje ili uzimanje, trošeći pritom vrijeme i imobilizirajući materijal ili ga čak gubeći (npr, kad se figura koja brani figuru koja blokira pješaka mora pomjeriti). I zaista, vrijednost jednog ili više slobodnjaka koji su blizu 8. reda često je jednaka vrijednosti figure ili čak veća od nje. Četiri primjera za to prikazana su na dijagramu desno. U gornjem lijevom kvadrantu table povezani bijeli slobodnjaci na 6. redu jači su od crnog topa. Čak i ako je crni na potezu, on ne može spriječiti promociju jednog od njih. Slično tome, u gornjem desnom kvadrantu crni lovac ne može zaustaviti oba bijela pješaka. Bijeli promovira pješaka nakon 1. f7 (1. h7 također dobija) Lxf7 2. h7, nakon čega slijedi 3. h8=D. U donjem lijevom kvadrantu bijela dama ne može spriječiti promociju crnog pješaka, a da crni kralj pritom ne ostane u patu. Donji desni kvadrant pokazuje koliko je skakaču nezgodno da se bavi slobodnim pješakom, naročito ako se radi o krajnjem pješaku. Bijeli skakač zapravo je i više nego beskoristan u pokušavanju da se zaustavi crni pješak. On to ne može učiniti sam, a ako se bijeli kralj (koji bi mogao stići pješaka da skakača nema tu) približi potezom 1. Kf2 (nadajući se da će uslijediti 1...hxg2? 2. Kxg2), crni igra 1... h2! i 2... h1=D.
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 |  |
|
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 |  |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 |  |
|
|
|
|
|
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
|
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
Upečatljiv (iako vrlo neobičan) primjer snage slobodnih pješaka prikazan je na dijagramu lijevo, u završetku studije čiji je autor Leopold Mitrofanov. Crni, koji ima damu, lovca i skakača, bespomoćan je protiv dvaju bijelih slobodnjaka koji prijete i 10. b7# i 10.c8=D+ Lb8 11. b7#.
- Ako 9...Dd5, 10. c8=D+ Lb8 11. b7+ Dxb7+ 12. Dxb7#.
- Ako 9...Dg6, 10. c8=D+ Lb8 11. Db7#.
- Ako 9...Da5+, 10. Kxa5 Kb7 11. bxa7 i crni ne može zaustaviti oba pješaka.
Citati
[uredi | uredi izvor]- "Slobodni pješak je kriminalac koga treba držati pod ključem. Blage mjere, poput policijskog nadzora, nisu dovoljne." – Aron Nimzowitsch[3]
- "Slobodni pješaci moraju se gurati!" – (nepoznat)
- "Crni pješaci putuju brže od bijelih." – (nepoznat; popularno se pripisuje ŠK "Manhattan")
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^
Prikaz partije Botvinik–Capablanca, turnir AVRO, 1938. na Chessgames.com (en)
- ^
Prikaz partije Fischer–Larsen (1971) na Chessgames.com (en)
- ^ "Nimzowitschev citat". Arhivirano s originala, 20. 8. 2012. Pristupljeno 22. 8. 2014.
Reference
[uredi | uredi izvor]- Golombek, Harry (1977), Golombek's Encyclopedia of Chess, Crown Publishing, ISBN 0-517-53146-1 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- Hooper, David; Whyld, Kenneth (1992), The Oxford Companion to Chess (second izd.), Oxford University Press, ISBN 0-19-866164-9 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- Levenfiš, Grigorij; Smislov, Vasilij (1971), Rook endings, Batsford, ISBN 0-7134-0449-3 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- Müller, Karsten; Pajeken, Wolfgang (2008), How to Play Chess Endings, Gambit Publications, ISBN 978-1-904600-86-2 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)