Tin Srbić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tin Srbić
Lični podaci
Nastupao/-la za zemlju Hrvatska
Rođenje (1996-09-11) 11. septembar 1996 (27 godina)
Zagreb
Visina170 cm
DisciplinaVratilo
KlubZTD Hrvatski sokol
Glavni trener(i)Lucijan Krce
Ažurirano: 9. 10. 2023..

Tin Srbić hrvatski je gimnastičar. Specijalist je za vratilo; svi rezultati spomenuti u ovom članku odnose se na tu disciplinu.

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Zagrebu 11. septembra 1996. u porodici Saše i Karin Srbić i ima stariju sestru Tenu.[1] Gimnastiku je počeo vježbati sa četiri godine u klubu ZTD Hrvatski sokol. Dvije godine kasnije slomio je dvije kosti ispod lakta nakon pada s vratila.[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

2016.[uredi | uredi izvor]

Na takmičenju Svjetskog kupa u Bakuu osvojio je prvu veću medalju u karijeri: bronzu.[3] Do kraja sezone osvojio je još tri bronze: u Ljubljani, Osijeku i Szombathelyju.[4][5][6]

2017.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je ponovo počeo u Bakuu, osvojivši šesto mjesto.[7] Zatim je u Dohi bio drugi iza Xiao Ruotenga[8] da bi u maju u Kopru osvojio zlatnu medalju.[9] Istog mjeseca ponovio je uspjeh iz Kopra na domaćem terenu u Osijeku,[10] a zatim je na Challenge Cupu u Parizu bio šesti.[11] Potom je uslijedio vrhunac njegove dotadašnje karijere – na Svjetskom prvenstvu u Montréalu osvojio je zlatnu medalju i postao prvi Hrvat s titulom svjetskog prvaka u gimnastici.[2][12][13]

2018.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo osvajanjem zlatne medalje na takmičenju Svjetskog kupa u Dohi.[2] Potom je u Osijeku također pobijedio, i to s prednošću većom od jednog boda.[14] Na Challenge Cupu u Parizu bio je šesti, kao i godinu prije.[15] Na Svjetskom prvenstvu završio je na četvrtom mjestu, 0,033 boda iza Sama Mikulaka, koji je osvojio bronzu.[16] Nakon prvenstva osvojio je srebro na takmičenju Svjetskog kupa u Cottbusu, gdje je bolji bio Epke Zonderland.[17]

2019.[uredi | uredi izvor]

Na takmičenju Svjetskog kupa u Melbourneu završio je na sedmom mjestu nakon što nije uspio izvesti stoj na rukama poslije prvog elementa.[18] U Bakuu je opet ostao na drugom mjestu iza Zonderlanda za 0,033 boda.[19] U martu se vratio na vrh pobijedivši u Dohi.[20] Zatim je nastupio na Evropskom prvenstvu u Szczecinu, gdje se još jednom morao zadovoljiti srebrnom medaljom iza Zonderlanda.[21] U Osijeku je ovog puta bio šesti.[22] Na Prvenstvu Hrvatske nije imao konkurenciju, ostavivši prvog pratioca više od tri boda iza sebe.[23] U septembru je osvojio zlato na Challenge Cupu u Parizu.[24] Na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu odlučio je izvesti lakšu vježbu zbog povrede zapešća, što mu je donijelo još jednu srebrnu medalju; zlato je osvojio Brazilac Arthur Mariano.[25] Kvalificiravši se za finale na vratilu, izborio je i nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju.[26]

2020.[uredi | uredi izvor]

Prvi uspjeh u sezoni ostvario je na takmičenju Svjetskog kupa u Szombathelyju, osvojivši zlato.[27] Na državnom prvenstvu ponovo je bio više nego uvjerljiv, s prednošću od gotovo četiri boda.[28] S Evropskog prvenstva u Mersinu vratio se s novim srebrom, dok je zlatnu medalju izborio Litvanac Robert Tvorogal.[29]

2021.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je otvorio pobjedama na takmičenjima Svjetskog kupa u Varni i Osijeku.[30][31] Predstavljao je Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Tokiju. Tokom kvalifikacijskih vježbi plasirao se u finale kao treći, iza Daikija Hashimota i Milada Karimija. U finalu je povisio stepen težine svoje vježbe sa 6,2 na 6,5. Na kraju je osvojio srebrnu medalju iza Hashimota, postavši drugi Hrvat s olimpijskom medaljom u gimnastici; prvi je to uspio Filip Ude, koji je na konju s hvataljkama također osvojio srebro u Pekingu 2008.[32][33][34] Odlučio je preskočiti Svjetsko prvenstvo u Kitakyushuu kako bi prilagodio vježbe novom pravilniku za bodovanje za period 2022–2024.[35]

2022.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je počeo drugim mjestom na takmičenju Svjetskog kupa u Cottbusu, gdje je ostao iza Amerikanca Brodyja Malonea.[36] U Dohi se plasirao u finale kao prvi, ali se povukao iz njega zbog povrede ramena.[37]

2023.[uredi | uredi izvor]

S Evropskog prvenstva, kojem je domaćin bila Antalya, donio je zlatnu medalju, što mu je prva medalja tog sjaja na kontinentalnim prvenstvima.[38]

Na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu ponovio je uspjeh iz Stuttgarta 2019, osvojivši srebro.[39]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Četiri puta izabran je za Hrvatskog sportista godine u izboru Sportskih novosti (2017, 2019, 2021, 2023).[40]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kao klinac je umalo odustao od gimnastike: Išao je na pripreme s klubom i plakao svaki dan, rekao nam je da ne želi više". Jutarnji list. 14. 10. 2017. Pristupljeno 20. 4. 2022.
  2. ^ a b c "Faces of Gymnastics: Tin Srbic charts his dramatic route with Tokyo 2020 the target". FIG. 23. 5. 2018. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  3. ^ "Japan, Brazil best at Baku World Challenge Cup". FIG. 22. 2. 2016. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  4. ^ "Finals – Artistic Gymnastics World Cup/Series, Ljubljana, 8–10 April 2016" (PDF). Gymnastics Results. FIG. 10. 4. 2016. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  5. ^ "World Challenge Cup 2016 Osijek (CRO) 2016 April 28 – May 1". Gymnastics Results. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  6. ^ Lauren Hopkins (7. 10. 2016). "2016 Szombathely Challenge Cup Results". The Gymternet. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  7. ^ "FIG World Cup 2017 AGF Trophy Baku (AZE) 2017 March 16–19 Men's Apparatus Final" (PDF). Gymnastics Results. FIG. 19. 3. 2017. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  8. ^ "10th FIG Artistic Gymnastics Individual Apparatus World Cup March 22nd – 25th 2017, Doha (QAT), Men's Horizontal Bar Final" (PDF). Gymnastics Results. FIG. 25. 3. 2017. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  9. ^ "Iordache returns in force at World Challenge Cup in Slovenia". FIG. 15. 5. 2017. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  10. ^ "Brazil and Russia shine at Osijek World Challenge Cup". FIG. 22. 5. 2017. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  11. ^ Lauren Hopkins (16. 9. 2017). "2017 Paris Challenge Cup Results". The Gymternet. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  12. ^ "Biggest success in Croatian gymnastics: Tin Srbić world champion!". The Voice of Croatia. 9. 10. 2017. Arhivirano s originala, 19. 1. 2019. Pristupljeno 17. 1. 2019.
  13. ^ "Five new champions as Montreal Worlds draw to a close". FIG. 10. 9. 2017. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  14. ^ "Srbić, Varinska victorious at Osijek World Challenge Cup". FIG. 28. 5. 2018. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  15. ^ Lauren Hopkins (4. 10. 2018). "2018 Paris Challenge Cup Men's Results". The Gymternet. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  16. ^ "48th Artistic Gymnastics World Championships Doha (QAT), 25 October – 3 November 2018, Men's Horizontal Bar Final" (PDF). Gymnastics Results. FIG. 3. 11. 2018. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  17. ^ "Individual qualification for 2020 Olympics begins in Cottbus". FIG. 26. 11. 2018. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  18. ^ Lauren Hopkins (24. 2. 2019). "Ferrari Golden in Comeback Performance". The Gymternet. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  19. ^ "Gymnasts from nine nations golden at Baku World Cup". FIG. 18. 3. 2019. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  20. ^ Lauren Hopkins (26. 3. 2019). "2019 Doha World Cup Men's Results". The Gymternet. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  21. ^ "8th European Men's and Women's Artistic Gymnastics Individual Championships – Men Artistic Gymnastics Apparatus Final" (PDF). Gymnastics Results. Evropski gimnastički savez. 14. 4. 2019. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  22. ^ Lauren Hopkins (28. 5. 2019). "2019 Osijek Challenge Cup Men's Results". The Gymternet. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  23. ^ Lauren Hopkins (11. 6. 2019). "2019 Croatian Championships Men's Results". The Gymternet. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  24. ^ "Eight nations grab gold at Paris World Challenge Cup". FIG. 18. 9. 2019. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  25. ^ "Biles breaks all-time medal record as Stuttgart Worlds end". FIG. 13. 10. 2019. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  26. ^ Lauren Hopkins (7. 10. 2019). "Who Qualified to Tokyo?". The Gymternet. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  27. ^ "FIG 2020 World Challenge Cup Szombathely (HUN), Oct 2-4, Men's Apparatus Finals" (PDF). Gymnastics Results. FIG. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  28. ^ Lauren Hopkins (23. 11. 2020). "2020 Croatian Championships Men's Results". The Gymternet. Pristupljeno 31. 3. 2022.
  29. ^ "34th European Men's Artistic Gymnastics Championships – Men Artistic Gymnastics Apparatus Final" (PDF). Gymnastics Results. Evropski gimnastički savez. 13. 12. 2020. Pristupljeno 30. 3. 2022.
  30. ^ "Kovtun claims two golds, Perebinosova wins full set of medals in Varna". FIG. 31. 5. 2021. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  31. ^ "Srbić with gold, Đerek with gold and bronze are going to Tokyo!". Dobro World Cup Osijek 2021. 15. 6. 2021. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  32. ^ "Tin Srbić wins Olympic silver after brilliant performance in Men's Horizontal Bar". Hrvatski olimpijski odbor. 3. 8. 2021. Arhivirano s originala, 29. 8. 2021. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  33. ^ Daniela Rogulj (3. 8. 2021). "Gymnast Tin Srbić Secures Olympic Silver Medal, 8th Medal for Croatia in Tokyo!". Total Croatia News. Arhivirano s originala, 3. 8. 2021. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  34. ^ "Olympics: Tin Srbić wins gymnastics silver medal for Croatia". Croatia Week. 3. 8. 2021. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  35. ^ "Croatia's Tin Srbic adjusts to new challenges as he travels to Doha for the World Cup". FIG. 1. 3. 2022. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  36. ^ Vedran Božičević (27. 2. 2022). "Tin Srbić Sredrni Na Svjetskom kupu: 'Iskreno, nisam se nadao da ću tako brzo moći napadati postolja'". Sportske novosti. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  37. ^ "Illia Kovtun wins gold, silver and bronze at the World Cup in Doha". FIG. 7. 3. 2022. Pristupljeno 28. 3. 2022.
  38. ^ "Tin Srbić osvojio zlatnu medalju na Europskom prvenstvu!". HRT. 16. 4. 2023. Pristupljeno 29. 6. 2023.
  39. ^ "Srbić viceprvak svijeta, osigurao i Olimpijske igre u Parizu!". HRT. 8. 10. 2023. Pristupljeno 8. 10. 2023.
  40. ^ "Tin Srbić sportaš godine u izboru Sportskih novosti!". Hrvatski gimnastički savez. 27. 12. 2021. Pristupljeno 31. 3. 2022.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]