Goran Ivanišević

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Goran Ivanišević
NadimakZec
Država SFRJ (1988–1991)
Hrvatska (1991–2004)
Rođenje (1971-09-13) 13. septembar 1971 (52 godine)
Split, SFRJ
Visina193 cm
Težina81 kg
Prof. početak1988.
Kraj karijere2004.
Ruka kojom igraLijeva (dvoručni bekhend)
Novčane nagrade19.878.007 $
Međ. ten. kuća slavnih2020.
Pojedinačno
Pobjede–porazi599–333 (64,27%)
Osvojeni turniri22
Najbolji plasman2 (4. 7. 1994)
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno
Australian OpenČF (1989, 1994, 1997)
Roland GarrosČF (1990, 1992, 1994)
WimbledonP (2001)
US OpenPF (1996)
Ostali turniri
Masters CupPF (1992, 1993, 1996)
Grand Slam CupP (1995)
Olimpijske igrePF (1992)
Parovi
Pobjede–porazi263–226 (53,78%)
Osvojeni turniri9
Najbolji plasman20 (6. 1. 1992)
Uspjeh na Grand Slamu u parovima
Australian Open2K (1990, 1994)
Roland GarrosF (1990, 1999)
Wimbledon3K (1989, 1993)
US OpenČF (1997)
Ostali turniri
Olimpijske igrePF (1992)
Timska takmičenja
Davis CupP (2005)
Hopman CupP (1996)
Trenerska karijera
Trenerska dostignuća
Spisak značajnih turnira
(s prvakom)
Medalje
Olimpijske igre – Tenis
Bronzana medalja – treće mjesto Barcelona 1992. Singl
Bronzana medalja – treće mjesto Barcelona 1992. Parovi
Ažurirano: 20. 11. 2023.

Goran Ivanišević hrvatski je teniser, pobjednik Wimbledona 2001. i Davis Cupa 2005. s reprezentacijom Hrvatske. Najbolji plasman na ATP-listi u karijeri mu je drugo mjesto, ostvareno 1994.

Dobitnik je hrvatske Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" (1992).

Presjek karijere[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Splitu od oca Srđana i majke Gordane (rođ. Škaričić).[1] Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988. Iste godine osvaja svoj prvi turnir u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom, ali se kasnije fokusirao više na pojedinačnu karijeru nego na onu u parovima iako je i u njoj imao uspjeha, osvojivši devet turnira. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. Na Roland Garrosu izbacio je Borisa Beckera u prvom kolu i probio se do četvrtfinala. Na istom je turniru u paru sa Čehom Petrom Kordom stigao do finala, gdje su ih porazili Španci Sergio Casal i Emilio Sánchez. Nekoliko sedmica kasnije igra polufinale Wimbledona, gdje gubi od Beckera, koji je tada predvidio da će Ivanišević u budućnosti postati vimbldonski pobjednik. Iste godine Ivanišević osvaja turnir u Stuttgartu i pomaže Jugoslaviji da osvoji Svjetsko ekipno prvenstvo u tenisu. Igrao je za Jugoslaviju u osam Davis Cup mečeva prije nego što je napustio tim nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske.[2]

Ubrzo je postao poznat po napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisera s najviše asova na ATP-turnirima. Sposoban pobijediti bilo koga na svijetu kad je u najboljoj formi, također je bio poznat po povremenim nastupima bijesa na terenu (obično usmjerenim na samog sebe) i nestalnosti kvaliteta njegove igre. Primio je prijetnje smrću na turniru u Adelaideu 1992,[3], ali ga to nije omelo da osvoji taj turnir.

Iste godine igra finale Wimbledona do kojeg je protutnjao pobijedivši zaredom Lendla, Edberga i Samprasa. U finalu ga je čekao Andre Agassi. Iako je bio favorit, izgubio je 2–3 u setovima, ne iskoristivši brejk-loptu kod 3–3 u petom. U posljednjem gemu tog meča napravio je dvije dvostruke servis-greške u prva dva poena iako ih je dotad u meču napravio samo pet. Broj asova na tom turniru (206) bio je tada najveći u historiji ATP-turnira (taj rekord srušio je tek 2001, odserviravši 213 asova upravo na Wimbledonu i on važi i danas). U finalu je servirao 39 asova, dok ih je Agassi imao 37 na cijelom turniru. To je bio težak poraz, ali s obzirom na to da je imao samo 20 godina, predviđena mu je svijetla budućnost. Kasnije te godine, nastupajući prvi put za nezavisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvaja dvije bronzane medalje – pojedinačno i u paru sa Goranom Prpićem, a osim toga je osvojio još četiri turnira.

Već 1994. igra svoje drugo finale Wimbledona. Bolji od njega bio je Sampras (6–7, 6–7, 0–6). Uprkos porazu, došao je do 2. mjesta na ATP-listi, što je njegov najbolji plasman u karijeri.

Godine 1995. osvaja Grand Slam Cup, pobijedivši u finalu Todda Martina (3–0). Nastavlja sa sjajnim igrama na Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je tu pobijedio Sampras (2–3).

Tokom 1996. osvaja pet turnira (najviše u karijeri u jednoj godini) i ponovo igra finale Grand Slam Cupa, ali ovog puta gubi od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli. Te godine pobijedio je Edberga za ulazak u polufinale US Opena, što mu je bilo prvo (i jedino) polufinale na nekom Grand Slam turniru mimo Wimbledona; taj meč ujedno je bio i posljednji Edbergov meč u karijeri na nekom GS turniru. Ivaniševića je u polufinalu pobijedio opet Sampras (1–3). (Sampras je otišao do kraja pobijedivši u finalu Michaela Changa, osvojivši tako svoj četvrti US Open.)

Godine 1998. ponovo igra finale Wimbledona, treće u karijeri. Iako je Sampras ovog puta bio veliki favorit, Ivanišević je uspio odvesti meč u peti set, ali je i ovog puta Sampras na kraju bio uspješniji. Nakon tog izgubljenog finala mnogi su bili sumnjičavi u vezi s njegovom izjavom da će jednom postati vimbldonski pobjednik.

Ivanišević je 1999. u paru sa Jeffom Tarangom ponovo ušao u finale parova na Roland Garrosu, ali su ih porazili Indijci Mahesh Bhupathi i Leander Paes. Međutim, tokom 1999, 2000. i 2001. zbog povrede ramena propušta brojne turnire, pa mu opada rejting, te je u ljeto 2001. bio 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se direktno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu, kao trostrukom finalistu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala, pobijedivši, između ostalih, Moyu, Roddicka i Safina. U antologijskom polufinalu, koje se zbog kiše igralo čak tri dana, u pet setova pobijedio je domaćeg favorita, Tima Henmana (četverostrukog polufinalista Wimbledona), preokrenuvši meč nakon što je izgubio treći set 0–6 za samo 18 minuta i stigavši Henmanovo vodstvo u četvrtom. U finalu ga je čekao Patrick Rafter, koji je i godinu prije igrao finale i izgubio od Samprasa (1–3). To je bilo prvo Ivaniševićevo finale nakon 1998. U vrlo izjednačenom finalu, koje je trajalo nešto malo više od tri sata, slavio je Ivanišević (6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7) i tako postao igrač s najnižim plasmanom na ATP-listi u historiji i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir, i to dva mjeseca prije svog 30. rođendana.[4] Do danas je ostao jedini teniser koji je osvojio Grand Slam turnir s pozivnicom. Taj uspjeh svrstan je na 16. mjesto liste 100 najvećih sportskih trenutaka koju je sastavila britanska televizija Channel 4.

Dan nakon osvajanja Wimbledona priređen mu je veličanstven doček u Splitu na kojem se okupilo preko 150.000 ljudi, predvođenih lokalnim i državnim zvaničnicima koji su ga dočekali u splitskoj luci, uz paradu brodova i vatromet, a za vrhunac slavlja pobrinuo se sam Ivanišević, koji se svukao i skočio u more.[5] Kasnije te godine dobio je BBC-jevu nagradu za sportsku ličnost godine izvan Velike Britanije.

Vimbldonska titula bila mu je posljednja u karijeri. Nakon Wimbledona se povlači iz tenisa radi operacije ramena i vraća se 2004. kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u trećem kolu na centralnom terenu, što je bio njegov posljednji profesionalni meč u karijeri.

Godine 2005. bio je član hrvatskog Davis Cup tima u finalu protiv Slovačke u Bratislavi, u kojem je Hrvatska pobijedila i tako prvi put osvojila najprestižnije ekipno tenisko takmičenje. Iako nije igrao, dobio je pobjedničku medalju, a ime mu je ugravirano na trofej pored imena ostalih članova tima (Mario Ančić, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić i selektor Nikola Pilić).

Dugo je bio svjetski rekorder po broju asova u karijeri. U čak pet sezona odservirao ih je više od 1.000, a najviše 1996 – 1477. Samo su trojica tenisera osim njega uspjela servirati više od 1.000 asova u sezoni. Ukupan broj asova koji se navodi (10.183 iz 895 mečeva)[6] nepotpun je podatak jer se ATP-ova statistika asova vodi od 1991. Ivanišević je, prema ATP-ovim podacima, zabilježio 599 pobjeda i 333 poraza, što je 932 meča ili 37 mečeva više od broja mečeva iz kojih se računa broj asova. Osim toga, iz ATP-ovih statistika može se vidjeti da je 1988. odigrao pet mečeva (1–4), 1989. 46 mečeva (26–20), a 1990. 69 mečeva (46–23), pa je vrlo vjerovatno da je njegov ukupan broj asova znatno veći od 10.183. Statistike mečeva za navedene godine nisu dostupne tako da nije poznato koliko je asova postigao navedenih godina.

Završio je profesionalnu karijeru s 22 pojedinačne titule i devet titula u parovima.

Nakon povlačenja[uredi | uredi izvor]

U junu 2006. nastupio je na egzibicijskom turniru u Calderstone Parku u Liverpoolu. U novembru iste godine osvojio je turnir za seniore, pobijedivši u finalu još jednu legendu svjetskog tenisa, Johna McEnroea (7–6 /12/, 7–6 /1/).

Godine 2007. Roger Federer, koji je išao na petu uzastopnu vimbldonsku titulu u finalu protiv Nadala, trenirao je s Ivaniševićem i rekao da mu je to pomoglo protiv Nadala:

“ Pa, mislim da je dobro prije finala vježbati protiv ljevaka barem pola sata jer sam do finala igrao protiv 6 dešnjaka. Stoga je, naravno, teško ući u meč i igrati protiv ljevaka. To naročito uvijek osjetim na vraćanju servisa. Čitavi poeni igraju se na drukčiji način. Gdje obično igram bekhend-kros, protiv Rafe moram igrati bekhend-paralelu. Pitao sam jučer Gorana želi li trenirati sa mnom. Rekao je: 'Sigurno, tu sam'. Bio sam vrlo sretan što je to učinio. ”

Od septembra 2013. do jula 2016. bio je trener Marina Čilića,[7] koga je na US Openu 2014. vodio do prve titule na Grand Slam turnirima u karijeri. 8. augusta 2016. Tomáš Berdych na društvenim je mrežama objavio da će mu Ivanišević biti novi trener, počevši od Cincinnati Mastersa 2016. Saradnja s Berdychom okončana je sljedeće godine.

Nogomet[uredi | uredi izvor]

Nakon osvajanja Wimbledona potpisao je kratkoročni ugovor s Hajdukom. Još kao dječak trenirao je i nogomet (u Hajduku) uporedo s tenisom, za koji se kasnije i opredijelio, pa mu je igranje za Hajduk ostalo neispunjena želja.[8] Od ostalih klubova navija za West Bromwich Albion. Počeo je navijati za njih nakon što su se 2005. izvukli od ispadanja u Drugu ligu.[9] Nosio je njihov dres na zagrijavanju prije finala BlackRock Mastersa 2006.[10]

Također je učestvovao u egzibicijskoj utakmici hrvatske reprezentacije i međunarodnih nogometnih zvijezda 7. oktobra 2002. u Zagrebu. To je bila posljednja utakmica u karijeri Zvonimira Bobana, veznjaka i kapitena reprezentacije. Ivanišević je postigao gol za 1–1 (utakmicu su dobile međunarodne zvijezde rezultatom 1–2).

Nacionalni naboj[uredi | uredi izvor]

Ivanišević je skrenuo pažnju međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj tokom turnira u Wimbledonu 1991. kad je oštro osudio agresiju i tražio pomoć međunarodne zajednice. Na OI 1992. u Barceloni Hrvatska je prvi put samostalno nastupila, a Ivanišević je tom prilikom osvojio dvije medalje.

Grand Slam finala[uredi | uredi izvor]

Pobjede (1)[uredi | uredi izvor]

Godina Grand Slam Protivnik u finalu Rezultat
2001. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Australija Patrick Rafter 6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7

Porazi (3)[uredi | uredi izvor]

Godina Grand Slam turnir Protivnik Rezultat
1992. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 7–6, 4–6, 4–6, 6–1, 4–6
1994. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 6–7, 6–7, 0–6
1998. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 7–6, 6–7, 4–6, 6–3, 2–6

ATP finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Pobjede (22)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grand Slam (1)
Masters Cup (0)
Grand Slam Cup (1)
ATP Masters (2)
ATP Tour (18)
Br. Godina Turnir Protivnik Rezultat
1. 1990. Njemačka Stuttgart (o) Argentina Guillermo Pérez Roldán 6–7, 6–1, 6–4, 7–6
2. 1991. Ujedinjeno Kraljevstvo Manchester Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 6–4, 6–4
3. 1992. Australija Adelaide Švedska Christian Bergström 1–6, 7–6, 6–4
4. 1992. Njemačka Stuttgart (d) Švedska Stefan Edberg 6–7, 6–3, 6–4, 6–4
5. 1992. Australija Sydney (d) Švedska Stefan Edberg 6–4, 6–2, 6–4
6. 1992. Švedska Stockholm Francuska Guy Forget 7–6, 4–6, 7–6, 6–2
7. 1993. Rumunija Bukurešt Rusija Andrej Čerkasov 6–2, 7–6
8. 1993. Austrija Beč Austrija Thomas Muster 4–6, 6–4, 6–4, 7–6
9. 1993. Francuska Pariz Ukrajina Andrej Medvedev 6–4, 6–2, 7–6
10. 1994. Austrija Kitzbühel Francuska Fabrice Santoro 6–2, 4–6, 4–6, 6–3, 6–2
11. 1994. Japan Tokio (d) Sjedinjene Američke Države Michael Chang 6–4, 6–4
12. 1995. Njemačka Grand Slam Cup, München Sjedinjene Američke Države Todd Martin 7–6, 6–3, 6–4
13. 1996. Hrvatska Zagreb Francuska Cédric Pioline 3–6, 6–3, 6–2
14. 1996. Ujedinjeni Arapski Emirati Dubai Španija Albert Costa 6–4, 6–3
15. 1996. Italija Milano Švicarska Marc Rosset 6–3, 7–6
16. 1996. Nizozemska Rotterdam Rusija Jevgenij Kafeljnikov 6–4, 3–6, 6–3
17. 1996. Rusija Moskva Rusija Jevgenij Kafeljnikov 3–6, 6–1, 6–3
18. 1997. Hrvatska Zagreb Ujedinjeno Kraljevstvo Greg Rusedski 7–6, 4–6, 7–6
19. 1997. Italija Milano Španija Sergi Bruguera 6–2, 6–2
20. 1997. Austrija Beč Ujedinjeno Kraljevstvo Greg Rusedski 3–6, 6–7, 7–6, 6–2, 6–3
21. 1998. Hrvatska Split Ujedinjeno Kraljevstvo Greg Rusedski 7–6, 7–6
22. 2001. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Australija Patrick Rafter 6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7

Porazi (27)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grand Slam (3)
Masters Cup (0)
Grand Slam kup (1)
ATP Masters (5)
ATP Tour (18)
Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
1. 1989. Italija Firenca Argentina Horacio de la Peña 4–6, 3–6
2. 1990. Hrvatska Umag Hrvatska Goran Prpić 3–6, 6–4, 4–6
3. 1990. Sjedinjene Američke Države Long Island Švedska Stefan Edberg 6–7, 3–6
4. 1990. Francuska Bordeaux Francuska Guy Forget 4–6, 3–6
5. 1990. Švicarska Basel Sjedinjene Američke Države John McEnroe 7–6, 6–4, 6–7, 3–6, 4–6
6. 1991. Sjedinjene Američke Države New Haven Češka Petr Korda 4–6, 2–6
7. 1992. Italija Milano Italija Omar Camporese 6–3, 3–6, 4–6
8. 1992. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 7–6, 4–6, 4–6, 6–1, 4–6
9. 1993. Katar Doha Njemačka Boris Becker 6–7, 6–4, 5–7
10. 1993. Italija Rim Sjedinjene Američke Države Jim Courier 1–6, 3–6, 2–6
11. 1993. Švedska Stockholm Njemačka Michael Stich 6–4, 6–7, 6–7, 2–6
12. 1994. Njemačka Stuttgart (d) Švedska Stefan Edberg 6–4, 4–6, 2–6, 2–6
13. 1994. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 6–7, 6–7, 0–6
14. 1994. Rumunija Bukurešt Argentina Franco Davín 2–6, 4–6
15. 1994. Švedska Stockholm Njemačka Boris Becker 6–4, 4–6, 3–6, 6–7
16. 1995. Njemačka Hamburg Ukrajina Andrej Medvedev 3–6, 2–6, 1–6
17. 1996. Australija Sydney (o) Sjedinjene Američke Države Todd Martin 7–5, 3–6, 4–6
18. 1996. Belgija Antwerpen Njemačka Michael Stich 3–6, 2–6, 6–7
19. 1996. Sjedinjene Američke Države Key Biscayne Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 0–3 predaja (bol u vratu)
20. 1996. Sjedinjene Američke Države Indianapolis Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 6–7, 5–7
21. 1996. Njemačka Grand Slam Cup, München Njemačka Boris Becker 3–6, 4–6, 4–6
22. 1997. Ujedinjeni Arapski Emirati Dubai Austrija Thomas Muster 5–7, 6–7
23. 1997. Ujedinjeno Kraljevstvo Queen's Club Australija Mark Philippoussis 5–7, 3–6
24. 1998. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 7–6, 6–7, 4–6, 6–3, 2–6
25. 1998. Sjedinjene Američke Države New Haven Slovačka Karol Kučera 4–6, 7–5, 2–6
26. 1998. Kina Šangaj Sjedinjene Američke Države Michael Chang 6–4, 1–6, 2–6
27. 1998. Rusija Moskva Rusija Jevgenij Kafeljnikov 6–7, 6–7

Parovi[uredi | uredi izvor]

Pobjede (9)[uredi | uredi izvor]

Br. Godina Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 1988. Njemačka Frankfurt Njemačka Rüdiger Haas Ujedinjeno Kraljevstvo Jeremy Bates
Nizozemska Tom Nijssen 		1–6, 7–5, 6–3
2. 1991. Italija Milano Italija Omar Camporese Češka Cyril Suk
Nizozemska Tom Nijssen 		6–4, 7–6
3. 1991. Italija Rim Italija Omar Camporese Australija Laurie Warder
Sjedinjene Američke Države Luke Jensen 		6–2, 6–3
4. 1991. Ujedinjeno Kraljevstvo Manchester Italija Omar Camporese Ujedinjeno Kraljevstvo Andrew Castle
Ujedinjeno Kraljevstvo Nick Brown 		6–4, 6–3
5. 1992. Australija Adelaide Švicarska Marc Rosset Australija Mark Kratzmann
Australija Jason Stoltenberg 		7–6, 7–6
6. 1995. Francuska Bordeaux Hrvatska Saša Hiršzon Švedska Henrik Holm
Ujedinjeno Kraljevstvo Danny Sapsford 		6–3, 6–4
7. 1996. Italija Milano Italija Andrea Gaudenzi Švicarska Jakob Hlasek
Francuska Guy Forget 		6–4, 7–5
8. 1997. Hrvatska Zagreb Hrvatska Saša Hiršzon Južnoafrička Republika Brent Haygarth
Sjedinjene Američke Države Mark Keil 		6–4, 6–3
9. 1997. Ujedinjeni Arapski Emirati Dubai Nizozemska Sander Groen Australija Sandon Stolle
Češka Cyril Suk 		7–6, 6–3

Porazi (10)[uredi | uredi izvor]

Br. Godina Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 1989. Italija Palermo Italija Diego Nargiso Njemačka Peter Ballauff
Njemačka Rüdiger Haas 		2–6, 7–6, 4–6
2. 1990. Belgija Bruxelles Mađarska Balázs Taróczy Španija Emilio Sánchez
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Slobodan Živojinović 		5–7, 3–6
3. 1990. Francuska Roland Garros Češka Petr Korda Španija Sergio Casal
Španija Emilio Sánchez 		5–7, 3–6
4. 1990. Sjedinjene Američke Države New Haven Češka Petr Korda Sjedinjene Američke Države Jeff Brown
Sjedinjene Američke Države Scott Melville 		5–7, 6–7
5. 1991. Njemačka Stuttgart Italija Omar Camporese Australija Wally Masur
Španija Emilio Sánchez 		6–2, 3–6, 4–6
6. 1992. Ujedinjeno Kraljevstvo Queen's Club Italija Diego Nargiso Australija John Fitzgerald
Švedska Anders Järryd 		6–7, 6–2, 14–16
7. 1995. Španija Barcelona Italija Andrea Gaudenzi Sjedinjene Američke Države Trevor Kronemann
Australija David Macpherson 		2–6, 4–6
8. 1995. Sjedinjene Američke Države Los Angeles Hrvatska Saša Hiršzon Južnoafrička Republika Brent Haygarth
Sjedinjene Američke Države Kent Kinnear 		4–6, 5–7
9. 1999. Francuska Roland Garros Sjedinjene Američke Države Jeff Tarango Indija Mahesh Bhupathi
Indija Leander Paes 		2–6, 5–7
10. 1999. Sjedinjene Američke Države Los Angeles Sjedinjene Američke Države Brian MacPhie ZimbabveByron Black
Zimbabve Wayne Black 		2–6, 6–7

Nastupi na Grand Slam turnirima[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Turnir 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. Titule
Australija Australian Open – ČF 1K 3K 2K – ČF 1K 3K ČF 1K – 2K – 2K – – 0
Francuska Roland Garros – 4K ČF 2K ČF 3K ČF 1K 4K 1K 1K 1K 1K – – – – 0
Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon 1K 2K PF 2K F 3K F PF ČF 2K F 4K 1K P – – 3K 1
Sjedinjene Američke Države US Open – 2K 3K 4K 3K 2K 1K 1K PF 1K 4K 3K 1K 3K – – – 0

Parovi[uredi | uredi izvor]

Turnir 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. Titule
Australija Australian Open 1K 2K 1K 1K – 2K – – 1K 1K – 1K 0
Francuska Roland Garros 3K F 2K 1K ČF – – – 1K 1K F 2K 0
Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon 3K 1K 2K 1K 3K – – – – – – – 0
Sjedinjene Američke Države US Open 3K 2K 2K 2K 2K – – 2K ČF 1K 1K – 0

Zarada[uredi | uredi izvor]

Godina Osv. turniri Zarada (USD) Poredak po zaradi
1988. 0 nema podataka
1989. 0
1990. 1
1991. 1
1992. 4
1993. 3
1994. 2
1995. 1
1996. 5
1997. 3 1.458.257 10.
1998. 1 1.541.177 10.
1999. 0 455.130 48.
2000. 0 234.736 92.
2001. 1 1.215.040 9.
2002. 0 66.018 206.
2003. 0 20.725 370.
2004. 0 107.216 171.
Karijera 22 19.878.007 28. na listi svih vremena

Međusobni omjer s igračima iz top 10[uredi | uredi izvor]

Igrači koji su bili svjetski broj 1 napisani su podebljano.

Pobjede protiv igrača iz top 10[uredi | uredi izvor]

Sezona 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. Ukupno
Pobjede 0 3 3 5 11 8 5 5 9 3 2 2 0 4 0 0 0 60
# Igrač ATP# Turnir Podloga Kolo Rezultaz IP
1989.
1. Švedska Kent Carlsson 9. Hamburg Zemlja 2K 7–5, 4–6, 6–1 71.
2. Argentina Alberto Mancini 10. Palermo Zemlja ČF 3–6, 7–5, 6–4 56.
3. Švicarska Jakob Hlasek 9. Basel Tvrda (d) 2K 4–6, 6–3, 7–5 46.
1990.
4. Njemačka Boris Becker 3. Roland Garros Zemlja 1K 5–7, 6–4, 7–5, 6–2 51.
5. Španija Emilio Sánchez 9. Stuttgart Zemlja PF 6–4, 6–4 24.
6. Sjedinjene Američke Države John McEnroe 9. Stockholm Tepih (d) 3K 6–4, 6–4 11.
1991.
7. Švedska Stefan Edberg 2. Davis Cup, Zagreb Zemlja (d) GF 6–4, 6–2 7.
8. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 9. Manchester Trava F 6–4, 6–4 11.
9. Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 8. Sydney Tvrda (d) ČF 7–5, 7–63 19.
10. Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 8. Tokio Tepih (d) ČF 6–3, 6–4 16.
11. Francuska Guy Forget 6 Stockholm Tepih (d) 3K 7–613, 7–65 15
1992.
12. Sjedinjene Američke Države Jim Courier 1. Stuttgart Tepih (d) ČF 3–6, 7–62, 7–68 9.
13. Švedska Stefan Edberg 2. Stuttgart Tepih (d) F 6–75, 6–3, 6–4, 6–4 9.
14. Španija Carlos Costa 10. Roland Garros Zemlja 4K 6–3, 4–6, 6–1, 6–1 9.
15. Švedska Stefan Edberg 2. Wimbledon Trava ČF 6–710, 7–5, 6–1, 3–6, 6–3 8.
16. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 3. Wimbledon Trava PF 6–74, 7–65, 6–4, 6–2 8.
17. Švedska Stefan Edberg 3. Sydney Tvrda (d) F 6–4, 6–2, 6–4 8.
18. Njemačka Boris Becker 10. Stockholm Tepih (d) ČF 7–5, 6–4 7.
19. Švedska Stefan Edberg 3. Stockholm Tepih (d) PF 6–4, 7–68 7.
20. Sjedinjene Američke Države Michael Chang 5. ATP Svjetsko prvenstvo (Frankfurt) Tepih (d) GF 7–64, 6–2 4.
21. Sjedinjene Američke Države Jim Courier 1. ATP Svjetsko prvenstvo (Frankfurt) Tepih (d) GF 6–3, 6–3 4.
22. Nizozemska Richard Krajicek 10. ATP Svjetsko prvenstvo (Frankfurt) Tepih (d) GF 6–4, 6–3 4.
1993.
23. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 1. Rim Zemlja PF 7–64, 6–2 6.
24. Austrija Thomas Muster 9. Beč Tepih (d) F 4–6, 6–4, 6–4, 7–63 12.
25. Sjedinjene Američke Države Michael Chang 7. Pariz Tepih (d) 3K 7–65, 7–5 11.
26. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 1. Pariz Tepih (d) ČF 7–63, 7–5 11.
27. Švedska Stefan Edberg 6. Pariz Tepih (d) PF 4–6, 7–64, 7–63 11.
28. Ukrajina Andrij Medvedev 8. Pariz Tepih (i) F 6–4, 6–2, 7–62 11.
29. Španija Sergi Bruguera 4. ATP Svjetsko prvenstvo (Frankfurt) Tepih (d) GF 6–4, 7–64 8.
30. Švedska Stefan Edberg 5. ATP Svjetsko prvenstvo (Frankfurt) Tepih (d) GF 7–63, 6–75, 6–3 8.
1994.
31. Njemačka Boris Becker 10. Wimbledon Trava PF 6–2, 7–66, 6–4 5.
32. Švedska Stefan Edberg 5. Tokio Tepih (d) PF 6–4, 6–4 2.
33. Sjedinjene Američke Države Michael Chang 9. Tokio Tepih (d) F 6–4, 6–4 2.
34. Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 8. Stockholm Tepih (d) ČF 6–1, 3–6, 7–68 2.
35. Njemačka Boris Becker 3. Grand Slam Cup (München) Tepih (d) ČF 6–4, 6–1 5.
1995.
36. Španija Alberto Berasategui 7. Barcelona Zemlja ČF 1–6, 6–4, 6–4 9.
37. Rusija Jevgenij Kafeljnikov 9. Svjetsko ekipno prvenstvo (Düsseldorf) Zemlja GF 6–4, 7–64 4.
38. Švedska Magnus Larsson 10. Svjetsko ekipno prvenstvo (Düsseldorf) Zemlja F 6–4, 6–4 4.
39. Rusija Jevgenij Kafeljnikov 7. Wimbledon Trava ČF 7–5, 7–611, 6–3 6.
40. Rusija Jevgenij Kafeljnikov 6. Grand Slam Cup (München) Tepih (d) PF 7–67, 4–6, 6–3, 6–4 10.
1996.
41. Južnoafrička Republika Wayne Ferreira 10. Dubai Tvrda ČF 6–2, 6–1 9.
42. Njemačka Boris Becker 4. Antwerpen Tepih (d) PF 6–4, 7–65 9.
43. Rusija Jevgenij Kafeljnikov 8. Rotterdam Tepih (d) F 6–4, 3–6, 6–3 6.
44. Sjedinjene Američke Države Michael Chang 4. Miami Tvrda ČF 6–4, 6–4 6.
45. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 2. Miami Tvrda PF 2–6, 6–4, 6–4 6.
46. Rusija Jevgenij Kafeljnikov 3. Moskva Tepih (d) F 3–6, 6–1, 6–3 4.
47. Austrija Thomas Muster 5. ATP Svjetsko prvenstvo (Hannover) Tepih (d) GF 6–4, 6–4 4.
48. Nizozemska Richard Krajicek 8. ATP Svjetsko prvenstvo (Hannover) Tepih (d) GF 6–4, 6–74, 7–61 4.
49. Rusija Jevgenij Kafeljnikov 3. Grand Slam Cup (München) Tepih (d) PF 6–76, 2–6, 6–3, 6–2, 6–4 4.
1997.
50. Austrija Thomas Muster 2. Davis Cup, Graz Zemlja (d) GF 6–75, 7–5, 6–75, 6–2, 7–5 5.
51. Sjedinjene Američke Države Michael Chang 2 Svjetsko ekipno prvenstvo (Düsseldorf) Zemlja GF 6–2, 2–6, 6–3 4
52. Ujedinjeno Kraljevstvo Greg Rusedski 4. Beč Tepih (d) F 3–6, 6–74, 7–64, 6–2, 6–3 9.
1998.
53. Ujedinjeno Kraljevstvo Greg Rusedski 8. Split Tepih (d) F 7–63, 7–65 16.
54. Ujedinjeno Kraljevstvo Greg Rusedski 5. Hamburg Zemlja 3K 6–4, 6–2 23.
1999.
55. Rusija Jevgenij Kafeljnikov 2. Basel Tepih (d) ČF 4–6, 6–3, 6–4 44.
56. Brazil Gustavo Kuerten 5. Beč Tvrda (d) 1K 6–1, 6–72, 6–4 43.
2001.
57. Švedska Thomas Enqvist 9. Indian Wells Tvrda 2K 7–61, 6–3 126.
58. Rusija Marat Safin 3. Wimbledon Trava ČF 7–62, 7–5, 3–6, 7–63 125.
59. Australija Patrick Rafter 10. Wimbledon Trava F 6–3, 3–6, 6–3, 2–6, 9–7 125.
60. Brazil Gustavo Kuerten 1. Tennis Masters Cup (Sydney) Tvrda (d) GF 6–2, 6–72, 6–4 13.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Svoje vino predstavio i Srđan Ivanišević". Slobodna Dalmacija. 25. 11. 2009. Arhivirano s originala, 18. 10. 2012. Pristupljeno 11. 7. 2011.
  2. ^ "TENNIS; With Minds on Homeland at War". New York Times. 29. 8. 1991.
  3. ^ "A Fighter on Home Ground Ivanisevic, His Fans, His Family, and the War". The New York Times. 20. 2. 1993.
  4. ^ "Klasični mečevi: Ivanišević – Rafter (prijevod naslova)". BBC Sport. 31. 5. 2004.
  5. ^ "Moment of Zen - Stripping Man". The Daily Show. 11. 7. 2001.
  6. ^ "Zorro From Zagreb: Karlovic Chases Aces Record". ATP.com. 13. 7. 2015. Pristupljeno 20. 7. 2015.
  7. ^ "Cilic defeats Haas to win Zagreb Indoors"". Yahoo! Sport. 10. 2. 2014. Arhivirano s originala, 2. 3. 2014. Pristupljeno 7. 7. 2014.
  8. ^ "Goranova odanost Splitu (prijevod naslova)". BBC Sport. 14. 7. 2001.
  9. ^ "E-mail razgovor s Goranom Ivaniševićem: 'Kad već govorimo o Splitu, još postoje tri Gorana?' (prijevod naslova)". The Independent. 28. 11. 2005. Arhivirano s originala, 25. 10. 2012. Pristupljeno 12. 7. 2011.
  10. ^ "Goran pokazao svoje boje (prijevod naslova)". Službeni sajt WBA. 11. 12. 2006. Arhivirano s originala, 7. 8. 2011. Pristupljeno 12. 7. 2011.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Goran_Ivanišević&oldid=3553554"