Andy Murray

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Andy Murray Tenis
Andy Murray at the 2011 Australian Open1 crop.jpg
Država Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum rođenja 15. 5. 1987.
Mjesto rođenja Glasgow
Visina 190 cm
Težina 84 kg
Profesionalni početak 2005.
Ruka kojom igra desna
Novčane nagrade $30.810.302
Pojedinačno
Ukupno 439-137 (76,22%)
Turnirske pobjede 28
Najbolje mjesto na listi 2 (17. 8. 2009)
Trenutno mjesto na listi 8 (31. 3. 2014)
Grand Slam rezultati
Grand Slam pobjede 2
Australian Open F (2010, 2011, 2013)
French Open PF (2011)
Wimbledon P (2013)
US Open P (2012)
Medalje na Olimpijskim igrama
Medalje na Olimpijskim igrama Zlatna medalja London 2012.
Parovi
Ukupno 54-59
Turnirske pobjede 8
Najbolje mjesto na listi 51 (17. 10. 2011)
Grand Slam rezultati (parovi)
Australian Open 1R (2006)
French Open 2R (2006)
Wimbledon 1R (2005)
US Open 2R (2008)
Mješoviti parovi
Ukupno 7-4
Medalje na Olimpijskim igrama (parovi)
Medalje na Olimpijskim igrama Silver medal.svg London 2012.
(s Laurom Robson u mješovitim parovima)
Podaci zadnji put aktualizirani: 31. 3. 2014.

Andrew Barron "Andy" Murray britanski je profesionalni teniser. Trenutno je najbolji britanski teniser i nalazi se na 2. mjestu ATP-liste. U karijeri je imao mnogo zapaženih rezultata. Osvojio je 28 ATP-turnira, od kojih su najvredniji US Open 2012 i Wimbledon 2013, a ima još 5 finala na Grand Slam turnirima. Također je osvojio i zlatnu medalju na "domaćim" OI 2012. u Londonu u pojedinačnoj konkurenciji, te srebrnu u mješovitim parovima (s Laurom Robson) na istim OI.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Glasgowu (Škotska) kao drugi najmlađi sin. Njegov stariji brat Jamie također se profesionalno bavi tenisom, ali, za razliku od Andyja, igra u konkurenciji parova. Odrastao je u gradiću Danblaneu, nedaleko od Glasgowa. Njegov djed sa majčine strane, Rob Irskin, profesionalno se bavio nogometom. Murray ima čest problem sa svojom čašicom, koja mu u djetinjstvu nije srasla u jednu kost, već ostala kao dvije odvojene kosti. Pohađao je danblejnsku osnovnu školu i bio je prisutan za vrijeme masakra u školi u Dunblaneu 1996, kad je Thomas Hamilton ubio 17 osoba; od toga su 16 bili učenici i jedna učiteljica. Murray se sakrio ispod stola u učionici zajedno s godinu dana starijim bratom Jamiejem. Rekao je da je tada bio premlad da bi shvatio šta se dešava i rijetko pristaje o tome govoriti u javnosti, ali je u svojoj autobiografiji Hitting Back napisao da je bio među djecom koja su bježala od Hamiltona i da ga je spasila majka, koja je u tom trenutku automobilom došla po njega. U istom mjestu završio je i srednju školu. Nakon razvoda njegovih roditelja kad je imao 9 godina, Murray i njegov brat Jamie ostali su živjeti s ocem.

Njegovi dobri prijatelji među teniserima jesu Novak Đoković i Stanislas Wawrinka, koje poznaje još od juniorskih dana. Od 2006. godine u vezi je s Kim Sears, kćerkom Nigela Searsa, bivšeg trenera slovačke teniserke Daniele Hantuchove. Murray je, također, veliki ljubitelj nogometa.

Juniorski tenis[uredi | uredi izvor]

Prvi put je uzeo reket u ruke kad je imao samo 2 godine. Često je igrao sa svojim bratom Jamiejem. Pokazao je izuzetan talenat, koji je obećavao. Učestvovao je na mnogim takmičenjima za juniore. Inspiraciju je dobijao iz mečeva koje je igrao sa Jamiejem, koji je tada bio drugi najbolji juniorski teniser na svijetu. Kad je imao 12 godina, osvojio je "Golden Bowl", prestižnu nagradu za 12-ogodišnje tenisere. Tada se nakratko povukao, sa željom da trenira nogomet, ali se brzo vratio tenisu.

Kad je igrao protiv Rafaela Nadala, koji je godinu dana stariji od njega, Murray je saznao da Nadala trenira Carlos Moya, tadašnji najbolji teniser svijeta. Bio je bijesan jer je jedina osoba s kojom je mogao vježbati bio njegov brat, tako da se odlučio preseliti u Barcelonu, gdje se upisao u poznati kamp "Međunarodna škola Schiller". Ipak, odatle je otišao bez ikakvih priznanja, jer je njegovo obrazovanje mnogo trpjelo zbog toga. 2004. godine pobijedio je na juniorskom US Openu.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2005.[uredi | uredi izvor]

Ovo je bila godina kad je Murray prešao iz juniorskih u profesionalne teniske vode. Privukao je pažnju teniske publike kad je dostigao 3. kolo turnira u Queen's Clubu i Wimbledonu 2005. Najbolje rezultate ostvario je na travnatim i tvrdim podlogama, iako je rekao da najviše voli zemljanu podlogu, jer je kao junior trenirao u Barceloni.

U martu 2005. godine, priključio se Davis Cup reprezentaciji Velike Britanije, koja je tad igrala protiv Izraela, i postao najmlađi teniser ikada koji je igrao u Davis Cupu. Murray i David Sherwood napravili su veliko iznenađenje kada su pobijedili izraelski par i tako omogućili Britaniji da pobijedi 3-2.

Škotski teniser dostigao je polufinale na Roland Garrosu za juniore, a onda je postao profesionalac kada je primio pozivnicu za turnir u Barceloni. Ali, izgubio je već u 1. kolu. Igranje u Barceloni donijelo je Murrayu prve ATP-bodove. Nakon Barcelone primio je pozivnicu za turnir u Queen's Clubu. Dostigao je 3. kolo, ali je odustao od daljeg takmičenja zbog povrede.

Murray je dobio pozivnicu za Wimbledon 2005. Na svom prvom seniorskom Grand Slam turniru bio je 347. igrač svijeta, ali je u 1. kolu u 3 seta porazio 14. nosioca, Radeka Štěpáneka. Postao je prvi škotski teniser koji se plasirao u 3. kolo Wimbledona i u tom je trenutku bio jedini Britanac koji je igrao u muškoj i ženskoj pojedinačnoj konkurenciji. Ipak, njegov uspjeh na Wimbledonu prekinuo je David Nalbandian, koji ga je porazio u 5 setova.

Tokom ovog Wimbledona Murray je postao izuzetno popularan u Velikoj Britaniji. Mnogi ljubitelji tenisa predlagali su da se "Henmanov brežuljak", koji je dobio ime po nekadašnjoj britanskoj teniskoj zvijezdi Timu Henmanu, preimenuje u "Murrayev brežuljak" ili "Murrayevo polje" (zato što u Edinburghu postoji stadion koji se tako zove), a "Henmanmanija" je postala "Andymanija".

Dobio je pozivnicu za učešće na Cincinnati Mastersu i to je bio njegov prvi turnir iz Masters serije. Izgubio je u drugom kolu od jednog od prvih 10 tenisera svijeta tada, Marata Safina (6-4, 1-6, 6-4). Murray je bio 122. teniser svijeta i morao je učestvovati u kvalifikacijskom turniru za US Open. Izgubio je u 2. kolu. Konačno je ušao u prvih 100 tenisera svijeta kad je pobijedio Robina Söderlinga na turniru u Bangkoku, u čijem je finalu poražen od 1. tenisera svijeta, Rogera Federera. To je bilo njegovo prvo ATP-finale, koje mu je pomoglo da postane 72. teniser svijeta.

Nakon kraće povrede, igrao je na turniru u Baselu. U 1. kolu porazio je tadašnjeg najboljeg tenisera Britanije, Tima Henmana (6–2, 5–7, 7–6/4/). Nakon toga je pobijedio Tomáša Berdycha u 2. kolu. Ipak, izgubio je u četvrtfinalu od 10. tenisera svijeta, Fernanda Gonzáleza. Ali, probio se do 64. mjesta na ATP-listi.

2006.[uredi | uredi izvor]

Murray je započeo sezonu na nekoliko turnira u Australiji, na kojima nije postigao veće uspjehe. Na Australian Openu izgubio je već u 1. kolu od Juana Ignacija Chele. Nakon jedne od pobjeda na turniru u Aucklandu (protiv Kennetha Carlsena iz Danske) prokomentirao je da su "obojica igrali kao žene". Nakon toga je rekao da je mislio na to da je bilo mnogo brejkova i loših servisa.

Osvojio je svoju prvu titulu u San Joseu (Kalifornija) i tokom turnira je pobijedio dva bivša prva tenisera planete, Andyja Roddicka i Lleytona Hewitta. Dostigao je i četvrtfinale na turniru u Memphisu. Ali, zato je izgubio u 1. kolu na Rolland Garrosu i u Queen's clubu. Također je igrao i parove u Davis Cupu (zbog povrede nije mogao igrati pojedinačno).

Otkad je ušao među prvih 100 najboljih igrača svijeta, Murray je u medijima opisivan kao "teniser eksplozivne naravi". Tokom meča parova u Davis Cupu s Gregom Rusedskim protiv Nenada Zimonjića i Ilije Bozoljca Murray je uvrijedio sudiju, nazvavši ga "idiotom", i zbog toga je morao platiti kaznu od 2.500 dolara. Kasnije je rekao da je psovao tokom meča, kao i: "Bili smo šokirani nekim odlukama sudije i rekao sam koliko je loš".

Izgubio je već u 1. kolu na Mastersu u Monte Carlu, a na Wimbledonu je došao do 4. kola (u 3. kolu porazio je 3. nosioca, Roddicka), u kojem je izgubio od Marcosa Baghdatisa. Zatim je dostigao finala turnira u Newportu i Washingtonu. U međuvremenu je pobijedio Andyja Rama u meču Davis Cupa protiv Izraela.

Dostigao je polufinale Canada Mastersa, u kojem je izgubio od Richarda Gasqueta, a na Mastersu u Cincinnatiju izgubio je od Roddicka u četvrtfinalu. U 3. kolu porazio je Federera. Murray je jedan od dvojice tenisera koji su uspjeli poraziti Federera te godine (drugi je Nadal). Na posljednjem Grand Slam turniru u sezoni, US Openu, izgubio je u 4. kolu od Nikolaja Davidenka. Zatim je ponovo igrao u Davis Cupu. Britanija je igrala protiv Ukrajine i Murray je pobijedio u oba pojedinačna meča, dok je izgubio u igri parova.

Krajem godine izgubio je od Tima Henmana na turniru u Bangkoku. Također je igrao finale muških parova sa svojim bratom. Na Mastersu u Madridu izgubio je u 3. kolu od Đokovića. Također je izgubio u 2. kolu Mastersa u Parizu.

Na kraju godine Murray se nalazio na 17. mjestu ATP-liste.

2007.[uredi | uredi izvor]

Ova je godina bila veoma uspješna za Murraya. Sezonu je započeo turnirom u Dohi, gdje ga je u finalu porazio Ivan Ljubičić (6-4, 6-4). Nakon toga je na Australian Openu odigrao solidno, stigavši do 4. kola, gdje je izgubio od Nadala. Nakon toga je uslijedio uspješan period za Murraya, s obzirom da je na sljedeća 4 turnira odigrao jako dobro. Dobru seriju započeo je trijumfom u San Joseu. Zatim je stigao do polufinala turnira u Memphisu, gdje je izgubio od Roddicka. Na sljedeća dva turnira iz Masters serije stigao je do polufinala. Tamo je u oba navrata izgubio od Đokovića. Onda je uslijedio period neigranja, pa nakon njega i niz jako loših rezultata na zemljanim podlogama. Zbog povrede na Mastersu u Hamburgu s terena je izbivao gotovo 3 mjeseca. Time je propustio i Roland Garros i Wimbledon.

Vratio se na Canada Mastersu i Mastersu u Cincinnatiju. Na oba turnira nije se proslavio te je gubio veoma rano. Uslijedio je US Open, gdje je izgubio u 3. kolu. U posljednjem dijelu sezone Murray je imao nekoliko zapaženih rezultata. Prvi je bio na turniru u Metzu (finale; poraz od Tommyja Robreda). Drugi je uslijedio na turniru u St. Petersburgu, koji je i osvojio. U finalu je lahko pobijedio Fernanda Verdasca (6-2, 6-3). Na posljednjem turniru u godini, Mastersu u Parizu, Murray je odigrao solidno, ali ga je u četvrtfinalu ipak porazio Richard Gasquet. Godinu je završio kao 12. igrač svijeta.

2008.[uredi | uredi izvor]

Murray je, sve dok nije počela nova ATP-sezona, trenirao puno, s teniskim ekspertima u Miamiju i tada je rekao da nikada nije bio spremniji za početak sezone. Njegov se trud isplatio kad je osvojio svoj 4. turnir u karijeri, 5. januara u Dohi. U polufinalu je pobijedio Davidenka (6-3, 6-4), a u finalu Stanislasa Wawrinku (6-4, 4-6, 6-2). Ovaj rezultat vratio je Murraya u prvih 10.

Murray je bio 10. nosilac na Australian Openu, ali je već u 1. kolu izgubio od kasnijeg finaliste, Jo-Wilfrieda Tsonge (7-5, 6-4, 0-6, 7-6). Murray nije igrao u mečevima Davis Cupa protiv Argentine, što je prilično razljutilo Britance. Njegov brat Jamie rekao je da "Andy ne mrzi igrati Davis Cup, nego se želi koncentrirati za turnir u Marseilleu".

Murray je u Marseilleu osvojio svoju 5. titulu u karijeri, pobijedivši u finalu Marija Ančića (6-3, 6-4). Međutim, na sljedećem je turniru ispao već u 1. kolu. Na turniru u Dubaiju pobijedio je Federera drugi put u svojoj karijeri (6-7, 6-3, 6-4). Izgubio je u četvrtfinalu od Davidenka (7-5, 6-4). Na prva dva turnira iz Masters serije nije postigao značajne rezultate. Izgubio je u 4. kolu Indian Wellsa od Tommyja Haasa i od Ančića u 2. kolu Miami Mastersa.

Kako bi bio bolje spremljen za turnire na zemlji, podlozi na kojoj je najslabiji, Murray je počeo raditi s nekadašnjim finalistom Roland Garrosa Àlexom Corretjom. Na prvom turniru na zemlji, Monte Carlo Mastersu, izgubio je u 3. kolu od Đokovića (6-0, 6-4). Ispao je u 2. kolu Barcelone i Mastersa u Rimu, te u 3. kolu Hamburg Mastersa, u kojem je izgubio od kasnijeg pobjednika, Nadala (6-3, 6-2).

Murray je bio 10. nosilac na Roland Garrosu. U 2. kolu pobijedio je Joséa Acasusa, specijalistu za zemlju (6-4, 6-0, 6-4). BBC je ovo nazvao "njegovim najboljim nastupom na zemlji ikada". Ipak, u 3. kolu izgubio je od kasnijeg četvrtfinaliste, Nicolása Almagra (6-3, 6-7, 6-3, 7-5).

Na turniru u Queen's Clubu Murray je došao do četvrtfinala, ali ga je morao predati Roddicku zbog povrede palca ruke. Na Wimbledonu je dostigao četvrtfinale, pobijedivši Santoroa, Mallisea, Haasa i Gasqueta. U svom prvom Grand slam četvrtfinalu izgubio je od kasnijeg osvajača turnira, Nadala (6-3, 6-2, 6-4).

Murray je onda zaigrao na tzv. Seriji Otvorenog prvenstva Amerike. Dostigao je polufinale Canada Mastersa u Torontu, izgubivši od Nadala, koji je i osvojio turnir. Prethodno je u četvrtfinalu pobijedio Đokovića. Poslije nekoliko dana, ponovo je pobijedio Đokovića u finalu Cincinnati Mastersa (7-64, 7-6/5/) i tako osvojio svoju prvu titulu iz ATP Masters serije. Ova pobjeda omogućila mu je da postane 6. teniser svijeta, što je bila njegova najviša pozicija na ATP-listi ikada. Murray je tako postao tek drugi Britanac koji je osvojio titulu iz ATP Masters serije (nakon Tima Henmana, koji je osvojio Paris Masters 2003).

Murray se takmičio za Ujedinjeno Kraljevstvo na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, u objema kategorijama. Izgubio je već u 1. kolu; porazio ga je Yen-Hsun Lu. S bratom Jamiejem je u 1. kolu parova porazio Kanađane Daniela Nestora i Frédérica Niemeyera, ali su u 2. kolu poraženi od francuskog para Arnaud Clément/Michaël Llodra.

Murray se plasirao u svoje prvo Grand slam finale na US Openu, u kojem ga je porazio petostruki osvajač turnira, Roger Federer (6-2, 7-5, 6-2). Za prolazak u finale savladao je Nadala (6-2, 7-64, 4-6, 6-4). Nakon ovog turnira Murray je postao 4. teniser svijeta prvi put u karijeri. Također se plasirao na ovogodišnji Masters Cup. 18. oktobra na Mastersu u Madridu plasirao se u drugo Masters finale u karijeri, u kojem je i trijumfirao nad Gillesom Simonom. U polufinalu je savladao Federera. Murray je postao prvi Britanac koji je osvojio više od jedne titule iz ATP Masters serije i prvi koji je osvojio 4 titule u sezoni. 26. oktobra osvojio je i turnir u St. Petersburgu, što je bila njegova 23. pobjeda u posljednjih 25 mečeva. Murray je postao i prvi Britanac koji je odbranio svoju titulu još od Marka Coxa 1975. godine, koji je odbranio svoje titule u Londonu i Washingtonu.

Murray se zatim takmičio na Masters Cupu, završnom ATP-turniru za 8 najuspješnijih tenisera u godini. Pobijedio je u sva tri meča u grupnoj fazi (protiv Roddicka, Simona i Federera). U polufinalu ga je porazio Davidenko (7-5, 6-2).

2009.[uredi | uredi izvor]

Murray je počeo sezonu pobjedama nad 10, 2. i 1. teniserom svijeta — Jamesom Blakeom, Federerom i Nadalom — i osvojio egzibicijski turnir u Abu Dabiju. Nakon toga je odbranio titulu na turniru u Dohi, savladavši usput Montañésa, Petzschnera, Federera i Roddicka.

Murray je bio 4. nosilac na Australian Openu 2009. Dostigao je 4. kolo, u kojem ga je porazio Verdasco u pet setova (6–2, 1–6, 6–1, 3–6, 4–6). Prije početka turnira kladioničari i teniski stručnjaci smatrali su Murraya za jednog od glavnih favorita. Ova izjava izazvala je negativne reakcije kod Federera i Đokovića, koji su rekli da Murray do sada nije osvojio nijednu Grand Slam titulu i da ne razumiju zašto je svrstan među favorite, a sam Murray je na to odgovorio da "ne razumije poentu cijele stvari" i da je dobro igrao u posljednje vrijeme, pa da može biti "svrstan među favorite".

Nedugo nakon završetka Australian Opena Murray je osvojio turnir u Rotterdamu, u čijem je finalu pobijedio Nadala u tri seta (6-3, 4-6, 6-0). Tokom tog meča Nadal je povrijedio koljeno, ali je zbog publike ipak odlučio ne predati meč i odigrati ga do kraja. Murray je zatim otkazao učešće na turniru u Marseilleu, koji je osvojio lani, kako bi se oporavio od povrede koju je zaradio tokom turnira u Rotterdamu. On je zatim dostigao četvrtfinale na turniru u Dubaiju, ali je četvrtfinalni meč predao Gasquetu zbog viroze.

Murray je trebao igrati u Davis Cupu protiv Ukrajine, ali je odustao zbog istog virusa zbog kojeg se povukao s turnira u Dubaiju. Vratio se na Mastersu u Indian Wellsu, gdje je odigrao odličan turnir. Stigao je do finala, gdje je ipak poražen od Nadala veoma uvjerljivo (6-1, 6-2). Murray je nakon meča izjavio da je najveći krivac za njegov poraz vjetar na koji nije bio navikao, dok je Nadal dan prije igrao u takvim uvjetima, pa se bolje snašao u toj situaciji. Na sljedećem turniru u Miamiju odigrao je odličan turnir, koji je na kraju i osvojio. U finalu je pobijedio Đokovića (6-2, 7-5). Na narednom turniru Murray je imao izuzetno dobar nastup s obzirom da se radilo o turniru na zemljanoj podlozi. Zaustavljen je u polufinalu Mastersa u Monte Carlu od kasnijeg pobjednika ovog turnira, Nadala (6-2 7-64). Poslije ovog turnira Murray je imao izuzetno loš nastup na Mastersu u Rimu gdje je poražen u 2. kolu od Juana Mónaca.

Na narednom turniru, Mastersu u Madridu, Murray je branio titulu. Problem je bio u tome što je ovaj turnir pomjeren na početak sezone i rekonstruirana je podloga na kojoj se igra. Tvrdu pologu zamijenila je zemljana. Uprkos tome, Murray je stigao do četvrtfinala, gdje je poražen od Del Potra (7-64, 6-3). Na Roland Garrosu Murray je ponovo stigao do četvrtfinala, gdje ga je zaustavio Fernando Gonzalez (6-3, 3-6, 6-0, 6-4). Uslijedila je sezona na travi. Prvi turnir u toj sezoni Murray je odigrao u Queen's Clubu. Taj turnir Murray je ujedno i osvojio pobijedivši u finalu Jamesa Blakea (7-5, 6-4). Na Wimbledonu je odigrao sjajno i plasirao se u polufinale. Tamo je poražen od Roddicka (6-4, 4-6, 7-67, 7-65).

Nakon ovog turnira Murray nije igrao skoro dva mjeseca zbog povrede. Vratio se na Mastersu u Kanadi i odigrao sjajan turnir. Pobijedivši u finalu Del Potra (6-74, 7-63, 6-1), Murray je osvojio svoj drugi Masters u sezoni. Naredni turnir Murray je odigrao slabije i bio poražen u polufinalu od Federera (6-2 7-68). US Open Murray je odigrao slabo. U 4. kolu porazio ga je Marin Čilić vrlo lahko (7-5, 6-2, 6-2). Nakon ovog turnira Murray je ponovno pauzirao 2 mjeseca. Vratio se na turniru u Valenciji, koji je i osvojio. Na posljednjem Mastersu u Parizu porazio ga je Štěpánek. Godinu završava kao 4. teniser svijeta.

2010.[uredi | uredi izvor]

Murray je novu godinu počeo tako što nije odigrao nijedan pripremni turnir za Australian Open. Na Australian Openu stigao je do finala, ali ponovo biva poražen od Federera (3-6, 4-6, 6-711). Nakon toga je uslijedila pauza od mjesec dana. Naredni turnir bio mu je onaj u Dubaiju, gdje je zabilježio jako loš nastup te biva poražen od Janka Tipsarevića u 2. kolu. Naredni turnir bio je Masters u Indian Wellsu, gdje je stigao do četvrtfinala, a bolji od njega bio je Söderling (6-1, 7-64). Na Mastersu u Miamiju bio je još lošiji. Poražen je u 2. kolu od Mardyja Fisha, koji je tada bio 101. teniser svijeta.

Loša serija rezultata nastavila se i kad se prešlo na zemljane terene. Na Mastersu u Monte Carlu ponovo je bio poražen u 2. kolu od Philippa Kohlschreibera (6-2, 6-1). Na narednom Mastersu Murray biva poražen u 3. kolu od Davida Ferrera (6-3, 6-4). Masters u Madridu odigrao je nešto bolje, ali je za njega ponovo koban bio Ferrer, koji ga je sada pobijedio sa 7-5, 6-3. Drugi Grand Slam sezone Murray je odigrao solidno. Stigao je do 4. kola, gdje biva poražen od Berdycha (6-4, 7-5, 6-3). Za Wimbledon se pripremao već tradicionalno, na turniru u Queen's Clubu. Zaustavljen je u 3. kolu od Fisha (6-4, 1-6, 7-62).

Na Wimbledonu je igrao mnogo bolje i stigao do polufinala. Tamo ga je zaustavio Nadal, pobijedivši ga sa 6-4, 7-66, 6-4. Nakon ovog turnira Murray je uzeo malo duži odmor. Pauzirao je mjesec dana, a vratio se tek na turniru u Los Angelesu, gdje je stigao do finala, u kojem ga je porazio Sam Querrey (7-5, 6-72, 6-3). Nakon ovog uslijedio je briljantan rezultat na Mastersu u Torontu, gdje je Murray osvojio titulu. Na putu do titule pobijedio je Nadala u polufinalu (6-3, 6-4) te Federera u finalu (7-5, 7-5). Nakon toga imao je solidan nastup na Mastersu u Cincinnatiju, gdje je u četvrtfinalu poražen od Fisha (7-6/1/, 1-6, 7-6/5/). To je bio njihov treći susret te godine i treća pobjeda Fisha.

Na US Openu Murray je imao jako loš rezultat. Stigao je tek do 3. kola gdje ga je porazio Stanislas Wawrinka (7-63, 6-74, 6-3, 6-3). Nakon ovog turnira uslijedila je duga pauza zbog povrede. Vratio se tek nakon 2 mjeseca na turniru u Pekingu. Tamo ga je porazio Ivan Ljubičić (6-3, 6-2). Naredni turnir, Masters u Shanghaiu, odigrao je fenomenalno. Taj turnir je osvojio pobijedivši u finalu Federera (6-3, 6-2). Nakon ovoga turnira odigrao je Masters u Parizu, gdje ga je u četvrtfinalu pobijedio Gaël Monfils (6-2, 2-6, 6-3). Zadnji turnir odigrao je na World Tour Finalsu u Londonu, gdje je stigao do polufinala, u kojem ga je porazio Nadal (7-65, 3-6, 7-66). Godinu je završio kao 5. teniser svijeta.

2011.[uredi | uredi izvor]

Murray je otvorio novu godinu identično kao i prethodne godine. Nije odigrao nijedan pripremni turnir do Australian Opena. Tamo je, kao i prošle godine, stigao do finala, no opet biva poražen, ovaj put od Đokovića (6-4, 6-2, 6-3). Nakon toga uslijedila je pauza od 2 sedmice. Vratio se na turniru u Rotterdamu, gdje biva poražen u 1. kolu od Baghdatisa (6-4, 6-1). To je bio prvi u seriji poraza koji će uslijediti. Naredni turnir odigrao je u Indian Wellsu, gdje je poražen u 2. kolu od kvalifikanta Donalda Younga. Na Mastersu u Miamiju ponovo je poražen u 2. kolu, također od kvalifikanta, Alexa Bogomolova Jr.

Ta serija konačno je prekinuta u Monte Carlu, gdje je Murray stigao do polufinala u kojem je nakon velike borbe izgubio od Nadala (6-4, 2-6, 6-1). Na Mastersu u Madridu ispao je u 3. kolu, gdje je bolji od njega bio Thomaz Bellucci (6-4, 6-2). Na Mastersu u Rimu stigao je do polufinala, ali je ovaj put od njega bolji bio Đoković (6-1, 3-6, 7-62). Na Roland Garros stigao je pripremljen te je zabilježio odličan nastup i stigao do polufinala, gdje ga je ponovo porazio Nadal (6-4, 7-5, 6-4). Zatim je uslijedila sezona na travi. Murray je kao pripremu za Wimbledon iskoristio turnir u Queen's Clubu. Tamo je imao odličan nastup i osvojio turnir. U finalu je pobijedio Tsongu (3-6, 7-62, 6-4).

Na Wimbledonu je stigao do polufinala. Kao i prethodne godine, u polufinalu ga je zaustavio Nadal (5-7, 6-2, 6-2, 6-4).

2012.[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

2013.[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

2014.[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Murrayev glavni sponzor reketa je Head. Do kraja 2009. nosio je opremu Fred Perry, ali je tada potpisao petogodišnji ugovor s Adidasom vrijedan 10 miliona funti. Njihovu opremu Murray je počeo nositi početkom 2010. godine.

Način igre[uredi | uredi izvor]

Murray se smatra defanzivnim kontraudaračem. Paul Annacone smatra ga najboljim takvim igračem na ATP Touru. Njegova udarna snaga jesu snažni udarci s jako malim brojem grešaka te njegova anticipacija i sposobnost brzog reagiranja i mogućnost brze tranzicije iz odbrane u napad, što mu omogućava da pogodi winnere iz odbrambenih pozicija. Njegov način igre smatra se sličnim onome koji je imao Miloslav Mečíř. Njegova se igra većinom zasniva na nadmudrivanju s osnovne linije sve dok protivnik ne načini grešku. Također, Murray se smatra jednim od najboljih vraćača servisa na Touru. Također posjeduje izuzetno snažan i dobar prvi servis pomoću kojeg osvaja mnoge poene. Najbolje igre prikazuje na tvrdim podlogama, iako on sam tvrdi da preferira zemljane podloge zbog toga što je kao junior trenirao na zemljanim terenima u Barceloni.

Nacionalni identitet[uredi | uredi izvor]

Murray definira sebe kao "Škota, ali, također, i Britanca". Tokom Wimbledona 2006. Murray je izazvao javnu debatu svojom izjavom da na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2006. "podržava bilo koga osim reprezentacije Engleske". Kao rezultat je primio mnogobrojna pisma mržnje na svojoj službenoj stranici. Mediji su, također, prenijeli da je Murray na meču između Engleske i Paragvaja nosio dres paragvajskog tima, što se ispostavilo kao netačno. Murray je objasnio da su njegovi komentari izrečeni u šali tokom jednog vrlo opuštenog intervjua sa Desom Kellyjem, koji ga je upitao da li će na Svjetskom prvenstvu navijati za škotsku reprezentaciju i pored toga što se Škotska nije kvalificirala. Kelly je izjavio da su druge novine Murrayeve izjave izvukle iz konteksta i da je "istina potpuno izgubljena" u želji da se pišu negativni komentari o Murrayu.

Murray je, također, izjavio kako "nije antienglez" i kako nikada nije ni bio", kao i da je bio vrlo razočaran kad je Engleska eliminirana od strane Portugala. U razgovoru s Niki Campbell u radioemisiji BBC Radio 5 Live Tim Henman je potvrdio da je Murrayev komentar bio izrečen u šali, na koju su ga "navukli" Kelly i Henman lično. On je, također, izjavio da je neistina da je Murray nosio dres Paragvaja.

U razgovoru sa Gabijem Loganom za Inside Sport Murray je rekao da je on i Škot i Britanac i da je zadovoljan svojim britanskim identitetom. Izjavio je da između ta dva nema konflikta i da je ponosan na oba. Murray je, također, otkrio da je jednom četvrtinom Englez, budući da mu jedan dio porodice potječe iz Newcastlea, da je njegov trener Škot, a njegova djevojka, Kim Sears, Engleskinja.

Osvojeni turniri[uredi | uredi izvor]

Ambox outdated serious.svg Ovaj članak ili njegov dio sadrži zastarjele podatke.
Članak dopunite novijim podacima, a nakon toga uklonite ovaj šablon.

ATP World Tour Masters 1000 pobjede[uredi | uredi izvor]

Godina Turnir Podloga Protivnik u finalu Rezultat
2008 Flag of the United States.svg Cincinnati beton Flag of Serbia.svg Novak Đoković 7-64, 7-65
2008 Flag of Spain.svg Madrid beton Flag of France.svg Gilles Simon 6-4, 7-66
2009 Flag of the United States.svg Miami beton Flag of Serbia.svg Novak Đoković 6-2, 7-5
2009 Flag of Canada.svg Montreal beton Flag of Argentina.svg Juan Martín Del Potro 6-74, 7-63, 6-1
2010 Flag of Canada.svg Toronto beton Flag of Switzerland.svg Roger Federer 7-5, 7-5
2010 Flag of the People's Republic of China.svg Shanghai beton Flag of Switzerland.svg Roger Federer 6-3, 6-2

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: