Hej, Slaveni

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Hej Slaveni
Hej, Sloveni
Hej, Slovani
Еј, Словени
Država: Flag of SFR Yugoslavia.svg SFR Jugoslavija
Jezik srpsko-hrvatski, slovenski, makedonski
Tekstopisac Samuel Tomášik
Ostali nazivi Hej, Slovani
Hej, Slovenci
Zvučna datoteka
Hej Slaveni
Početak pjesme na hrvatskom jeziku; slika iz 1944.

Hej, Slaveni ili Hej, Sloveni je pjesma posvećena svim Slavenima i naslov himne bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Prva verzija pjesme napisana je 1834. pod naslovom Hej, Slaveni (ili na slovačkom Hej, Slováci).[1] Pjesmu je napisao Samuel Tomášik.[2] Otad je ova pjesma himna panslavizma, nezvanična himna Slovaka te himna SFRJ. Kompozicija pjesme Hej Slaveni vrlo je slična kompoziciji himne Republike Poljske.

"Hej, Slováci" – prva verzija[uredi | uredi izvor]

Izvorni tekst pjesme komponirao je slovački svećenik Samuel Tomášik za vrijeme svoje posjete Pragu 1834. Primijetio je da se njemački jezik tamo može češće čuti nego maternji, češki jezik. Tim povodom je napisao:

"U matici Pragu, biseru zapadnoslavenskog svijeta, koji će biti izgubljen u njemačkom moru, šta čeka moja draga domovina, Slovačka, koja u Pragu vidi svog duhovnog odgajatelja? Uznemiren tom mišlju, sjetio sam se stare poljske pjesme "Poljska nije nestala dok god mi živimo"[3]. Ta poznata melodija je izazvala da moje srce stvori "Hej, Slovaci, naš slovački jezik još živi"[4]... Otrčao sam u svoju sobu, zapalio svijeću i napisao tri verzije u svoj dnevnik. Pjesma je završena u trenu. [5]

Tako je nakon ovog unutrašnjeg nemira Tomášik prvi put zapisao sljedeći tekst na slovačkom jeziku:[2]

S. Tomášik

Hej, Slováci, ešte naša
slovenská reč žije,
Dokiaľ naše verné srdce
za náš národ bije.

Žije, žije, duch slovenský,
bude žiť na veky,
Hrom a peklo, márne vaše
proti nám sú vzteky!

Jazyka dar sveril nám Boh,
Boh náš hromovládny,
Nesmie nám ho teda vyrvať
na tom svete žiadny;

I nechže je koľko ľudí,
toľko čertov v svete;
Boh je s nami: kto proti nám,
toho parom zmetie.

I nechže sa aj nad nami
hrozná búrka vznesie,
Skala puká, dub sa láme
a zem nech sa trasie;

My stojíme stále pevne,
ako múry hradné
Čierna zem pohltí toho,
kto odstúpi zradne!

"Hej Slaveni" u Slovačkoj[uredi | uredi izvor]

U Slovačkoj se kroz historiju, a i danas, ova pjesma smatrala nezvaničnom himnom Slovaka. Iako nakon stjecanja nezavisnosti 1993. Slovačka dobija drugu himnu, "Hej, Slaveni" još se smatra drugom himnom Slovaka. Ova pjesma nikad nije bila zvanična na teritoriji Slovačke, ali je favorizirana od strane vladajuće stranke u državi.[6]

"Hej, Slaveni" u južnoslavenskim zemljama[uredi | uredi izvor]

Dragutin Rakovac je 1838. napisao[7] a 1842. objavio prvi prijevod Tomášikove pjesme pod naslovom Duh slavjanski.[8] Uslijedio je prijevod na slovenski jezik, koji je 1863. uradio Radoslav Razlag. Prijevod je nosio naslov "Duh slovanski", da bi u sljedećem izdanju bio objavljen pod naslovom "Hej Slovenci!".[9] Pjesma je bila popularna za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda te za revolucije 1848. (kad je pjesma bila poznata i u Hrvatskoj i u Sloveniji). Muziku za "Hej, Slaveni" komponirao je Vatroslav Lisinski, a nalazi se u petom izdanju pjesmarice Đure Stjepana Deželića (1903). Pjesma se u hrvatskim zemljama javlja pod različitim nazivima: "Duh slavjanski", "Duh ilirski", "Duh hrvatski" (s prvim stihom "O, Hrvati! Jošte živi"), "Pěsma domorodna" (s prvim stihom "Oj Iliri! Jošte živi rěč naših dědovah"), ali se najčešće javlja pod nazivom "O, Hrvati", odnosno "Oj Hrvati" i pod tim naslovom ostaje u upotrebi do kraja Drugog svjetskog rata.[10]

"Hej Slaveni" tokom Drugog svjetskog rata[uredi | uredi izvor]

Tokom Drugog svjetskog rata pjesmu su koristile sve zaraćene strane. Jugoslavenski partizani koristili su nekoliko verzija. U Užičkoj republici korišten je tekst "Hej, Sloveni", a na teritoriji pod kontrolom ZAVNOBiH-a i ZAVNOH-a "Oj Slaveni". Pjesmu su u njenoj starijoj verziji "Oj Hrvati" pjevali i pripadnici ustaškog pokreta.

Zvanična upotreba[uredi | uredi izvor]

"Hej, Slaveni" bila je državna himna SFRJ od 1943. do 1991 (48 godina). Nakon raspada SFRJ "Hej Sloveni" bila je državna himna Savezne republike Jugoslavije, tj. Srbije i Crne Gore. Nakon raspada Državne zajednice Srbije i Crne Gore Srbija je zakonom iz 2009. usvojila svoju današnju himnu "Bože pravde", a Crna Gora svoju "Oj, svijetla majska zoro" te je tako prestala zvanična upotreba ove popularne pjesme. Danas nekadašnje jugoslavenske republike koriste sljedeće himne:

Ime i tekst[uredi | uredi izvor]

Ova pjesma poznata je u svim slavenskim zemaljama. Ispod slijedi spisak naziva himne:[11]

Jezična grupa Ime jezika Naziv pjesme
zapadnoslavenski češki "Hej, Slované"
donjolužičkosrpski "Hej, Słowjany"
gornjolužičkosrpski "Hej, Słowjenjo
poljski "Hej Słowianie"
slovački "Hej, Slovania"
istočnoslavenski bjeloruski "Гэй, славяне"
rusinski "Гий Славляне"
ruski "Гей, славяне"
ukrajinski "Гей, Слов'яни"
južnoslavenski bosanski "Hej, Slaveni"
bugarski "Хей, славяни"
crnogorski "Hej Sloveni" / "Хеј Словени"
hrvatski "Hej, Slaveni"
makedonski "Еј, Словени"
slovenski "Hej Slovani"
srpski "Хеј, Словени" ("Hej, Sloveni")

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zečević, Divna: Hrvatske pučke pjesmarice 19. stoljeća: (svjetovne i nabožne), Radničko sveučilište "Božidar Maslarić", Izdavački centar "Revija", Osijek, 1988; ISBN 86-7209-031-4, (COBISS.BH)

(...) i 'Hej, Slaveni' kao jugoslavenska himna, koja se u pučkim pjesmaricama najčešće javlja, sve do II svjetskog rata, u varijanti: 'O, Hrvati'.

— Zečević 1988: 57

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Na albanskom jeziku naslov je Hej Sllavët, na mađarskom Hej Szlávok, a na turskom Hey Slavlar.
  2. ^ a b Priča o "Hej, Slováci"
  3. ^ Jeszcze Polska nie zginęła, póki my żyjemy
  4. ^ Hej, Slovaci, ešte naša slovenska reč žije.
  5. ^ Dnevnik Samuela Tomášika, nedjelja, 2. novembar 1834.
  6. ^ Priča o <3Hej, Slováci"
  7. ^ Horvat, Josip. Politička povijest Hrvatske, "August Cesarec", Zagreb, 1989; ISBN 86-393-0151-4, str. 405.
  8. ^ Bošković, Ivan J: Hrvatska književnost neoklasicizma i romantizma (sveučilišni priručnik), Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2008; ISBN 978-953-7395-13-1, str. 65–66.
  9. ^ Plevnik, Danko: Smisao Bosne (vodič u Haag za autostopere), Naklada "Jesenski i Turk", Zagreb, 1997; ISBN 953-6483-04-1, str. 237.
  10. ^ Zečević, 1988, 57.
  11. ^ "Hej, Slaveni" na slobodnajugoslavija.com

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
Wikizvor
Wikizvor: Hej Slaveni