900.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 896. | 897. | 898. | 899. | 900. | 901. | 902. | 903. | 904. |  | ►►

Decenije:

| 870-e | 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e |

Vijekovi:

| 8. vijek | 9. vijek | 10. vijek |

Svijet 900. godine

Godina 900. (CM) bila je prijestupna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 900. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji[uredi | uredi izvor]

Po regijama[uredi | uredi izvor]

Abasidski halifat[uredi | uredi izvor]

Evropa[uredi | uredi izvor]

  • Atenulf I, lombardijski princ od Kapue, osvaja vojvodstvo Benevento. Svrgava vojvodu Radelchisa II i ujedinjuje dva južna lombardijska vojvodstva u Mezzogiornu (južna Italija). Bizantijci nude strateški savez Atenulfu koji usmjerava kampanju protiv Saracena. Utvrdili su se na obalama rijeke Garigliano. Odavde arapski ratni graničari pokreću česte napade u Kampaniji [4].
  • Sedmogodišnji Luj IV ("Dijete") na skupštini u Forchheimu (Bavarska) proglašen je kraljem Istočnofranačkog kraljevstva. Zbog njegove mlade dobi uzde vlasti u potpunosti su u rukama drugih - franačkih plemića i biskupa. Najuticajniji od Lujovih savjetnika su Hatto I, nadbiskup Mainza, i Salomon III, biskup Constance [5].
  • Edward Stariji (sin Alfreda Velikog) okrunjen je za engleskog kralja u Kingstonu na Temzi [6].
  • Baldwin II, grof Flandrije, izvršio je atentat na Fulka Časnog, biskupa iz Reimsa [7].
  • Mlečani odbijaju mađarske napadače na Rialto [8].
  • Abdullah, sin egipćanina Aghlabida Ibrahima II, potiskuje pobunu svojih muslimanskih podanika, a zatim pokreće kampanju protiv posljednjih bizantijskih uporišta na Siciliji.
  • Kralj Donald II ubijen je nakon 11-godišnje vladavine. Naslijedio ga je njegov rođak Konstantin II kao škotski kralj [9]; koji će vladati više od 40 godina.
  • Nakon što su Bavarci odbili njihov prijedlog saveza, Mađari napadaju ovu zemlju, okupirajući Panonija|Panoniju i dijelove Ostmarka, koji ostaju dio mađarske države do danas.

Azija[uredi | uredi izvor]

  • Cara Zhao Zonga svrgava grupa tangunskih evnuha predvođenih Liu Jishuom i prisiljavaju ga da abdicira u korist svog sina, prijestolonasljednika Li Yua (do 901.).

Mezoamerika[uredi | uredi izvor]

  • Postklasični period: Civilizacija Maja koja je cvjetala oko 650 godina u brdskim područjima, što će se kasnije zvati Srednja Amerika, gasi se kao rezultat iscrpljenih poljoprivrednih resursa ili ratova između 40-ak suparničkih gradova-država. Velike kamene piramide, tereni s loptama i druge građevine u gradovima kao što su Tikal, Copán i Palenque napušteni su i obrasli džunglom, jednako kao što su zapušteni i skulpture i reljef Maja, koji su razvili kalendar zasnovan na gotovo savršenim astronomskim mjerenjima. Gradovi poput Chichen Itze, Mayapana i Uxmala u gorskim predjelima poluostrva Jukatan nastavit će cvjetati.
  • U Peruu se ljudi Lambayeque šire na područjima koja su prethodno razvili Moche (približni datum).

900. u temama[uredi | uredi izvor]

Umjetnost[uredi | uredi izvor]

  • U periodu 900 – 1230. - preci Pueblo naroda izgradili su Pueblo Bonito, u kanjonu Chaco, Novi Meksiko.

Religija[uredi | uredi izvor]

  • Nakon dvogodišnje vladavine umire Papa Ivan IX. Nasljeđuje ga Benedikt IV kao 117. papa Katoličke crkve [10].

Trgovina[uredi | uredi izvor]

  • Na istočnoj obali Afrike sve više se razvija trgovina, a arapski, perzijski i indijski trgovci miješaju se sa autohtonim Bantu stanovništvom. Mnogi pripadnici Bantu naroda koji žive uz obalu prihvataju Islam, što se dešava sve na jug do Sofale (Mozambik).

Istraživanje[uredi | uredi izvor]

Medicina[uredi | uredi izvor]

  • Perzijski naučnik Muhammed ibn Zakarija al-Razi u svojim pisanim radovima razlikuje boginje od ospica. Držeći se protiv bilo koje vrste ortodoksije, posebno Aristotelove fizike, on održava koncepciju 'apsolutnog' vremena, koje on smatra "neprestalnim tokom".

Rođeni[uredi | uredi izvor]

  • Abū Ja'far al-Khazin, perzijski astronom (u. 971)
  • Adaldag, nadbiskup Bremena (okvirni datum)
  • Berengar II, kralj Italije (okvirni datum)
  • Berthold, vojvoda od Bavarske (okvirni datum)
  • Conrad, biskup iz Konstanze (okvirni datum)
  • Ivan od Gorzea, franački opat i diplomata (u. 974)
  • Mord Fiddle, islandski farmer i pravni stručnjak (u. 968)
  • Nikodem Mamolski, italijanski monah (u. 990)
  • Ramiro II, kralj Leóna (okvirni datum)
  • Ramwold, franački opat (okvirni datum)
  • Rasso, franački vojskovođa (okvirni datum)
  • Yang Pu, car Vu (u. 939)

Umrli[uredi | uredi izvor]

  • Fulk, nadbiskup Reimsa
  • Zwentibold, kralj Lotaringije (r. 870)
  • Donald II, kralj Pikta (Škotska) [11]
  • Dongshan Shouchu, kineski zen učitelj
  • Ibn Abi Asim, muslimanski sunitski učenjak (r. 822)
  • Ivan IX., Papa Katoličke crkve
  • Lde-dpal-hkhor-btsan, indijski vladar
  • Litan, irski opat (okvirni datum)
  • Merfyn ap Rhodri, kralj Powysa (okvirni datum)
  • Muhammed ibn Zayd, emir Tabaristana (Iran)
  • Ono no Komachi, japanski pjesnik (okvirni datum)
  • Tadg mac Conchobair, kralj Connachta (Irska)
  • Wulfhere, nadbiskup Yorka (okvirni datum)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Par Ṭabarī (translated by Franz Rosenthal) (1985). The return of the Caliphate to Baghdad. SUNY Press.
  2. ^ René Grousset (1885-1952) (1965) [1938]. [classiques.uqac.ca/classiques/grousset_rene/empire_des_steppes/grousset_steppes.pdf L'empire des steppes, Attila, Gengis-Khan, Tamerlan] (PDF) (4 ed.). Paris: Payot.
  3. ^ Louis Bréhier (1946). [classiques.uqac.ca/classiques/brehier_louis/monde_byzantin/brehier_vie_et_mort_byzance.pdf Vie et mort de Byzance] (PDF). Paris: Albin Michel. p. 596.
  4. ^ Barbara M. Kreutz Before the Normans University of Pennsylvania Press, 1996
  5. ^ Jacques Flach Les Origines de l'ancienne France. Volume 4 Ayer Publishing
  6. ^ N. J. Higham, David Hill Edward the Elder, 899-924 Routledge, 2001
  7. ^ Heinrich Joseph Wetzer Dictionnaire encyclopédique de la théologie catholique Gaume frères et J. Duprey, 1864
  8. ^ Enrico Guidoni La ville européenne: formation et signification du quatrième au onzième siècle Editions Mardaga, 1981
  9. ^ Fiona Somerset Fry The history of Scotland Routledge, 1985
  10. ^ Artaud de Montor Histoire des souverains pontifes romains Didot, 1846
  11. ^ Lynch, Michael (ed.). The Oxford companion to Scottish history. Oxford University Press. p. 106.