Hajdučka trava

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hajdučka trava
Hajdučka trava
Hajdučka trava
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RedAsterales
PorodicaAsteraceae
RodAchillea
VrstaA. millefolium
Dvojno ime
Achillea millefolium
L., 1753.

Hajdučka trava (lat. Achillea millefolium L.), je biljka iz porodice Asteraceae (Glavočike) Ujedno je opći naziv za sve vrste u rodu Achillea. Poznata je još i kao kunica, stolisnik i sporiš. Latinsko ime je dobila po grčkom mitskom junaku Ahileju, koji je prema predanju privijao ovu biljku na rane. Predpostavlja se da je naše ime, Hajdučka trava, dobila zato što su je hajduci privijali na otvorene rane i uboje, jer ubrzava zgrušavanje krvi i zaustavlja krvarenje.

Osobine[uredi | uredi izvor]

To je višegodišnja snažna, zeljasta biljka, koja na nekim mjestima može biti i odrvenjena. Naraste od 7 do 70 cm. Rizom je tanak i horizontalan. Može sačinjavati i do 50 cm duge korijene sa sterilnim izdancima. Listovi su mnogostruko izdijeljeni, odakle i potiče njeno latinsko ime mille - hiljadu folie - list. Donji listovi su mu drvenasti, a gornji su sjedeći i imaju povećane bazalne dlačice. Cvjetne krune hajdučke trave iz naših krajeva, uglavnom su bijele do slabo ružičaste boje ili sa mogućom blijedo plavom nijansom, sa cvjetićima raspoređenim u obliku štita. Sjevernoameričke vrste mogu biti u cijelom spektru jarkih boja. Biljka cvjeta između jula i septembra. Raste do nadmorske visine od 1900 metara. Izrazito je ljekovita biljka koju mnogi smatraju običnim korovom.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Obično raste na livadama, pašnjacima, polusuhim stepama, travnjacima, njivama i šumarcima. U Alpama raste sve do 1900 metara nadmorske visine. Gotovo kosmopolitski je raširena po cijeloj Evropi, većem dijelu Sjeverne Amerike, dok je u Mediteranskom području nešto rjeđa.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Hajdučka trava, zavisno od nalazišta i doba godine, sadrži: oko 0,8 % eteričnog ulja u čije komponente ulaze: proazulen, alfa i beta pinen, 1-kamfor, borneol, tujon, cineol, organske kiseline (sirćetna kiselina, mravlja kiselina i izovalerijanska) i složeni alkoholi. U cvjetovima se mogu naći i laktoni (matricin, milefolid, balhanolid) kao i neki flavonoidi. Također sadrži: vitamin K, ahileina, smolaste materije, tanine, fosfate, nitrate, kalijeve soli i neke druge elemente u manjim ili zanemarljivim količinama.

Medicinski značaj[uredi | uredi izvor]

Hajdučka trava je jedna od naših najljekovitijih biljaka. Od davnina je poznato da ima mnogobrojna medicinska svojstva u odnosu na funkcije jetre. Biljka djeluje kao holagog i holeretik. Osim toga, list hajdučke trave je hemostatik i antispazmodik. Koristi se i kao gorki tonik, sedativ, diuretik, fermifug.

Indikacije: Insuficijencija jetre, kamenci u žuči i žučnoj kesici. Kamenac u bubregu. Spazam probavnih i uternih puteva, metroragije, nervoze, astma, poteškoće kod cirkulacije, šuljevi, reumatizam.

Pojačava osjetljivost organizma na insulin i može se koristit kod pacijenata sa visokim i povišenim šećerom u krvi. Posebno se preporučuje pacijentima u početnom stadijumu dijabetesa.

Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]

Hajdučka trava je poznata kao ljekovita biljka od davnina, a može se naći i u grčkim mitovima. U našim krajevima jedna je od najpoznatijih i najčešće korištenih ljekovitih biljaka za cijeli spektar unutarnjih i vanjskih zdravstvenih problema. U narodnoj medicini upotrebljava se kod smetnji s jetrom, pogotovo kod ciroze i hroničnog hepatitisa. Hajdučka trava pozitivno utiče na infekcije urinarnog i probleme probavnog trakta. Stari narodni ljekari su je preporučivali za liječenje infekcija mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala te za ublažavane grčeva u stomaku. Zbog gorkih supstanci pojačava apetit i smanjuje nadutost stomaka. Može se koristiti i kod problema ženske prirode, kao što su: bolna, preobilna i neredovna menstruacija i kod menstrualnih grčeva. Hajdučka trava pojačava znojenje i pomaže kod snižavanja visoke tjelesne temperature uzrokovane gripom ili prehladom. Efikasna je kod snižavanja visokog krvnog pritiska i može se koristiti za liječenje proširenih krvnih sudova i hemoroida. Preporučuje se kao sredstvo za odstranjivanje toksina iz jetre i krvi u mješavini s pirevinom, kao i za pojačavanje cirkulacije. Narodni ljekari su davali hajdučku travu za zaustavljanje krvavog kašlja i krvarenja nosa.

Kod nekih osoba upotreba hajdučke trave može izazvati alergijske reakcije na koži. U vrlo rijetkim slučajevima osjetljivost može biti toliko velika da i sam dodir svježe biljke izazove upalu kože i kožni osip.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra str.195. Svjetlost, Sarajevo, 1984.
  • Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs,1988 (Američko izdanje)
  • Alma R. Hutchens. Indian Herbology of North America, Shambhala Publications, 1973.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]