Luj XI, kralj Francuske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Luj XI Francuski)
Luj XI
Kralj Francuske
Vladavina22. juli 146130. august 1483
PrethodnikKarlo VII
NasljednikKarlo VIII
Krunidba15. august 1461, Reims
SupružnikMargareta Škotska
Šarlota Savojska
DjecaKarlo VIII
Ana, Grofica Bourbona
Ivana, Grofica Berryja
DinastijaValois
OtacKarlo VII
MajkaMarija Anžujska
Rođenje3. juli 1423
Bourges, Berry
Smrt30. august 1483(1483-08-30) (60 godina)
Château de Plessis-lez-Tours

Luj XI (francuski: Louis XI; 3. juli 1423. - 30. august 1483.), zvani Oprezni (francuski: le Prudent), je bio kralj Francuske od 1461. do 1483. godine. Kao član dinastije Valois naslijedio je svog oca Karla VII. Kao usamljen i neposlušan daufin Francuske, ušao je u otvoren pobunu protiv svog oca. Kralj je oprostio njegovu pobunu, i dao mu na upravljanje pokrajine na jugoistoku Francuske. Kako bi vodio svoju vlastitu politiku, oženio se Šarlote Savojskom, kćerkom Savojskog vojvode Luja I. Karlo VII je poslao vojsku kako bi prisilio svog sina njegovoj volji, ali je Luj pobjegao u Burgundiju, gdje ga je dočekao Karlov najveći neprijatelj Filip III, vojvoda Brurgundije.

Kada je Karlo VII umro 1461. godine, Luj je napustio Burgundiju kako bi preuzeo francusko prijestolje. Svojim intrigama i intenzivnom diplomatskom aktivnošću je dobio nadimak Lukavi (francuski: le rusé) i Univerzalni pauk (francuski: l'universelle aragne) kako su ga neprijatelji nazvali zbog zauzimanja zemljišta i zavjere. Karlo III, vojvoda Burgundije je 1472. godine digao vojsku protiv svog neprijatelja Luja XI. Luj je bio u mogućnosti da izoluje Karla nakon potpisivanja Sporazuma u Picquigny sa engleskim kraljem Edvardom IV 1477. godine. Ovim sporazumom je formalno okončan Stogodišnji rat. Nakon smrti Karla III u bici kod Nancyja 1477. godine, Luj XI je iskoristio priliku i zauzeo Burgundiju. Bez stranih direktnih prijetnji, Luj je bio u stanju da eliminiše buntovne vazale, proširi kraljevsku moć i ojača ekonomiju svoje zemlje. Naslijedio ga je 1483. godine njegov sin Karlo VIII.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Prije stupanja na vlast ovaj sin Karla VII je u cijeloj Evropi bio osramoćen zbog svojih javno izrečenih želja o što ranijoj očevoj smrti kao i njegovim protuočevim oružanim pobunama.

U trenutku stupanja na prijestolje 1461. godine kada mu otac "napokon" umire sve ono što je prije izvodio kao pobunjeni princ sada preokreće u vođenje realne politike. Najbolji primjer toga postaju njegova hapšenja svojih bivših kolega u zavjerama protiv Karla VII

Historija vladavine ovog kralja je historija petnaestogodišnje borbe između njega i Karla I, velikog vojvode od Burgundije. U ovoj bitki gdje se nalazila na jednoj strani gotovo cijela Francuske, a na drugoj Beneluks plus dolina rijeke Rajne do švicarske granice Francuske snage su pretrpile nekoliko neugodnih poraza. Prvi kratkovječni mirovni sporazum između ova dva protivnika se potpisuje 1466. godine poslije poraza Francuske u bitki za Monthlery godinu dana ranije. Taj mir se koliko toliko uspješno održava na tlu Francuske, ali financijsko-vojna intervencija Luja XI u Engleskoj 1470. godine rezultira tamošnjom pobjedničkom protuintervencijom Burgundije slijedeću godinu. To novo vojno poniženje francuski kralj odbija trpit pa objavljuje novi rat protiv Burgundije. Ovaj rat kao i oni prethodni počinje porazom, ali ovaj put njegov najveći saveznik postaje njegov neprijatelj. Nediplomatski potezi Karla I uspijeva od 1473. godine na dalje okrenuti protiv njega veliku koaliciju Francuske, Lorenskog vojvodstva, Švicarske, samostalnih gradova Alsaca i Svetog Rimskog Carstva. U odlučujučoj bitki ovog rata 1477. godine snage Lorenskog vojvodstva ubijaju Karla I od Burgundije. Kako je ovaj vojvoda umro bez muškog nasljednika dolazi do sklapanja međunarodnog sporazuma kojima Francuska kao svoj dio ratnog plijena dobija Artois, French-comte i Burgundsku grofoviju.

Slično kao što je tada naslijedio Burgundiju zbog izumreća dinastije se dešava s provincijama Provenca i Anju godinu dana prije svoje smrti.

Luj XI kao kralj je bio oprezan. U svojoj revolucionarnoj fazi kao dvadeset i osmogodišnji prinčevski pobunjenik bez nasljednika on 1451. godine donosi odluku o ženidbi s djetetom od 8 godina. Po svojoj uobičajenoj sreći uspio je doživjet dovoljno dugo da dobije mušku dijete prije smrti.

Iako neuspješan u svojim ratovima prvenstveno zahvaljujući naklonjenoj sudbini Luj XI prepušta svome trinaestogodišnjem sinu Karlu VIII strahovito ojačanu centralnu vlast na koju u budućnosti zbog velike kraljeve domene nezadovoljni plemići više neće moći konkretno uticati.