Idi na sadržaj

Pjotr Kapica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pjotr Leonidovič Kapica ili Peter Kapitza FRS (ruski: Pëtr Leonidovič Kapica, rumunski: Petre Capița (8. juli [1] – 8. april 1984) bio je vodeći sovjetski fizičar, inženjer i nobelovac,[2][3] najpoznatiji po svom radu u fizici niskih temperatura.

Kapica je rođen u Kronštatu, u tadašnjoj Ruskoj Imperiji, od roditelja porijeklom iz Besarabije - Volinjani, Leonida Petroviča Kapice (rumunski Leonid Petrovici Capița), vojnog inženjera koji je konstruisao utvrđenja, i Olge Jeronimovne Kapice iz plemićke poljske porodice Stebnicki.[4][5] Pored ruskog, porodica Kapica govorila je i rumunski jezik.[6]

Kapicine studije prekinuo je Prvi svjetski rat, u kojem je dvije godine služio kao vozač sanitetskog vozila na poljskom frontu.[7] Diplomirao je na Petrogradskom politehničkom institutu 1918. Njegova žena i dvoje djece umrli su u epidemiji gripe 1918–1919. Potom je studirao u Velikoj Britaniji, radeći duže od deset godina s Ernestom Rutherfordom u Cavendishevoj laboratoriji na Univerzitetu u Cambridgeu i osnivajući utjecajni Kapicin club. Bio je prvi direktor laboratorije Mond u Cambridgeu.[8]

Tokom 1920-ih stvorio je tehnike za stvaranje ultrajakih magnetnih polja ubrizgavanjem jake struje na kratke periode u posebno konstruisane elektromagnete sa vazdušnim jezgrom. 1928. otkrio je linearnu zavisnost otpornosti od jačine magnetnog polja u različitim metalima za vrlo jaka magnetna polja. 

Godine 1934. Kapica se vratio u Rusiju da posjeti roditelje, ali ga je Sovjetski Savez spriječio da se vrati u Veliku Britaniju.[9].

Kapica (lijevo) i Nikolaj Semjonov, dobitnici Nobelove nagrade za fiziku i hemiju (portret autora Borisa Kustodijeva, 1921).

Kapica je 1978. dobio Nobelovu nagradu za fiziku "za svoje osnovne izume i otkrića u području fizike niskih temperatura", a također je često citiran zbog svoje dugogodišnje uloge lidera u razvoju ovog područja. Nagradu je podijelio s Arno Allanom Penziasom i Robertom Woodrowom Wilsonom, koji su otkrili kosmičku mikrotalasnu pozadinu.[10]

Kapitsa otpor je toplotni otpor (koji uzrokuje temperaturni diskontinuitet) na granici između tekućeg helija i čvrste materije. Kapica–Diracov efekt jest kvantnomehanički efekt koji se sastoji od difrakcije elektrona na stajaćem talasu svjetlosti. U dinamici fluida, Kapicin broj jest bezdimenzionalni broj koji karakterizira tok tankih filmova fluida niz nagib.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Pyotr Leonidovich Kapitsa. Encyclopædia Britannica
  2. Pjotr Kapica na Nobelprize.org Uredi na Wikipodacima
  3. "Alsos: Browse Results: People: Kapitza, Peter". alsos.wlu.edu. Arhivirano s originala, 28. 8. 2006. Pristupljeno 7. 4. 2018.
  4. Tadeusz Gajl (2007). Polish Armorial Middle Ages to 20th Century. — Gdańsk: L&L ISBN 978-83-60597-10-1
  5. Stebnytski noble family iz Brockhaus and Efron Encyclopedic Dictionary na Wikisource, 1890–1907 (na ruskom)
  6. "Ilustrul savant rus de origine basarabeană, academicianul Serghei Petrovici Capiţa, împlineşte azi 80 de ani (Interview with Sergey Kapitsa son of the late Pyotr Kapitsa" (jezik: rumunski). MDN News Magazine. Arhivirano s originala, 29. 10. 2013. Pristupljeno 21. 4. 2009.
  7. James, Ioan (2004). Remarkable Physicists: From Galileo to Yukawa. Cambridge University Press. str. 320–327. ISBN 978-0-521-01706-0.
  8. University of Cambridge Digital Library. University of Cambridge https://cudl.lib.cam.ac.uk/view/PH-CAVENDISH-P-00414/1. Pristupljeno 12. 10. 2022. Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  9. "Prof. P. Kapitza and the U.S.S.R". Nature. 135 (3418): 755–756. 1. 5. 1935. doi:https://doi.org/10.1038/135755a0 Provjerite vrijednost parametra |doi= (pomoć). |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)
  10. "The Nobel Prize in Physics 1978 – Press Release". Nobel Prize.org. 17. 10. 1978.