Pjotr Kapica
 | Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
 | Ovaj članak zahtijeva čišćenje. |
 | Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. |
Pjotr Leonidovič Kapica ili Peter Kapitza FRS (ruski: Pëtr Leonidovič Kapica, rumunski: Petre Capița (8. juli [1] – 8. april 1984) bio je vodeći sovjetski fizičar, inženjer i nobelovac,[2][3] najpoznatiji po svom radu u fizici niskih temperatura.
Kapica je rođen u Kronštatu, u tadašnjoj Ruskoj Imperiji, od roditelja porijeklom iz Besarabije - Volinjani, Leonida Petroviča Kapice (rumunski Leonid Petrovici Capița), vojnog inženjera koji je konstruisao utvrđenja, i Olge Jeronimovne Kapice iz plemićke poljske porodice Stebnicki.[4][5] Pored ruskog, porodica Kapica govorila je i rumunski jezik.[6]
Kapicine studije prekinuo je Prvi svjetski rat, u kojem je dvije godine služio kao vozač sanitetskog vozila na poljskom frontu.[7] Diplomirao je na Petrogradskom politehničkom institutu 1918. Njegova žena i dvoje djece umrli su u epidemiji gripe 1918–1919. Potom je studirao u Velikoj Britaniji, radeći duže od deset godina s Ernestom Rutherfordom u Cavendishevoj laboratoriji na Univerzitetu u Cambridgeu i osnivajući utjecajni Kapicin club. Bio je prvi direktor laboratorije Mond u Cambridgeu.[8]
Tokom 1920-ih stvorio je tehnike za stvaranje ultrajakih magnetnih polja ubrizgavanjem jake struje na kratke periode u posebno konstruisane elektromagnete sa vazdušnim jezgrom. 1928. otkrio je linearnu zavisnost otpornosti od jačine magnetnog polja u različitim metalima za vrlo jaka magnetna polja.
Godine 1934. Kapica se vratio u Rusiju da posjeti roditelje, ali ga je Sovjetski Savez spriječio da se vrati u Veliku Britaniju.[9].
Kapica je 1978. dobio Nobelovu nagradu za fiziku "za svoje osnovne izume i otkrića u području fizike niskih temperatura", a također je često citiran zbog svoje dugogodišnje uloge lidera u razvoju ovog područja. Nagradu je podijelio s Arno Allanom Penziasom i Robertom Woodrowom Wilsonom, koji su otkrili kosmičku mikrotalasnu pozadinu.[10]
Kapitsa otpor je toplotni otpor (koji uzrokuje temperaturni diskontinuitet) na granici između tekućeg helija i čvrste materije. Kapica–Diracov efekt jest kvantnomehanički efekt koji se sastoji od difrakcije elektrona na stajaćem talasu svjetlosti. U dinamici fluida, Kapicin broj jest bezdimenzionalni broj koji karakterizira tok tankih filmova fluida niz nagib.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Pyotr Leonidovich Kapitsa. Encyclopædia Britannica
- ↑ Pjotr Kapica na Nobelprize.org
- ↑ "Alsos: Browse Results: People: Kapitza, Peter". alsos.wlu.edu. Arhivirano s originala, 28. 8. 2006. Pristupljeno 7. 4. 2018.
- ↑ Tadeusz Gajl (2007). Polish Armorial Middle Ages to 20th Century. — Gdańsk: L&L ISBN 978-83-60597-10-1
- ↑ Stebnytski noble family iz Brockhaus and Efron Encyclopedic Dictionary na Wikisource, 1890–1907 (na ruskom)
- ↑ "Ilustrul savant rus de origine basarabeană, academicianul Serghei Petrovici Capiţa, împlineşte azi 80 de ani (Interview with Sergey Kapitsa son of the late Pyotr Kapitsa" (jezik: rumunski). MDN News Magazine. Arhivirano s originala, 29. 10. 2013. Pristupljeno 21. 4. 2009.
- ↑ James, Ioan (2004). Remarkable Physicists: From Galileo to Yukawa. Cambridge University Press. str. 320–327. ISBN 978-0-521-01706-0.
- ↑ University of Cambridge Digital Library. University of Cambridge https://cudl.lib.cam.ac.uk/view/PH-CAVENDISH-P-00414/1. Pristupljeno 12. 10. 2022. Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć) - ↑ "Prof. P. Kapitza and the U.S.S.R". Nature. 135 (3418): 755–756. 1. 5. 1935. doi:https://doi.org/10.1038/135755a0 Provjerite vrijednost parametra
|doi=(pomoć).|access-date=zahtijeva|url=(pomoć) - ↑ "The Nobel Prize in Physics 1978 – Press Release". Nobel Prize.org. 17. 10. 1978.
