Razlika između verzija stranice "Okeanografija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
 
Red 1: Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Thermohaline circulation.png|mini|250p]]
[[Datoteka:Thermohaline circulation.png|mini|250p]]
'''Okeanografija''' ([[Okean]] + [[grčki jezik|grčki]] ''γράφειν'' = pisati), također zvana '''okeanologija''', nauka o [[Zemlja (planet)|zemljinim]] [[okean]]ima i njihovih međusobno povezanih [[ekosistem]]a te [[hemija|hemijskih]] i [[fizika|fizičkih]] procesa. Postoje pet glavnih područja unutar nauke: definicija okeanografije je jednostavna, ona je nauka o okeanima.
'''Okeanografija''' ([[grčki jezik|grčki]] ''[[okean]]'' + ''γράφειν'' = pisati), također zvana '''okeanologija''', nauka je o [[Zemlja (planeta)|Zemljinim]] [[okean]]ima i njihovih međusobno povezanih [[ekosistem]]a te [[hemija|hemijskih]] i [[fizika|fizičkih]] procesa. Postoje pet glavnih područja unutar nauke:
* biološka okeanografija ili [[pomorska biologija]] nauka je o okeanskim [[biot]]ima i njihovim [[ekologija|ekološkim interakcijama]];

* biološka okeanografija ili [[pomorska biologija]] je nauka o okeanskim [[biot]]ima i njihovim [[ekologija|ekološkim interakcijama]];
* [[hemijska okeanografija]] je nauka o hemiji okeana;
* [[hemijska okeanografija]] je nauka o hemiji okeana;
* geološka okeanografija ili [[pomorska geologija]] uključuje [[tektonika ploča|tektoniku ploča]] i ostale nauke o okeanskom dnu;
* geološka okeanografija ili [[pomorska geologija]] uključuje [[tektonika ploča|tektoniku ploča]] i ostale nauke o okeanskom dnu;
* [[meteorološka okeanografija]] se bavi pitanjem kako atmosfera i okean međusobno djeluju unutar [[hidrosfera|hidrosfere]];
* [[meteorološka okeanografija]] bavi se pitanjem kako atmosfera i okean međusobno djeluju unutar [[hidrosfera|hidrosfere]];
* [[fizikalna geografija]] koja se bavi fizikalnim obilježjima okeana (kao što su [[val]]ovi, struje te struktura temperature i slanoće).
* [[fizikalna geografija]] bavi se fizikalnim obilježjima okeana (kao što su [[val]]ovi, struje te struktura temperature i slanoće).


== Historija okeanografije ==
== Historija okeanografije ==
Rana istraživanja okeana bila su ograničena na njegovu površinu i malobrojna stvorenja koja su ribari vadili u svojim mrežama. Međutim, kad su [[Louis-Antoine Bougainville|Bougainville]] i [[James Cook|Cook]] izveli svoja istraživanja u južnom [[Pacifik]]u, u svojim su izvještajima spomenuli i mora koja su posjetili. [[James Clark Ross]] preduzeo je prvo moderno mjerenje dubine mora 1840, [[Charles Darwin]] objavio je rad o [[greben]]ima i oblikovanju [[atol]]a, ali ipak postojanje ogromne strmine iza [[kontinentalni šelf|kontinentalnih šelfova]] nije otkriveno sve do 1849. godine. [[Matthew Fontaine Maury|Mauryjeva]] ''Fizikalna geografija mora'' iz 1855. bio je prvi udžbenik iz okeanografije. Polaganje sjevernoatlantskog telegrafskog kabla potvrdilo je prisutnost [[srednjookeanski hrbat|srednjookeanskog hrpta]].


Nakon sredine 19. stoljeća, kad su naučna društva prolazila kroz poplavu novih terestričkih botaničkih i zooloških informacija, evropski historičari prirode počeli su osjećati nedostatak više nego anegdotskih znanja o okeanima. Počeci okeanografije kao kvantitativne [[Nauka|nauke]] zapravo datiraju od 1872, kad su [[Charles Wyville Thompson]] i [[John Murray (okeanograf)|John Murray]] krenuli u ekspediciju [[Challenger (ekspedicija)|Challenger]] (1872–1876). Ubrzo su ostali evropski i američki narodi poslali naučne ekspedicije (kao što su učinili mnogi pojedinci i institucije), a osnovani su i instituti posvećeni proučavanju okeanografije. Četiri najvažnija u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]] jesu [[Okeanografski institut Scripps]], [[Okeanografski institut Woods Hole]], Opservatorija Lamont–Doherty i Univerzitet Vašingtonske škole okeanografije. Najvažnija nova institucija u [[UK|Britaniji]] jest [[Sautemptonski okeanografski centar]].
Rana istraživanja okeana su bila ograničena na njegovu površinu i malobrojna stvorenja koja su ribari vadili u svojim mrežama. Međutim kada su [[Louis-Antoine Bougainville|Bougainville]] i [[James Cook|Cook]] izveli svoja istraživanja u južnom [[Pacifik]]u u svojim su izvještajima spomenuli i mora koja su posjetili. Sir James Clark Ross je poduzeo [[1840]]. prvo moderno mjerenje dubine mora, [[Charles Darwin]] je objavio radnju o [[greben]]ima i oblikovanju [[atol]]a, ali ipak postojanje ogromne strmine iza [[kontinentalni šelf|kontinentalnih šelfova]] nije otkriveno sve do [[1849]]. [[Matthew Fontaine Maury|Mauryjeva]] ''Fizikalna geografija mora'' iz [[1855]]. je bio prvi udžbenik iz okeanografije. Polaganje sjevernoatlantskog telegrafskog kabla potvrdilo je prisutnost [[srednjookeanski hrbat|srednjookeanskog hrpta]].

Nakon sredine [[19. vijek]]a kada su naučna društva prolazila kroz poplavu novih terestričkih botaničkih i zooloških informacija, evropski historičari prirode počeli su osjećati nedostatak više nego anegdotskih znanja o okeanima. Početci okeanografije kao kvantitativne [[Nauka|nauke]] zapravo su započeli [[1872]]. kada su [[Charles Wyville Thompson]] i [[John Murray (okeanograf)]] krenuli u [[Challenger ekspedicija|Challenger ekspediciju]] (1872–1876). Ubrzo su ostali evropski i američki narodi poslali naučne ekspedicije (kao što su učinili mnogi privatni pojedinci i institucije), a osnovani su i instituti posvećeni proučavanju okeanografije. Četiri najvažnija u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]] su [[Okeanografski institut Scripps]], [[Okeanografski institut Woods Hole]], Opservatorij Lamont-Doherty i Univerzitet vašingtonske škole okeanografije. Najvažnija nova institucija u [[UK|Britaniji]] je [[Southamptonski okeanografski centar]].


Prva međunarodna okeanografska organizacija stvorena je [[1901]]. pod imenom [[Međunarodno vijeće za istraživanje mora]]. [[1921]]. godine u [[Monako|Monaku]] je osnovan [[Međunarodni hidrografski ured]] (IHB). Kasnije je [[1966]]. Kongres SAD-a stvorio Nacionalni savjet za pomorska bogatstva i tehnički razvoj u čijoj je nadležnosti bilo istraživanje i proučavanje svih aspekata okeanografije. Također je omogućio da Nacionalni naučni zavod novčano podupre ljude koji su obavljali ta proučavanja na polju okeanografije.
Prva međunarodna okeanografska organizacija osnovana je 1901. pod imenom [[Međunarodno vijeće za istraživanje mora]]. Godine 1921. u [[Monako|Monaku]] je osnovan [[Međunarodni hidrografski ured]] (IHB). Kasnije je 1966. [[Kongres SAD-a]] osnovao Nacionalno vijeće za pomorska bogatstva i tehnički razvoj, u čijoj je nadležnosti bilo istraživanje i proučavanje svih aspekata okeanografije. Također je omogućio da Nacionalni naučni zavod novčano podupre ljude koji su obavljali ta proučavanja na polju okeanografije.


=== Srodne discipline ===
=== Srodne discipline ===
Red 25: Red 23:
* [[Limnologija]]
* [[Limnologija]]
* [[Meteorologija]]
* [[Meteorologija]]
* [[Okeanografija]]


== Također pogledajte ==
== Također pogledajte ==

Trenutna verzija na dan 5 juni 2018 u 19:34

Okeanografija (grčki okean + γράφειν = pisati), također zvana okeanologija, nauka je o Zemljinim okeanima i njihovih međusobno povezanih ekosistema te hemijskih i fizičkih procesa. Postoje pet glavnih područja unutar nauke:

Historija okeanografije[uredi | uredi izvor]

Rana istraživanja okeana bila su ograničena na njegovu površinu i malobrojna stvorenja koja su ribari vadili u svojim mrežama. Međutim, kad su Bougainville i Cook izveli svoja istraživanja u južnom Pacifiku, u svojim su izvještajima spomenuli i mora koja su posjetili. James Clark Ross preduzeo je prvo moderno mjerenje dubine mora 1840, Charles Darwin objavio je rad o grebenima i oblikovanju atola, ali ipak postojanje ogromne strmine iza kontinentalnih šelfova nije otkriveno sve do 1849. godine. Mauryjeva Fizikalna geografija mora iz 1855. bio je prvi udžbenik iz okeanografije. Polaganje sjevernoatlantskog telegrafskog kabla potvrdilo je prisutnost srednjookeanskog hrpta.

Nakon sredine 19. stoljeća, kad su naučna društva prolazila kroz poplavu novih terestričkih botaničkih i zooloških informacija, evropski historičari prirode počeli su osjećati nedostatak više nego anegdotskih znanja o okeanima. Počeci okeanografije kao kvantitativne nauke zapravo datiraju od 1872, kad su Charles Wyville Thompson i John Murray krenuli u ekspediciju Challenger (1872–1876). Ubrzo su ostali evropski i američki narodi poslali naučne ekspedicije (kao što su učinili mnogi pojedinci i institucije), a osnovani su i instituti posvećeni proučavanju okeanografije. Četiri najvažnija u Sjedinjenim Državama jesu Okeanografski institut Scripps, Okeanografski institut Woods Hole, Opservatorija Lamont–Doherty i Univerzitet Vašingtonske škole okeanografije. Najvažnija nova institucija u Britaniji jest Sautemptonski okeanografski centar.

Prva međunarodna okeanografska organizacija osnovana je 1901. pod imenom Međunarodno vijeće za istraživanje mora. Godine 1921. u Monaku je osnovan Međunarodni hidrografski ured (IHB). Kasnije je 1966. Kongres SAD-a osnovao Nacionalno vijeće za pomorska bogatstva i tehnički razvoj, u čijoj je nadležnosti bilo istraživanje i proučavanje svih aspekata okeanografije. Također je omogućio da Nacionalni naučni zavod novčano podupre ljude koji su obavljali ta proučavanja na polju okeanografije.

Srodne discipline[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]