Simfonija br. 19 (Mozart)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Simfonija br. 19 u Es-duru, KV  132, je simfonija koju je komponirao Wolfgang Amadeus Mozart u julu 1772.[1]

Instrumentacija[uredi | uredi izvor]

Simfonija je napisana za dvije oboe, četiri roga (od kojih su dva izvorno napisana u E♭ altu) i gudače.

Simfonija br. 19 u Es duru sastoji se od četiri stavka:

  1. Allegro, 4/4
  2. Andante, 3/8
  3. Menuetto – Trio, 3/4
  4. Allegro, 2/2 [2]

Uvod u stavak Allegro:

Musical scores are temporarily disabled.

Uvod u stavak Andante:

Musical scores are temporarily disabled.

Uvod u stavak Menuetto:

Musical scores are temporarily disabled.

Uvod u stavak Allegro finale:

Musical scores are temporarily disabled.

Muzička analiza[uredi | uredi izvor]

Prvi stavak otvara se motivom koji će Mozart kasnije koristiti na početku njegovog Koncerta za klavir br. 22 u istom ključu. Ekspozicija (izlaganje) u ovom stavku je kratko i nema ponavljanja. Razvojna sekcija je usredsređena na novi muzički materijal.[1]

Postoji i alternativni spori stavak, označen Andantino grazioso. Oznake tempa u prvom, drugom i četvrtom stavku napisao je svojeručno Leopold Mozart.[2]

Finale je u obliku francuskog ronda koji se sastoji od sedam dijelova (ABACADA). Svaki dio ronda se ponavlja, osim završnog A.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Wolfgang Amadeus Mozart, Simfonija br. 19 u Es-duru". classiccat.net. Pristupljeno 20. 6. 2019.
  2. ^ a b Brown, A. Peter, The Symphonic Repertoire (Volume 2). Indiana University Press (ISBN 0-253-33487-X), str. 367 (2002).