Simfonija br. 18 (Mozart)
Simfonija br. 18 u F-duru, KV 130, bila je posljednja od tri simfonije koju je komponovao Wolfgang Amadeus Mozart u maju 1772. godine, kada je imao šesnaest godina.[1] Iako ova simfonija nije jedno od njegovih najboljih kompozitorskih ostvarenja u ovom muzičkom žanru, simfonija je veoma dobro osmišljena s obzirom na Mozartovu mladost.
Stavci u simfoniji i muzička instrumentacija[uredi | uredi izvor]
Simfonija je komponovana za dvije flaute, četiri roga i gudače. U ovoj simfoniji nema oboe, već je po prvi put zamijenjena flautama. Mozart je koristio i drugi par rogova u prvom i drugom stavku, što je rijetkost u njegovom muzičkom opusu.[1] Na osnovu muzičke instrumentacije moglo se očekivati da ova simfonija ima herojski ili možda čak i mišićav zvuk, ali to je svečano muzičko djelo, svijetlo u raspoloženju i raznobojno orkestrirano.
Simfonija br. 18 KV 130 u F-duru ima 4 stavka:
Uvod u stavak Allegro:
![\relative c'' {
\version "2.18.2"
\key f \major
f16(\p[ c8.) c8-. c8-.] \repeat unfold 4 { c8-. } |\noBreak
\appoggiatura d16 c([ bes8.) bes8-. bes8-.] \repeat unfold 4 { bes8-. } |\noBreak
\appoggiatura c16 bes([ a8.) a8-. a8-.] \repeat unfold 4 { a8-. } |\noBreak
\appoggiatura bes16 a([ g8.) g8-. g8-.] \appoggiatura a16 g([ f8.) \appoggiatura g16 f( e8.)] |\noBreak
e16( f8.)
}](http://upload.wikimedia.org/score/g/6/g6v8732e2oz853w0abhvcn80phgwt58/g6v8732e.png)
Uvod u stavak Andante grazioso:
Uvod u stavak Menuetto:
Uvod u Trio:
Uvod u stavak Molto allegro:
Analiza[uredi | uredi izvor]
Prvi stavak u simfoniji, Allegro otvara se spuštajućom melodijskom temom čiji izniman način odiše energijom i radošću. Mozart uskoro predstavlja još jednu temu čiji je osjećaj radosti još veći, jer se njegova muzika širi kroz smijeh i razigranost. Nakon ponavljanja ekspozicije (izlaganja), dat je kratak razvojni odjeljak u kome se raspoloženje pretvara u ozbiljnije. Slijedi ponavljanje i stavak se završava u veselom raspoloženju.
Drugi stavak je malo življi od svoje Andantino grazioso oznake, ali njegov lagani način i još uvijek prilično opušten ritam čine njegov pomalo pastoralni karakter kontrastom u odnosu na energičnu muziku koja otvara ovaj stavak. Treći stavak je dvominutni Menuet oštrog svečanog duha, sa prigušenim, ali dostojanstvenim srednjim dijelom.
Finale pod nazivom Molto allegro, traje oko sedam i po minuta, je najduži stavak u ovoj 20-minutnoj simfoniji. Isto tako je i najrazličitiji, krećući se od instrumentalno zahtjevnog, ali sitnog načina sviranja glavne teme ka razigranim, pa čak i duhovitim elementima pomoćnog materijala. Međutim, osećaj svečanosti je očigledan, čak i u tišim, bezbrižnijim muzičkim prelazima nasuprot energičnim.