Idi na sadržaj

Frank Ullrich

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Frank Ullrich
Lični podaci
Državljanstvo Istočna Njemačka
Njemačka
Rođenje (1958-01-24) 24. januar 1958 (66 godina)
Brotterode-Trusetal, Istočna Njemačka
Zanimanjebitlonac, trener, političar
Karijera
Statusneaktivan
Kraj karijere1984.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)3 (1976, 1980, 1984.)
Medalje (b.)4 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)6 (1977, 1978, 1979, 1981, 1982, 1983.)
Medalje (b.)14 (9 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1977/78.
Pojedinačne pobjede (b.)[I]17
Timske pobjede[II]10
Plasman (b.)[III]1. (1977/78, 1979/80, 1980/81, 1981/82.)
Pobjede u disciplinama
  • 11 – sprint
  • 6 – pojedinačno
Nagrade
Ordeni Otadžbinski srebrni orden za zasluge
Srebna zvijezda prijateljstva među narodima
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano26. 10. 2024.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS


Frank Ullrich rođen 24. januara 1958. u Brotterode-Trusetalu u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački biatlonac, devetostruki svjetski prvak i olimpijski prvak u biatlonu. Četverostruki je osvajač Svjetskog kupa u biatlonu, njemački političar i član Socijaldemokratske partije Njemačke. Po broju osvojenih medalja je najbolji istočnonjemački biatlonac, a po broju osvjanja Svjetskog kupa, je nakon Martina Fourcada, Olea Einara Bjørndalena, Johannesa Thingnes Bøa i Raphaëla Poiréa, peti najbolji biatlonac svih vremena (stanje 26. 10. 2024.)

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre Poj. Spr. Šta.
Austrija Innsbruck 1976. (Biatlon) 3
Sjedinjene Američke Države Lake Placid 1980. (Biatlon) 2 1 2
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Sarajevo 1984. (Biatlon) 5 17 4

Ullrich je tri puta nastupio na olimpijskim igrama i to na ZOI 1976, ZOI 1980. i ZOI 1984. Osvojio je jednu zlatnu, dvije srebrne i jednu bronzanu medalju. Bronzanu medalju je osvojio na ZOI 1976. u štafeti s Karl-Heinzom Menzom, Manfredom Geyerom i Frankom Beerom, zaostavši 6:13.0 min iza sovjetske štafete u sastavu: Aleksandar Jelizarov, Ivan Bijakov, Nikolaj Kruglov i Aleksandar Tihonov; te drugoplasirane finske štafete u sastavu: Henrik Flöjt, Esko Saira, Juhani Suutarinen i Heikki Ikola. Na ZOI 1980. u prvoj utrci na 20 km osvojio je srebrnu medalju s tri promašaja i zaostatkom od 11.4 s iza pobjednika sovjetskog biatlonca Anatolija Aljabjeva, koji je utrku završio bez promašaja. Tri dana kasnije u sprintu na 10 km, koji te godine postao olimpijska disciplina, osvojio je zlatnu medalju s dva promašaja i prednošću od 42.4 s u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca Vladimir Aljikin, koji je utrku završio bez promašaja. U štafeti, tri dana kasnije s Mathiasom Jungom, Klausom Siebertom i Eberhardom Röschom osvojio je srebrnu medalju iza sovjetske štafeta u sastavu: Vladimir Aljikin, Aleksandar Tihonov, Vladimir Barnašov i Anatolij Aljabjev. Na slijedećim igrama nije osvojio medalju.

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Eki. Šta.
Norveška 1977. Lillehammer 3
Austrija 1978. Hochfilzen 2 1 1
Zapadna Njemačka 1979. Ruhpolding 4 1 1
Finska 1981. Lahti 2 1 1
Sovjetski Savez 1982. Minsk 1 2 1
Italija 1983. Antholz 1 8 2

Frank Ullrich je od SP 1977. do SP 1983. nastupio šest puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je devet zlatnih, četiri srebrne i jednu bronzanu medalju. Bronzanu medalju je osvojio na SP 1977. u štafeti s Manfredom Geyerom, Klausom Siebertom i Manfredom Beerom, kada su s 2:41.7 min zaostatka bili sporiji od sovjetske štafete u sastavu: Aleksandar Tihonov, Aleksandar Jelizarov, Aleksandar Ušakov i Nikolaj Kruglov, te drugoplasirane finske štafete u sastavu: Erkki Antila, Raimo Seppänen, Simo Halonen i Heikki Ikola. Na SP 1978. osvojio je prvu srebrnu u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 9.4 s iza pobjednika norveškog biatlonca Odda Lirhusa, koji je utrku završio s jednim promašajem; dva dana kasnije zlatnu u utrci na 10 km bez promašaja i prednošću od 20.7 s u odnosu na drugoplasiranog istočnonjemačkog biatlonca Eberharda Röscha, koji je utrku završio bez promašaja; a u štafeti s Manfredom Beerom, Klausom Siebertom i Eberhardom Röschem osvojio je zlatnu medalju s 2:40.9 min prednošću u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Odd Lirhus, Sigleif Johansen, Roar Nilsen i Tor Svendsberget. Na narednom prvenstvu, ponovo je osvojio dvije zlatne: u utrci na 10 km bez promašaja i prednošću od 53.2 s iza drugoplasiranog norveškog biatlonca Odda Lirhusa, koji je utrku završio s tri promašajem; i u štafeti u istom sastavu kao na SP 1978. s 1:38.2 min prednošću u odnosu na finsku štafetu u sastavu: Simo Halonen, Erkki Antila, Raimo Seppänen i Heikki Ikola. Dvije godine kasnije na SP 1981, osvojio je srebrnu u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 1:02.4 min iza pobjednika finskog biatlonca Heikki Ikola, koji je utrku završio s jednim promašajem; dva dana kasnije zlatnu u utrci na 10 km s jednim promašajem i prednošću od 1.6 s u odnosu na drugoplasiranog finskog biatlonca Erkkija Antila, koji je utrku završio bez promašaja; a u štafeti s Mathiasom Jungom, Matthiasom Jacobom i Eberhardom Röschem osvojio je zlatnu medalju s 2:12.2 min prednošću u odnosu na zapadnonjemačku štafetu u sastavu: Franz Bernreiter, Andreas Schweiger, Peter Angerer i Fritz Fischer. Na SP 1982. u utrci na 20 km osvojio je sedmu zlatnu mkedalju s dva promašaja i prednošću od 33.3 s u odnosu na drugoplasiranog norveškog biatlonca Eirika Kvalfossa, koji je utrku završio s dva promašaja; treću srebrnu u utrci na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 5.9 s iza pobjednika norveškog biatlonca Eirika Kvalfossa, koji je utrku završio s dva promašaja; a dan kasnije osmu zlatnu u štafeti s Mathiasom Jungom, Matthiasom Jacobom i Berndom Hellmichom osvojio je zlatnu medalju s 1:07.8 min prednošću u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Eirik Kvalfoss, Kjell Søbak, Rolf Storsveen i Odd Lirhus. Zadnju zlatnu medalju je osvojio na SP 1983. u utrci na 20 km s jednim promašajem i prednošću od 16.9 s u odnosu na drugoplasiranog istočnonjemačkog biatlonca Frank-Petera Roetscha, koji je utrku završio s jednim promašajem. U štafeti s Mathiasom Jungom, Frank-Peterom Roetschom i Matthiasom Jacobom osvojio je srebrnu medalju s 1:16.2 min zaostatka u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Sergej Buljigin, Algimantas Šalna, [[Jurij

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1977/78. 1978/79. 1979/80. 1980/81. 1981/82. 1982/83. 1983/84.
1 2 1 1 1 3 24

Prvi nastup Ullricha u Svjetskom kupu bio je u prvoj sezoni 1977/78. u Ruhpoldingu 14. januara 1978. u utrci na 10 km, kada je osvojio treće mjesto iza Sigleif Johansen i Eberharda Röscha, a dan kasnije u štafeti s Klausom Siebertom, Manfredom Beerom i Eberhardom Röschom, su pobijedili ispred norveške štafete u sastavu: Odd Lirhus, Terje Krokstad, Svein Engen i Sigleif Johansen. Ukupno je pobijedio 16 puta u pojedinačnim disciplinama, a deset puta u štafeti. Od sezone SK 1977/78. do SK 1981/82. četiri puta je bio pobjednik Svjetskog kupa, a u SK 1978/79. je bio drugi sa sedam bodova razlike u odnosu na pobjednika Klaus Sieberta.

Pobjede

[uredi | uredi izvor]
Sezona Datum Mjesto Disciplina Takmičenje
1977/78.
3 pobjede
(1 Poj., 2 Spr.)
22. februar 1978. Italija Antholz 20 km Svjetski kup u biatlonu
4. mart 1978. Austrija Hochfilzen 10 km Svjetsko prvenstvo u biatlonu
27. mart 1978. Sovjetski Savez Murmansk 10 km Svjetski kup u biatlonu
1978/79.
1 pobjeda
(1 Spr.)
31. januar 1979. Zapadna Njemačka Ruhpolding 10 km Svjetsko prvenstvo u biatlonu
1979/80.
5 pobjeda
(1 Poj., 4 Spr.)
19. januar 1980. Zapadna Njemačka Ruhpolding 10 km Svjetski kup u biatlonu
26. januar 1980. Italija Antholz 10 km Svjetski kup u biatlonu
19. februar 1980. Sjedinjene Američke Države Lake Placid 10 km Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama
22. mart 1980 Švedska Hedenäset 10 km Svjetski kup u biatlonu
27. mart 1980. Sovjetski Savez Murmansk 20 km Svjetski kup u biatlonu
1980/81.
2 pobjede
(2 Spr.)
31. januar 1981 Zapadna Njemačka Ruhpolding 10 km Svjetski kup u biatlonu
14. februar 1981. Finska Lahti 10 km Svjetsko prvenstvo u biatlonu
1981/82.
4 pobjede
(2 Poj., 2 Spr.)
16. januar 1982. Švicarska Egg am Etzel 10 km Svjetski kup u biatlonu
23. januar 1982. Italija Antholz 10 km Svjetski kup u biatlonu
28. januar 1982. Zapadna Njemačka Ruhpolding 20 km Svjetski kup u biatlonu
10. februar 1982. Sovjetski Savez Minsk 20 km Svjetsko prvenstvo u biatlonu
1982/83.
2 pobjede
(2 Poj.)
9. februar 1983. Italija Antholz 20 km Svjetski kup u biatlonu
24. februar 1983. Italija Antholz 20 km Svjetsko prvenstvo u biatlonu

Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1984. Od 1998-2010. bio je trener njemačke biatlonske reprezentacije, od 2010-2018 bio je član Tehničke komisije Međunarodnog biatlonskog saveza. Nakon skupštinskih izbora u Njemačkoj, izabran je za predstavnika u Bundestagu.

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]


Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]