Kajsija

Kajsija
Plodovi kajsije
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Red	Rosales
Porodica	Rosaceae
Rod	Prunus
Vrste
Prunus armeniaca - kajsija

Kajsija (latinski: Prunus armeniaca) ili marelica, kao i japanska i sibirska kajsija, biljka je iz porodice Rosaceae (ruže) i podroda Prunus porodice Prunus. Poznata je još kao Armeniaca vulgaris ili "armenska šljiva", s obzirom na to da su stari Rimljani smatrali da potječe iz Armenije. Drugi izvori, kao npr. ruski genetičar Nikolaj Ivanovič Vavilov lokalizira genetsko porijeklo u Kini, što poriču drugi izvori tvrdeći da je kajsija kultivirana u Indiji 3.000. p. n. e.

Etimologija

Riječ kajsija je u bosanskom i drugim južnoslavenskim jezicima došla iz turskog jezika (turski: kayısı). Drugo ime, marelica (njemački: Marille), vuče porijeklo iz njemačkog bavarskog govornog područja, koje se koristi u Austriji i Bavarskoj.

Karakteristike

Drvo kajsije u centralnoj Turskoj.

Kajsija je listopadno drvo srednje veličine, guste, široke krošnje. Može narasti do visine od 8–12 m. Listovi su joj srcoliki, malo zašiljeni na vrhu, dugi približno 8 cm, a široki 3–4 cm. Cvjetovi su bijeli ili ružičasti. Plod joj je sličan breskvi ili nektarini, žute ili narandžaste boje, ponekad s crvenim sjajem. Površina ploda glatka je i gotovo bez dlačica. Kajsije su koštunjičavo voće, u sredini ploda je tvrda košpica, koja sadrži sjemenku.

Rasprostranjenost

Kajsija je bila poznata još za vrijeme Rimljana. Danas se uzgaja u cijelom svijetu, najviše u Iranu, Turskoj i zemljama Mediterana. Iako se smatra da je kajsija suptropska biljka, ona je više prilagođena regionima s hladnim zimama. Tako npr. kajsija može da podnese temperature i do -30°C, ali limitirajući faktor u rastu kajsija su proljetni mrazevi. Pošto cvjeta vrlo rano, rani mrazevi mogu uništiti cvijet kajsije. Kajsiju su prenijeli u Ameriku španski misionari. Danas se najviše uzgaja u Kaliforniji, Washingtonu i Utahu. Najveći svjetski proizvođač sušenih kajsija je Turska.

Top 10 proizvođača kajsija-2011 (hiljada tona)
Turska	676,1
Iran	452,9
Uzbekistan	356,0
Italija	263,1
Alžir	205,0
Pakistan	189,4
Francuska	154,9
Maroko	132,5
Ukrajina	119,9
Japan	106,9
Ukupno svijet	oko 3834
Izvor: UN Food & Agriculture Organisation (FAO) za 2011 Arhivirano 13. 7. 2011. na Wayback Machine

Upotreba

Sušene kajsije

Cvijet kajsije

Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada, kompota, rakije, sirćeta i likera. Marmelada od kajsija je sastojak saher-torte. Sjemenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji poznatog italijanskog likera, amaretta međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod djelovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu (HCN)) od oko 8%, ne preporučuje se upotreba većih količina sjemenki.

Hemijski sastav

Kajsija, sirova Hranjiva vrijednost po 100g Energija 201 kJ Ugljikohidrati 11,12 g Masnoće 0,39 g Bjelančevine 1,4 g Voda 86,35 g Vitamin A ekviv. 96 μg (11%) Niacin (Vit. B3) 0.6 mg (4%) Vitamin B6 0.054 mg (4%) Folna kiselina (Vit. B9) 9 μg (2%) Vitamin C 10 mg (17%) Kalcij 13 mg (1%) Željezo 0.39 mg (3%) Magnezij 10 mg (3%) Fosfor 23 mg (3%) Kalij 259 mg (6%) Natrij 1 mg (0%) Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba. Source:

Vanjski linkovi

• Gorko sjeme kajsije Arhivirano 30. 9. 2007. na Wayback Machine — informacije o upotrebi sjemena kajsije (engl.)
• O Maltajskoj kajsiji