Melanezija
Melanezija[1] (grč. μέλας crn, νῆσος ostrvo), zajednički naziv za grupe ostrva u srednjem i jugozapadnom dijelu Tihog okeana. Obuhvata tri skupine ostrva: Novu Gvineju i susjedna ostrva; južnu Melaneziju, koja se sastoji od Solomonskih Ostrva, Novih Hebrida, Nove Kaledonije, ostrva Loyauté i D'Entrecasteaux, arhipelaga Louisiade, ostrvaa Banks, Torres i Santa Cruz; grupu ostrva Fiji, na granici Polinezije i Mikronezije. Tropska i vlažna klima karakteristična je neznatnim kolebanjima temperature. Razvijene su tropske kišne šume. Trgovina koprom, kafom, pamukom. Izvoz hromove i niklove rude iz Nove Kaledonije.[2]
Melanezija se, dakle, prostire od zapadne strane Istočnog Pacifika do Arafurskog mora, sjeverno i sjeveroistočno od Australije. Naziv Melanezija prvi je upotrijebio Jules Dumont d'Urville 1832. godine kako bi označio etničko i geografsko grupiranje ostrva koji se razlikuju od Polinezije i Mikronezije. Današnja d'Urvilleova rasna klasifikacija smatra se nepouzdanom jer zasjenjuje melanezijsku kulturnu, lingvističku i genetičku raznolikost. Najvažnije je da ovaj termin spaja dvije prilično različite grupe, Austronezijance i Papuance (koji se međusobno sastoje od brojnih različitih grupa).
Narod Melanezije
[uredi | uredi izvor]Izvorni stanovnici Melanezije vjerovatno su bili preci današnjih ljudi koji govore papuanski. Smatra se da su se ti ljudi naselili na Novoj Gvineji prije nekoliko desetaka hiljada godina, a na melanezijskim ostrvima najmanje prije 35.000 godina (prema radioaktivnom datiranju). Izgleda da su naselili Melaneziju istočno sve do glavnih ostrvaa Solomonskih Ostrva (tj. uključujući San Cristobal), a možda čak i do nekih istočnijih ostrvca.[3]
Upravo su u Melaneziji (posebno duž sjeverne obale Nove Gvineje i na ostrvima sjeverno i istočno od Nove Gvineje) austronezijski ljudi došli u kontakt s prethodno naseljenim stanovništvom, čiji potomci danas govore papuanski, vjerovatno prije četiri hiljade godina. Čini se da je ondje dugotrajna interakcija rezultirala u mnogim kompleksnim promjenama u genetici, jezicima i kulturi. Iz ovoga je područja vjerovatno vrlo malena grupa ljudi otputovala na istok gdje su postali osnivači polinezijskog naroda.
Države Fidži, Papua Nova Gvineja, Solomonska Ostrva, Vanuatu i Nova Kaledonija (pod francuskim suverenitetom) smatraju se dijelom Melanezije, jer se time odražava njihova zajednička kolonijalna historija i zajednički regionalni položaj. Ta područja formiraju jezgru moderne melanezijske regije. Susjedna ostrva u ostalim zemljama smatraju se melanezijskom periferijom.
Ostrva i skupine ostrva
[uredi | uredi izvor]Sljedeća ostrva i skupine ostrva tradicionalno se smatraju dijelom Melanezije:
- Bismarckov arhipelag
- Fidži
- Maluku ostrva
- Nova Gvineja
- Nova Kaledonija
- Ostrva Toressova prolaza
- Solomonska Ostrva
- Vanuatu
Ostrva čiji su stanovnici miješanog porijekla i koji se nužno ne samoidentificiraju kao melanezijski:
Neka ostrva zapadno od Nove Gvineje poput Halmahere, Alora i Pantara ponekad se ubrajaju u definiciju Melanezije, iako ljudi u tom području ne koriste taj termin.
Kultura
[uredi | uredi izvor]Jezici koji se govore na području Melanezije su raznoliki, a takva je i "melanezijska kultura". Od stotina različitih grupa koje naseljavaju regiju, postoji širok spektar kulturoloških praksi, koji uglavnom uključujući društvene odnose: strukturu porijekla i sticanje društvene moći, ritualne ceremonije i obredi prijelaza, te umjetničko izražavanje. U dalekoj prošlosti, Melanezija je bila mjesto susreta dviju različitih kulturnih tradicija: papuanske i austronezijske. Preci Papuanaca su prvi naselili ovu regiju. Pripadali su skupini lovaca-sakupljača, prilagođeni životu u tropskim kišnim šumama, gdje će se kasnije formirati Nova Gvineja. Govorili su jezike koji se danas svrstavaju u papuanske, pripitomili su korjenaste biljke poput jama (vrsta Diascorea), taroa (Colocasia esculenta) i šećerne trske (Saccharum officinarum), a od životinja su najviše pripitomili svinje. Austronezijski narodi su kasnije stigli iz Jugoistočne Azije, putujući kanuima prilagođenim za okeanska putovanja, te naselili dijelove ostrva danas poznatih kao Bismarckov arhipelag. Ovi ljudi su bili iz kulture Lapita, koju je obilježila prepoznatljiva keramika, nakit od školjki i pomorska tehnologija. Naselili su se na Solomonskim ostrvima, Vanuatuu i Novoj Kaledoniji prije nego što su krenuli dalje na istok u istočnu Mikroneziju i Polineziju. Vjeruje se da je došlo do miješanja ljudi i kultura među pojedinim grupama Papuanaca i Austronežana. Iako se danas kolektivni termin "Melanežani" koristi za razlikovanje potomaka ovih ljudi od ostalih stanovnika Pacifika, on krije širinu kulturne raznolikosti koja postoji u ovoj regiji.[2] Većina melanežana izdržavala se hortikulturom i obrađivanjem vrtova ili uzgojem svinja. Obalne zajednice su obično živjele u većim, trajnijim naseljima, dok su manja, pokretna naselja bila karakterističnija za unutrašnje zajednice.[4]
Umjetnost
[uredi | uredi izvor]Melanezijska umjetnost i ručno rađeni predmeti pokazuju izuzetno velik raspon stilova, materijala i motiva korištenih unutar umjetničkog stvaranja. To je uglavnom zbog raznolikosti kulturnih grupa regije i relativne izolacije područja tokom stoljeća. Međutim, ove kulturne grupe dijele osnovni sistem vjerovanja o ljudima i njihovoj svrsi u svemiru koji utiče na simboliku djela koja stvaraju. Postoji animistički element koji leži u osnovi svih melanezijskih sistema vjerovanja: sve, živo i neživo, ima vječnu duhovnu suštinu. Osim toga, duhovi živih i mrtvih mogli su se poistovjetiti sa duhovima određenih životinja.
Izrada, upotreba i izgled umjetničkih predmeta blisko su pratili vjerska vjerovanja i klanovske rituale. Duhovi, prirodni, mitski i preminuli, bili su prikazani u maskama kao skulpture. Poštovanje predaka bio je dominantan segment koji je uključivao kontrolu sila mrtvih. Umjetnički izraz se stoga gotovo isključivo bavio prikazom ljudskih i životinjskih figura, u različitim stepenima stilizacije.[5] Umjetnost je bila pod velikim utjecajem Evropljana prlikom njihovog dolaska.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Karta Južnog Pacifika Arhivirano 16. 3. 2005. na Wayback Machine
- Južnopacifički organizator Arhivirano 5. 12. 2006. na Wayback Machine
- Polinezijski korijeni: Uvid u Y hromosom Arhivirano 11. 8. 2003. na Wayback Machine
- Nezavisne historije ljudskog hromosoma Y u Melaneziji i Australiji Arhivirano 20. 1. 2004. na Wayback Machine
- Stranica o zapadnoj Melaneziji Arhivirano 8. 2. 2006. na Wayback Machine
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Melanesian culture | History, Art, Religion, & Facts". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-12-20.
- 1 2 "POP Cultures: People of Melanesia - Guampedia". www.guampedia.com (jezik: engleski). 2015-12-15. Pristupljeno 2025-12-16.
- ↑ "Melanesia, 1800–1900 A.D. | Chronology | Heilbrunn Timeline of Art History | The Metropolitan Museum of Art". The Met’s Heilbrunn Timeline of Art History (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-12-16.
- ↑ Ballendorf, Dirk Anthony (1991-12-01). "I. C. Campbell. A History of the Pacific Islands. Berkeley and Los Angeles: University of California Press. 1989. Pp. 239. Cloth $30.00, paper $10.95". The American Historical Review. 96 (5): 1599–1600. doi:10.1086/ahr/96.5.1599. ISSN 1937-5239.
- ↑ "Melanesian collections". The Australian Museum (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-12-16.
