Treći saziv Narodne skupštine Republike Srpske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Treći saziv Narodne skupštine Republike Srpske konstituisan je 27. decembra 1997. na osnovu rezultata prijevremenih izbora 1997. koji su održani 22. i 23. novembra.[1]

Za predsjednika Narodne skupštine ponovno je izabran Dragan Kalinić iz SDS-a, koji je također vršio ovu funkciju krajem Prvog saziva, zamjenjivši Momčila Krajišnika, te u Drugom sazivu.

Politička kriza[uredi | uredi izvor]

Politička kriza predstavljala je politički sukob između reformista, koju je predvodila predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, i tvrdolinijaških nacionalista, koju je predvodio bivši predsjednik i ratni zločinac Radovan Karadžić i njegovi saradnici iz tadašnje vladajuće Srpske demokratske stranke.[2][3]

Kriza počinje tako što je Biljana Plavšić, bivša članica Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i potpredsjednica Republike Srpske, postala predsjednica entiteta, nakon što se, zbog međunarodnog pritiska i optužbi za ratne zločine i genocid, povukao i u bjegstvo otišao Radovan Karadžić. Ubrzo je došla u sukob sa Momčilom Krajišnikom i Karadžićem, koji su i nakon povlačenja sa svih državnih i partijskih dužnosti ostali veoma utjecajni. Sukob je prvenstveno bio na liniji formalne i neformalne moći, ali i prelaska iz ratnih u mirnodopske uslove. Na vidjelo su izašli i antagonizmi između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske i pitanje sjedišta entiteta, koji je sa ratnog mjesta na Palama, mimo Ustava, premješten u Banjaluku.

Drugi saziv Narodne skupštine RS, izabran na općim izborima 1996, raspustila je predsjednica 3. jula 1997. NSRS nije prihvatio tu odluku i nastavio je rad donošenjem akata koji će kasnije biti poništeni. Narodna skupština je 5. jula izglasala da joj se oduzmu ovlaštenja i prenesu na Vrhovno vijeće odbrane. Plavšić se, u međuvremenu, sastala sa specijalnim izaslanikom SAD-a za bivšu Jugoslaviju Peterom Galbraithom u Banjaluci i nastavila da učvršćuje svoju podršku međunarodne zajednice.[4]

U proljeće 1997. Republika Srpska je ušla u stanje velike političke krize. MUP RS je bio podijeljen na istočni dio, gdje je podržavao Krajišnika i većinu SDS-a, i na zapadni dio, gdje je podržavao Plavšić. U Banjaluci su u septembru izbili neredi, a demonstranti su navodno pokušavali da zauzmu Predsjedničku palatu i entitetsku radioteleviziju. Predsjednica Plavšić optužila je rukovodstvo SDS-a i pristalice Karadžića za pokušaj državnog udara.[5][6]

Na vanrednim parlamentarnim izborima 1997. ujedinjena opozicija predvođena Srpskim narodnim savezom, strankom koju je u međuvremenu formirala Plavšićeva, Socijalistička partija, koju su predvodili Drago Ilić i Živko Radišić, i Savez nezavisnih socijaldemokrata, su pobijedili. Na prijedlog Plavšićeve, Narodna skupština je za predsjednika vlade izabrala Milorada Dodika, iako je njegova stranka tada imala samo dva poslanika. Plavšić i Dodik su imali podršku Sjedinjenih Američkih Država u sprovođenju reformi i izbacivanju iz političkog života tada osumnjičenih, sada osuđenih, ratnih zločinaca, među kojima je i Radovan Karadžić.[7]

Raspodjela mandata[uredi | uredi izvor]

Politička stranka Skr. Broj mandata Broj glasova
Srpska demokratska stranka SDS 24 209.767
Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH KzC BiH 16 136.801
Srpska radikalna stranka RS SRS RS 15 126.852
Srpski narodni savez RS SNS RS 15 124.746
Socijalistička partija SP RS 9 78.150
Socijaldemokratska partija BiH SDP BiH 2 21.178
Savez nezavisnih socijaldemokrata SNSD 2 14.954
Ukupno 83 712.448

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Treći saziv NSRS". www.narodnaskupstinars.net. Narodna skupština Republike Srpske. 14. 1. 2015. Pristupljeno 10. 4. 2024.
  2. ^ Dervišbegović, Nedim (13. 5. 2016). "Uzroci krize: Republika Srpska na rubu raskola". Radio Slobodna Evropa (jezik: srpskohrvatski). Pristupljeno 11. 4. 2024.
  3. ^ "CNN.com - Plavsic: The Iron Lady who turned - January 10, 2001". edition.cnn.com. Pristupljeno 11. 4. 2024.
  4. ^ "Bosnia - Law to strip Plavsic of powers". newsroom.ap.org. Pristupljeno 11. 4. 2024.
  5. ^ Kecmanovic, Nenad; Antic, Cedomir (2016). History of Republika Srpska. Belgrade: Nedeljnik. str. 345.
  6. ^ "BOSNIA: PLAVSIC ACCUSES ADVERSARIES OF COUP ATTEMPT IN BANJA LUKA". newsroom.ap.org. Pristupljeno 11. 4. 2024.
  7. ^ "Bosnia: Republika Srpska Prime Minister Nomination". 1997-2001.state.gov. State Department. 3. 2. 1999.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]