Heparin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Heparin
Općenito
Hemijski spojHeparin
Molekularna formulaC12H19NO20S3
CAS registarski broj9005-49-6
Osobine1
Molarna masa12000–15000 g/mol
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Heparin je fiziološki antikoagulans, a sastoji se od mukopolisaharida s brojnim sulfatnim i karboksilnim grupama izrazito negativnog naboja.

Koristi se kao antikoagulans na unutrašnjim površinama raznih eksperimentalnih i medicinskih sprava kao što su epruvete i aparati za hemodijalizu.

Farmaceutski heparin se dobija iz mukoznih tkiva zaklanih životinja, kao što su svinjska crijeva ili goveđa pluća.

Djelovanje[uredi | uredi izvor]

Održava krv tekućom, koči zgrušavanje, djeluje antitrombotički, a na male ugruške djeluje i fibrinolitički. Pripravci za lokalnu upotrebu (gelovi, kreme i masti) djeluju samo u području primjene, pretežno u površinskim slojevima kože. U lokalnoj primjeni heparin može djelovati antieksudativno smanjujući propusnost krvnih sudova pa se smatra da sprečava nastanak edema. Nadalje smatra se da djeluje antikoagulantno i fibrinolitički, odnosno trombolitički, a djeluje i protivupalno - smanjenjem viskoznosti krvi poboljšava mikrocirkulaciju. Heparin se dugo zadržava u oboljelom području. Dio primijenjene količine se pohranjuje u perivaskularnom vezivnom tkivu u mastocitima. Razgrađuje se u retikuloendotelu. Resorbirane količine su vrlo male pa lokalni pripravci heparina ne izazivaju sistemske učinke.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]