Razlika između verzija stranice "Lauren Bacall"

Lauren Bacall
Lauren Bacall
Rođenje	16. septembar 1924.
Godine aktivnosti	1942–2014
Značajna djela	Full list
Politička stranka	Democratic
Nagrade	Full list

Pregled historije

[nepregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 10 juni 2023 u 03:54

Lauren Bacall ( /bəˈkɔːl/ ; rođena Betty Joan Perske; 16. septembar 1924. – 12. august 2014.) bila je američka glumica. Američki filmski institut je proglasio 20. najvećom ženskom zvijezdom klasične holivudske kinematografije i dobila je počasnu nagradu Akademije za filmsku umjetnost i nauku 2009. kao priznanje za njen doprinos zlatnom dobu filma.^[1] Bila je poznata po svojoj privlačnoj pojavi i svom prepoznatljivom hrapavom glasu. Bacall je bila jedna od posljednjih preživjelih velikih zvijezda iz zlatnog doba holivudske kinematografije.

Započela je karijeru kao model ^[2] za agenciju Walter Thornton ^[3] prije nego što je debitirala na filmu sa 19 godina u glavnoj ulozi u filmu Imati ili nemati (1944.) uz svog budućeg supruga Humphreyja Bogarta. Nastavila je glumiti u žanru noir filmova, te se uz novog supruga pojavila filmovima Veliki san (1946), Mračni prolaz (1947) i Key Largo (1948), a glumila je i u romantičnim komedijama Kako se udati za milionera (1953) sa Marilyn Monroe i Betty Grable, i Designing Woman (1957) s Gregoryjem Peckom. Imala je glavnu žensku ulogu u filmu Zapisano u vjetru (1956) koji se smatra jednim od najznačajnijih filmova Douglasa Sirka. Zajedno s Paulom Newmanom je glumila u filmu misterije Harper 1966. godine. Na John Waynov zahtjev bila mu je partner u njegovom posljednjem filmu Strijelac (1976). Radila je na Brodveju u mjuziklima, osvojivši nagrade Tony za Aplauz (1970) i Žena godine (1981). Za svoj nastup u filmu Ogledalo ima dva lica (1996.) osvojila je Zlatni globus i nagradu SAG, a bila je nominirana za BAFTA-u i Oskara.

U posljednjoj fazi karijere postigla je novi uspjeh kod mlađe publike sporednim ulogama u filmovima Bijeda (1990), Dogville (2003) te engleskim sinhronizacijama animiranih filmovima Hovlov pokretni dvorac (2004) i Ernest & Celestina (2012).

Rani život

Lauren Bacall rođena je kao Betty Joan Perske 16. septembra 1924. u Bronksu, New York City, ^[a] kao jedino dijete Natalije ( rođene Weinstein-Bacal; 1901–1969), sekretarice koja je kasnije legalno promijenila prezime u Bacal, i Williama Perske (1889–1982), koji je radio u prodaji. Oba roditelja su bili Jevreji. Njena majka je emigrirala iz Iaşia u Rumuniji preko ostrva Ellis. Njen otac je rođen u Nju Džersiju od roditelja koji su porijeklom iz Valožina, iz pretežno jevrejske zajednice u današnjoj Bjelorusiji.^[8]

Bacallini roditelji su se razveli kada je imala pet godina, nakon čega nije viđala oca. Kasnije je uzela rumunski oblik majčinog prezimena, Bacall.^[9] Bila je bliska sa svojom majkom, koja se ponovo udala za Lija Goldberga i preselila se u Kaliforniju nakon što je Lauren postala zvijezda. Preko svog oca, Bacall je bila u srodstvu sa Shimonom Peresom (rođenim Szymon Perski), osmim premijerom i devetim predsjednikom Izraela.^[10]^[11]^[12] Peres nije znao za ovakvu povezanost dok mu Bacall nije sama rekla.^[10]

Bacallina porodica se nakon njenog rođenja preselila u Ocean Parkway u Bruklinu.^[8]^[13] Novac bogate porodice joj je omogućio da pohađa privatnu školu Highland Manor internat za djevojčice u Tarrytownu u New York-u, osnovan od strane filantropa Eugena Heitler Lehmana,^[14] te Srednju školu Julia Richman na Menhetnu.^[15]

Rana karijera i modeling

Godine 1941. Bacall je pohađala časove na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku, gdje je izlazila sa kolegom Kirkom Douglasom.^[16] Radila je kao pozorišni redar u pozorištu St. James te kao manekenka u robnim kućama.

Debitovala je na Broadwayu 1942. godine sa 17 godina u filmu Johnny 2 X 4. Do tada je živjela sa svojom majkom u Ulici Bank 75., a 1942. godine krunisana je za Miss Greenwich Villagea.^[17]

Bacall se kao mladi model pojavila na naslovnici Harper's Bazaara i u časopisima poput Voguea. Članak iz 1948. u časopisu Life pominje njenu ''gracioznost mačke, tamno plavu kosu i plavo-zelene oči". Kako je prirodno imala visok i nazalan glas, dobijala je lekcije koje su joj pomogle da ga produbi i od nje se zahtijevalo da svaki dan satima uzvikuje Shakespeareove stihove kao dio svog treninga.^[18]^[19]

Iako je Diana Vreeland iz Harper's Bazaara poznata za otkrivanje Bacall, ipak je Nicolas de Gunzburg bio taj koji je upoznao Bacall sa Vreelandovom. Prvi put je sreo Bacall u njujorškom klubu Tony's, gdje joj je predložio da slijedećeg dana posjeti njegovu kancelariju u Harper's Bazaar-u. Zatim ju je uputio Vreelandovoj, koja je dogovorila da Louise Dahl-Wolfe napravi njezine fotografije za naslovnicu u martu 1943. godine.

Naslovnica Harper's Bazaara privukla je pažnju "Slim" Keitha, supruge holivudskog producenta i reditelja Howarda Hawksa.^[20] Keith je tražila od svog muža da pozove Bacall na testiranje za njegov nadolazeći film Imati i nemati. Hawks je zamolio svoju sekretaricu da pronađe više informacija o Bacall, ali je sekretarica pogrešno razumjela te je Bacall poslala kartu za putovanje u Hollywood na audiciju.^[21]

Hollywood

Nakon sastanka s Bacall u Holivudu, Hawks je odmah potpisao sedmogodišnji ugovor sa sedmičnom platom od 100 dolara i lično počeo da upravlja njenom karijerom. Promijenio je njeno ime u Lauren, a ona je kao ekransko prezime odabrala Bacall, varijantu djevojačkog prezimena svoje majke. Slim Hawks ju je, također, uzela pod svoje okrilje,^[22] odijevajući Bacall sa stilom i usmjeravajući je u pitanjima elegancije, manira i ukusa. Na Hawksov prijedlog, obučena je od strane trenera glasa da govori nižim i dubljim glasom umjesto svojim uobičajeno visokim, nazalnim glasom. Kao dio svog treninga, Bacall je morala svaki dan satima uzvikivati Shakespearove stihove.^[22]^[23] Većina kritičara je njezin glas okarakterisalo kao "zadimljeno, seksualno režanje" i "grleno predenje".^[24] Bacall je bila neobično visoka (1,74 cm) za glumice tog doba.

Tokom testiranja za film Imati i Nemati (1944), Bacall je bila toliko nervozna da je, kako bi umanjila drhtanje, pritisnula bradu na grudi, okrenula se prema kameri i nakrivila oči prema gore.^[25] Ovaj efekat, poznat kao "Izgled", postao je još jedan zaštitni znak, zajedno sa njenim glasom.^[26]

Njezin lik u filmu je koristio nadimak Slim Hawksa "Slim", a Bogart je koristio nadimak Howarda Hawksa "Steve". Prema Bacall, hemija na setu između njih dvoje je bila momentalna.^[8] Nekoliko sedmica nakon snimanja, ona i Bogart, koji je bio u braku s Mayo Methot, su započeli romantičnu vezu.

Bacallina uloga u scenariju je prvobitno bila mnogo manja, ali ^[27] je tokom produkcije taj dio nekoliko puta revidiran i proširen. Nakon objavljivanja filma Imati i nemati, Bacall je postala instant zvijezda, a njena izvedba je postala temeljac njenog imidža koji se proširio na popularnu kulturu općenito, s uticajem čak i na modu ^[28], kao i na filmske stvaraoce i druge glumce.^[27]

20-godišnja Bacall leži na klaviru dok potpredsjednik Harry S Truman svira za vojnike u kantini Nacionalnog press kluba u Washingtonu, DC (10. februara 1945.)

Warner Bros. je pokrenuo opsežnu marketinšku kampanju kako bi promovirao i uspostavio Bacall kao filmsku zvijezdu. Kao dio poticaja od strane odnosa s javnošću, Bacall je 10. februara 1945. posjetila Nacionalni pres klub u Washingtonu, DC, i sjela na klavir dok ga je svirao potpredsjednik Harry S Truman.^[29]^[30]

Nakon filma Imati i Nemati, Bacall se pojavila sa Charlesom Boyerom u Povjerljivom agentu (1945), koji je bio loše prihvaćen od strane kritičara. Prema njenoj vlastitoj procjeni, uloga je bila pogrešno postavljena i film je mogao nanijeti znatnu štetu njezinoj karijeri, ali naredna izvedba misteriozne Vivian Rutledge s oporim jezikom u Hawksovom noir filmu Veliki san (1946.) s Bogartom u glavnoj ulozi, omogućio je brzi oporavak karijere. ^[31]

Veliki san je postavio temelj za njen status ikone noir filma, s kojim će biti snažno povezana do kraja svoje karijere.^[32]^[33]^[34] Često je dobijala uloge koje su bile varijacije nezavisnog femme fatale lika Vivian. Kao što je opisao filmski znalac Joe McElhaney, "Vivian pokazuje gotovo potpunu sposobnost pokreta i gestikulacije. Ona nikad ne puzi." ^[35]

Bacall je dobila ulogu s Bogartom u još dva filma. U noir filmu Mračni prolaz (1947.) glumila je zagonetnu umjetnicu iz San Francisca. Bosley Crowther iz New York Timesa je napisao: „Gospođica Bacall .. stvara popriličan pritisak kao oštrooka djevojka koja zna šta želi.” ^[36]

Bacall se pojavila u melodramatski napetom filmu Johna Hustona Key Largo (1948) s Bogartom, Edwardom G. Robinsonom i Lionelom Barrymoreom. U filmu, prema filmskoj kritičarki Jessici Kiang, "Bacall u ulogu unosi oštricu ambivalentnosti i nezavisnosti što njezin lik čini mnogo zanimljivijim nego što je napisan." ^[37]

1950-ih

Bacall je odbacila scenarije koje nije smatrala zanimljivim i time stekla reputaciju 'teških.' Međutim, ona je još više učvrstila svoj status zvijezde 1950-ih tako što se pojavila kao glavna uloga u nizu filmova koji su osvojili pozitivne kritike.

Bacall je glumila s Garyjem Cooperom u Svijetlom listu (1950) i kao fatalna žena s dva lica u filmu Mladić s rogom (1950), džez mjuziklu u kojem glume Kirk Douglas, Doris Day i Hoagy Carmichael.

Od 1951. do 1952. Bacall je glumila s Bogartom u akciono-avanturističkoj radio seriji Hrabar poduhvat.^[38]

Bacall je glumila u prvoj CinemaScope komediji, Kako se udati za milionera (1953), koji je bio hit među kritičarima i na blagajnama, a režiranoj od strane Jean Negulesca.^[39] Dobila je pozitivne preporuke da je postala duhovita kopačica zlata Schatze Page.^[40] "Prve počasti u širenju veselja idu gospođici Bacall", napisao je Alton Cook u New York World-Telegram & Sun, "Najinteligentnija i grabežljivija u triju, ona preuzima potpunu kontrolu nad svakom scenom svojom oporom isporukom opako duhovitih replika." ^[41]

Nakon uspjeha filma Kako se udati za milionera, Bacall je odbila da utisne otiske svojih ruku i stopala u čuvenom cementnom predvorju Kineskog teatra Grauman . Smatrala je da "svako sa početnom slikom može biti tamo predstavljen, standardi su toliko spušteni" i nije smatrala da je još postigla status glavne zvijezde, te da je time nedostojna časti:^[42] "Želim da osjetim da sam zaslužila svoje mjesto sa najboljim što je moj posao proizveo." ^[8] ^:236

Bacall je bila pod ugovorom sa 20th Century-Foxom.^[41] Nakon Kako se udati za milionera, pojavila se u još jednoj CinemaScope komediji u režiji Negulesca, Ženski svijet (1954), koja nije uspjela da parira uspjehu svoje prethodnice na kino blagajnama.^[43]^[44]

Televizijska verzija Bogartovog ranog filmskog uspjeha "Okamenjena šuma" izvedena je uživo kao dio sedmične dramske antologije Producers' Showcase, s Bogartom u njegovoj originalnoj ulozi vojvode Manteeja te s Bacall i Henryjem Fondom u glavnim ulogama. Krajem 1990-ih, Bacall je donirala jedini kineskop te predstave Muzeju televizije i radija (sada Paley Center for Media), gdje ostaje arhiviran za gledanje u New Yorku i Los Angelesu.^[45]

Bacall je glumila u dva igrana filma, Paučini i Aleji krvi , oba objavljena 1955. godine. Radnja filma Paučina, u režiji Vincentea Minnellija, se odvija u mentalnoj ustanovi u kojoj Bacallin lik radi kao terapeut. Bila je to njena druga saradnja sa Charlesom Boyerom, a u filmu glume još i Richard Widmark i Lillian Gish. Kritičar New York Timesa je napisao: "U jedine dvije zaista simpatične uloge, gospodin Widmark je odličan, a gospođica Bacall oštroumno podmanjuje ulogu." ^[46]

Mnogi filmski znalci smatraju Zapisano na vjetru (1956), u režiji Douglasa Sirka, značajnom melodramom.^[47] Pojavljujući se sa Rockom Hudsonom, Dorothy Malone i Robertom Stackom, Bacall glumi ženu od karijere čiji život neočekivano preokrene porodica naftnih magnata. Bacall je u svojoj autobiografiji napisala da nije mnogo razmišljala o svojoj ulozi, ali su kritike bile pozitivne. Variety je napisao: "Bacall snažno bilježi da je kao razumna djevojka ušla u ludilo naftne porodice." ^[48]

Dok je bila Bogartova podrška u periodu bolovanja od terminalnog karcinoma jednjaka, Bacall je glumila s Gregoryjem Peckom u filmu Designing Woman (1957) dobivši solidne kritike.^[49] Muzička komedija je bila njen drugi dugometražni film u režiji Minnellija i objavljena je u Njujorku 16. maja 1957. godine, četiri mjeseca nakon Bogartove smrti 14. januara ^[8]

Bacall se pojavila u još dva filma 1950-ih: Negulescovoj melodrami Dar ljubavi (1958) s Robertom Stackom i u britanskom avanturističkom filmu Sjeverozapadna granica (1959), koji je bio hit na kino blagajnama.^[50]

1960-ih i 1970-ih

Bacall je viđena u samo nekoliko filmova 1960-ih. Glumila je na Brodveju u filmu Zbogom, Čarli iz 1959. godine, a uspješnu scensku karijeru nastavila je u filmovima Cvijet kaktusa (1965), Aplauz (1970) i Žena godine (1981). Osvojila je nagradu Tony za svoje nastupe u filmovima Aplauz i Žena godine.^[51]

Aplauz je bio muzička verzija filma Sve o Evi (1950), u kojem je glumila i Bette Davis, njezin idol iz djetinjstva. Mlada i nepoznata Bacall upoznala je Davis godinama ranije u New Yorku.^[8] Nakon izvedbe Aplauza, Davis je posjetila Bacall iza pozornice i rekla joj: "Ti si jedina koja je mogla igrati ulogu." ^[52] Bacall je kasnije osvojila nagradu Sarah Siddons 1972. i 1984., nagradu inspiriranu izmišljenim trofejem u Sve o Evi.

Nekoliko filmova u kojima se Bacall pojavila tokom ovog perioda bili su spoj svih zvijezda kao što su Sex i slobodna djevojka (1964) s Henryjem Fondom, Tonyjem Curtisom i Natalie Wood ; Harper (1966) s Paulom Newmanom, Shelley Winters, Julie Harris, Robertom Wagnerom i Janet Leigh ; i Ubistvo u Orijent ekspresu (1974), s Ingrid Bergman, Albertom Finneyjem, Vanessom Redgrave, Martinom Balsamom i Seanom Conneryjem.

Godine 1964. Bacall se pojavila u dvije epizode Mr. Broadwaya Craiga Stevensa: prvo u "Prošetaj grobljem" sa suprugom Jasonom Robardsom Jr., a kasnije kao Barbara Lake u epizodi "Nešto za pjevati" sa Balsamom.^[53]

Godine 1976. Bacall je glumila u filmu Strijelac sa John Wayneom, s kojim je radila u Aleji krvi (1955).^[54]

1980-ih

Bacall je predstavljena u komediji Roberta Altmana Zdravlje (1980), koja je prošla kroz težak proces objavljivanja nakon promjene najvišeg menadžmenta u 20th Century-Foxu i imala je vrlo ograničeno izdanje u kinima. Slijedeće godine pojavila se u trileru The Fan (1981). Film je dobio mješovite kritike, posebno nakon nedavnog ubistva Johna Lennona i sličnosti zapleta sa stvarnim događajem, ali njezina izvedba naišla je na povoljan prijem.^[55] Magazin Variety napisao je da Bacall i režiser Edward Bianchi "natjeraju publiku da brine šta će se dogoditi" s njenim likom.^[56]

Bacall je uzela sedmogodišnju pauzu u filmovima kako bi nastupila na pozornici u Ženi godine (1981.) s partnerom Harryjem Gvardinom, za koju je osvojila svoju drugu nagradu Tony za najbolju glumicu u mjuziklu, i drugim emisijama kao što je adaptacija filma iz 1985. Slatka ptica mladosti Tennesseeja Williamsa pod režijom Harolda Pintera. Filmu se vratila 1988. godine sa sporednim ulogama u filmovima Gospodin North Dannyja Hustona i Sastanak sa smrću Michaela Winnera. Također je glumila u britanskom trileru Drvo ruku (1989), zasnovanom na romanu Ruth Rendella, i u televizijskoj adaptaciji klasika Večera u osam za Turner Television iz 1933. godine.

1990-ih

Godine 1990. Bacall je preuzela malu, ali centralnu ulogu agenta Jamesa Caana u filmu Bijeda Roba Reinera, prema romanu Stephena Kinga, i važnu ulogu u britanskom televizijskom filmu Mali komad sunca, zasnovanom na romanu Johna le Carréa. Slijedeće godine, Bacall je igrala glavnu ulogu u nezavisnom filmu Zvijezda za dvoje (1991.) s Anthonyjem Quinnom, Lilom Kedrovom i Jean-Pierre Aumontom, a igrala je i sporednu ulogu u Sve što želim za Božić (1991.).

Godine 1993., Bacall je bila vrlo aktivna na televiziji, ponovo se uparila sa svojim doživotnim prijateljem Gregoryjem Peckom i njegovom kćerkom Cecilijom Peck u televizijskom filmu Arthur Penn-a Portret, a glumila je s europskom glumačkom postavom u filmu Strano polje . Pojavila se u Prêt-à-Porter Roberta Altmana (1994), ansambl filmu koji se odvija u Parizu tokom nedelje mode. Godine 1995. dobila je ulogu svoje prijateljice Ingrid Bergman u filmu From the Mixed-Up Files of Mrs. Basil E. Frankweiler, televizijski rimejk istoimenog filma iz 1973. godine. Godinama ranije, Bergman je igrala ulogu u filmskoj verziji Cvijet kaktusa (1969) koju je Bacall igrala na Broadwayu 1965.

1996. je bila ključna godina za njenu karijeru. Odabrala ju je Barbra Streisand da glumi njenu majku u romantičnoj komediji Ogledalo ima dva lica, u kojoj glume i Jeff Bridges, George Segal i Brenda Vaccaro. Recenzije za njenu ulogu su bile pozitivne, a sa 72 godine, prvi put je nominovana za Oskara za najbolju sporednu glumicu, nakon što je osvojila Zlatni globus.^[57] Očekivalo se da će dobiti Oskara, ali je izgubila od Juliette Binoche za Engleskog pacijenta.^[58]

Bacall je dobila nagradu Kennedy Centra 1997.^[59], a Američki filmski institut je 1999. godine proglasio jednu od 25 najznačajnijih ženskih filmskih zvijezda u historiji. Njena filmska karijera doživjela je nešto poput renesanse, a pozitivna je zapažanja privukla svojim nastupima u projektima visokog profila kao što su Dogville (2003) i Rođenje (2004), oba s Nicole Kidman, te u Hovlovom pokretnom dvorcu (2004) kao Vještica otpada. Bila je glavna glumica u filmu The Walker (2007) Paula Schradera.^[60]

Godine 1999. Bacall je glumila na Brodveju u oživljavanju filma Noëla Cowarda Waiting in the Wings.^[61] Tokom 2000-ih, bila je glasnogovornica diskontnog lanca Tuesday Morning i proizvodila je liniju nakita. Bila je i glasnogovornik slavnih za High Point kafu i Fancy Feast hranu za mačke. U martu 2006. predstavila je filmsku montažu posvećenu noir filmu na 78. dodjeli Oskara. Pojavila se u kameo ulozi u seriji Sopranovi u epizodi " Luxury Lounge " iz aprila 2006. godine, tokom koje je njen lik opljačkao Christopher Moltisanti ( Michael Imperioli ).^[62]

Kasnije godine

U septembru 2006, Bryn Mawr College nagradio je Bacall medaljom Katharine Hepburn, odavajući priznanje "ženama čiji životi, rad i doprinosi su oličenje inteligencije, pokreta i nezavisnosti" Hepburnove.^[63] Održala je govor na komemoraciji Arthura M. Schlesingera Jr. u Reform Clubu u Londonu u junu 2007.^[64] Završila je svoju ulogu u Krivotvoritelju 2009.^[65] Akademija filmske umjetnosti i nauke dodijelila je Bacall počasnu nagradu Oskara na inauguracijskoj dodjeli nagrada guvernera 14. novembra 2009.^[66]

U julu 2013. Bacall je izrazila interesovanje za film Nevolja je moj posao. U novembru se pridružila engleskoj sinkroniziranoj ekipi za animirani film StudioCanala Ernest & Celestina.^[67] Njena posljednja uloga bila je 2014. godine kao gostujući glas u epizodi Family Guy " Mama je riječ ".^[68]

Lični život

Odnosi i porodica

21. maja 1945. Bacall se udala za Humphreyja Bogarta. Njihovo vjenčanje i medeni mjesec su se održali na farmi Malabar, Lukas, Ohajo, u seoskom domu autora Luisa Bromfilda, dobitnika Pulicerove nagrade, bliskog Bogartovog prijatelja.^[69]^[70] U vrijeme popisa stanovništva u Sjedinjenim Državama 1950. godine, par je živio u ulici Benedict Canyon Drive 2707, na Beverly Hillsu sa svojim sinom i medicinskom sestrom. Bacall je navedena kao Betty Bogart.^[71] Bila je udata za Bogarta sve dok on nije umro 1957.^[72]

Tokom snimanja filma Afrička kraljica (1951), Bacall i Bogart su se sprijateljili sa Katharine Hepburn i Spencer Tracy. Počela je da se kreće u neglumačkim krugovima, sprijateljivši se sa historičarem Arthurom Šlezingerom mlađim i novinarom Alisterom Kukom. Godine 1952. održala je predizborne govore za demokratskog predsjedničkog kandidata Adlaija Stevensona. Zajedno s drugim holivudskim ličnostima, Bacall je bila snažan protivnik Makartizma.^[73]^[74]

Bacall je imala vezu sa Frankom Sinatrom nakon Bogartove smrti. Tokom intervjua sa Robertom Osbornom iz Turner Classic Movies, Bacall je izjavila da je prekinula romansu, ali je u svojoj autobiografiji Lauren Bacall by Myself napisala da je Sinatra naglo prekinuo vezu nakon što je bio uznemiren što je njegova ponuda za brak procurila u novinarima, vjerujući da je Bacall odgovorna. Međutim, Bacall navodi u Lauren Bacall by Myself da su, kada je bila vani sa svojim prijateljem Irvingom "Swifty" Lazarom, naišli na trač kolumnistkinju Luelu Parsons, kojoj je Lazar otkrio vijest. Bacall je u By Myself napisala da je Sinatra saznao istinu tek godinama kasnije.

Bacall je tada upoznala i započela vezu sa Jasonom Robardsom. Njihovo vjenčanje je prvobitno trebalo da se održi u Beču, Austrija, 16. juna 1961.^[75] Planovi za vjenčanje su odloženi nakon što su austrijske vlasti odbile paru da izdaju dozvolu za brak, zbog toga što Robards nije mogao da predoči dokumente o razvodu iz svog prethodnog braka, a Bacall nije mogla dati smrtovnicu Humphreya Bogarta.^[76] Odbijen im je brak i u Las Vegasu, Nevada, zbog sličnih problema sa dokumentacijom.^[77] 4. jula 1961. par se odvezao u Ensenadu, Meksiko, gdje su se vjenčali.^[77]^[78] Par se razveo 1969. Prema Bacalovoj autobiografiji, od Robardsa se razvela uglavnom zbog njegovog alkoholizma. ^[31]

Bacall je imala romantičnu vezu sa svojim partnerom iz filma Za ženu godine Harijem Gvardinom početkom 1980-ih.^[79]

Bacall je imala dvoje djece s Bogartom i jedno s Robardsom. Sin Stephen Humphrey Bogart (rođen 6. januara 1949.) je producent vijesti, redatelj dokumentarnih filmova i autor koji je dobio ime po Bogartovom liku u filmu Imati ili nemati.^[69] Njihova kćerka Leslie Howard Bogart (rođena 23. avgusta 1952.) dobila je ime po glumcu Leslie Howardu. Medicinska je sestra i instruktorica joge, te je udata za Eriha Šifmana.^[69] U svojim memoarima iz 1995. Stephen Bogart je napisao: "Moja majka je bila Jevrejka, a moj otac je bio episkop", i da su on i njegova sestra odgajani kao episkopi "jer je moja majka smatrala da će to olakšati život Leslieju i meni tokom godine nakon Drugog svetskog rata".^[69] Sam Robards (rođen 16. decembra 1961.), Bacalov sin sa Robardsom, je glumac.

Bacall je napisala dvije autobiografije, Lauren Bacall by Myself (1978) i Now (1994).^[80]^[81] Godine 2006. prvi tom Lauren Bacall by Myself ponovo je štampan pod nazivom By Myself and Then Some sa dodatnim poglavljem.^[82]

U intervjuu iz 1996. godine, Bacall je, razmišljajući o svom životu, rekla Jeremy Isaacsu da je imala sreće:

Imala sam jedan sjajan brak, imam troje divne djece i četvero unučadi. Još sam živa. Još uvijek mogu funkcionirati. Još uvek mogu da radim. . . Jednostavno naučite da se nosite sa svime sa čim se morate nositi. Djetinjstvo sam provela u Njujorku, vozeći se podzemnom željeznicom i autobusima. I znate šta naučite ako ste Njujorčanin? Svijet ti ne duguje ništa.^[69]^[83]

Politički pogledi

Bacall je bila čvrsti liberalni demokrata i u brojnim je prilikama proklamirala svoje političke stavove.^[69] Bacall i Bogart su bili među 80 holivudskih ličnosti koje su poslale telegram protestujući zbog istrage Komiteta za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma o Amerikancima osumnjičenim da se pridržavaju komunizma. U telegramu se navodi da istraga o političkim uvjerenjima pojedinaca krši osnovna načela američke demokratije.^[69] U oktobru 1947, Bacall i Bogart su otputovali u Washington, DC, zajedno s nizom drugih holivudskih zvijezda u grupi koja se nazvala Komitetom za prvi amandman (CFA), u kojoj su bili i Danny Kaye, John Garfield, Gene Kelly, John Huston, Groucho Marx, Olivia De Havilland, Ira Gershwin i Jane Wyatt.^[69]

Pojavila se zajedno sa Humphreyjem Bogartom na fotografiji odštampanoj na kraju članka koji je napisao, pod naslovom "Ja nisam komunista", u izdanju časopisa Photoplay iz maja 1948. godine,^[84] napisanog kako bi se suprotstavio negativnom publicitetu koji je rezultat njegovog pojavljivanja pred Odborom. Bogart i Bacall su se distancirali od Holivudske desetke i rekli: "Mi smo za komunizam otprilike koliko i J. Edgar Hoover." ^[85]^[86]

Bacall je vodila kampanju za demokratskog kandidata Adlaija Stevensona na predsjedničkim izborima 1952. godine, prateći ga u povorkama motora zajedno s Bogartom, i leteći na istok da pomognu u posljednjim krugovima Stevensonove kampanje u New Yorku i Chicagu.^[69] Također je vodila kampanju za Roberta F. Kennedyja u njegovoj kandidaturi za američki Senat 1964. godine.^[87]

U intervjuu s Larryjem Kingom 2005. godine, Bacall je sebe opisala kao "antirepublikanku". Liberal. L-riječ". Dodala je da je "biti liberal najbolja stvar na svijetu što možete biti. Svima si dobrodošao kada si liberal. Vi nemate mali um." ^[88]

Smrt

Bacall je umrla 12. avgusta 2014., mjesec dana prije svog 90. rođendana, u svom dugogodišnjem stanu u Dakoti, zgradi Upper West Side u blizini Central Parka na Menhetnu.^[69] Prema njenom unuku Jamieju Bogartu, Bacall je umrla nakon što je pretrpjela veliki moždani udar.^[2] Potvrđeno je da je umrla u New York-Presbyterian Hospital.^[89]^[90]

Bacall je sahranjena u Memorijalnom parku Forest Lawn u Glendaleu u Kaliforniji.^[91] U trenutku smrti, Bacall je imala imovinu procijenjenu na 26,6 miliona dolara. Najveći dio njenog imanja podijeljen je između njeno troje djece: Leslie Bogarta, Stephena Humphrey Bogarta i Sama Robardsa. Pored toga, Bacall je svojim najmlađim unucima, sinovima Sema Robardsa, ostavila po 250.000 dolara za koledž.^[92]

Filmografija

Nagrade i nominacije

Bibliografija

Sam (1978)
Sada (1994)
Sam i onda neki (2005.)

U popularnoj kulturi

Film

Televizijski film Bogie iz 1980. godine, u režiji Vincenta Shermana i baziran na knjizi Joea Hyamsa, govori o tome kako je Bogart upoznao Bacall dok je snimao Imati i nemati 1943. godine i započeo aferu s njom koja je dovela do raspada Bogartovog braka sa Mayo Methot.^[93] Bacall u filmu tumači Kathryn Harrold ; Kevin O'Connor igra Bogarta; a Methota glumi Ann Wedgeworth.^[94]

Televizija

Pojavila se u Šestoj sezoni serije Soprano, epizodi 7 " Luxury Lounge " tumačeći sebe.

Pozorište

Mjuzikl Evita iz 1978. godine, muziku Andrewa Lloyda Webbera i tekst Tima Ricea, priča priču o zloglasnoj prvoj dami Argentine Evi Peron. U pjesmi „Rainbow High“ Eva pjeva tekst „Ja sam njihov spasitelj. Tako me zovu. Pa, Lauren Bacall. Sve prolazi."

Animacija

Bacall i Bogart su parodirani u kratkim filmovima Warner Brothers Merrie Melodies Bacall to Arms (1946) i Slick Hare (1947).^[95]

Muzika

Bacall i Bogart se pominju u pjesmi Bertieja Higginsa " Key Largo " (1981).^[96]
Bacall se spominje u pjesmi The Clasha " Car Jamming " (1982).^[96]
Bacall i Bogart se pominju u pjesmi Suzanne Vega "Freeze Tag" (1985).^[96]
Pominje se u " Vogue ", Madonninoj pesmi iz 1990. godine. Bacall je posljednja umrla od poznatih ličnosti koje se spominju u stihovima .^[96]
Ona je tema pjesme "Just Like Lauren Bacall" (2008) koju je napisao Kevin Roth.^[96]

Knjige

Bacall i njen stan na Menhetnu predstavljeni su u The Dakota Scrapbook (2014), fotoreporterskom izdanju o istoriji stambene zgrade Dakota u Njujorku i njenim poznatim stanovnicima tokom godina.^[97]
U romanu Oprosti mi, Leonarde Peacock, lik po imenu Lauren je često prepoznat od strane glavnog junaka, Leonarda, kao da ima upadljivu sličnost sa Lauren Bacall.^[98]

Imenjak sa Marshallovih ostrva

Grad Laura — na ostrvu Majuro na Maršalovim ostrvima — jedan je od nekoliko ostrvskih gradova koji su dobili kodno ime po omiljenim glumicama trupa američkih snaga iz Drugog svjetskog rata.^[99]

Vidi također

Bogart i Bacall
Bogart-Bacall sindrom
Spisak glumaca sa nominacijama za Oskara
Spisak glumaca sa holivudskim filmskim zvezdama na Bulevaru slavnih

Citati

^ "82nd Academy Awards Memorable Moments". Oscars. 2009. Pristupljeno 27. 12. 2017.
^ ^a ^b Ford, Dana (12. 8. 2014). "Famed actress Lauren Bacall dies at 89". CNN. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ Bacall, Lauren (1979). Lauren Bacall By myself (jezik: English). New York: Knopf. str. 64.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
^ Bacall, Lauren (20. 3. 1995). "Face to Face: Lauren Bacall". The Late Show (Interview). Intervju s Jeremy Isaacs. BBC.
^ "Lauren Bacall Fast Facts". CNN Library. 12. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ Tyrnauer, Matt (10. 3. 2011). "To Have and Have Not". Vanity Fair. Pristupljeno 15. 10. 2011.
^ West, Melanie Grayce (13. 8. 2014). "Lauren Bacall: Hollywood Legend Who Lived a New Yorker's Life". The Wall Street Journal. Šablon:Closed access
^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Bacall, Lauren.
^ Meyers, Jeffrey (18. 4. 1997). Bogart: A Life in Hollywood. Houghton Mifflin. str. 164. ISBN 978-0-395-77399-4.
^ ^a ^b Anderman, Nirit (13. 8. 2014). "Shimon Peres remembers 'very strong, very beautiful' relative Lauren Bacall". Haaretz. Tel Aviv.
^ Lazaroff, Tovah (10. 11. 2005). "Peres: Not such a bad record after all". The Jerusalem Post. Pristupljeno 13. 5. 2009.
^ Weiner, Eric (13. 6. 2007). "Shimon Peres Wears Hats of Peacemaker, Schemer". NPR. Pristupljeno 13. 5. 2009.
^ Fahim, Kareem (10. 10. 2008). "A Tree-Lined Boulevard That's a Park and a Living Room". The New York Times. Pristupljeno 2. 9. 2014- referencing "By Myself and Then Some".CS1 održavanje: postscript (link)
^ Pike, Helen-Chantal (12. 2. 2007). West Long Branch Revisited. Images of America. Arcadia Publishing Co. ISBN 978-0738549033.
^ "Sultry, sophisticated and sassy, screen siren Bacall dies at 89". Irish Independent. 14. 8. 2014.
^ Thomas, Tony (1991). The Films of Kirk Douglas. New York: Citadel Press. str. 18. ISBN 978-0806512174.
^ "Lauren Bacall Biography & Filmography". Matinee Classics. 2010. Arhivirano s originala, 19. 7. 2014. Pristupljeno 3. 9. 2014.
^ Ann M. Sperber; Eric Lax (1997). Bogart (1. izd.). New York: Morrow. str. 245. ISBN 0688075398.
^ Emily Hourican (17. 8. 2014). "Lauren Bacall: A Panther in Her Overall Family Tree". Irish Independent. Pristupljeno 20. 8. 2014.
^ Thomson, David (11. 9. 2004). "Lauren Bacall: The souring of a Hollywood legend". The Independent. Arhivirano s originala, 4. 11. 2012. Pristupljeno 2. 1. 2015.
^ Bogdanovich, Peter (1997). Who the Devil Made It. New York City: Ballantine Books. str. 327. ISBN 978-0679447061.
^ ^a ^b Sperber, Ann M.; Lax, Eric (april 1997). Bogart. New York: Morrow. str. 246. ISBN 978-0688075392. Pristupljeno 2. 1. 2015.
^ Hourican, Emily (17. 8. 2014). "Lauren Bacall: A Panther in Her Overall Family Tree". Irish Independent. Pristupljeno 20. 8. 2014.
^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom brody
^ Chilton, Charlotte (24. 2. 2020). "Lauren Bacall's Life in Photos". Harpers Bazaar. Pristupljeno 18. 12. 2020.
^ "Lauren Bacall Biography". Biography.com. A&E Television Networks, LLC. 2014. Pristupljeno 12. 8. 2014.
^ ^a ^b Dargis, Manohla (13. 8. 2014). "That Voice, and the Woman Attached". The New York Times. Pristupljeno 1. 9. 2014.
^ "Style in film: Lauren Bacall in 'To Have and Have Not'". Classiq.me. 5. 6. 2013. Pristupljeno 2. 9. 2014.
^ Peretti, Burton (17. 9. 2012). The Leading Man: Hollywood and the Presidential Image. Rutgers University Press. str. 88. ISBN 978-0-8135-5405-1.
^ "Lauren Bacall sits atop a piano while Vice President Harry S. Truman plays at the National Press Club Canteen". Harry S. Truman Presidential Library and Museum. 10. 2. 1945. Arhivirano s originala, 26. 9. 2018. Pristupljeno 2. 1. 2015.
^ ^a ^b Bacall 2005.
^ "Lauren Bacall: Sultry film-noir legend who taught Humphrey Bogart how to whistle and starred with Monroe and Grable". The Independent. 13. 8. 2014. Pristupljeno 30. 9. 2017.
^ Duncan, Amy (13. 8. 2014). "Lauren Bacall dead: Legendary Hollywood film noir actress dies aged 89". Metro. Pristupljeno 30. 9. 2017.
^ "Beauty and brawn: Lauren Bacall's noir feminine legacy". The Conversation. 13. 8. 2014. Pristupljeno 2. 9. 2014.
^ "Lauren Bacall: The Walk". The Cine-Files.com. Spring 2014. Pristupljeno 2. 9. 2014.
^ Crowther, Bosley (6. 9. 1947). "Dark Passage". The New York Times. Pristupljeno 30. 9. 2017.
^ "The Essentials: Lauren Bacall's 6 Best Performances". Indiewire. 2014. Arhivirano s originala, 27. 8. 2014. Pristupljeno 1. 9. 2014.
^ Dunning, John (7. 5. 1998). On the Air: The Encyclopedia of Old-Time Radio. Oxford University Press. str. 109–110. ISBN 978-0-19-507678-3. Pristupljeno 19. 5. 2015.
^ Vogel, Michelle (24. 4. 2014). Marilyn Monroe: Her Films, Her Life. McFarland. str. 96. ISBN 978-0-7864-7086-0.
^ Movie Reviews: "How to Marry a Millionaire", Rotten Tomatoes.com; retrieved August 13, 2014.
^ ^a ^b Quirk, Laurence J. (1986). Lauren Bacall: Her Films and Career. Citadel Press. str. 22. ISBN 0-8065-0935-X.
^ Endres, Stacey.
^ Aubrey Solomon, Twentieth Century Fox: A Corporate and Financial History, Scarecrow Press, 1989 p225
^ 'The Top Box-Office Hits of 1954', Variety Weekly, January 5, 1955
^ "Broadcast Museum Seeks TV's Self-History". The New York Times. 25. 1. 1987. Pristupljeno 12. 8. 2014.
^ "At Loew's State". The New York Times. 6. 8. 1955. Pristupljeno 2. 9. 2014.
^ "Filmsite Movie Review: Written on the Wind (1956)". Film Site. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ "Review: Written on the Wind". Variety. 31. 12. 1955. Pristupljeno 1. 9. 2014.
^ Designing Woman profile, Rotten Tomatoes.com; accessed August 14, 2014.
^ Four British Films in "Top 6": Boulting Comedy Heads Box Office List, The Guardian (1959–2003), London, December 11, 1959: p. 4.
^ Lauren Bacall na IBDb-ju
^ Chandler, Charlotte (9. 12. 2008). The Girl Who Walked Home Alone: Bette Davis A Personal Biography. Simon and Schuster. str. 216. ISBN 978-1-84739-698-3.
^ "Next Saturday". The Beaver County Times. 12. 12. 1964. Pristupljeno 22. 8. 2014.
^ Natale, Richard (12. 8. 2014). "Lauren Bacall, Star of Hollywood's Golden Age, Dies at 89". Variety. Pristupljeno 14. 8. 2014.
^ Canby, Vincent (22. 5. 1981). "FILM: 'FAN', A LAUREN BACALL THRILLER". The New York Times.
^ "The Fan". Variety. 31. 12. 1981.
^ "69th Academy Award Winners". Oscars. 1996. Arhivirano s originala, 13. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ Soares, Andre. "Lauren Bacall vs. Juliette Binoche: The 1997 Academy Awards". Alt Film Guide. Pristupljeno 19. 10. 2015.
^ Lyman, Rick (8. 12. 1997). "A Wind of Gratitude Blows Through the Performing Arts". New York Times. Pristupljeno 12. 8. 2014.
^ Bernstein, Adam (12. 8. 2014). "Lauren Bacall, sultry star of film and Broadway, dies at 89". Pristupljeno 14. 8. 2014.
^ "Waiting in the Wings Play". Playbill. Pristupljeno 5. 9. 2015.
^ Kois, Dan (12. 8. 2014). "Lauren Bacall was game for anything, even getting punched out on 'The Sopranos'". Slate. Pristupljeno 19. 10. 2015.
^ "Welcome to the Katharine Houghton Hepburn Center". Bryn Mawr College. 7. 2. 2013. Arhivirano s originala, 4. 9. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ Jenkins, Simon (28. 6. 2007). "Our trigger-happy rulers should have been sent on a crash course in history". The Guardian. Pristupljeno 12. 8. 2014.
^ McNary, Dave (1. 2. 2009). "Hutcherson rounds out 'Carmel' cast". Variety. Pristupljeno 9. 7. 2014.
^ "Bacall, Calley, Corman and Willis to Receive Academy's Governors Awards", Academy of Motion Pictures Arts and Sciences (press release), September 10, 2009.
^ Keslassy, Elsa (8. 11. 2013). "Ernest & Celestine: Toon Taps Lauren Bacall, Paul Giamatti, William H. Macy (exclusive)". Variety. Pristupljeno 9. 7. 2014.
^ "Breaking News – Tony Award Winner Lauren Bacall Dies at 89". Broadway World. 12. 8. 2014. Arhivirano s originala, 14. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ ^j "Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word". The New York Times. 12. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ "Malabar Farm State Park Photo". 2014. Pristupljeno 19. 10. 2015.
^ "Search". 1950census.archives.gov. Pristupljeno 22. 4. 2022.
^ Barnes, Mike; Byrge, Duane (12. 8. 2014). "Lauren Bacall, Hollywood's Icon of Cool, Dies at 89". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 22. 4. 2022.
^ Levy, Patricia (2006). From Television to the Berlin Wall. Raintree. str. 27. ISBN 9781410917874. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ Kuhn, Annette; Radstone, Susannah (1990). The Women's Companion to International Film. University of California Press. str. 34. ISBN 9780520088795. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ "Lauren Bacall, Jason Robards to wed". The Evening Independent. 15. 6. 1961. Pristupljeno 22. 8. 2014.
^ "Vienna foils wedding plans of Lauren Bacall, Robards". The Tuscaloosa News. Associated Press. 16. 6. 1951. Pristupljeno 22. 8. 2014.
^ ^a ^b "Lauren Bacall, Jason Robards wed in Mexico". The Deseret News. United Press International. 5. 7. 1961. Pristupljeno 22. 8. 2014.
^ Hickey, Neil (19. 8. 1961). "Her Kind of Boy". Pittsburgh Post-Gazette. Pristupljeno 22. 8. 2014.
^ Stout, David (18. 7. 1995). "Harry Guardino, 69, an Actor In Romantic and Gangster Roles". The New York Times. str. 7, Section B. Pristupljeno 14. 5. 2022.
^ Bacall, Lauren (12. 10. 1985). Lauren Bacall: By Myself. Ballantine Books. ISBN 0345333217.
^ Bacall, Lauren (29. 11. 1995). Now (1st izd.). New York: Ballantine Books. ISBN 0345402324.
^ Bacall, Lauren (31. 10. 2006). By Myself and Then Some (Harper paperback izd.). New York: HarperCollins. ISBN 0061127914.
^ "BBC – The Late Show – Face to Face: Lauren Bacall", Interview with Jeremy Isaacs, BBC, March 20, 1995
^ Bogart, Humphrey (mart 1948). "I'm No Communist". Photoplay. Google Docs. Pristupljeno 13. 8. 2014. I'm no communist
^ Gordon, Lois G.; Gordon, Alan (1987). American Chronicle: Six Decades in American Life, 1920–1980. Atheneum. str. 267. ISBN 9780689118999. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ Kengor, Dr. Paul (15. 8. 2014). "Bogie and Bacall and Hollywood's Communists". American Spectator. Human Events. Pristupljeno 25. 8. 2014.
^ Tomasky, Michael (13. 8. 2014). "Lauren Bacall was deeply liberal and deeply anti-communist". The Daily Beast. Pristupljeno 19. 10. 2015.
^ Interview with Lauren Bacall.
^ Barnes, Mike; Byrge, Duane (12. 8. 2014). "Lauren Bacall, Hollywood's Icon of Cool, Dies at 89". Yahoo! Movies. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ "Legendary Actress Lauren Bacall Dies at 89". New York Telegraph. 13. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ Creason, Glen (28. 10. 2015). "CityDig: The Glendale Graveyard That's Anything but Spooky". Los Angeles Magazine. ISSN 1522-9149. Arhivirano s originala, 20. 2. 2023.
^ "Lauren Bacall leaves $10,000 for her beloved dog in will". Fox News. Pristupljeno 25. 8. 2014.
^ Kristen (9. 9. 2012). "Bogie". Journeys in Classic Film. Pristupljeno 19. 10. 2015.
^ Goudas, John N. (29. 2. 1980). "Kathryn Harrold cast as Bacall in 'Bogie'". The Boca Raton News. Pristupljeno 22. 8. 2014.
^ "Bacall to Arms (1946)". Arhivirano s originala, 14. 8. 2014. Pristupljeno 31. 8. 2015.
^ ^a ^b ^c ^d ^e Stutz, Colin (12. 8. 2014). "Lauren Bacall Dies: Her Top 5 Pop Song References". Billboard. Pristupljeno 13. 8. 2014.
^ The Cardinals (1. 4. 2014). The Dakota Scrapbook: Volume 1. Exterior (1st izd.). Callipygian Ventures. ISBN 978-0970081513. Pristupljeno 30. 9. 2017.
^ Matthew Quick (13. 8. 2013). Forgive Me, Leonard Peacock (1st izd.). Little, Brown Books for Young Readers. ISBN 978-0316221320. Pristupljeno 16. 11. 2017.
^ "Marshall Islands". Encyclopedia.com. Pristupljeno 31. 12. 2015. The inhabited islands along the southern side of Majuro Atoll have been joined over time by landfill and a bridge to form a 30-mile road from Rita, on the extreme eastern end, to Laura, at the western end. Both villages were so code-named by U.S. forces in World War II after favorite pinups Rita Hayworth and Lauren Bacall.

Greška kod citiranja: <ref> oznaka definirana u <references> s imenom "NewsDeath" nema nikakvog sadržaja.
Greška kod citiranja: <ref> oznaka definirana u <references> s imenom "Height" nema nikakvog sadržaja.

Bacall, Lauren (1979). By Myself. New York: Alfred A. Knopf. ISBN 978-0-394-41308-2.
By Myself and Then Some (Revised izd.). New York: HarperCollins. 2005. ISBN 978-0-061-12791-5.

Eksterne veze

Greška kod citiranja: <ref> oznake postoje za grupu pod imenom "lower-alpha", ali nije pronađena pripadajuća <references group="lower-alpha"/> oznaka, ili zatvarajući </ref> nedostaje

[Academy-1] "82nd Academy Awards Memorable Moments". Oscars. 2009. Pristupljeno 27. 12. 2017.

[CNNDeath-2] Ford, Dana (12. 8. 2014). "Famed actress Lauren Bacall dies at 89". CNN. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[3] Bacall, Lauren (1979). Lauren Bacall By myself (jezik: English). New York: Knopf. str. 64.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)

[4] Bacall, Lauren (20. 3. 1995). "Face to Face: Lauren Bacall". The Late Show (Interview). Intervju s Jeremy Isaacs. BBC.

[FactsCNN-5] "Lauren Bacall Fast Facts". CNN Library. 12. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[6] Tyrnauer, Matt (10. 3. 2011). "To Have and Have Not". Vanity Fair. Pristupljeno 15. 10. 2011.

[7] West, Melanie Grayce (13. 8. 2014). "Lauren Bacall: Hollywood Legend Who Lived a New Yorker's Life". The Wall Street Journal. Šablon:Closed access

[Bacall-9] ^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Bacall, Lauren.

[kwidna-10] Meyers, Jeffrey (18. 4. 1997). Bogart: A Life in Hollywood. Houghton Mifflin. str. 164. ISBN 978-0-395-77399-4.

[haaretz-11] Anderman, Nirit (13. 8. 2014). "Shimon Peres remembers 'very strong, very beautiful' relative Lauren Bacall". Haaretz. Tel Aviv.

[12] Lazaroff, Tovah (10. 11. 2005). "Peres: Not such a bad record after all". The Jerusalem Post. Pristupljeno 13. 5. 2009.

[13] Weiner, Eric (13. 6. 2007). "Shimon Peres Wears Hats of Peacemaker, Schemer". NPR. Pristupljeno 13. 5. 2009.

[14] Fahim, Kareem (10. 10. 2008). "A Tree-Lined Boulevard That's a Park and a Living Room". The New York Times. Pristupljeno 2. 9. 2014- referencing "By Myself and Then Some".CS1 održavanje: postscript (link)

[15] Pike, Helen-Chantal (12. 2. 2007). West Long Branch Revisited. Images of America. Arcadia Publishing Co. ISBN 978-0738549033.

[16] "Sultry, sophisticated and sassy, screen siren Bacall dies at 89". Irish Independent. 14. 8. 2014.

[thomas18-17] Thomas, Tony (1991). The Films of Kirk Douglas. New York: Citadel Press. str. 18. ISBN 978-0806512174.

[18] "Lauren Bacall Biography & Filmography". Matinee Classics. 2010. Arhivirano s originala, 19. 7. 2014. Pristupljeno 3. 9. 2014.

[19] Ann M. Sperber; Eric Lax (1997). Bogart (1. izd.). New York: Morrow. str. 245. ISBN 0688075398.

[20] Emily Hourican (17. 8. 2014). "Lauren Bacall: A Panther in Her Overall Family Tree". Irish Independent. Pristupljeno 20. 8. 2014.

[independent1-21] Thomson, David (11. 9. 2004). "Lauren Bacall: The souring of a Hollywood legend". The Independent. Arhivirano s originala, 4. 11. 2012. Pristupljeno 2. 1. 2015.

[autogenerated1-22] Bogdanovich, Peter (1997). Who the Devil Made It. New York City: Ballantine Books. str. 327. ISBN 978-0679447061.

[Sperber-23] Sperber, Ann M.; Lax, Eric (april 1997). Bogart. New York: Morrow. str. 246. ISBN 978-0688075392. Pristupljeno 2. 1. 2015.

[24] Hourican, Emily (17. 8. 2014). "Lauren Bacall: A Panther in Her Overall Family Tree". Irish Independent. Pristupljeno 20. 8. 2014.

[brody-25] Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom brody

[26] Chilton, Charlotte (24. 2. 2020). "Lauren Bacall's Life in Photos". Harpers Bazaar. Pristupljeno 18. 12. 2020.

[27] "Lauren Bacall Biography". Biography.com. A&E Television Networks, LLC. 2014. Pristupljeno 12. 8. 2014.

[NYT0814-28] Dargis, Manohla (13. 8. 2014). "That Voice, and the Woman Attached". The New York Times. Pristupljeno 1. 9. 2014.

[29] "Style in film: Lauren Bacall in 'To Have and Have Not'". Classiq.me. 5. 6. 2013. Pristupljeno 2. 9. 2014.

[30] Peretti, Burton (17. 9. 2012). The Leading Man: Hollywood and the Presidential Image. Rutgers University Press. str. 88. ISBN 978-0-8135-5405-1.

[31] "Lauren Bacall sits atop a piano while Vice President Harry S. Truman plays at the National Press Club Canteen". Harry S. Truman Presidential Library and Museum. 10. 2. 1945. Arhivirano s originala, 26. 9. 2018. Pristupljeno 2. 1. 2015.

[FOOTNOTEBacall2005-32] Bacall 2005.

[33] "Lauren Bacall: Sultry film-noir legend who taught Humphrey Bogart how to whistle and starred with Monroe and Grable". The Independent. 13. 8. 2014. Pristupljeno 30. 9. 2017.

[34] Duncan, Amy (13. 8. 2014). "Lauren Bacall dead: Legendary Hollywood film noir actress dies aged 89". Metro. Pristupljeno 30. 9. 2017.

[35] "Beauty and brawn: Lauren Bacall's noir feminine legacy". The Conversation. 13. 8. 2014. Pristupljeno 2. 9. 2014.

[36] "Lauren Bacall: The Walk". The Cine-Files.com. Spring 2014. Pristupljeno 2. 9. 2014.

[37] Crowther, Bosley (6. 9. 1947). "Dark Passage". The New York Times. Pristupljeno 30. 9. 2017.

[38] "The Essentials: Lauren Bacall's 6 Best Performances". Indiewire. 2014. Arhivirano s originala, 27. 8. 2014. Pristupljeno 1. 9. 2014.

[Dunning1998-39] Dunning, John (7. 5. 1998). On the Air: The Encyclopedia of Old-Time Radio. Oxford University Press. str. 109–110. ISBN 978-0-19-507678-3. Pristupljeno 19. 5. 2015.

[40] Vogel, Michelle (24. 4. 2014). Marilyn Monroe: Her Films, Her Life. McFarland. str. 96. ISBN 978-0-7864-7086-0.

[41] Movie Reviews: "How to Marry a Millionaire", Rotten Tomatoes.com; retrieved August 13, 2014.

[Quirk_1986_22-42] Quirk, Laurence J. (1986). Lauren Bacall: Her Films and Career. Citadel Press. str. 22. ISBN 0-8065-0935-X.

[43] Endres, Stacey.

[44] Aubrey Solomon, Twentieth Century Fox: A Corporate and Financial History, Scarecrow Press, 1989 p225

[45] 'The Top Box-Office Hits of 1954', Variety Weekly, January 5, 1955

[46] "Broadcast Museum Seeks TV's Self-History". The New York Times. 25. 1. 1987. Pristupljeno 12. 8. 2014.

[47] "At Loew's State". The New York Times. 6. 8. 1955. Pristupljeno 2. 9. 2014.

[48] "Filmsite Movie Review: Written on the Wind (1956)". Film Site. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[49] "Review: Written on the Wind". Variety. 31. 12. 1955. Pristupljeno 1. 9. 2014.

[50] Designing Woman profile, Rotten Tomatoes.com; accessed August 14, 2014.

[51] Four British Films in "Top 6": Boulting Comedy Heads Box Office List, The Guardian (1959–2003), London, December 11, 1959: p. 4.

[ibdb-52] Lauren Bacall na IBDb-ju

[53] Chandler, Charlotte (9. 12. 2008). The Girl Who Walked Home Alone: Bette Davis A Personal Biography. Simon and Schuster. str. 216. ISBN 978-1-84739-698-3.

[54] "Next Saturday". The Beaver County Times. 12. 12. 1964. Pristupljeno 22. 8. 2014.

[55] Natale, Richard (12. 8. 2014). "Lauren Bacall, Star of Hollywood's Golden Age, Dies at 89". Variety. Pristupljeno 14. 8. 2014.

[56] Canby, Vincent (22. 5. 1981). "FILM: 'FAN', A LAUREN BACALL THRILLER". The New York Times.

[57] "The Fan". Variety. 31. 12. 1981.

[AcademyNom-58] "69th Academy Award Winners". Oscars. 1996. Arhivirano s originala, 13. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[59] Soares, Andre. "Lauren Bacall vs. Juliette Binoche: The 1997 Academy Awards". Alt Film Guide. Pristupljeno 19. 10. 2015.

[60] Lyman, Rick (8. 12. 1997). "A Wind of Gratitude Blows Through the Performing Arts". New York Times. Pristupljeno 12. 8. 2014.

[61] Bernstein, Adam (12. 8. 2014). "Lauren Bacall, sultry star of film and Broadway, dies at 89". Pristupljeno 14. 8. 2014.

[62] "Waiting in the Wings Play". Playbill. Pristupljeno 5. 9. 2015.

[63] Kois, Dan (12. 8. 2014). "Lauren Bacall was game for anything, even getting punched out on 'The Sopranos'". Slate. Pristupljeno 19. 10. 2015.

[64] "Welcome to the Katharine Houghton Hepburn Center". Bryn Mawr College. 7. 2. 2013. Arhivirano s originala, 4. 9. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[65] Jenkins, Simon (28. 6. 2007). "Our trigger-happy rulers should have been sent on a crash course in history". The Guardian. Pristupljeno 12. 8. 2014.

[V1-66] McNary, Dave (1. 2. 2009). "Hutcherson rounds out 'Carmel' cast". Variety. Pristupljeno 9. 7. 2014.

[67] "Bacall, Calley, Corman and Willis to Receive Academy's Governors Awards", Academy of Motion Pictures Arts and Sciences (press release), September 10, 2009.

[68] Keslassy, Elsa (8. 11. 2013). "Ernest & Celestine: Toon Taps Lauren Bacall, Paul Giamatti, William H. Macy (exclusive)". Variety. Pristupljeno 9. 7. 2014.

[69] "Breaking News – Tony Award Winner Lauren Bacall Dies at 89". Broadway World. 12. 8. 2014. Arhivirano s originala, 14. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[New_York_Times-70] ^ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ ^j "Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word". The New York Times. 12. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[71] "Malabar Farm State Park Photo". 2014. Pristupljeno 19. 10. 2015.

[72] "Search". 1950census.archives.gov. Pristupljeno 22. 4. 2022.

[73] Barnes, Mike; Byrge, Duane (12. 8. 2014). "Lauren Bacall, Hollywood's Icon of Cool, Dies at 89". The Hollywood Reporter. Pristupljeno 22. 4. 2022.

[Levy2006-74] Levy, Patricia (2006). From Television to the Berlin Wall. Raintree. str. 27. ISBN 9781410917874. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[KuhnRadstone1990-75] Kuhn, Annette; Radstone, Susannah (1990). The Women's Companion to International Film. University of California Press. str. 34. ISBN 9780520088795. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[76] "Lauren Bacall, Jason Robards to wed". The Evening Independent. 15. 6. 1961. Pristupljeno 22. 8. 2014.

[77] "Vienna foils wedding plans of Lauren Bacall, Robards". The Tuscaloosa News. Associated Press. 16. 6. 1951. Pristupljeno 22. 8. 2014.

[marriage_refusal-78] "Lauren Bacall, Jason Robards wed in Mexico". The Deseret News. United Press International. 5. 7. 1961. Pristupljeno 22. 8. 2014.

[79] Hickey, Neil (19. 8. 1961). "Her Kind of Boy". Pittsburgh Post-Gazette. Pristupljeno 22. 8. 2014.

[80] Stout, David (18. 7. 1995). "Harry Guardino, 69, an Actor In Romantic and Gangster Roles". The New York Times. str. 7, Section B. Pristupljeno 14. 5. 2022.

[81] Bacall, Lauren (12. 10. 1985). Lauren Bacall: By Myself. Ballantine Books. ISBN 0345333217.

[82] Bacall, Lauren (29. 11. 1995). Now (1st izd.). New York: Ballantine Books. ISBN 0345402324.

[83] Bacall, Lauren (31. 10. 2006). By Myself and Then Some (Harper paperback izd.). New York: HarperCollins. ISBN 0061127914.

[84] "BBC – The Late Show – Face to Face: Lauren Bacall", Interview with Jeremy Isaacs, BBC, March 20, 1995

[85] Bogart, Humphrey (mart 1948). "I'm No Communist". Photoplay. Google Docs. Pristupljeno 13. 8. 2014. I'm no communist

[GordonGordon1987-86] Gordon, Lois G.; Gordon, Alan (1987). American Chronicle: Six Decades in American Life, 1920–1980. Atheneum. str. 267. ISBN 9780689118999. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[87] Kengor, Dr. Paul (15. 8. 2014). "Bogie and Bacall and Hollywood's Communists". American Spectator. Human Events. Pristupljeno 25. 8. 2014.

[88] Tomasky, Michael (13. 8. 2014). "Lauren Bacall was deeply liberal and deeply anti-communist". The Daily Beast. Pristupljeno 19. 10. 2015.

[89] Interview with Lauren Bacall.

[90] Barnes, Mike; Byrge, Duane (12. 8. 2014). "Lauren Bacall, Hollywood's Icon of Cool, Dies at 89". Yahoo! Movies. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[BacallDies-91] "Legendary Actress Lauren Bacall Dies at 89". New York Telegraph. 13. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[92] Creason, Glen (28. 10. 2015). "CityDig: The Glendale Graveyard That's Anything but Spooky". Los Angeles Magazine. ISSN 1522-9149. Arhivirano s originala, 20. 2. 2023.

[93] "Lauren Bacall leaves $10,000 for her beloved dog in will". Fox News. Pristupljeno 25. 8. 2014.

[94] Kristen (9. 9. 2012). "Bogie". Journeys in Classic Film. Pristupljeno 19. 10. 2015.

[bogie-95] Goudas, John N. (29. 2. 1980). "Kathryn Harrold cast as Bacall in 'Bogie'". The Boca Raton News. Pristupljeno 22. 8. 2014.

[96] "Bacall to Arms (1946)". Arhivirano s originala, 14. 8. 2014. Pristupljeno 31. 8. 2015.

[Billboard-97] Stutz, Colin (12. 8. 2014). "Lauren Bacall Dies: Her Top 5 Pop Song References". Billboard. Pristupljeno 13. 8. 2014.

[98] The Cardinals (1. 4. 2014). The Dakota Scrapbook: Volume 1. Exterior (1st izd.). Callipygian Ventures. ISBN 978-0970081513. Pristupljeno 30. 9. 2017.

[99] Matthew Quick (13. 8. 2013). Forgive Me, Leonard Peacock (1st izd.). Little, Brown Books for Young Readers. ISBN 978-0316221320. Pristupljeno 16. 11. 2017.

[100] "Marshall Islands". Encyclopedia.com. Pristupljeno 31. 12. 2015. The inhabited islands along the southern side of Majuro Atoll have been joined over time by landfill and a bridge to form a 30-mile road from Rita, on the extreme eastern end, to Laura, at the western end. Both villages were so code-named by U.S. forces in World War II after favorite pinups Rita Hayworth and Lauren Bacall.

[1]

[2]

[3]

[a]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]

[34]

[35]

[36]

[37]

[38]

[39]

[40]

[41]

[42]

[43]

[44]

[45]

[46]

[47]

[48]

[49]

[50]

[51]

[52]

[53]

[54]

[55]

[56]

[57]

[58]

[59]

[60]

[61]

[62]

[63]

[64]

[65]

[66]

[67]

[68]

[69]

[70]

[71]

[72]

[73]

[74]

[75]

[76]

[77]

[78]

[79]

[80]

[81]

[82]

[83]

[84]

[85]

[86]

[87]

[88]

[89]

[90]

[91]

[92]

[93]

[94]

[95]

[96]

[97]

[98]

[99]

@@ Red 6: / Red 6: @@
 | nagrade                = [[List of awards and nominations received by Lauren Bacall|Full list]]
 }}
+'''Lauren Bacall''' ( {{IPAc-en|b|ə|ˈ|k|ɔː|l}} ; rođena '''Betty Joan Perske'''; 16. septembar 1924. – 12. august 2014.) bila je američka glumica. [[Američki filmski institut]] je proglasio  [[100 godina AFI-ja... 100 zvijezda|20. najvećom ženskom zvijezdom]] klasične holivudske kinematografije i dobila je počasnu nagradu [[Akademija filmskih umjetnosti i nauka|Akademije za filmsku umjetnost i nauku]] 2009. kao priznanje za njen doprinos zlatnom dobu filma.<ref name="Academy">{{Cite web|url=https://www.oscars.org/oscars/ceremonies/82nd-academy-awards-memorable-moments|title=82nd Academy Awards Memorable Moments|date=2009|publisher=Oscars|access-date=27. 12. 2017}}</ref> Bila je poznata po svojoj privlačnoj pojavi i svom prepoznatljivom hrapavom glasu. Bacall je bila jedna od posljednjih preživjelih velikih zvijezda iz [[Klasični holivudski film|zlatnog doba holivudske]] kinematografije.
-[[Category:Biography with signature]]
-[[Category:Articles with hCards]]
+Započela je karijeru kao model <ref name="CNNDeath">{{Cite news|first=Dana|last=Ford|title=Famed actress Lauren Bacall dies at 89|url=http://www.cnn.com/2014/08/12/showbiz/lauren-bacall-dead|publisher=CNN|access-date=13. 8. 2014|date=12. 8. 2014}}</ref> za agenciju Walter Thornton <ref>{{Cite book|last=Bacall|first=Lauren|title=Lauren Bacall By myself|url=https://archive.org/details/laurenbacallbymybaca00baca|publisher=New York: Knopf|year=1979|pages=[https://archive.org/details/laurenbacallbymybaca00baca/page/n73 64]|language=English}}</ref> prije nego što je debitirala na filmu sa 19 godina u glavnoj ulozi u filmu Imati ili nemati (1944.) uz svog budućeg supruga [[Humphrey Bogart|Humphreyja Bogarta]]. Nastavila je glumiti u žanru noir filmova, te se uz novog supruga pojavila  filmovima ''Veliki san'' (1946), ''[[Mračni prolaz (film)|Mračni prolaz]]'' (1947) i ''[[Otok Largo (film)|Key Largo]]'' (1948), a glumila je i u romantičnim komedijama ''Kako se udati za milionera'' (1953) sa [[Marilyn Monroe]] i Betty Grable, i ''Designing Woman'' (1957) s [[Gregory Peck|Gregoryjem Peckom]]. Imala je glavnu žensku ulogu u filmu ''Zapisano u vjetru'' (1956) koji se smatra jednim od najznačajnijih filmova Douglasa Sirka. Zajedno s [[Paul Newman|Paulom Newmanom]] je glumila u  filmu misterije ''Harper'' 1966. godine. Na  [[John Wayne|John Waynov]] zahtjev bila mu je partner u njegovom posljednjem filmu ''Strijelac'' (1976). Radila je na Brodveju u mjuziklima, osvojivši nagrade Tony za ''Aplauz'' (1970) i ''Žena godine'' (1981). Za svoj nastup u filmu ''Ogledalo ima dva lica'' (1996.) osvojila je Zlatni globus i nagradu SAG, a bila je nominirana za BAFTA-u i Oskara.
-'''Lauren Bacall''' ( {{IPAc-en|b|ə|ˈ|k|ɔː|l}} ; rođena '''Betty Joan Perske'''; 16. septembar 1924. – 12. august 2014.) bila je američka glumica. [[Američki filmski institut]] je proglasio  [[100 godina AFI-ja... 100 zvijezda|20. najvećom ženskom zvijezdom]] klasične holivudske kinematografije i dobila je počasnu nagradu [[Akademija filmskih umjetnosti i nauka|Akademije za filmsku umjetnost i nauku]] 2009. kao priznanje za njen doprinos zlatnom dobu filma. <ref name="Academy">{{Cite web|url=https://www.oscars.org/oscars/ceremonies/82nd-academy-awards-memorable-moments|title=82nd Academy Awards Memorable Moments|date=2009|publisher=Oscars|access-date=December 27, 2017}}</ref> Bila je poznata po svojoj privlačnoj pojavi i svom prepoznatljivom hrapavom glasu. Bacall je bila jedna od posljednjih preživjelih velikih zvijezda iz [[Klasični holivudski film|zlatnog doba holivudske]] kinematografije.
-Započela je karijeru kao model <ref name="CNNDeath">{{Cite news|first=Dana|last=Ford|title=Famed actress Lauren Bacall dies at 89|url=http://www.cnn.com/2014/08/12/showbiz/lauren-bacall-dead|publisher=CNN|access-date=August 13, 2014|date=August 12, 2014}}</ref> za agenciju Walter Thornton <ref>{{Cite book|last=Bacall|first=Lauren|title=Lauren Bacall By myself|url=https://archive.org/details/laurenbacallbymybaca00baca|publisher=New York: Knopf|year=1979|pages=[https://archive.org/details/laurenbacallbymybaca00baca/page/n73 64]|language=English}}</ref> prije nego što je debitirala na filmu sa 19 godina u glavnoj ulozi u filmu Imati ili nemati (1944.) uz svog budućeg supruga [[Humphrey Bogart|Humphreyja Bogarta]]. Nastavila je glumiti u žanru noir filmova, te se uz novog supruga pojavila  filmovima ''Veliki san'' (1946), ''[[Mračni prolaz (film)|Mračni prolaz]]'' (1947) i ''[[Otok Largo (film)|Key Largo]]'' (1948), a glumila je i u romantičnim komedijama ''Kako se udati za milionera'' (1953) sa [[Marilyn Monroe]] i Betty Grable, i ''Designing Woman'' (1957) s [[Gregory Peck|Gregoryjem Peckom]]. Imala je glavnu žensku ulogu u filmu ''Zapisano u vjetru'' (1956) koji se smatra jednim od najznačajnijih filmova Douglasa Sirka. Zajedno s [[Paul Newman|Paulom Newmanom]] je glumila u  filmu misterije ''Harper'' 1966. godine. Na  [[John Wayne|John Waynov]] zahtjev bila mu je partner u njegovom posljednjem filmu ''Strijelac'' (1976). Radila je na Brodveju u mjuziklima, osvojivši nagrade Tony za ''Aplauz'' (1970) i ''Žena godine'' (1981). Za svoj nastup u filmu ''Ogledalo ima dva lica'' (1996.) osvojila je Zlatni globus i nagradu SAG, a bila je nominirana za BAFTA-u i Oskara.
 U posljednjoj fazi karijere postigla je novi uspjeh kod mlađe publike sporednim ulogama u filmovima ''Bijeda'' (1990), ''Dogville'' (2003) te engleskim sinhronizacijama animiranih filmovima ''Hovlov pokretni dvorac'' (2004) i ''Ernest &amp;amp; Celestina'' (2012).
 == Rani život ==
-Lauren Bacall rođena je kao Betty Joan Perske 16. septembra 1924. u [[Bronx|Bronksu]], New York City, {{Efn|In a 1995 interview with Jeremy Isaacs, Bacall claimed to have never lived in the Bronx,<ref>{{cite interview |last=Bacall |first=Lauren |interviewer=[[Jeremy Isaacs]] |url=https://www.bbc.co.uk/iplayer/episode/p00nxqbq/the-late-show-face-to-face-lauren-bacall |publisher=[[BBC]] |title=Face to Face: Lauren Bacall |work=The Late Show |date=March 20, 1995}}</ref> though numerous sources state that she was born in the borough.<ref name=FactsCNN>{{cite news |work=CNN Library |title=Lauren Bacall Fast Facts |url=http://www.cnn.com/2013/06/24/us/lauren-bacall-fast-facts/index.html |access-date=August 13, 2014 |date=August 12, 2014}}</ref><ref>{{cite web |title=To Have and Have Not |last=Tyrnauer |first=Matt |date=March 10, 2011 |work=[[Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]] |access-date=October 15, 2011 |url=https://www.vanityfair.com/hollywood/features/2011/03/lauren-bacall-201103}}</ref><ref>{{cite web |work=[[The Wall Street Journal]] |url=https://www.wsj.com/articles/bacall-hollywood-legend-who-lived-a-new-yorkers-life-1407982481 |title=Lauren Bacall: Hollywood Legend Who Lived a New Yorker's Life |author=West, Melanie Grayce |date=August 13, 2014}} {{closed access}}</ref>}} kao jedino dijete Natalije ( ''rođene'' Weinstein-Bacal; 1901–1969), sekretarice koja je kasnije legalno promijenila prezime u Bacal, i Williama Perske (1889–1982), koji je radio u prodaji. Oba  roditelja su bili [[Jevreji]]. Njena majka je emigrirala iz Iaşia u Rumuniji preko ostrva Ellis. Njen otac je rođen u [[New Jersey|Nju Džersiju]] od roditelja koji su porijeklom iz Valožina, iz pretežno jevrejske zajednice u današnjoj [[Bjelorusija|Bjelorusiji]]. <ref name="Bacall">Bacall, Lauren. </ref>
+Lauren Bacall rođena je kao Betty Joan Perske 16. septembra 1924. u [[Bronx|Bronksu]], New York City, {{Efn|In a 1995 interview with Jeremy Isaacs, Bacall claimed to have never lived in the Bronx,<ref>{{cite interview |last=Bacall |first=Lauren |interviewer=[[Jeremy Isaacs]] |url=https://www.bbc.co.uk/iplayer/episode/p00nxqbq/the-late-show-face-to-face-lauren-bacall |publisher=[[BBC]] |title=Face to Face: Lauren Bacall |work=The Late Show |date=20. 3. 1995}}</ref> though numerous sources state that she was born in the borough.<ref name=FactsCNN>{{cite news |work=CNN Library |title=Lauren Bacall Fast Facts |url=http://www.cnn.com/2013/06/24/us/lauren-bacall-fast-facts/index.html |access-date=13. 8. 2014 |date=12. 8. 2014}}</ref><ref>{{cite web |title=To Have and Have Not |last=Tyrnauer |first=Matt |date=10. 3. 2011 |work=[[Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]] |access-date=15. 10. 2011 |url=https://www.vanityfair.com/hollywood/features/2011/03/lauren-bacall-201103}}</ref><ref>{{cite web |work=[[The Wall Street Journal]] |url=https://www.wsj.com/articles/bacall-hollywood-legend-who-lived-a-new-yorkers-life-1407982481 |title=Lauren Bacall: Hollywood Legend Who Lived a New Yorker's Life |author=West, Melanie Grayce |date=13. 8. 2014}} {{closed access}}</ref>}} kao jedino dijete Natalije ( ''rođene'' Weinstein-Bacal; 1901–1969), sekretarice koja je kasnije legalno promijenila prezime u Bacal, i Williama Perske (1889–1982), koji je radio u prodaji. Oba  roditelja su bili [[Jevreji]]. Njena majka je emigrirala iz Iaşia u Rumuniji preko ostrva Ellis. Njen otac je rođen u [[New Jersey|Nju Džersiju]] od roditelja koji su porijeklom iz Valožina, iz pretežno jevrejske zajednice u današnjoj [[Bjelorusija|Bjelorusiji]].<ref name="Bacall">Bacall, Lauren.</ref>
-Bacallini roditelji su se razveli kada je imala pet godina, nakon čega nije viđala oca. Kasnije je uzela rumunski oblik majčinog prezimena, Bacall. <ref name="kwidna">{{Cite book|last=Meyers|first=Jeffrey|url=https://archive.org/details/bogartlifeinholl00meye/page/164|title=Bogart: A Life in Hollywood|date=April 18, 1997|publisher=Houghton Mifflin|isbn=978-0-395-77399-4|page=[https://archive.org/details/bogartlifeinholl00meye/page/164 164]}}</ref> Bila je bliska sa svojom majkom, koja se ponovo udala za Lija Goldberga i preselila se u Kaliforniju nakon što je Lauren postala zvijezda.  Preko svog oca, Bacall je bila u srodstvu sa Shimonom Peresom (rođenim Szymon Perski), osmim [[Premijer Izraela|premijerom]] i devetim predsjednikom Izraela. <ref name="haaretz">{{Cite news|url=http://www.haaretz.com/life/movies-television/.premium-1.610399|title=Shimon Peres remembers 'very strong, very beautiful' relative Lauren Bacall|work=[[Haaretz]]|first=Nirit|last=Anderman|date=August 13, 2014|location=[[Tel Aviv]]}}</ref> <ref>{{Cite web|url=http://www.jpost.com/Israel/Article.aspx?id=4397|title=Peres: Not such a bad record after all|last=Lazaroff|first=Tovah|date=November 10, 2005|website=[[The Jerusalem Post]]|access-date=May 13, 2009}}</ref> <ref>{{Cite web|url=https://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=11020066|title=Shimon Peres Wears Hats of Peacemaker, Schemer|last=Weiner|first=Eric|date=June 13, 2007|publisher=[[NPR]]|access-date=May 13, 2009}}</ref> Peres nije znao za ovakvu povezanost  dok mu Bacall nije sama rekla. <ref name="haaretz" />
+Bacallini roditelji su se razveli kada je imala pet godina, nakon čega nije viđala oca. Kasnije je uzela rumunski oblik majčinog prezimena, Bacall.<ref name="kwidna">{{Cite book|last=Meyers|first=Jeffrey|url=https://archive.org/details/bogartlifeinholl00meye/page/164|title=Bogart: A Life in Hollywood|date=18. 4. 1997|publisher=Houghton Mifflin|isbn=978-0-395-77399-4|page=[https://archive.org/details/bogartlifeinholl00meye/page/164 164]}}</ref> Bila je bliska sa svojom majkom, koja se ponovo udala za Lija Goldberga i preselila se u Kaliforniju nakon što je Lauren postala zvijezda.  Preko svog oca, Bacall je bila u srodstvu sa Shimonom Peresom (rođenim Szymon Perski), osmim [[Premijer Izraela|premijerom]] i devetim predsjednikom Izraela.<ref name="haaretz">{{Cite news|url=http://www.haaretz.com/life/movies-television/.premium-1.610399|title=Shimon Peres remembers 'very strong, very beautiful' relative Lauren Bacall|work=[[Haaretz]]|first=Nirit|last=Anderman|date=13. 8. 2014|location=[[Tel Aviv]]}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.jpost.com/Israel/Article.aspx?id=4397|title=Peres: Not such a bad record after all|last=Lazaroff|first=Tovah|date=10. 11. 2005|website=[[The Jerusalem Post]]|access-date=13. 5. 2009}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=11020066|title=Shimon Peres Wears Hats of Peacemaker, Schemer|last=Weiner|first=Eric|date=13. 6. 2007|publisher=[[NPR]]|access-date=13. 5. 2009}}</ref> Peres nije znao za ovakvu povezanost  dok mu Bacall nije sama rekla.<ref name="haaretz" />
-Bacallina porodica se nakon njenog rođenja preselila u Ocean Parkway u Bruklinu. <ref name="Bacall">Bacall, Lauren. </ref> <ref>{{Cite web|url=https://www.nytimes.com/2008/10/11/nyregion/11journal.html|title=A Tree-Lined Boulevard That's a Park and a Living Room|last=Fahim|first=Kareem|date=October 10, 2008|website=[[The New York Times]]|access-date=September 2, 2014|postscript=- referencing "By Myself and Then Some".}}</ref> Novac bogate porodice joj je omogućio da pohađa privatnu školu Highland Manor internat za djevojčice u Tarrytownu u New York-u, osnovan od strane filantropa Eugena Heitler Lehmana, <ref>{{Cite book|last=Pike|first=Helen-Chantal|url=https://books.google.com/books?id=08UJ6rXvaykC&pg=PA96|title=West Long Branch Revisited|date=February 12, 2007|work=Images of America|publisher=Arcadia Publishing Co.|isbn=978-0738549033}}</ref> te Srednju školu Julia Richman na Menhetnu. <ref>{{Cite news|title=Sultry, sophisticated and sassy, screen siren Bacall dies at 89|url=http://www.independent.ie/entertainment/movies/sultry-sophisticated-and-sassy-screen-siren-bacall-dies-at-89-30507516.html#sthash.qB0TCDBj.dpuf|date=August 14, 2014|work=[[Irish Independent]]}}</ref>
+Bacallina porodica se nakon njenog rođenja preselila u Ocean Parkway u Bruklinu.<ref name="Bacall">Bacall, Lauren.</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.nytimes.com/2008/10/11/nyregion/11journal.html|title=A Tree-Lined Boulevard That's a Park and a Living Room|last=Fahim|first=Kareem|date=10. 10. 2008|website=[[The New York Times]]|access-date=2. 9. 2014|postscript=- referencing "By Myself and Then Some".}}</ref> Novac bogate porodice joj je omogućio da pohađa privatnu školu Highland Manor internat za djevojčice u Tarrytownu u New York-u, osnovan od strane filantropa Eugena Heitler Lehmana,<ref>{{Cite book|last=Pike|first=Helen-Chantal|url=https://books.google.com/books?id=08UJ6rXvaykC&pg=PA96|title=West Long Branch Revisited|date=12. 2. 2007|work=Images of America|publisher=Arcadia Publishing Co.|isbn=978-0738549033}}</ref> te Srednju školu Julia Richman na Menhetnu.<ref>{{Cite news|title=Sultry, sophisticated and sassy, screen siren Bacall dies at 89|url=http://www.independent.ie/entertainment/movies/sultry-sophisticated-and-sassy-screen-siren-bacall-dies-at-89-30507516.html#sthash.qB0TCDBj.dpuf|date=14. 8. 2014|work=[[Irish Independent]]}}</ref>
 == Rana karijera i modeling ==
-[[Datoteka:Lauren_Bacall_by_László_Willinger,_1946.jpg|mini| Bacall, László Willinger]]
+[[Datoteka:Lauren_Bacall_by_László_Willinger,_1946.jpg|mini|Bacall, László Willinger]]
-Godine 1941. Bacall je pohađala časove na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku, gdje je izlazila sa kolegom [[Kirk Douglas|Kirkom Douglasom]]. <ref name="thomas18">{{Cite book|last=Thomas|first=Tony|url=https://books.google.com/books?id=Z6neu4_y238C&q=lauren+bacall|title=The Films of Kirk Douglas|publisher=Citadel Press|year=1991|isbn=978-0806512174|location=New York|page=18}}</ref> Radila je kao pozorišni redar u pozorištu St. James te kao manekenka u robnim kućama.
+Godine 1941. Bacall je pohađala časove na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku, gdje je izlazila sa kolegom [[Kirk Douglas|Kirkom Douglasom]].<ref name="thomas18">{{Cite book|last=Thomas|first=Tony|url=https://books.google.com/books?id=Z6neu4_y238C&q=lauren+bacall|title=The Films of Kirk Douglas|publisher=Citadel Press|year=1991|isbn=978-0806512174|location=New York|page=18}}</ref> Radila je kao pozorišni redar u pozorištu St. James te kao manekenka u robnim kućama.
-Debitovala je na Broadwayu 1942. godine sa 17 godina u filmu ''Johnny 2 X 4''. Do tada je živjela sa svojom majkom u Ulici Bank 75., a 1942. godine krunisana je za Miss Greenwich Villagea. <ref>{{Cite web|url=http://matineeclassics.com/celebrities/actors/lauren_bacall/details|title=Lauren Bacall Biography & Filmography|date=2010|publisher=Matinee Classics|archive-url=https://web.archive.org/web/20140719093910/http://matineeclassics.com/celebrities/actors/lauren_bacall/details/|archive-date=July 19, 2014|url-status=dead|access-date=September 3, 2014}}</ref>
+Debitovala je na Broadwayu 1942. godine sa 17 godina u filmu ''Johnny 2 X 4''. Do tada je živjela sa svojom majkom u Ulici Bank 75., a 1942. godine krunisana je za Miss Greenwich Villagea.<ref>{{Cite web|url=http://matineeclassics.com/celebrities/actors/lauren_bacall/details|title=Lauren Bacall Biography & Filmography|date=2010|publisher=Matinee Classics|archive-url=https://web.archive.org/web/20140719093910/http://matineeclassics.com/celebrities/actors/lauren_bacall/details/|archive-date=19. 7. 2014|url-status=dead|access-date=3. 9. 2014}}</ref>
-Bacall se kao mladi model pojavila na naslovnici ''Harper's Bazaara'' i u časopisima poput ''Voguea''.  Članak iz 1948. u časopisu ''Life'' pominje njenu <nowiki>''</nowiki>gracioznost mačke, tamno plavu kosu i plavo-zelene oči".  Kako je prirodno imala visok i nazalan glas, dobijala je lekcije koje su joj pomogle da ga produbi i od nje se zahtijevalo da svaki dan satima uzvikuje [[William Shakespeare|Shakespeareove]] stihove kao dio svog treninga. <ref>{{Cite book|last=Ann M. Sperber|url=https://archive.org/details/bogart00sper/page/245|title=Bogart|last2=Eric Lax|date=1997|publisher=Morrow|isbn=0688075398|edition=1.|location=New York|page=[https://archive.org/details/bogart00sper/page/245 245]|url-access=registration}}</ref> <ref>{{Cite news|last=Emily Hourican|title=Lauren Bacall: A Panther in Her Overall Family Tree|url=http://www.independent.ie/style/celebrity/celebrity-features/lauren-bacall-a-panther-in-her-overall-family-tree-30513080.html|work=Irish Independent|access-date=20 August 2014|date=17 August 2014}}</ref>
+Bacall se kao mladi model pojavila na naslovnici ''Harper's Bazaara'' i u časopisima poput ''Voguea''.  Članak iz 1948. u časopisu ''Life'' pominje njenu <nowiki>''</nowiki>gracioznost mačke, tamno plavu kosu i plavo-zelene oči".  Kako je prirodno imala visok i nazalan glas, dobijala je lekcije koje su joj pomogle da ga produbi i od nje se zahtijevalo da svaki dan satima uzvikuje [[William Shakespeare|Shakespeareove]] stihove kao dio svog treninga.<ref>{{Cite book|last=Ann M. Sperber|url=https://archive.org/details/bogart00sper/page/245|title=Bogart|last2=Eric Lax|date=1997|publisher=Morrow|isbn=0688075398|edition=1.|location=New York|page=[https://archive.org/details/bogart00sper/page/245 245]|url-access=registration}}</ref><ref>{{Cite news|last=Emily Hourican|title=Lauren Bacall: A Panther in Her Overall Family Tree|url=http://www.independent.ie/style/celebrity/celebrity-features/lauren-bacall-a-panther-in-her-overall-family-tree-30513080.html|work=Irish Independent|access-date=20. 8. 2014|date=17. 8. 2014}}</ref>
 Iako je Diana Vreeland iz ''Harper's Bazaara poznata'' za otkrivanje Bacall, ipak je Nicolas de Gunzburg bio taj koji je upoznao Bacall sa Vreelandovom. Prvi put je sreo Bacall u njujorškom klubu Tony's, gdje joj je predložio  da slijedećeg dana posjeti njegovu kancelariju ''u Harper's Bazaar-u''. Zatim ju je uputio Vreelandovoj, koja je dogovorila da Louise Dahl-Wolfe napravi njezine fotografije za naslovnicu u martu 1943. godine.
-Naslovnica ''Harper's Bazaara'' privukla je pažnju "Slim" Keitha, supruge holivudskog producenta i reditelja [[Howard Hawks|Howarda Hawksa]]. <ref name="independent1">{{Cite news|first=David|last=Thomson|title=Lauren Bacall: The souring of a Hollywood legend|url=https://www.independent.co.uk/news/people/profiles/lauren-bacall-the-souring-of-a-hollywood-legend-6161923.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20121104115239/http://www.independent.co.uk/news/people/profiles/lauren-bacall-the-souring-of-a-hollywood-legend-6161923.html|archive-date=November 4, 2012|work=[[The Independent]]|access-date=January 2, 2015|date=September 11, 2004}}</ref> Keith je tražila od svog muža da pozove Bacall na testiranje za njegov nadolazeći film ''Imati i nemati''. Hawks je zamolio svoju sekretaricu da pronađe više informacija o Bacall, ali je sekretarica pogrešno razumjela te je Bacall poslala kartu za putovanje u Hollywood na audiciju. <ref name="autogenerated1">{{Cite book|last=Bogdanovich|first=Peter|url=https://books.google.com/books?id=ZBPHL2sQ3JoC&q=hawks+bacall|title=Who the Devil Made It|publisher=Ballantine Books|year=1997|isbn=978-0679447061|location=New York City|page=327|author-link=Peter Bogdanovich}}</ref>
+Naslovnica ''Harper's Bazaara'' privukla je pažnju "Slim" Keitha, supruge holivudskog producenta i reditelja [[Howard Hawks|Howarda Hawksa]].<ref name="independent1">{{Cite news|first=David|last=Thomson|title=Lauren Bacall: The souring of a Hollywood legend|url=https://www.independent.co.uk/news/people/profiles/lauren-bacall-the-souring-of-a-hollywood-legend-6161923.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20121104115239/http://www.independent.co.uk/news/people/profiles/lauren-bacall-the-souring-of-a-hollywood-legend-6161923.html|archive-date=4. 11. 2012|work=[[The Independent]]|access-date=2. 1. 2015|date=11. 9. 2004}}</ref> Keith je tražila od svog muža da pozove Bacall na testiranje za njegov nadolazeći film ''Imati i nemati''. Hawks je zamolio svoju sekretaricu da pronađe više informacija o Bacall, ali je sekretarica pogrešno razumjela te je Bacall poslala kartu za putovanje u Hollywood na audiciju.<ref name="autogenerated1">{{Cite book|last=Bogdanovich|first=Peter|url=https://books.google.com/books?id=ZBPHL2sQ3JoC&q=hawks+bacall|title=Who the Devil Made It|publisher=Ballantine Books|year=1997|isbn=978-0679447061|location=New York City|page=327|author-link=Peter Bogdanovich}}</ref>
 == Hollywood ==
 [[Datoteka:Bacall&Hawks.jpg|mini| [[Howard Hawks]] i Bacall c. 1943]]
-Nakon sastanka s Bacall u Holivudu, Hawks je odmah potpisao sedmogodišnji ugovor sa sedmičnom platom od 100 dolara i lično počeo da upravlja njenom karijerom. Promijenio je njeno ime u Lauren, a ona je kao ekransko prezime odabrala Bacall, varijantu djevojačkog prezimena svoje majke. Slim Hawks ju je, također, uzela pod svoje okrilje, <ref name="Sperber">{{Cite book|last=Sperber|first=Ann M.|url=https://archive.org/details/bogart00sper/page/246|title=Bogart|last2=Lax|first2=Eric|date=April 1997|publisher=Morrow|isbn=978-0688075392|location=New York|page=[https://archive.org/details/bogart00sper/page/246 246]|author-link=Ann M. Sperber|author-link2=Eric Lax|access-date=January 2, 2015|url-access=subscription}}</ref> odijevajući Bacall sa stilom i usmjeravajući je u pitanjima elegancije, manira i ukusa. Na Hawksov prijedlog, obučena je od strane trenera glasa da govori nižim i dubljim glasom umjesto svojim uobičajeno visokim, nazalnim glasom.  Kao dio svog treninga, Bacall je morala svaki dan satima uzvikivati [[William Shakespeare|Shakespearove]] stihove. <ref name="Sperber" /> <ref>{{Cite news|first=Emily|last=Hourican|title=Lauren Bacall: A Panther in Her Overall Family Tree|url=http://www.independent.ie/style/celebrity/celebrity-features/lauren-bacall-a-panther-in-her-overall-family-tree-30513080.html|work=[[Irish Independent]]|access-date=August 20, 2014|date=August 17, 2014}}</ref> Većina kritičara je njezin glas okarakterisalo kao "zadimljeno, seksualno režanje" i "grleno predenje". <ref name="brody" /> Bacall je bila neobično visoka (1,74 cm) za glumice tog doba.
+Nakon sastanka s Bacall u Holivudu, Hawks je odmah potpisao sedmogodišnji ugovor sa sedmičnom platom od 100 dolara i lično počeo da upravlja njenom karijerom. Promijenio je njeno ime u Lauren, a ona je kao ekransko prezime odabrala Bacall, varijantu djevojačkog prezimena svoje majke. Slim Hawks ju je, također, uzela pod svoje okrilje,<ref name="Sperber">{{Cite book|last=Sperber|first=Ann M.|url=https://archive.org/details/bogart00sper/page/246|title=Bogart|last2=Lax|first2=Eric|date=april 1997|publisher=Morrow|isbn=978-0688075392|location=New York|page=[https://archive.org/details/bogart00sper/page/246 246]|author-link=Ann M. Sperber|author-link2=Eric Lax|access-date=2. 1. 2015|url-access=subscription}}</ref> odijevajući Bacall sa stilom i usmjeravajući je u pitanjima elegancije, manira i ukusa. Na Hawksov prijedlog, obučena je od strane trenera glasa da govori nižim i dubljim glasom umjesto svojim uobičajeno visokim, nazalnim glasom.  Kao dio svog treninga, Bacall je morala svaki dan satima uzvikivati [[William Shakespeare|Shakespearove]] stihove.<ref name="Sperber" /><ref>{{Cite news|first=Emily|last=Hourican|title=Lauren Bacall: A Panther in Her Overall Family Tree|url=http://www.independent.ie/style/celebrity/celebrity-features/lauren-bacall-a-panther-in-her-overall-family-tree-30513080.html|work=[[Irish Independent]]|access-date=20. 8. 2014|date=17. 8. 2014}}</ref> Većina kritičara je njezin glas okarakterisalo kao "zadimljeno, seksualno režanje" i "grleno predenje".<ref name="brody" /> Bacall je bila neobično visoka (1,74&nbsp;cm) za glumice tog doba.
 [[Datoteka:Bogart_and_Bacall_To_Have_and_Have_Not.jpg|lijevo|mini| Bacall s [[Humphrey Bogart|Humphreyjem Bogartom]] u ''filmu Imati i nemati'']]
-Tokom testiranja za film ''Imati i Nemati'' (1944), Bacall je bila toliko nervozna da je, kako bi umanjila drhtanje, pritisnula bradu na grudi, okrenula se prema kameri i nakrivila oči prema gore. <ref>{{Cite web|url=https://www.harpersbazaar.com/celebrity/g31038655/lauren-bacall-life-in-photos/|title=Lauren Bacall's Life in Photos|last=Chilton|first=Charlotte|date=February 24, 2020|website=Harpers Bazaar|access-date=December 18, 2020}}</ref> Ovaj efekat, poznat kao "Izgled", postao je još jedan zaštitni znak, zajedno sa njenim  glasom. <ref>{{Cite web|url=http://www.biography.com/people/lauren-bacall-9194111|title=Lauren Bacall Biography|date=2014|website=Biography.com|publisher=A&E Television Networks, LLC|access-date=August 12, 2014}}</ref>
+Tokom testiranja za film ''Imati i Nemati'' (1944), Bacall je bila toliko nervozna da je, kako bi umanjila drhtanje, pritisnula bradu na grudi, okrenula se prema kameri i nakrivila oči prema gore.<ref>{{Cite web|url=https://www.harpersbazaar.com/celebrity/g31038655/lauren-bacall-life-in-photos/|title=Lauren Bacall's Life in Photos|last=Chilton|first=Charlotte|date=24. 2. 2020|website=Harpers Bazaar|access-date=18. 12. 2020}}</ref> Ovaj efekat, poznat kao "Izgled", postao je još jedan zaštitni znak, zajedno sa njenim  glasom.<ref>{{Cite web|url=http://www.biography.com/people/lauren-bacall-9194111|title=Lauren Bacall Biography|date=2014|website=Biography.com|publisher=A&E Television Networks, LLC|access-date=12. 8. 2014}}</ref>
-Njezin lik u filmu je koristio nadimak Slim Hawksa "Slim", a Bogart je koristio nadimak Howarda Hawksa "Steve". Prema Bacall, hemija na setu između njih dvoje je bila momentalna. <ref name="Bacall">Bacall, Lauren. </ref> Nekoliko sedmica nakon snimanja, ona i Bogart, koji je bio u braku s Mayo Methot, su započeli romantičnu vezu.
+Njezin lik u filmu je koristio nadimak Slim Hawksa "Slim", a Bogart je koristio nadimak Howarda Hawksa "Steve". Prema Bacall, hemija na setu između njih dvoje je bila momentalna.<ref name="Bacall">Bacall, Lauren.</ref> Nekoliko sedmica nakon snimanja, ona i Bogart, koji je bio u braku s Mayo Methot, su započeli romantičnu vezu.
-Bacallina uloga u scenariju je prvobitno bila mnogo manja, ali <ref name="NYT0814" /> je tokom produkcije taj dio nekoliko puta revidiran i proširen. Nakon objavljivanja filma ''Imati i nemati,'' Bacall je postala instant zvijezda, a njena izvedba je postala temeljac njenog imidža  koji se proširio na popularnu kulturu općenito, s uticajem čak i na modu <ref>{{Cite web|url=http://classiq.me/style-lauren-bacall-in-to-have-and-have-not|title=Style in film: Lauren Bacall in 'To Have and Have Not'|date=June 5, 2013|website=Classiq.me|access-date=September 2, 2014}}</ref>, kao i na filmske stvaraoce i druge glumce. <ref name="NYT0814">{{Cite web|url=https://www.nytimes.com/2014/08/14/movies/lauren-bacalls-debut-in-to-have-and-have-not.html|title=That Voice, and the Woman Attached|last=Dargis|first=Manohla|date=August 13, 2014|website=The New York Times|access-date=September 1, 2014}}</ref>
+Bacallina uloga u scenariju je prvobitno bila mnogo manja, ali <ref name="NYT0814" /> je tokom produkcije taj dio nekoliko puta revidiran i proširen. Nakon objavljivanja filma ''Imati i nemati,'' Bacall je postala instant zvijezda, a njena izvedba je postala temeljac njenog imidža  koji se proširio na popularnu kulturu općenito, s uticajem čak i na modu <ref>{{Cite web|url=http://classiq.me/style-lauren-bacall-in-to-have-and-have-not|title=Style in film: Lauren Bacall in 'To Have and Have Not'|date=5. 6. 2013|website=Classiq.me|access-date=2. 9. 2014}}</ref>, kao i na filmske stvaraoce i druge glumce.<ref name="NYT0814">{{Cite web|url=https://www.nytimes.com/2014/08/14/movies/lauren-bacalls-debut-in-to-have-and-have-not.html|title=That Voice, and the Woman Attached|last=Dargis|first=Manohla|date=13. 8. 2014|website=The New York Times|access-date=1. 9. 2014}}</ref>
 [[Datoteka:Bacall-Truman-Piano-1945.jpg|mini| 20-godišnja Bacall leži na klaviru dok potpredsjednik [[Harry S. Truman|Harry S Truman]] svira za vojnike u kantini Nacionalnog press kluba u Washingtonu, DC (10. februara 1945.)]]
-Warner Bros. je pokrenuo opsežnu marketinšku kampanju kako bi promovirao i uspostavio Bacall kao filmsku zvijezdu. Kao dio poticaja od strane odnosa s javnošću, Bacall je 10. februara 1945. posjetila Nacionalni pres klub u Washingtonu, DC, i sjela na klavir dok ga je svirao potpredsjednik [[Harry S. Truman|Harry S Truman]]. <ref>{{Cite book|last=Peretti|first=Burton|url=https://archive.org/details/leadingmanhollyw0000pere|title=The Leading Man: Hollywood and the Presidential Image|date=September 17, 2012|publisher=Rutgers University Press|isbn=978-0-8135-5405-1|page=[https://archive.org/details/leadingmanhollyw0000pere/page/88 88]|url-access=registration}}</ref> <ref>{{Cite web|url=http://www.trumanlibrary.org/photographs/view.php?id=34769|title=Lauren Bacall sits atop a piano while Vice President Harry S. Truman plays at the National Press Club Canteen|date=February 10, 1945|publisher=[[Harry S. Truman Presidential Library and Museum]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20180926123331/https://www.trumanlibrary.org/photographs/view.php?id=34769|archive-date=September 26, 2018|url-status=dead|access-date=January 2, 2015}}</ref>
+Warner Bros. je pokrenuo opsežnu marketinšku kampanju kako bi promovirao i uspostavio Bacall kao filmsku zvijezdu. Kao dio poticaja od strane odnosa s javnošću, Bacall je 10. februara 1945. posjetila Nacionalni pres klub u Washingtonu, DC, i sjela na klavir dok ga je svirao potpredsjednik [[Harry S. Truman|Harry S Truman]].<ref>{{Cite book|last=Peretti|first=Burton|url=https://archive.org/details/leadingmanhollyw0000pere|title=The Leading Man: Hollywood and the Presidential Image|date=17. 9. 2012|publisher=Rutgers University Press|isbn=978-0-8135-5405-1|page=[https://archive.org/details/leadingmanhollyw0000pere/page/88 88]|url-access=registration}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.trumanlibrary.org/photographs/view.php?id=34769|title=Lauren Bacall sits atop a piano while Vice President Harry S. Truman plays at the National Press Club Canteen|date=10. 2. 1945|publisher=[[Harry S. Truman Presidential Library and Museum]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20180926123331/https://www.trumanlibrary.org/photographs/view.php?id=34769|archive-date=26. 9. 2018|url-status=dead|access-date=2. 1. 2015}}</ref>
 Nakon filma ''Imati i Nemati'', Bacall se pojavila sa Charlesom Boyerom u ''Povjerljivom agentu'' (1945), koji je bio loše prihvaćen od strane kritičara. Prema njenoj vlastitoj procjeni, uloga je bila pogrešno postavljena i film je mogao nanijeti znatnu štetu njezinoj karijeri, ali  naredna izvedba misteriozne Vivian Rutledge s oporim jezikom u Hawksovom noir filmu  ''Veliki san'' (1946.) s Bogartom u glavnoj ulozi, omogućio je brzi oporavak karijere. {{Sfn|Bacall|2005}}
-''Veliki san'' je postavio temelj za njen status ikone noir filma, s kojim će biti snažno povezana do kraja svoje karijere. <ref>{{Cite news|url=https://www.independent.co.uk/news/obituaries/lauren-bacall-sultry-filmnoir-legend-who-taught-humphrey-bogart-how-to-whistle-and-starred-with-monroe-and-grable-9667565.html|title=Lauren Bacall: Sultry film-noir legend who taught Humphrey Bogart how to whistle and starred with Monroe and Grable|work=The Independent|date=August 13, 2014|access-date=September 30, 2017}}</ref> <ref>{{Cite news|url=http://metro.co.uk/2014/08/13/lauren-bacall-dead-legendary-hollywood-film-noir-actress-dies-aged-89-4830655|title=Lauren Bacall dead: Legendary Hollywood film noir actress dies aged 89|work=[[Metro (British newspaper)|Metro]]|date=August 13, 2014|access-date=September 30, 2017|last=Duncan|first=Amy}}</ref> <ref>{{Cite journal|date=August 13, 2014|title=Beauty and brawn: Lauren Bacall's noir feminine legacy|url=http://theconversation.com/beauty-and-brawn-lauren-bacalls-noir-feminine-legacy-30456|journal=[[The Conversation (website)|The Conversation]]|access-date=September 2, 2014}}</ref> Često je dobijala uloge koje su bile varijacije nezavisnog  ''femme fatale'' lika Vivian. Kao što je opisao filmski znalac Joe McElhaney, "Vivian pokazuje gotovo potpunu sposobnost pokreta i gestikulacije. Ona nikad ne puzi." <ref>{{Cite web|url=http://www.thecine-files.com/lauren-bacall-the-walk/|title=Lauren Bacall: The Walk|date=Spring 2014|website=The Cine-Files.com|access-date=September 2, 2014}}</ref>
+''Veliki san'' je postavio temelj za njen status ikone noir filma, s kojim će biti snažno povezana do kraja svoje karijere.<ref>{{Cite news|url=https://www.independent.co.uk/news/obituaries/lauren-bacall-sultry-filmnoir-legend-who-taught-humphrey-bogart-how-to-whistle-and-starred-with-monroe-and-grable-9667565.html|title=Lauren Bacall: Sultry film-noir legend who taught Humphrey Bogart how to whistle and starred with Monroe and Grable|work=The Independent|date=13. 8. 2014|access-date=30. 9. 2017}}</ref><ref>{{Cite news|url=http://metro.co.uk/2014/08/13/lauren-bacall-dead-legendary-hollywood-film-noir-actress-dies-aged-89-4830655|title=Lauren Bacall dead: Legendary Hollywood film noir actress dies aged 89|work=[[Metro (British newspaper)|Metro]]|date=13. 8. 2014|access-date=30. 9. 2017|last=Duncan|first=Amy}}</ref><ref>{{Cite journal|date=13. 8. 2014|title=Beauty and brawn: Lauren Bacall's noir feminine legacy|url=http://theconversation.com/beauty-and-brawn-lauren-bacalls-noir-feminine-legacy-30456|journal=[[The Conversation (website)|The Conversation]]|access-date=2. 9. 2014}}</ref> Često je dobijala uloge koje su bile varijacije nezavisnog  ''femme fatale'' lika Vivian. Kao što je opisao filmski znalac Joe McElhaney, "Vivian pokazuje gotovo potpunu sposobnost pokreta i gestikulacije. Ona nikad ne puzi." <ref>{{Cite web|url=http://www.thecine-files.com/lauren-bacall-the-walk/|title=Lauren Bacall: The Walk|date=Spring 2014|website=The Cine-Files.com|access-date=2. 9. 2014}}</ref>
-Bacall je dobila ulogu s Bogartom u još dva filma. U noir filmu ''[[Mračni prolaz (film)|Mračni prolaz]]'' (1947.) glumila je zagonetnu umjetnicu iz San Francisca. Bosley Crowther iz ''[[The New York Times|New York Timesa]]'' je napisao: „Gospođica Bacall{{Razmaci}}.. stvara popriličan pritisak kao oštrooka djevojka koja zna šta želi.” <ref>{{Cite web|url=https://www.nytimes.com/movie/review?res=9901E6DA153AE233A25755C0A96F9C946693D6CF|title=Dark Passage|last=Crowther|first=Bosley|date=September 6, 1947|website=The New York Times|access-date=September 30, 2017}}</ref>
+Bacall je dobila ulogu s Bogartom u još dva filma. U noir filmu ''[[Mračni prolaz (film)|Mračni prolaz]]'' (1947.) glumila je zagonetnu umjetnicu iz San Francisca. Bosley Crowther iz ''[[The New York Times|New York Timesa]]'' je napisao: „Gospođica Bacall{{Razmaci}}.. stvara popriličan pritisak kao oštrooka djevojka koja zna šta želi.” <ref>{{Cite web|url=https://www.nytimes.com/movie/review?res=9901E6DA153AE233A25755C0A96F9C946693D6CF|title=Dark Passage|last=Crowther|first=Bosley|date=6. 9. 1947|website=The New York Times|access-date=30. 9. 2017}}</ref>
-Bacall se pojavila u melodramatski napetom filmu [[John Huston|Johna Hustona]] ''[[Otok Largo (film)|Key Largo]]'' (1948) s Bogartom, Edwardom G. Robinsonom i Lionelom Barrymoreom. U filmu, prema filmskoj kritičarki Jessici Kiang, "Bacall u ulogu unosi oštricu ambivalentnosti i nezavisnosti što njezin lik čini mnogo zanimljivijim nego što je napisan." <ref>{{Cite web|url=http://blogs.indiewire.com/theplaylist/the-essentials-lauren-bacalls-6-best-performances-20140813|title=The Essentials: Lauren Bacall's 6 Best Performances|date=2014|publisher=Indiewire|archive-url=https://web.archive.org/web/20140827192022/http://blogs.indiewire.com/theplaylist/the-essentials-lauren-bacalls-6-best-performances-20140813|archive-date=August 27, 2014|url-status=dead|access-date=September 1, 2014}}</ref>
+Bacall se pojavila u melodramatski napetom filmu [[John Huston|Johna Hustona]] ''[[Otok Largo (film)|Key Largo]]'' (1948) s Bogartom, Edwardom G. Robinsonom i Lionelom Barrymoreom. U filmu, prema filmskoj kritičarki Jessici Kiang, "Bacall u ulogu unosi oštricu ambivalentnosti i nezavisnosti što njezin lik čini mnogo zanimljivijim nego što je napisan." <ref>{{Cite web|url=http://blogs.indiewire.com/theplaylist/the-essentials-lauren-bacalls-6-best-performances-20140813|title=The Essentials: Lauren Bacall's 6 Best Performances|date=2014|publisher=Indiewire|archive-url=https://web.archive.org/web/20140827192022/http://blogs.indiewire.com/theplaylist/the-essentials-lauren-bacalls-6-best-performances-20140813|archive-date=27. 8. 2014|url-status=dead|access-date=1. 9. 2014}}</ref>
 === 1950-ih ===
@@ Red 60: / Red 57: @@
 Bacall je glumila s [[Gary Cooper|Garyjem Cooperom]] u ''Svijetlom listu'' (1950) i kao ''fatalna žena'' s dva lica u filmu ''Mladić s rogom'' (1950), džez mjuziklu u kojem glume [[Kirk Douglas]], Doris Day i Hoagy Carmichael.
-Od 1951. do 1952. Bacall je glumila s Bogartom u akciono-avanturističkoj radio seriji ''Hrabar poduhvat''. <ref name="Dunning1998">{{Cite book|last=Dunning|first=John|url=https://archive.org/details/onairencyclop00dunn|title=On the Air: The Encyclopedia of Old-Time Radio|date=May 7, 1998|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0-19-507678-3|pages=[https://archive.org/details/onairencyclop00dunn/page/109 109]–110|author-link=John Dunning (radio historian)|access-date=May 19, 2015|url-access=registration}}</ref>
+Od 1951. do 1952. Bacall je glumila s Bogartom u akciono-avanturističkoj radio seriji ''Hrabar poduhvat''.<ref name="Dunning1998">{{Cite book|last=Dunning|first=John|url=https://archive.org/details/onairencyclop00dunn|title=On the Air: The Encyclopedia of Old-Time Radio|date=7. 5. 1998|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0-19-507678-3|pages=[https://archive.org/details/onairencyclop00dunn/page/109 109]–110|author-link=John Dunning (radio historian)|access-date=19. 5. 2015|url-access=registration}}</ref>
-Bacall je glumila u prvoj CinemaScope komediji, ''Kako se udati za milionera'' (1953), koji je bio hit među kritičarima i na blagajnama, a režiranoj od strane Jean Negulesca. <ref>{{Cite book|last=Vogel|first=Michelle|url=https://books.google.com/books?id=rEVXAwAAQBAJ&pg=PA96|title=Marilyn Monroe: Her Films, Her Life|date=April 24, 2014|publisher=McFarland|isbn=978-0-7864-7086-0|page=96}}</ref> Dobila je pozitivne preporuke da je postala duhovita kopačica zlata Schatze Page. <ref>Movie Reviews: [https://www.rottentomatoes.com/m/how_to_marry_a_millionaire "How to Marry a Millionaire"], Rotten Tomatoes.com; retrieved August 13, 2014.</ref> "Prve počasti u širenju veselja idu gospođici Bacall", napisao je Alton Cook u ''New York World-Telegram & Sun'', "Najinteligentnija i grabežljivija u triju, ona preuzima potpunu kontrolu nad svakom scenom svojom oporom isporukom opako duhovitih replika." <ref name="Quirk 1986 22">{{Cite book|last=Quirk|first=Laurence J.|url=https://archive.org/details/filmsoflaurenbac00lawr/page/22|title=Lauren Bacall: Her Films and Career|date=1986|publisher=Citadel Press|isbn=0-8065-0935-X|page=[https://archive.org/details/filmsoflaurenbac00lawr/page/22 22]}}</ref>
+Bacall je glumila u prvoj CinemaScope komediji, ''Kako se udati za milionera'' (1953), koji je bio hit među kritičarima i na blagajnama, a režiranoj od strane Jean Negulesca.<ref>{{Cite book|last=Vogel|first=Michelle|url=https://books.google.com/books?id=rEVXAwAAQBAJ&pg=PA96|title=Marilyn Monroe: Her Films, Her Life|date=24. 4. 2014|publisher=McFarland|isbn=978-0-7864-7086-0|page=96}}</ref> Dobila je pozitivne preporuke da je postala duhovita kopačica zlata Schatze Page.<ref>Movie Reviews: [https://www.rottentomatoes.com/m/how_to_marry_a_millionaire "How to Marry a Millionaire"], Rotten Tomatoes.com; retrieved August 13, 2014.</ref> "Prve počasti u širenju veselja idu gospođici Bacall", napisao je Alton Cook u ''New York World-Telegram & Sun'', "Najinteligentnija i grabežljivija u triju, ona preuzima potpunu kontrolu nad svakom scenom svojom oporom isporukom opako duhovitih replika." <ref name="Quirk 1986 22">{{Cite book|last=Quirk|first=Laurence J.|url=https://archive.org/details/filmsoflaurenbac00lawr/page/22|title=Lauren Bacall: Her Films and Career|date=1986|publisher=Citadel Press|isbn=0-8065-0935-X|page=[https://archive.org/details/filmsoflaurenbac00lawr/page/22 22]}}</ref>
-Nakon uspjeha filma ''Kako se udati za milionera'', Bacall je odbila da utisne otiske svojih ruku i stopala u čuvenom cementnom predvorju Kineskog teatra Grauman . Smatrala je da "svako sa početnom slikom može biti tamo predstavljen, standardi su toliko spušteni" i nije smatrala da je još postigla status glavne zvijezde, te da je time nedostojna časti: <ref>Endres, Stacey. </ref> "Želim da osjetim da sam zaslužila svoje mjesto sa najboljim što je moj posao proizveo." <ref name="Bacall">Bacall, Lauren. </ref> {{Rp|236}}
+Nakon uspjeha filma ''Kako se udati za milionera'', Bacall je odbila da utisne otiske svojih ruku i stopala u čuvenom cementnom predvorju Kineskog teatra Grauman . Smatrala je da "svako sa početnom slikom može biti tamo predstavljen, standardi su toliko spušteni" i nije smatrala da je još postigla status glavne zvijezde, te da je time nedostojna časti:<ref>Endres, Stacey.</ref> "Želim da osjetim da sam zaslužila svoje mjesto sa najboljim što je moj posao proizveo." <ref name="Bacall">Bacall, Lauren.</ref> {{Rp|236}}
 [[Datoteka:Marilyn_Monroe,_Betty_Grable_and_Lauren_Bacall_in_How_to_Marry_a_Millionaire_trailer.jpg|mini| [[Marilyn Monroe]], Betty Grable i Bacall u ''filmu Kako se udati za milionera'']]
-Bacall je bila pod ugovorom sa 20th Century-Foxom. <ref name="Quirk 1986 22">{{Cite book|last=Quirk|first=Laurence J.|url=https://archive.org/details/filmsoflaurenbac00lawr/page/22|title=Lauren Bacall: Her Films and Career|date=1986|publisher=Citadel Press|isbn=0-8065-0935-X|page=[https://archive.org/details/filmsoflaurenbac00lawr/page/22 22]}}</ref> Nakon ''Kako se udati za milionera'', pojavila se u još jednoj CinemaScope komediji u režiji Negulesca, ''Ženski svijet'' (1954), koja nije uspjela da parira uspjehu svoje prethodnice na kino blagajnama. <ref>Aubrey Solomon, ''Twentieth Century Fox: A Corporate and Financial History'', Scarecrow Press, 1989 p225</ref> <ref>'The Top Box-Office Hits of 1954', ''Variety Weekly'', January 5, 1955</ref>
+Bacall je bila pod ugovorom sa 20th Century-Foxom.<ref name="Quirk 1986 22"/> Nakon ''Kako se udati za milionera'', pojavila se u još jednoj CinemaScope komediji u režiji Negulesca, ''Ženski svijet'' (1954), koja nije uspjela da parira uspjehu svoje prethodnice na kino blagajnama.<ref>Aubrey Solomon, ''Twentieth Century Fox: A Corporate and Financial History'', Scarecrow Press, 1989 p225</ref><ref>'The Top Box-Office Hits of 1954', ''Variety Weekly'', January 5, 1955</ref>
-Televizijska verzija Bogartovog ranog filmskog uspjeha ''"Okamenjena šuma"'' izvedena je uživo kao dio sedmične dramske antologije ''Producers' Showcase'', s Bogartom u njegovoj originalnoj ulozi vojvode Manteeja te  s Bacall i [[Henry Fonda|Henryjem Fondom]] u glavnim ulogama. Krajem 1990-ih, Bacall je donirala jedini kineskop te predstave Muzeju televizije i radija (sada Paley Center for Media), gdje ostaje arhiviran za gledanje u New Yorku i Los Angelesu. <ref>{{Cite news|title=Broadcast Museum Seeks TV's Self-History|url=https://www.nytimes.com/1987/01/25/arts/broadcasting-museum-seeks-tv-s-self-history.html|access-date=August 12, 2014|work=The New York Times|date=January 25, 1987}}</ref>
+Televizijska verzija Bogartovog ranog filmskog uspjeha ''"Okamenjena šuma"'' izvedena je uživo kao dio sedmične dramske antologije ''Producers' Showcase'', s Bogartom u njegovoj originalnoj ulozi vojvode Manteeja te  s Bacall i [[Henry Fonda|Henryjem Fondom]] u glavnim ulogama. Krajem 1990-ih, Bacall je donirala jedini kineskop te predstave Muzeju televizije i radija (sada Paley Center for Media), gdje ostaje arhiviran za gledanje u New Yorku i Los Angelesu.<ref>{{Cite news|title=Broadcast Museum Seeks TV's Self-History|url=https://www.nytimes.com/1987/01/25/arts/broadcasting-museum-seeks-tv-s-self-history.html|access-date=12. 8. 2014|work=The New York Times|date=25. 1. 1987}}</ref>
-Bacall je glumila u dva igrana filma, ''Paučini'' i ''Aleji krvi'' , oba objavljena 1955. godine. Radnja filma ''Paučina,'' u režiji Vincentea Minnellija, se odvija u mentalnoj ustanovi u kojoj Bacallin lik radi kao terapeut. Bila je to njena druga saradnja sa Charlesom Boyerom, a u filmu glume još i Richard Widmark i Lillian Gish. Kritičar ''[[The New York Times|New York Timesa]]'' je napisao: "U jedine dvije zaista simpatične uloge, gospodin Widmark je odličan, a gospođica Bacall oštroumno podmanjuje ulogu." <ref>{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/1955/08/06/archives/at-loews-state.html|title=At Loew's State|work=The New York Times|date=August 6, 1955|access-date=September 2, 2014}}</ref>
+Bacall je glumila u dva igrana filma, ''Paučini'' i ''Aleji krvi'' , oba objavljena 1955. godine. Radnja filma ''Paučina,'' u režiji Vincentea Minnellija, se odvija u mentalnoj ustanovi u kojoj Bacallin lik radi kao terapeut. Bila je to njena druga saradnja sa Charlesom Boyerom, a u filmu glume još i Richard Widmark i Lillian Gish. Kritičar ''[[The New York Times|New York Timesa]]'' je napisao: "U jedine dvije zaista simpatične uloge, gospodin Widmark je odličan, a gospođica Bacall oštroumno podmanjuje ulogu." <ref>{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/1955/08/06/archives/at-loews-state.html|title=At Loew's State|work=The New York Times|date=6. 8. 1955|access-date=2. 9. 2014}}</ref>
 [[Datoteka:Written_on_the_wind3.jpg|lijevo|mini| Bacall u filmu ''Zapisano na vjetru'' (1956.)]]
-Mnogi filmski znalci smatraju ''Zapisano na vjetru'' (1956), u režiji Douglasa Sirka, značajnom melodramom. <ref>{{Cite web|url=http://www.filmsite.org/writt.html|title=Filmsite Movie Review: Written on the Wind (1956)|publisher=Film Site|access-date=August 13, 2014}}</ref> Pojavljujući se sa [[Rock Hudson|Rockom Hudsonom]], Dorothy Malone i Robertom Stackom, Bacall glumi ženu od karijere čiji život neočekivano preokrene porodica naftnih magnata. Bacall je u svojoj autobiografiji napisala da nije mnogo razmišljala o svojoj ulozi, ali su kritike bile pozitivne. ''Variety'' je napisao: "Bacall snažno bilježi da je kao razumna djevojka ušla u ludilo naftne porodice." <ref>{{Cite news|url=https://variety.com/1955/film/reviews/written-on-the-wind-2-1200417962|title=Review: Written on the Wind|work=Variety|date=December 31, 1955|access-date=September 1, 2014}}</ref>
+Mnogi filmski znalci smatraju ''Zapisano na vjetru'' (1956), u režiji Douglasa Sirka, značajnom melodramom.<ref>{{Cite web|url=http://www.filmsite.org/writt.html|title=Filmsite Movie Review: Written on the Wind (1956)|publisher=Film Site|access-date=13. 8. 2014}}</ref> Pojavljujući se sa [[Rock Hudson|Rockom Hudsonom]], Dorothy Malone i Robertom Stackom, Bacall glumi ženu od karijere čiji život neočekivano preokrene porodica naftnih magnata. Bacall je u svojoj autobiografiji napisala da nije mnogo razmišljala o svojoj ulozi, ali su kritike bile pozitivne. ''Variety'' je napisao: "Bacall snažno bilježi da je kao razumna djevojka ušla u ludilo naftne porodice." <ref>{{Cite news|url=https://variety.com/1955/film/reviews/written-on-the-wind-2-1200417962|title=Review: Written on the Wind|work=Variety|date=31. 12. 1955|access-date=1. 9. 2014}}</ref>
-Dok je bila  Bogartova podrška u periodu bolovanja od terminalnog [[Rak jednjaka|karcinoma jednjaka]], Bacall je glumila s [[Gregory Peck|Gregoryjem Peckom]] u filmu ''Designing Woman'' (1957) dobivši solidne kritike. <ref>[https://www.rottentomatoes.com/m/designing_woman ''Designing Woman'' profile], Rotten Tomatoes.com; accessed August 14, 2014.</ref> Muzička komedija je bila njen drugi dugometražni film u režiji Minnellija i objavljena je u Njujorku 16. maja 1957. godine, četiri mjeseca nakon Bogartove smrti 14. januara <ref name="Bacall">Bacall, Lauren. </ref>
+Dok je bila  Bogartova podrška u periodu bolovanja od terminalnog [[Rak jednjaka|karcinoma jednjaka]], Bacall je glumila s [[Gregory Peck|Gregoryjem Peckom]] u filmu ''Designing Woman'' (1957) dobivši solidne kritike.<ref>[https://www.rottentomatoes.com/m/designing_woman ''Designing Woman'' profile], Rotten Tomatoes.com; accessed August 14, 2014.</ref> Muzička komedija je bila njen drugi dugometražni film u režiji Minnellija i objavljena je u Njujorku 16. maja 1957. godine, četiri mjeseca nakon Bogartove smrti 14. januara <ref name="Bacall">Bacall, Lauren.</ref>
-Bacall se pojavila u još dva filma 1950-ih: Negulescovoj melodrami ''Dar ljubavi'' (1958) s Robertom Stackom i  u britanskom avanturističkom filmu ''Sjeverozapadna granica'' (1959), koji je bio hit na kino blagajnama. <ref>Four British Films in "Top 6": Boulting Comedy Heads Box Office List, ''[[The Guardian]]'' (1959–2003), London, December 11, 1959: p. 4.</ref>
+Bacall se pojavila u još dva filma 1950-ih: Negulescovoj melodrami ''Dar ljubavi'' (1958) s Robertom Stackom i  u britanskom avanturističkom filmu ''Sjeverozapadna granica'' (1959), koji je bio hit na kino blagajnama.<ref>Four British Films in "Top 6": Boulting Comedy Heads Box Office List, ''[[The Guardian]]'' (1959–2003), London, December 11, 1959: p. 4.</ref>
 === 1960-ih i 1970-ih ===
-Bacall je viđena u samo nekoliko filmova 1960-ih. Glumila je na Brodveju u filmu ''Zbogom, Čarli'' iz 1959. godine, a uspješnu scensku karijeru nastavila je u filmovima ''Cvijet kaktusa'' (1965), ''Aplauz'' (1970) i ''Žena godine'' (1981). Osvojila je nagradu Tony za svoje nastupe u ''filmovima Aplauz'' i ''Žena godine''. <ref name="ibdb">{{Ibdb|30584}}</ref>
+Bacall je viđena u samo nekoliko filmova 1960-ih. Glumila je na Brodveju u filmu ''Zbogom, Čarli'' iz 1959. godine, a uspješnu scensku karijeru nastavila je u filmovima ''Cvijet kaktusa'' (1965), ''Aplauz'' (1970) i ''Žena godine'' (1981). Osvojila je nagradu Tony za svoje nastupe u ''filmovima Aplauz'' i ''Žena godine''.<ref name="ibdb">{{Ibdb|30584}}</ref>
-''Aplauz'' je bio muzička verzija filma ''[[Sve o Evi]]'' (1950), u kojem je glumila i [[Bette Davis]], njezin idol iz djetinjstva. Mlada i nepoznata Bacall upoznala je Davis godinama ranije u New Yorku. <ref name="Bacall">Bacall, Lauren. </ref> Nakon izvedbe ''Aplauza'', Davis je posjetila Bacall iza pozornice i rekla joj: "Ti si jedina koja je mogla igrati ulogu." <ref>{{Cite book|last=Chandler|first=Charlotte|url=https://books.google.com/books?id=7ZuA3i0ICP4C&pg=PT216|title=The Girl Who Walked Home Alone: Bette Davis A Personal Biography|date=December 9, 2008|publisher=Simon and Schuster|isbn=978-1-84739-698-3|page=216}}</ref> Bacall je kasnije osvojila nagradu Sarah Siddons 1972. i 1984., nagradu inspiriranu izmišljenim trofejem u ''Sve o Evi''.
+''Aplauz'' je bio muzička verzija filma ''[[Sve o Evi]]'' (1950), u kojem je glumila i [[Bette Davis]], njezin idol iz djetinjstva. Mlada i nepoznata Bacall upoznala je Davis godinama ranije u New Yorku.<ref name="Bacall">Bacall, Lauren.</ref> Nakon izvedbe ''Aplauza'', Davis je posjetila Bacall iza pozornice i rekla joj: "Ti si jedina koja je mogla igrati ulogu." <ref>{{Cite book|last=Chandler|first=Charlotte|url=https://books.google.com/books?id=7ZuA3i0ICP4C&pg=PT216|title=The Girl Who Walked Home Alone: Bette Davis A Personal Biography|date=9. 12. 2008|publisher=Simon and Schuster|isbn=978-1-84739-698-3|page=216}}</ref> Bacall je kasnije osvojila nagradu Sarah Siddons 1972. i 1984., nagradu inspiriranu izmišljenim trofejem u ''Sve o Evi''.
 Nekoliko filmova u kojima se Bacall pojavila tokom ovog perioda bili su spoj svih zvijezda kao što su ''Sex i slobodna djevojka'' (1964) s [[Henry Fonda|Henryjem Fondom]], Tonyjem Curtisom i [[Natalie Wood]] ; ''Harper'' (1966) s [[Paul Newman|Paulom Newmanom]], Shelley Winters, Julie Harris, Robertom Wagnerom i Janet Leigh ; i ''Ubistvo u Orijent ekspresu'' (1974), s [[Ingrid Bergman]], Albertom Finneyjem, Vanessom Redgrave, Martinom Balsamom i [[Sean Connery|Seanom Conneryjem]].
-Godine 1964. Bacall se pojavila u dvije epizode ''Mr. Broadwaya'' Craiga Stevensa: prvo u "Prošetaj grobljem" sa suprugom Jasonom Robardsom Jr., a kasnije kao Barbara Lake u epizodi "Nešto za pjevati" sa Balsamom. <ref>{{Cite news|title=Next Saturday|url=https://news.google.com/newspapers?nid=2002&dat=19641212&id=BXcvAAAAIBAJ&pg=4212,2266992|work=[[The Beaver County Times]]|date=December 12, 1964|access-date=August 22, 2014}}</ref>
+Godine 1964. Bacall se pojavila u dvije epizode ''Mr. Broadwaya'' Craiga Stevensa: prvo u "Prošetaj grobljem" sa suprugom Jasonom Robardsom Jr., a kasnije kao Barbara Lake u epizodi "Nešto za pjevati" sa Balsamom.<ref>{{Cite news|title=Next Saturday|url=https://news.google.com/newspapers?nid=2002&dat=19641212&id=BXcvAAAAIBAJ&pg=4212,2266992|work=[[The Beaver County Times]]|date=12. 12. 1964|access-date=22. 8. 2014}}</ref>
-Godine 1976. Bacall je glumila u filmu ''Strijelac'' sa [[John Wayne|John Wayneom]], s kojim je radila u ''Aleji krvi'' (1955). <ref>{{Cite news|first=Richard|last=Natale|title=Lauren Bacall, Star of Hollywood's Golden Age, Dies at 89|url=https://variety.com/2014/film/news/lauren-bacall-star-of-hollywoods-golden-age-dies-at-89-1201281523|work=Variety|access-date=August 14, 2014|date=August 12, 2014}}</ref>
+Godine 1976. Bacall je glumila u filmu ''Strijelac'' sa [[John Wayne]]om, s kojim je radila u ''Aleji krvi'' (1955).<ref>{{Cite news|first=Richard|last=Natale|title=Lauren Bacall, Star of Hollywood's Golden Age, Dies at 89|url=https://variety.com/2014/film/news/lauren-bacall-star-of-hollywoods-golden-age-dies-at-89-1201281523|work=Variety|access-date=14. 8. 2014|date=12. 8. 2014}}</ref>
 === 1980-ih ===
-Bacall je predstavljena u komediji [[Robert Altman|Roberta Altmana]] ''Zdravlje'' (1980), koja je prošla kroz težak proces objavljivanja nakon promjene najvišeg menadžmenta u 20th Century-Foxu i imala je vrlo ograničeno izdanje u kinima. Slijedeće godine pojavila se u trileru ''The Fan'' (1981). Film je dobio mješovite kritike, posebno nakon nedavnog ubistva [[John Lennon|Johna Lennona]] i sličnosti zapleta sa stvarnim događajem, ali njezina izvedba naišla je na povoljan prijem. <ref>{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/1981/05/22/movies/film-fan-a-lauren-bacall-thriller.html|title=FILM: 'FAN', A LAUREN BACALL THRILLER|first=Vincent|last=Canby|work=The New York Times|date=May 22, 1981}}</ref> Magazin ''Variety'' napisao je da Bacall i režiser Edward Bianchi "natjeraju publiku da brine šta će se dogoditi" s njenim likom. <ref>{{Cite news|url=https://variety.com/1980/film/reviews/the-fan-2-1200424854/|date=December 31, 1981|work=Variety|title=The Fan}}</ref>
+Bacall je predstavljena u komediji [[Robert Altman|Roberta Altmana]] ''Zdravlje'' (1980), koja je prošla kroz težak proces objavljivanja nakon promjene najvišeg menadžmenta u 20th Century-Foxu i imala je vrlo ograničeno izdanje u kinima. Slijedeće godine pojavila se u trileru ''The Fan'' (1981). Film je dobio mješovite kritike, posebno nakon nedavnog ubistva [[John Lennon|Johna Lennona]] i sličnosti zapleta sa stvarnim događajem, ali njezina izvedba naišla je na povoljan prijem.<ref>{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/1981/05/22/movies/film-fan-a-lauren-bacall-thriller.html|title=FILM: 'FAN', A LAUREN BACALL THRILLER|first=Vincent|last=Canby|work=The New York Times|date=22. 5. 1981}}</ref> Magazin ''Variety'' napisao je da Bacall i režiser Edward Bianchi "natjeraju publiku da brine šta će se dogoditi" s njenim likom.<ref>{{Cite news|url=https://variety.com/1980/film/reviews/the-fan-2-1200424854/|date=31. 12. 1981|work=Variety|title=The Fan}}</ref>
 Bacall je uzela sedmogodišnju pauzu u filmovima kako bi nastupila na pozornici u <nowiki><i id="mwAeI">Ženi godine</i></nowiki> (1981.) s partnerom Harryjem Gvardinom, za koju je osvojila svoju drugu nagradu Tony za najbolju glumicu u mjuziklu, i drugim emisijama kao što je adaptacija filma iz 1985. ''Slatka ptica mladosti'' Tennesseeja Williamsa pod režijom [[Harold Pinter|Harolda Pintera]]. Filmu se vratila 1988. godine sa sporednim ulogama u filmovima ''Gospodin North'' Dannyja Hustona i ''Sastanak sa smrću'' Michaela Winnera. Također je glumila u britanskom trileru ''Drvo ruku'' (1989), zasnovanom na romanu Ruth Rendella, i u televizijskoj adaptaciji klasika <nowiki><i id="mwAfQ">Večera u osam</i></nowiki> za Turner Television iz 1933. godine.
@@ Red 98: / Red 95: @@
 Godine 1990. Bacall je preuzela malu, ali centralnu ulogu agenta Jamesa Caana u <nowiki><i id="mwAgA">filmu Bijeda</i></nowiki> Roba Reinera, prema romanu [[Stephen King|Stephena Kinga]], i važnu ulogu u britanskom televizijskom filmu ''Mali komad sunca'', zasnovanom na romanu Johna le Carréa. Slijedeće godine, Bacall je igrala glavnu ulogu u nezavisnom filmu ''Zvijezda za dvoje'' (1991.) s [[Anthony Quinn|Anthonyjem Quinnom]], Lilom Kedrovom i Jean-Pierre Aumontom, a igrala je i sporednu ulogu u <nowiki><i>Sve što želim za Božić</i></nowiki> (1991.).
-Godine 1993., Bacall je bila vrlo aktivna na televiziji, ponovo se uparila sa svojim doživotnim prijateljem [[Gregory Peck|Gregoryjem Peckom]] i njegovom kćerkom Cecilijom Peck u televizijskom filmu Arthur Penn-a ''Portret'', a glumila je s europskom glumačkom postavom u filmu ''Strano polje'' . Pojavila se u <nowiki><i id="mwAhg">Prêt-à-Porter</i></nowiki> [[Robert Altman|Roberta Altmana]] (1994), ansambl filmu koji se odvija u [[Pariz|Parizu]] tokom nedelje mode. Godine 1995. dobila je ulogu svoje prijateljice [[Ingrid Bergman]] u <nowiki><i id="mwAh0">filmu From the Mixed-Up Files of Mrs.</i></nowiki> <nowiki><i id="mwAh0">Basil E. Frankweiler</i></nowiki>, televizijski rimejk istoimenog filma iz 1973. godine. Godinama ranije, Bergman je igrala ulogu u filmskoj verziji ''Cvijet kaktusa'' (1969) koju je Bacall igrala na Broadwayu 1965.
+Godine 1993., Bacall je bila vrlo aktivna na televiziji, ponovo se uparila sa svojim doživotnim prijateljem [[Gregory Peck|Gregoryjem Peckom]] i njegovom kćerkom Cecilijom Peck u televizijskom filmu Arthur Penn-a ''Portret'', a glumila je s europskom glumačkom postavom u filmu ''Strano polje'' . Pojavila se u <nowiki><i id="mwAhg">Prêt-à-Porter</i></nowiki> [[Robert Altman|Roberta Altmana]] (1994), ansambl filmu koji se odvija u [[Pariz]]u tokom nedelje mode. Godine 1995. dobila je ulogu svoje prijateljice [[Ingrid Bergman]] u <nowiki><i id="mwAh0">filmu From the Mixed-Up Files of Mrs.</i></nowiki> <nowiki><i id="mwAh0">Basil E. Frankweiler</i></nowiki>, televizijski rimejk istoimenog filma iz 1973. godine. Godinama ranije, Bergman je igrala ulogu u filmskoj verziji ''Cvijet kaktusa'' (1969) koju je Bacall igrala na Broadwayu 1965.
-. je bila ključna godina za njenu karijeru. Odabrala ju je Barbra Streisand da glumi njenu majku u romantičnoj komediji ''Ogledalo ima dva lica'', u kojoj glume i Jeff Bridges, George Segal i Brenda Vaccaro. Recenzije za njenu ulogu su bile pozitivne, a sa 72 godine, prvi put je nominovana za Oskara za najbolju sporednu glumicu, nakon što je osvojila [[Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu|Zlatni globus]]. <ref name="AcademyNom">{{Cite web|url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1407884600760|title=69th Academy Award Winners|date=1996|publisher=Oscars|archive-url=https://archive.today/20140813132718/http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1407884600760|archive-date=August 13, 2014|url-status=dead|access-date=August 13, 2014}}</ref> Očekivalo se da će dobiti Oskara, ali je izgubila od Juliette Binoche za ''[[Engleski pacijent (film)|Engleskog pacijenta]]''. <ref>{{Cite web|url=http://www.altfg.com/film/lauren-bacall-and-the-1997-academy-awards/|title=Lauren Bacall vs. Juliette Binoche: The 1997 Academy Awards|last=Soares|first=Andre|publisher=Alt Film Guide|access-date=October 19, 2015}}</ref>
+. je bila ključna godina za njenu karijeru. Odabrala ju je Barbra Streisand da glumi njenu majku u romantičnoj komediji ''Ogledalo ima dva lica'', u kojoj glume i Jeff Bridges, George Segal i Brenda Vaccaro. Recenzije za njenu ulogu su bile pozitivne, a sa 72 godine, prvi put je nominovana za Oskara za najbolju sporednu glumicu, nakon što je osvojila [[Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu|Zlatni globus]].<ref name="AcademyNom">{{Cite web|url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1407884600760|title=69th Academy Award Winners|date=1996|publisher=Oscars|archive-url=https://archive.today/20140813132718/http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1407884600760|archive-date=13. 8. 2014|url-status=dead|access-date=13. 8. 2014}}</ref> Očekivalo se da će dobiti Oskara, ali je izgubila od Juliette Binoche za ''[[Engleski pacijent (film)|Engleskog pacijenta]]''.<ref>{{Cite web|url=http://www.altfg.com/film/lauren-bacall-and-the-1997-academy-awards/|title=Lauren Bacall vs. Juliette Binoche: The 1997 Academy Awards|last=Soares|first=Andre|publisher=Alt Film Guide|access-date=19. 10. 2015}}</ref>
-Bacall je dobila nagradu Kennedy Centra 1997. <ref>{{Cite news|last=Lyman|first=Rick|title=A Wind of Gratitude Blows Through the Performing Arts|url=https://www.nytimes.com/1997/12/08/arts/a-wind-of-gratitude-blows-through-the-performing-arts.html|access-date=August 12, 2014|work=New York Times|date=December 8, 1997}}</ref>, a [[Američki filmski institut]] je 1999. godine proglasio jednu od 25 najznačajnijih ženskih filmskih zvijezda u historiji. Njena filmska karijera doživjela je nešto poput renesanse, a pozitivna je zapažanja privukla svojim nastupima u projektima visokog profila kao što su ''Dogville'' (2003) i ''Rođenje'' (2004), oba s [[Nicole Kidman]], te u ''Hovlovom pokretnom dvorcu'' (2004) kao Vještica otpada. Bila je glavna glumica u filmu ''The Walker'' (2007) [[Paul Schrader|Paula Schradera]]. <ref>{{Cite web|url=http://www.pressherald.com/2014/08/12/film-and-broadway-star-lauren-bacall-dies-at-89/|title=Lauren Bacall, sultry star of film and Broadway, dies at 89|last=Bernstein|first=Adam|date=August 12, 2014|access-date=August 14, 2014}}</ref>
+Bacall je dobila nagradu Kennedy Centra 1997.<ref>{{Cite news|last=Lyman|first=Rick|title=A Wind of Gratitude Blows Through the Performing Arts|url=https://www.nytimes.com/1997/12/08/arts/a-wind-of-gratitude-blows-through-the-performing-arts.html|access-date=12. 8. 2014|work=New York Times|date=8. 12. 1997}}</ref>, a [[Američki filmski institut]] je 1999. godine proglasio jednu od 25 najznačajnijih ženskih filmskih zvijezda u historiji. Njena filmska karijera doživjela je nešto poput renesanse, a pozitivna je zapažanja privukla svojim nastupima u projektima visokog profila kao što su ''Dogville'' (2003) i ''Rođenje'' (2004), oba s [[Nicole Kidman]], te u ''Hovlovom pokretnom dvorcu'' (2004) kao Vještica otpada. Bila je glavna glumica u filmu ''The Walker'' (2007) [[Paul Schrader|Paula Schradera]].<ref>{{Cite web|url=http://www.pressherald.com/2014/08/12/film-and-broadway-star-lauren-bacall-dies-at-89/|title=Lauren Bacall, sultry star of film and Broadway, dies at 89|last=Bernstein|first=Adam|date=12. 8. 2014|access-date=14. 8. 2014}}</ref>
-Godine 1999. Bacall je glumila na Brodveju u oživljavanju filma Noëla Cowarda ''Waiting in the Wings''. <ref>{{Cite news|url=http://www.playbill.com/production/waiting-in-the-wings-walter-kerr-theatre-vault-0000010043|title=Waiting in the Wings Play|work=Playbill|access-date=September 5, 2015}}</ref> Tokom 2000-ih, bila je glasnogovornica diskontnog lanca Tuesday Morning i proizvodila je liniju nakita. Bila je i glasnogovornik slavnih za High Point kafu i Fancy Feast hranu za mačke. U martu 2006. predstavila je filmsku montažu posvećenu noir filmu na [[78. dodjela "Oscara"|78. dodjeli Oskara]]. Pojavila se u kameo ulozi u seriji ''Sopranovi'' u epizodi " Luxury Lounge " iz aprila 2006. godine, tokom koje je njen lik opljačkao Christopher Moltisanti ( Michael Imperioli ). <ref>{{Cite journal|last=Kois|first=Dan|date=August 12, 2014|title=Lauren Bacall was game for anything, even getting punched out on 'The Sopranos'|url=http://www.slate.com/blogs/browbeat/2014/08/12/lauren_bacall_on_the_sopranos_the_late_legend_had_one_of_her_best_moments.html|journal=[[Slate (magazine)|Slate]]|access-date=October 19, 2015}}</ref>
+Godine 1999. Bacall je glumila na Brodveju u oživljavanju filma Noëla Cowarda ''Waiting in the Wings''.<ref>{{Cite news|url=http://www.playbill.com/production/waiting-in-the-wings-walter-kerr-theatre-vault-0000010043|title=Waiting in the Wings Play|work=Playbill|access-date=5. 9. 2015}}</ref> Tokom 2000-ih, bila je glasnogovornica diskontnog lanca Tuesday Morning i proizvodila je liniju nakita. Bila je i glasnogovornik slavnih za High Point kafu i Fancy Feast hranu za mačke. U martu 2006. predstavila je filmsku montažu posvećenu noir filmu na [[78. dodjela "Oscara"|78. dodjeli Oskara]]. Pojavila se u kameo ulozi u seriji ''Sopranovi'' u epizodi " Luxury Lounge " iz aprila 2006. godine, tokom koje je njen lik opljačkao Christopher Moltisanti ( Michael Imperioli ).<ref>{{Cite journal|last=Kois|first=Dan|date=12. 8. 2014|title=Lauren Bacall was game for anything, even getting punched out on 'The Sopranos'|url=http://www.slate.com/blogs/browbeat/2014/08/12/lauren_bacall_on_the_sopranos_the_late_legend_had_one_of_her_best_moments.html|journal=[[Slate (magazine)|Slate]]|access-date=19. 10. 2015}}</ref>
 === Kasnije godine ===
-[[Datoteka:Lauren_Bacall_2007.jpg|mini| Bacall na konferenciji za novinare za ''The Walker'' u februaru 2007.]]
+[[Datoteka:Lauren_Bacall_2007.jpg|mini|Bacall na konferenciji za novinare za ''The Walker'' u februaru 2007.]]
-U septembru 2006, Bryn Mawr College nagradio je Bacall medaljom Katharine Hepburn, odavajući priznanje "ženama čiji životi, rad i doprinosi su oličenje inteligencije, pokreta i nezavisnosti" Hepburnove. <ref>{{Cite web|url=http://www.brynmawr.edu/hepburn|title=Welcome to the Katharine Houghton Hepburn Center|date=February 7, 2013|publisher=[[Bryn Mawr College]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20140904014407/http://www.brynmawr.edu/hepburn/|archive-date=September 4, 2014|url-status=dead|access-date=August 13, 2014}}</ref> Održala je govor na komemoraciji Arthura M. Schlesingera Jr. u Reform Clubu u Londonu u junu 2007. <ref>{{Cite news|last=Jenkins|first=Simon|title=Our trigger-happy rulers should have been sent on a crash course in history|url=https://www.theguardian.com/commentisfree/2007/jun/29/comment.politics1|access-date=August 12, 2014|work=The Guardian|date=June 28, 2007}}</ref> Završila je svoju ulogu u ''Krivotvoritelju'' 2009. <ref name="V1">{{Cite news|url=https://www.variety.com/article/VR1117999405.html?categoryid=1043&cs=1|title=Hutcherson rounds out 'Carmel' cast|last=McNary|first=Dave|date=February 1, 2009|work=Variety|access-date=July 9, 2014}}</ref> [[Akademija filmskih umjetnosti i nauka|Akademija filmske umjetnosti i nauke]] dodijelila je Bacall počasnu nagradu Oskara na inauguracijskoj dodjeli nagrada guvernera 14. novembra 2009. <ref>[http://www.oscars.org/press/pressreleases/2009/20090910a.html "Bacall, Calley, Corman and Willis to Receive Academy's Governors Awards"], Academy of Motion Pictures Arts and Sciences (press release), September 10, 2009.</ref>
+U septembru 2006, Bryn Mawr College nagradio je Bacall medaljom Katharine Hepburn, odavajući priznanje "ženama čiji životi, rad i doprinosi su oličenje inteligencije, pokreta i nezavisnosti" Hepburnove.<ref>{{Cite web|url=http://www.brynmawr.edu/hepburn|title=Welcome to the Katharine Houghton Hepburn Center|date=7. 2. 2013|publisher=[[Bryn Mawr College]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20140904014407/http://www.brynmawr.edu/hepburn/|archive-date=4. 9. 2014|url-status=dead|access-date=13. 8. 2014}}</ref> Održala je govor na komemoraciji Arthura M. Schlesingera Jr. u Reform Clubu u Londonu u junu 2007.<ref>{{Cite news|last=Jenkins|first=Simon|title=Our trigger-happy rulers should have been sent on a crash course in history|url=https://www.theguardian.com/commentisfree/2007/jun/29/comment.politics1|access-date=12. 8. 2014|work=The Guardian|date=28. 6. 2007}}</ref> Završila je svoju ulogu u ''Krivotvoritelju'' 2009.<ref name="V1">{{Cite news|url=https://www.variety.com/article/VR1117999405.html?categoryid=1043&cs=1|title=Hutcherson rounds out 'Carmel' cast|last=McNary|first=Dave|date=1. 2. 2009|work=Variety|access-date=9. 7. 2014}}</ref> [[Akademija filmskih umjetnosti i nauka|Akademija filmske umjetnosti i nauke]] dodijelila je Bacall počasnu nagradu Oskara na inauguracijskoj dodjeli nagrada guvernera 14. novembra 2009.<ref>[http://www.oscars.org/press/pressreleases/2009/20090910a.html "Bacall, Calley, Corman and Willis to Receive Academy's Governors Awards"], Academy of Motion Pictures Arts and Sciences (press release), September 10, 2009.</ref>
-U julu 2013. Bacall je izrazila interesovanje za film ''Nevolja je moj posao''.  U novembru se pridružila engleskoj sinkroniziranoj ekipi za animirani film StudioCanala ''Ernest &amp;amp; Celestina''. <ref>{{Cite news|url=https://variety.com/2013/film/news/ernest-celestine-toon-taps-lauren-bacall-paul-giamatti-william-h-macy-exclusive-1200806834/|title=''Ernest & Celestine'': Toon Taps Lauren Bacall, Paul Giamatti, William H. Macy (exclusive)|last=Keslassy|first=Elsa|date=November 8, 2013|work=Variety|access-date=July 9, 2014}}</ref> Njena posljednja uloga bila je 2014. godine kao gostujući glas u epizodi ''Family Guy'' " Mama je riječ ". <ref>{{Cite web|url=http://www.broadwayworld.com/article/Breaking-News-Tony-Award-Winner-Lauren-Bacall-Dies-at-89-20140812|title=Breaking News – Tony Award Winner Lauren Bacall Dies at 89|date=August 12, 2014|publisher=Broadway World|archive-url=https://web.archive.org/web/20140814014731/http://www.broadwayworld.com/article/Breaking-News-Tony-Award-Winner-Lauren-Bacall-Dies-at-89-20140812|archive-date=August 14, 2014|url-status=dead|access-date=August 13, 2014}}</ref>
+U julu 2013. Bacall je izrazila interesovanje za film ''Nevolja je moj posao''.  U novembru se pridružila engleskoj sinkroniziranoj ekipi za animirani film StudioCanala ''Ernest &amp;amp; Celestina''.<ref>{{Cite news|url=https://variety.com/2013/film/news/ernest-celestine-toon-taps-lauren-bacall-paul-giamatti-william-h-macy-exclusive-1200806834/|title=''Ernest & Celestine'': Toon Taps Lauren Bacall, Paul Giamatti, William H. Macy (exclusive)|last=Keslassy|first=Elsa|date=8. 11. 2013|work=Variety|access-date=9. 7. 2014}}</ref> Njena posljednja uloga bila je 2014. godine kao gostujući glas u epizodi ''Family Guy'' " Mama je riječ ".<ref>{{Cite web|url=http://www.broadwayworld.com/article/Breaking-News-Tony-Award-Winner-Lauren-Bacall-Dies-at-89-20140812|title=Breaking News – Tony Award Winner Lauren Bacall Dies at 89|date=12. 8. 2014|publisher=Broadway World|archive-url=https://web.archive.org/web/20140814014731/http://www.broadwayworld.com/article/Breaking-News-Tony-Award-Winner-Lauren-Bacall-Dies-at-89-20140812|archive-date=14. 8. 2014|url-status=dead|access-date=13. 8. 2014}}</ref>
 == Lični život ==
@@ Red 116: / Red 113: @@
 === Odnosi i porodica ===
 [[Datoteka:Bogart_Bacall_wedding_1945.jpg|lijevo|mini| Kum [[Louis Bromfield]] (u sredini) na vjenčanju Humphreyja Bogarta i Lauren Bacall na farmi Malabar (21. maja 1945.)]]
-. maja 1945. Bacall se udala za [[Humphrey Bogart|Humphreyja Bogarta]]. Njihovo vjenčanje i medeni mjesec su se održali na farmi Malabar, Lukas, Ohajo, u seoskom domu autora [[Louis Bromfield|Luisa Bromfilda]], dobitnika [[Pulitzerova nagrada|Pulicerove nagrade]], bliskog Bogartovog prijatelja. <ref name="New York Times">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2014/08/13/movies/lauren-bacall-sultry-movie-star-dies-at-89.html|title=Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word|date=August 12, 2014|work=The New York Times|access-date=August 13, 2014}}</ref> <ref>{{Cite web|url=http://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g50578-d260586-i92852991-Malabar_Farm_State_Park-Lucas_Ohio.html|title=Malabar Farm State Park Photo|year=2014|access-date=October 19, 2015}}</ref> U vrijeme popisa stanovništva u Sjedinjenim Državama 1950. godine, par je živio u ulici Benedict Canyon Drive 2707, na Beverly Hillsu sa svojim sinom i medicinskom sestrom. Bacall je navedena kao Betty Bogart. <ref>{{Cite web|url=https://1950census.archives.gov/search/?county=Los%20Angeles&ed=66-682&page=1|title=Search|website=1950census.archives.gov|access-date=April 22, 2022}}</ref> Bila je udata za Bogarta sve dok on nije umro 1957. <ref>{{Cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/lauren-bacall-dead-hollywood-icon-719699/|title=Lauren Bacall, Hollywood's Icon of Cool, Dies at 89|last=Barnes|first=Mike|last2=Byrge|first2=Duane|date=August 12, 2014|website=The Hollywood Reporter|access-date=April 22, 2022}}</ref>
+. maja 1945. Bacall se udala za [[Humphrey Bogart|Humphreyja Bogarta]]. Njihovo vjenčanje i medeni mjesec su se održali na farmi Malabar, Lukas, Ohajo, u seoskom domu autora [[Louis Bromfield|Luisa Bromfilda]], dobitnika [[Pulitzerova nagrada|Pulicerove nagrade]], bliskog Bogartovog prijatelja.<ref name="New York Times">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2014/08/13/movies/lauren-bacall-sultry-movie-star-dies-at-89.html|title=Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word|date=12. 8. 2014|work=The New York Times|access-date=13. 8. 2014}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g50578-d260586-i92852991-Malabar_Farm_State_Park-Lucas_Ohio.html|title=Malabar Farm State Park Photo|year=2014|access-date=19. 10. 2015}}</ref> U vrijeme popisa stanovništva u Sjedinjenim Državama 1950. godine, par je živio u ulici Benedict Canyon Drive 2707, na Beverly Hillsu sa svojim sinom i medicinskom sestrom. Bacall je navedena kao Betty Bogart.<ref>{{Cite web|url=https://1950census.archives.gov/search/?county=Los%20Angeles&ed=66-682&page=1|title=Search|website=1950census.archives.gov|access-date=22. 4. 2022}}</ref> Bila je udata za Bogarta sve dok on nije umro 1957.<ref>{{Cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/lauren-bacall-dead-hollywood-icon-719699/|title=Lauren Bacall, Hollywood's Icon of Cool, Dies at 89|last=Barnes|first=Mike|last2=Byrge|first2=Duane|date=12. 8. 2014|website=The Hollywood Reporter|access-date=22. 4. 2022}}</ref>
-Tokom snimanja filma ''[[Afrička kraljica]]'' (1951), Bacall i Bogart su se sprijateljili sa Katharine Hepburn i [[Spencer Tracy]]. Počela je da se kreće u  neglumačkim krugovima, sprijateljivši se sa historičarem Arthurom Šlezingerom mlađim i novinarom Alisterom Kukom. Godine 1952. održala je predizborne govore za [[Demokratska stranka (SAD)|demokratskog]] predsjedničkog kandidata Adlaija Stevensona. Zajedno s drugim holivudskim ličnostima, Bacall je bila snažan protivnik [[Makartizam|Makartizma]]. <ref name="Levy2006">{{Cite book|last=Levy|first=Patricia|url=https://books.google.com/books?id=RKKRrhJk2z8C&pg=PA27|title=From Television to the Berlin Wall|publisher=Raintree|year=2006|isbn=9781410917874|page=27|access-date=August 13, 2014}}</ref> <ref name="KuhnRadstone1990">{{Cite book|last=Kuhn|first=Annette|url=https://books.google.com/books?id=pjqOM04aGJ8C&pg=PA34|title=The Women's Companion to International Film|last2=Radstone|first2=Susannah|publisher=University of California Press|year=1990|isbn=9780520088795|page=34|access-date=August 13, 2014}}</ref>
+Tokom snimanja filma ''[[Afrička kraljica]]'' (1951), Bacall i Bogart su se sprijateljili sa Katharine Hepburn i [[Spencer Tracy]]. Počela je da se kreće u  neglumačkim krugovima, sprijateljivši se sa historičarem Arthurom Šlezingerom mlađim i novinarom Alisterom Kukom. Godine 1952. održala je predizborne govore za [[Demokratska stranka (SAD)|demokratskog]] predsjedničkog kandidata Adlaija Stevensona. Zajedno s drugim holivudskim ličnostima, Bacall je bila snažan protivnik [[Makartizam|Makartizma]].<ref name="Levy2006">{{Cite book|last=Levy|first=Patricia|url=https://books.google.com/books?id=RKKRrhJk2z8C&pg=PA27|title=From Television to the Berlin Wall|publisher=Raintree|year=2006|isbn=9781410917874|page=27|access-date=13. 8. 2014}}</ref><ref name="KuhnRadstone1990">{{Cite book|last=Kuhn|first=Annette|url=https://books.google.com/books?id=pjqOM04aGJ8C&pg=PA34|title=The Women's Companion to International Film|last2=Radstone|first2=Susannah|publisher=University of California Press|year=1990|isbn=9780520088795|page=34|access-date=13. 8. 2014}}</ref>
 Bacall je imala vezu sa [[Frank Sinatra|Frankom Sinatrom]] nakon Bogartove smrti. Tokom intervjua sa Robertom Osbornom iz Turner Classic Movies, Bacall je izjavila da je prekinula romansu, ali je u svojoj autobiografiji ''Lauren Bacall by Myself'' napisala da je Sinatra naglo prekinuo vezu nakon što je bio uznemiren što je njegova ponuda za brak procurila u novinarima, vjerujući da je Bacall odgovorna. Međutim, Bacall navodi u ''Lauren Bacall by Myself'' da su, kada je bila vani sa svojim prijateljem Irvingom "Swifty" Lazarom, naišli na trač kolumnistkinju Luelu Parsons, kojoj je Lazar otkrio vijest. Bacall je u ''By Myself'' napisala da je Sinatra saznao istinu tek godinama kasnije.
-Bacall je tada upoznala i započela vezu sa Jasonom Robardsom. Njihovo vjenčanje je prvobitno trebalo da se održi u [[Beč|Beču]], [[Austrija]], 16. juna 1961. <ref>{{Cite news|title=Lauren Bacall, Jason Robards to wed|url=https://news.google.com/newspapers?nid=950&dat=19610615&id=Nz5QAAAAIBAJ&pg=2194,2129962|work=[[The Evening Independent]]|date=June 15, 1961|access-date=August 22, 2014}}</ref> Planovi za vjenčanje su odloženi nakon što su austrijske vlasti odbile paru da izdaju dozvolu za brak, zbog toga što Robards nije mogao da predoči dokumente o razvodu iz svog prethodnog braka, a Bacall nije mogla dati smrtovnicu Humphreya Bogarta. <ref>{{Cite news|title=Vienna foils wedding plans of Lauren Bacall, Robards|url=https://news.google.com/newspapers?nid=1817&dat=19610616&id=SBAdAAAAIBAJ&pg=1572,2130131|work=[[The Tuscaloosa News]]|agency=[[Associated Press]]|date=June 16, 1951|access-date=August 22, 2014}}</ref> Odbijen im je brak i u [[Las Vegas|Las Vegasu]], [[Nevada]], zbog sličnih problema sa dokumentacijom. <ref name="marriage_refusal">{{Cite news|title=Lauren Bacall, Jason Robards wed in Mexico|url=https://news.google.com/newspapers?nid=336&dat=19610701&id=48EzAAAAIBAJ&pg=7075,673388|work=[[The Deseret News]]|agency=[[United Press International]]|date=July 5, 1961|access-date=August 22, 2014}}</ref> 4. jula 1961. par se odvezao u Ensenadu, [[Meksiko]], gdje su se vjenčali. <ref name="marriage_refusal" /> <ref>{{Cite news|first=Neil|last=Hickey|title=Her Kind of Boy|url=https://news.google.com/newspapers?nid=1129&dat=19610819&id=QMZaAAAAIBAJ&pg=4756,4298428|work=[[Pittsburgh Post-Gazette]]|date=August 19, 1961|access-date=August 22, 2014}}</ref> Par se razveo 1969. Prema Bacalovoj autobiografiji, od Robardsa se razvela uglavnom zbog njegovog alkoholizma. {{Sfn|Bacall|2005}}
+Bacall je tada upoznala i započela vezu sa Jasonom Robardsom. Njihovo vjenčanje je prvobitno trebalo da se održi u [[Beč]]u, [[Austrija]], 16. juna 1961.<ref>{{Cite news|title=Lauren Bacall, Jason Robards to wed|url=https://news.google.com/newspapers?nid=950&dat=19610615&id=Nz5QAAAAIBAJ&pg=2194,2129962|work=[[The Evening Independent]]|date=15. 6. 1961|access-date=22. 8. 2014}}</ref> Planovi za vjenčanje su odloženi nakon što su austrijske vlasti odbile paru da izdaju dozvolu za brak, zbog toga što Robards nije mogao da predoči dokumente o razvodu iz svog prethodnog braka, a Bacall nije mogla dati smrtovnicu Humphreya Bogarta.<ref>{{Cite news|title=Vienna foils wedding plans of Lauren Bacall, Robards|url=https://news.google.com/newspapers?nid=1817&dat=19610616&id=SBAdAAAAIBAJ&pg=1572,2130131|work=[[The Tuscaloosa News]]|agency=[[Associated Press]]|date=16. 6. 1951|access-date=22. 8. 2014}}</ref> Odbijen im je brak i u [[Las Vegas]]u, [[Nevada]], zbog sličnih problema sa dokumentacijom.<ref name="marriage_refusal">{{Cite news|title=Lauren Bacall, Jason Robards wed in Mexico|url=https://news.google.com/newspapers?nid=336&dat=19610701&id=48EzAAAAIBAJ&pg=7075,673388|work=[[The Deseret News]]|agency=[[United Press International]]|date=5. 7. 1961|access-date=22. 8. 2014}}</ref> 4. jula 1961. par se odvezao u Ensenadu, [[Meksiko]], gdje su se vjenčali.<ref name="marriage_refusal" /><ref>{{Cite news|first=Neil|last=Hickey|title=Her Kind of Boy|url=https://news.google.com/newspapers?nid=1129&dat=19610819&id=QMZaAAAAIBAJ&pg=4756,4298428|work=[[Pittsburgh Post-Gazette]]|date=19. 8. 1961|access-date=22. 8. 2014}}</ref> Par se razveo 1969. Prema Bacalovoj autobiografiji, od Robardsa se razvela uglavnom zbog njegovog alkoholizma. {{Sfn|Bacall|2005}}
-Bacall je imala romantičnu vezu sa svojim partnerom iz filma Z''a ženu godine'' Harijem Gvardinom početkom 1980-ih. <ref>{{Cite news|last=Stout|first=David|date=1995-07-18|title=Harry Guardino, 69, an Actor In Romantic and Gangster Roles|pages=7, Section B|work=[[The New York Times]]|url=https://www.nytimes.com/1995/07/18/obituaries/harry-guardino-69-an-actor-in-romantic-and-gangster-roles.html|access-date=2022-05-14}}</ref>
+Bacall je imala romantičnu vezu sa svojim partnerom iz filma Z''a ženu godine'' Harijem Gvardinom početkom 1980-ih.<ref>{{Cite news|last=Stout|first=David|date=18. 7. 1995|title=Harry Guardino, 69, an Actor In Romantic and Gangster Roles|pages=7, Section B|work=[[The New York Times]]|url=https://www.nytimes.com/1995/07/18/obituaries/harry-guardino-69-an-actor-in-romantic-and-gangster-roles.html|access-date=14. 5. 2022}}</ref>
-[[Datoteka:Lauren_Bacall08.JPG|mini| Bacall na Festivalu američkog filma u Deauvilleu 1989]]
+[[Datoteka:Lauren_Bacall08.JPG|mini|Bacall na Festivalu američkog filma u Deauvilleu 1989]]
-Bacall je imala dvoje djece s Bogartom i jedno s Robardsom. Sin Stephen Humphrey Bogart (rođen 6. januara 1949.) je producent vijesti, redatelj dokumentarnih filmova i autor koji je dobio ime po Bogartovom liku u filmu ''Imati ili nemati''. <ref name="New York Times">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2014/08/13/movies/lauren-bacall-sultry-movie-star-dies-at-89.html|title=Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word|date=August 12, 2014|work=The New York Times|access-date=August 13, 2014}}</ref> Njihova kćerka Leslie Howard Bogart (rođena 23. avgusta 1952.) dobila je ime po glumcu Leslie Howardu. Medicinska je sestra i instruktorica [[Joga|joge]], te je udata za Eriha Šifmana. <ref name="New York Times" /> U svojim memoarima iz 1995. Stephen Bogart je napisao: "Moja majka je bila Jevrejka, a moj otac je bio episkop", i da su on i njegova sestra odgajani kao episkopi "jer je moja majka smatrala da će to olakšati život Leslieju i meni tokom godine nakon Drugog svetskog rata". <ref name="New York Times" /> Sam Robards (rođen 16. decembra 1961.), Bacalov sin sa Robardsom, je glumac.
+Bacall je imala dvoje djece s Bogartom i jedno s Robardsom. Sin Stephen Humphrey Bogart (rođen 6. januara 1949.) je producent vijesti, redatelj dokumentarnih filmova i autor koji je dobio ime po Bogartovom liku u filmu ''Imati ili nemati''.<ref name="New York Times"/> Njihova kćerka Leslie Howard Bogart (rođena 23. avgusta 1952.) dobila je ime po glumcu Leslie Howardu. Medicinska je sestra i instruktorica [[Joga|joge]], te je udata za Eriha Šifmana.<ref name="New York Times" /> U svojim memoarima iz 1995. Stephen Bogart je napisao: "Moja majka je bila Jevrejka, a moj otac je bio episkop", i da su on i njegova sestra odgajani kao episkopi "jer je moja majka smatrala da će to olakšati život Leslieju i meni tokom godine nakon Drugog svetskog rata".<ref name="New York Times" /> Sam Robards (rođen 16. decembra 1961.), Bacalov sin sa Robardsom, je glumac.
-Bacall je napisala dvije autobiografije, ''Lauren Bacall by Myself'' (1978) i ''Now'' (1994). <ref>{{Cite book|last=Bacall|first=Lauren|url=https://archive.org/details/laurenbacall00laur|title=Lauren Bacall: By Myself|date=October 12, 1985|publisher=[[Ballantine Books]]|isbn=0345333217}}</ref> <ref>{{Cite book|last=Bacall|first=Lauren|url=https://archive.org/details/now0000baca|title=Now|date=November 29, 1995|publisher=Ballantine Books|isbn=0345402324|edition=1st|location=New York|url-access=registration}}</ref> Godine 2006. prvi tom ''Lauren Bacall by Myself'' ponovo je štampan pod nazivom ''By Myself and Then Some'' sa dodatnim poglavljem. <ref>{{Cite book|last=Bacall|first=Lauren|title=By Myself and Then Some|url=https://archive.org/details/bymyselfthensome0000baca|date=October 31, 2006|publisher=[[HarperCollins]]|isbn=0061127914|edition=Harper paperback|location=New York}}</ref>
+Bacall je napisala dvije autobiografije, ''Lauren Bacall by Myself'' (1978) i ''Now'' (1994).<ref>{{Cite book|last=Bacall|first=Lauren|url=https://archive.org/details/laurenbacall00laur|title=Lauren Bacall: By Myself|date=12. 10. 1985|publisher=[[Ballantine Books]]|isbn=0345333217}}</ref><ref>{{Cite book|last=Bacall|first=Lauren|url=https://archive.org/details/now0000baca|title=Now|date=29. 11. 1995|publisher=Ballantine Books|isbn=0345402324|edition=1st|location=New York|url-access=registration}}</ref> Godine 2006. prvi tom ''Lauren Bacall by Myself'' ponovo je štampan pod nazivom ''By Myself and Then Some'' sa dodatnim poglavljem.<ref>{{Cite book|last=Bacall|first=Lauren|title=By Myself and Then Some|url=https://archive.org/details/bymyselfthensome0000baca|date=31. 10. 2006|publisher=[[HarperCollins]]|isbn=0061127914|edition=Harper paperback|location=New York}}</ref>
-U intervjuu iz 1996. godine, Bacall je, razmišljajući o svom životu, rekla  Jeremy Isaacsu da je imala sreće:<blockquote>Imala sam jedan sjajan brak, imam troje divne djece i četvero unučadi. Još sam živa. Još uvijek mogu funkcionirati. Još uvek mogu da radim. . . Jednostavno naučite da se nosite sa svime sa čim se morate nositi. Djetinjstvo sam provela u Njujorku, vozeći se podzemnom željeznicom i autobusima. I znate šta naučite ako ste Njujorčanin? Svijet ti ne duguje ništa. <ref name="New York Times">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2014/08/13/movies/lauren-bacall-sultry-movie-star-dies-at-89.html|title=Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word|date=August 12, 2014|work=The New York Times|access-date=August 13, 2014}}</ref> <ref>[https://www.youtube.com/watch?v=uR_lpSY5qUc "BBC – The Late Show – Face to Face: Lauren Bacall"], Interview with Jeremy Isaacs, ''BBC'', March 20, 1995</ref></blockquote>
+U intervjuu iz 1996. godine, Bacall je, razmišljajući o svom životu, rekla  Jeremy Isaacsu da je imala sreće:<blockquote>Imala sam jedan sjajan brak, imam troje divne djece i četvero unučadi. Još sam živa. Još uvijek mogu funkcionirati. Još uvek mogu da radim. . . Jednostavno naučite da se nosite sa svime sa čim se morate nositi. Djetinjstvo sam provela u Njujorku, vozeći se podzemnom željeznicom i autobusima. I znate šta naučite ako ste Njujorčanin? Svijet ti ne duguje ništa.<ref name="New York Times"/><ref>[https://www.youtube.com/watch?v=uR_lpSY5qUc "BBC – The Late Show – Face to Face: Lauren Bacall"], Interview with Jeremy Isaacs, ''BBC'', March 20, 1995</ref></blockquote>
 === Politički pogledi ===
 [[Datoteka:Bacall,_Bogart,_Fonda.jpg|mini| Bacall, Humphrey Bogart i [[Henry Fonda]] u televizijskoj verziji u ''Boji okamenjene šume'' 1955.]]
-Bacall je bila čvrsti liberalni [[Demokratska stranka (SAD)|demokrata]] i u brojnim je prilikama proklamirala svoje političke stavove. <ref name="New York Times">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2014/08/13/movies/lauren-bacall-sultry-movie-star-dies-at-89.html|title=Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word|date=August 12, 2014|work=The New York Times|access-date=August 13, 2014}}</ref> Bacall i Bogart su bili među 80 holivudskih ličnosti koje su poslale telegram protestujući zbog istrage Komiteta za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma o Amerikancima osumnjičenim da se pridržavaju [[Komunizam|komunizma]]. U telegramu se navodi da istraga o političkim uvjerenjima pojedinaca krši osnovna načela američke demokratije. <ref name="New York Times" /> U oktobru 1947, Bacall i Bogart su otputovali u Washington, DC, zajedno s nizom drugih holivudskih zvijezda u grupi koja se nazvala Komitetom za prvi amandman (CFA), u kojoj su bili i Danny Kaye, John Garfield, [[Gene Kelly]], [[John Huston]], Groucho Marx, Olivia De Havilland, Ira Gershwin i Jane Wyatt. <ref name="New York Times" />
+Bacall je bila čvrsti liberalni [[Demokratska stranka (SAD)|demokrata]] i u brojnim je prilikama proklamirala svoje političke stavove.<ref name="New York Times"/> Bacall i Bogart su bili među 80 holivudskih ličnosti koje su poslale telegram protestujući zbog istrage Komiteta za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma o Amerikancima osumnjičenim da se pridržavaju [[Komunizam|komunizma]]. U telegramu se navodi da istraga o političkim uvjerenjima pojedinaca krši osnovna načela američke demokratije.<ref name="New York Times" /> U oktobru 1947, Bacall i Bogart su otputovali u Washington, DC, zajedno s nizom drugih holivudskih zvijezda u grupi koja se nazvala Komitetom za prvi amandman (CFA), u kojoj su bili i Danny Kaye, John Garfield, [[Gene Kelly]], [[John Huston]], Groucho Marx, Olivia De Havilland, Ira Gershwin i Jane Wyatt.<ref name="New York Times" />
-Pojavila se zajedno sa Humphreyjem Bogartom na fotografiji odštampanoj na kraju članka koji je napisao, pod naslovom "Ja nisam komunista", u izdanju časopisa ''Photoplay'' iz maja 1948. godine, <ref>{{Cite journal|last=Bogart|first=Humphrey|date=March 1948|title=I'm No Communist|url=https://docs.google.com/document/d/1khEGRvkO_nTSne4jDqCdtJ9aCXcPjhQaxVMExAVE_pk/preview?pli=1|journal=Photoplay|publisher=Google Docs|access-date=August 13, 2014|quote=I'm no communist}}</ref> napisanog kako bi se suprotstavio negativnom publicitetu koji je rezultat njegovog pojavljivanja pred Odborom. Bogart i Bacall su se distancirali od Holivudske desetke i rekli: "Mi smo za komunizam otprilike koliko i J. Edgar Hoover." <ref name="GordonGordon1987">{{Cite book|last=Gordon|first=Lois G.|url=https://archive.org/details/americanchronicl00gord|title=American Chronicle: Six Decades in American Life, 1920–1980|last2=Gordon|first2=Alan|publisher=Atheneum|year=1987|isbn=9780689118999|page=[https://archive.org/details/americanchronicl00gord/page/267 267]|access-date=August 13, 2014|url-access=registration}}</ref> <ref>{{Cite journal|last=Kengor|first=Dr. Paul|date=August 15, 2014|title=Bogie and Bacall and Hollywood's Communists|url=http://humanevents.com/2014/08/15/bogie-and-bacall-and-hollywoods-communists/|journal=[[American Spectator (literary magazine)|American Spectator]]|publisher=Human Events|access-date=August 25, 2014}}</ref>
+Pojavila se zajedno sa Humphreyjem Bogartom na fotografiji odštampanoj na kraju članka koji je napisao, pod naslovom "Ja nisam komunista", u izdanju časopisa ''Photoplay'' iz maja 1948. godine,<ref>{{Cite journal|last=Bogart|first=Humphrey|date=mart 1948|title=I'm No Communist|url=https://docs.google.com/document/d/1khEGRvkO_nTSne4jDqCdtJ9aCXcPjhQaxVMExAVE_pk/preview?pli=1|journal=Photoplay|publisher=Google Docs|access-date=13. 8. 2014|quote=I'm no communist}}</ref> napisanog kako bi se suprotstavio negativnom publicitetu koji je rezultat njegovog pojavljivanja pred Odborom. Bogart i Bacall su se distancirali od Holivudske desetke i rekli: "Mi smo za komunizam otprilike koliko i J. Edgar Hoover." <ref name="GordonGordon1987">{{Cite book|last=Gordon|first=Lois G.|url=https://archive.org/details/americanchronicl00gord|title=American Chronicle: Six Decades in American Life, 1920–1980|last2=Gordon|first2=Alan|publisher=Atheneum|year=1987|isbn=9780689118999|page=[https://archive.org/details/americanchronicl00gord/page/267 267]|access-date=13. 8. 2014|url-access=registration}}</ref><ref>{{Cite journal|last=Kengor|first=Dr. Paul|date=15. 8. 2014|title=Bogie and Bacall and Hollywood's Communists|url=http://humanevents.com/2014/08/15/bogie-and-bacall-and-hollywoods-communists/|journal=[[American Spectator (literary magazine)|American Spectator]]|publisher=Human Events|access-date=25. 8. 2014}}</ref>
-Bacall je vodila kampanju za demokratskog kandidata Adlaija Stevensona na predsjedničkim izborima 1952. godine, prateći ga u povorkama motora zajedno s Bogartom, i leteći na istok da pomognu u posljednjim krugovima Stevensonove kampanje u New Yorku i Chicagu. <ref name="New York Times">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2014/08/13/movies/lauren-bacall-sultry-movie-star-dies-at-89.html|title=Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word|date=August 12, 2014|work=The New York Times|access-date=August 13, 2014}}</ref> Također je vodila kampanju za [[Robert F. Kennedy|Roberta F. Kennedyja]] u njegovoj kandidaturi za američki Senat 1964. godine. <ref>{{Cite journal|last=Tomasky|first=Michael|date=August 13, 2014|title=Lauren Bacall was deeply liberal and deeply anti-communist|url=http://www.thedailybeast.com/articles/2014/08/13/lauren-bacall-was-deeply-liberal-and-deeply-anti-communist.html|journal=[[The Daily Beast]]|access-date=October 19, 2015}}</ref>
+Bacall je vodila kampanju za demokratskog kandidata Adlaija Stevensona na predsjedničkim izborima 1952. godine, prateći ga u povorkama motora zajedno s Bogartom, i leteći na istok da pomognu u posljednjim krugovima Stevensonove kampanje u New Yorku i Chicagu.<ref name="New York Times"/> Također je vodila kampanju za [[Robert F. Kennedy|Roberta F. Kennedyja]] u njegovoj kandidaturi za američki Senat 1964. godine.<ref>{{Cite journal|last=Tomasky|first=Michael|date=13. 8. 2014|title=Lauren Bacall was deeply liberal and deeply anti-communist|url=http://www.thedailybeast.com/articles/2014/08/13/lauren-bacall-was-deeply-liberal-and-deeply-anti-communist.html|journal=[[The Daily Beast]]|access-date=19. 10. 2015}}</ref>
 U intervjuu s Larryjem Kingom 2005. godine, Bacall je sebe opisala kao "antirepublikanku". Liberal. L-riječ". Dodala je da je "biti liberal najbolja stvar na svijetu što možete biti. Svima si dobrodošao kada si liberal. Vi nemate mali um." <ref>{{Cite episode|title=Interview with Lauren Bacall|url=http://transcripts.cnn.com/TRANSCRIPTS/0505/06/lkl.01.html}}</ref>
 === Smrt ===
-Bacall je umrla 12. avgusta 2014., mjesec dana prije svog 90. rođendana, u svom dugogodišnjem stanu u Dakoti, zgradi Upper West Side u blizini Central Parka na [[Manhattan|Menhetnu]]. <ref name="New York Times">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2014/08/13/movies/lauren-bacall-sultry-movie-star-dies-at-89.html|title=Lauren Bacall Dies at 89; in a Bygone Hollywood, She Purred Every Word|date=August 12, 2014|work=The New York Times|access-date=August 13, 2014}}</ref> Prema njenom unuku Jamieju Bogartu, Bacall je umrla nakon što je pretrpjela veliki moždani udar. <ref name="CNNDeath">{{Cite news|first=Dana|last=Ford|title=Famed actress Lauren Bacall dies at 89|url=http://www.cnn.com/2014/08/12/showbiz/lauren-bacall-dead|publisher=CNN|access-date=August 13, 2014|date=August 12, 2014}}</ref> Potvrđeno je da je umrla u New York-Presbyterian Hospital. <ref>{{Cite web|url=https://www.yahoo.com/movies/lauren-bacall-hollywoods-icon-of-cool-dies-at-89-94579236487.html|title=Lauren Bacall, Hollywood's Icon of Cool, Dies at 89|last=Barnes|first=Mike|last2=Byrge|first2=Duane|date=August 12, 2014|publisher=[[Yahoo! Movies]]|access-date=August 13, 2014}}</ref> <ref name="BacallDies">{{Cite news|title=Legendary Actress Lauren Bacall Dies at 89|url=http://www.newyorktelegraph.com/index.php/sid/224686889|date=August 13, 2014|access-date=August 13, 2014|work=New York Telegraph}}</ref>
+Bacall je umrla 12. avgusta 2014., mjesec dana prije svog 90. rođendana, u svom dugogodišnjem stanu u Dakoti, zgradi Upper West Side u blizini Central Parka na [[Manhattan|Menhetnu]].<ref name="New York Times"/> Prema njenom unuku Jamieju Bogartu, Bacall je umrla nakon što je pretrpjela veliki moždani udar.<ref name="CNNDeath"/> Potvrđeno je da je umrla u New York-Presbyterian Hospital.<ref>{{Cite web|url=https://www.yahoo.com/movies/lauren-bacall-hollywoods-icon-of-cool-dies-at-89-94579236487.html|title=Lauren Bacall, Hollywood's Icon of Cool, Dies at 89|last=Barnes|first=Mike|last2=Byrge|first2=Duane|date=12. 8. 2014|publisher=[[Yahoo! Movies]]|access-date=13. 8. 2014}}</ref><ref name="BacallDies">{{Cite news|title=Legendary Actress Lauren Bacall Dies at 89|url=http://www.newyorktelegraph.com/index.php/sid/224686889|date=13. 8. 2014|access-date=13. 8. 2014|work=New York Telegraph}}</ref>
-Bacall je sahranjena u Memorijalnom parku Forest Lawn u Glendaleu u Kaliforniji. <ref>{{Cite web|url=https://www.lamag.com/citythinkblog/citydig-the-glendale-graveyard-thats-anything-but-spooky/|title=CityDig: The Glendale Graveyard That's Anything but Spooky|last=Creason|first=Glen|date=October 28, 2015|website=[[Los Angeles (magazine)|Los Angeles Magazine]]|issn=1522-9149|archive-url=https://archive.is/wip/dBVfu|archive-date=February 20, 2023|url-status=live}}</ref> U trenutku smrti, Bacall je imala imovinu procijenjenu na 26,6 miliona dolara. Najveći dio njenog imanja podijeljen je između njeno troje djece: Leslie Bogarta, Stephena Humphrey Bogarta i Sama Robardsa. Pored toga, Bacall je svojim najmlađim unucima, sinovima Sema Robardsa, ostavila po 250.000 dolara za koledž. <ref>{{Cite web|url=http://www.foxnews.com/entertainment/2014/08/23/lauren-bacall-leaves-10000-for-her-beloved-dog-in-will/|title=Lauren Bacall leaves $10,000 for her beloved dog in will|publisher=[[Fox News]]|access-date=August 25, 2014}}</ref>
+Bacall je sahranjena u Memorijalnom parku Forest Lawn u Glendaleu u Kaliforniji.<ref>{{Cite web|url=https://www.lamag.com/citythinkblog/citydig-the-glendale-graveyard-thats-anything-but-spooky/|title=CityDig: The Glendale Graveyard That's Anything but Spooky|last=Creason|first=Glen|date=28. 10. 2015|website=[[Los Angeles (magazine)|Los Angeles Magazine]]|issn=1522-9149|archive-url=https://archive.is/wip/dBVfu|archive-date=20. 2. 2023|url-status=live}}</ref> U trenutku smrti, Bacall je imala imovinu procijenjenu na 26,6 miliona dolara. Najveći dio njenog imanja podijeljen je između njeno troje djece: Leslie Bogarta, Stephena Humphrey Bogarta i Sama Robardsa. Pored toga, Bacall je svojim najmlađim unucima, sinovima Sema Robardsa, ostavila po 250.000 dolara za koledž.<ref>{{Cite web|url=http://www.foxnews.com/entertainment/2014/08/23/lauren-bacall-leaves-10000-for-her-beloved-dog-in-will/|title=Lauren Bacall leaves $10,000 for her beloved dog in will|publisher=[[Fox News]]|access-date=25. 8. 2014}}</ref>
 == Filmografija ==
@@ Red 160: / Red 157: @@
 '''Film'''
-* Televizijski film ''Bogie'' iz 1980. godine, u režiji Vincenta Shermana i baziran na knjizi Joea Hyamsa, govori o tome kako je Bogart upoznao Bacall dok je snimao ''Imati i nemati'' 1943. godine i započeo aferu s njom koja je dovela do raspada Bogartovog braka sa Mayo Methot. <ref>{{Cite web|url=http://journeysinclassicfilm.com/2012/09/09/bogie-1980/|title=Bogie|last=Kristen|date=September 9, 2012|publisher=Journeys in Classic Film|access-date=October 19, 2015}}</ref> Bacall u filmu tumači Kathryn Harrold ; Kevin O'Connor igra Bogarta; a Methota glumi Ann Wedgeworth. <ref name="bogie">{{Cite news|first=John N.|last=Goudas|title=Kathryn Harrold cast as Bacall in 'Bogie'|url=https://news.google.com/newspapers?nid=1291&dat=19800229&id=WiJUAAAAIBAJ&pg=4983,5822644|work=[[The Boca Raton News]]|date=February 29, 1980|access-date=August 22, 2014}}</ref>
+* Televizijski film ''Bogie'' iz 1980. godine, u režiji Vincenta Shermana i baziran na knjizi Joea Hyamsa, govori o tome kako je Bogart upoznao Bacall dok je snimao ''Imati i nemati'' 1943. godine i započeo aferu s njom koja je dovela do raspada Bogartovog braka sa Mayo Methot.<ref>{{Cite web|url=http://journeysinclassicfilm.com/2012/09/09/bogie-1980/|title=Bogie|last=Kristen|date=9. 9. 2012|publisher=Journeys in Classic Film|access-date=19. 10. 2015}}</ref> Bacall u filmu tumači Kathryn Harrold ; Kevin O'Connor igra Bogarta; a Methota glumi Ann Wedgeworth.<ref name="bogie">{{Cite news|first=John N.|last=Goudas|title=Kathryn Harrold cast as Bacall in 'Bogie'|url=https://news.google.com/newspapers?nid=1291&dat=19800229&id=WiJUAAAAIBAJ&pg=4983,5822644|work=[[The Boca Raton News]]|date=29. 2. 1980|access-date=22. 8. 2014}}</ref>
 '''Televizija'''
@@ Red 172: / Red 169: @@
 '''Animacija'''
-* Bacall i Bogart su parodirani u kratkim filmovima Warner Brothers Merrie Melodies ''Bacall to Arms'' (1946) i ''Slick Hare'' (1947). <ref>{{Cite web|url=http://fan.tcm.com/_Bacall-to-Arms-1946/video/1619111/66470.html?createPassive=true|title=Bacall to Arms (1946)|archive-url=https://web.archive.org/web/20140814065720/http://fan.tcm.com/_Bacall-to-Arms-1946/video/1619111/66470.html?createPassive=true|archive-date=August 14, 2014|url-status=dead|access-date=August 31, 2015}}</ref>
+* Bacall i Bogart su parodirani u kratkim filmovima Warner Brothers Merrie Melodies ''Bacall to Arms'' (1946) i ''Slick Hare'' (1947).<ref>{{Cite web|url=http://fan.tcm.com/_Bacall-to-Arms-1946/video/1619111/66470.html?createPassive=true|title=Bacall to Arms (1946)|archive-url=https://web.archive.org/web/20140814065720/http://fan.tcm.com/_Bacall-to-Arms-1946/video/1619111/66470.html?createPassive=true|archive-date=14. 8. 2014|url-status=dead|access-date=31. 8. 2015}}</ref>
 '''Muzika'''
-* Bacall i Bogart se pominju u pjesmi Bertieja Higginsa " Key Largo " (1981). <ref name="Billboard">{{Cite news|first=Colin|last=Stutz|title=Lauren Bacall Dies: Her Top 5 Pop Song References|url=https://www.billboard.com/articles/list/6214475/lauren-bacall-dead-music-references|work=[[Billboard (magazine)|Billboard]]|access-date=August 13, 2014|date=August 12, 2014}}</ref>
+* Bacall i Bogart se pominju u pjesmi Bertieja Higginsa " Key Largo " (1981).<ref name="Billboard">{{Cite news|first=Colin|last=Stutz|title=Lauren Bacall Dies: Her Top 5 Pop Song References|url=https://www.billboard.com/articles/list/6214475/lauren-bacall-dead-music-references|work=[[Billboard (magazine)|Billboard]]|access-date=13. 8. 2014|date=12. 8. 2014}}</ref>
-* Bacall se spominje u pjesmi [[The Clash|The Clasha]] " Car Jamming " (1982). <ref name="Billboard" />
+* Bacall se spominje u pjesmi [[The Clash]]a " Car Jamming " (1982).<ref name="Billboard" />
-* Bacall i Bogart se pominju u pjesmi Suzanne Vega "Freeze Tag" (1985). <ref name="Billboard" />
+* Bacall i Bogart se pominju u pjesmi Suzanne Vega "Freeze Tag" (1985).<ref name="Billboard" />
-* Pominje se u " Vogue ", [[Madonna|Madonninoj]] pesmi iz 1990. godine. Bacall je posljednja umrla od poznatih ličnosti koje se spominju u stihovima . <ref name="Billboard" />
+* Pominje se u " Vogue ", [[Madonna|Madonninoj]] pesmi iz 1990. godine. Bacall je posljednja umrla od poznatih ličnosti koje se spominju u stihovima .<ref name="Billboard" />
-* Ona je tema pjesme "Just Like Lauren Bacall" (2008) koju je napisao Kevin Roth. <ref name="Billboard" />
+* Ona je tema pjesme "Just Like Lauren Bacall" (2008) koju je napisao Kevin Roth.<ref name="Billboard" />
 '''Knjige'''
-* Bacall i njen stan na Menhetnu predstavljeni su u ''The Dakota Scrapbook'' (2014), fotoreporterskom izdanju o istoriji stambene zgrade Dakota u Njujorku i njenim poznatim stanovnicima tokom godina. <ref>{{Cite book|last=The Cardinals|url=https://books.google.com/books?id=71W_oQEACAAJ|title=The Dakota Scrapbook: Volume 1. Exterior|date=April 1, 2014|publisher=Callipygian Ventures|isbn=978-0970081513|edition=1st|access-date=September 30, 2017|url-access=subscription}}</ref>
+* Bacall i njen stan na Menhetnu predstavljeni su u ''The Dakota Scrapbook'' (2014), fotoreporterskom izdanju o istoriji stambene zgrade Dakota u Njujorku i njenim poznatim stanovnicima tokom godina.<ref>{{Cite book|last=The Cardinals|url=https://books.google.com/books?id=71W_oQEACAAJ|title=The Dakota Scrapbook: Volume 1. Exterior|date=1. 4. 2014|publisher=Callipygian Ventures|isbn=978-0970081513|edition=1st|access-date=30. 9. 2017|url-access=subscription}}</ref>
-* U romanu ''Oprosti mi, Leonarde Peacock'', lik po imenu Lauren je često prepoznat od strane glavnog junaka, Leonarda, kao da ima upadljivu sličnost sa Lauren Bacall. <ref>{{Cite book|last=Matthew Quick|url=https://books.google.com/books?id=7XhmAgAAQBAJ|title=Forgive Me, Leonard Peacock|date=August 13, 2013|publisher=Little, Brown Books for Young Readers|isbn=978-0316221320|edition=1st|access-date=November 16, 2017}}</ref>
+* U romanu ''Oprosti mi, Leonarde Peacock'', lik po imenu Lauren je često prepoznat od strane glavnog junaka, Leonarda, kao da ima upadljivu sličnost sa Lauren Bacall.<ref>{{Cite book|last=Matthew Quick|url=https://books.google.com/books?id=7XhmAgAAQBAJ|title=Forgive Me, Leonard Peacock|date=13. 8. 2013|publisher=Little, Brown Books for Young Readers|isbn=978-0316221320|edition=1st|access-date=16. 11. 2017}}</ref>
 '''Imenjak sa Marshallovih ostrva'''
-* Grad Laura — na ostrvu [[Majuro]] na [[Maršalska Ostrva|Maršalovim ostrvima]] — jedan je od nekoliko ostrvskih gradova koji su dobili kodno ime po omiljenim glumicama trupa američkih snaga iz Drugog svjetskog rata. <ref>{{Cite web|url=http://www.encyclopedia.com/topic/Marshall_Islands.aspx|title=Marshall Islands|publisher=Encyclopedia.com|access-date=December 31, 2015|quote=The inhabited islands along the southern side of Majuro Atoll have been joined over time by landfill and a bridge to form a 30-mile road from Rita, on the extreme eastern end, to Laura, at the western end. Both villages were so code-named by U.S. forces in World War II after favorite pinups Rita Hayworth and Lauren Bacall.}}</ref>
+* Grad Laura — na ostrvu [[Majuro]] na [[Maršalska Ostrva|Maršalovim ostrvima]] — jedan je od nekoliko ostrvskih gradova koji su dobili kodno ime po omiljenim glumicama trupa američkih snaga iz Drugog svjetskog rata.<ref>{{Cite web|url=http://www.encyclopedia.com/topic/Marshall_Islands.aspx|title=Marshall Islands|publisher=Encyclopedia.com|access-date=31. 12. 2015|quote=The inhabited islands along the southern side of Majuro Atoll have been joined over time by landfill and a bridge to form a 30-mile road from Rita, on the extreme eastern end, to Laura, at the western end. Both villages were so code-named by U.S. forces in World War II after favorite pinups Rita Hayworth and Lauren Bacall.}}</ref>
 == Vidi također ==
@@ Red 200: / Red 197: @@
 == Citati ==
 <references group="" responsive="1">
-<ref name="NewsDeath"></ref>
+<ref name="NewsDeath" />
-<ref name="Height"></ref>
+<ref name="Height" />
 </references>
@@ Red 215: / Red 212: @@
 * {{Amg name|3116}}
 {{Navkutije}}{{Normativna kontrola}}
+[[Kategorija:Biography with signature]]
+[[Kategorija:Articles with hCards]]
 [[Kategorija:Dobitnici Nagrade Cecil B. DeMille]]
 [[Kategorija:Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu]]