Stećci u Mostaru

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Nekropole stećaka u Mostaru datiraju se u period XIV. ili XV. stoljeća.

Historija[uredi | uredi izvor]

Na širem prostoru današnjeg Mostara, u ranije doba srednjeg vijeka, postojala je župa Večenike – Večerić. Za naziv župe Večenike historičari Relja Novaković i Nenad Pejičić vezuju etničku grupu (narod) pod imenom Vetonci, koja je početkom XI. i XII. stoljeća živjela na području Huma i zemlje Neretljana. Tragovi Vetonaca prepoznaju se u nazivu župe Vetanice – Vetnice – Fatnice u istočnoj Hercegovini i u imenima naselja Vitina i Vitaljina u zapadnoj Hercegovini. Vetonce smatraju ogrankom zapadnoslavenskog plemena sličnog imena, čija se prapostojbina nalazila u porječju Labe.

Prvi spomen Drežnice datira s početka XV. stoljeća, prema povelji kralja Ostoje, koji između ostalog daje i „provinciu” Drežnicu u posjed braće Radivojevića. Drežnica je izoliran teritorij od nekoliko sela, smješten u krašku dolinu između Čvrsnice i Čabulje. Iako malena po teritoriju i stanovništvu, često je imala i određenu upravno-političku autarhiju, upravo zbog zemljopisne izolacije. Drežnica u to vrijeme ima status upravne jedinice ravan Blatu ili Broćnu.[1]

Istraživačke radove u smislu evidentiranja i prikupljanja podataka o stećcima vršili su Marko Vego i Šefik Bešlagić te publicirali 1961. i 1971. godine.[2][3]

Nekropola sa stećcima lokalitet Crkvina (Pod)[uredi | uredi izvor]

Nekropola sa stećcima i ostaci temelja srednjovjekovnog objekta, nalaze se na nadmorskoj visini od 131 m, na lijevoj obali rijeke Neretve, oko 300 m nizvodno od ušća Drežanke.[2] Na nekropoli je evidentirano 17 stećaka. Kad su u pitanju oblici stećaka, sa sigurnošću se moglo ustanoviti samo 5 visokih sanduka, a zbog vidne utonulosti i oštećenosti pojedinih stećaka, ne može se tvrditi da li se radi o ploči ili sanduku. Ukrašena su dva ili tri stećka (reljefni motivi: kružni vijenac i friz od cick-cak linija, predstava čovjeka sa štitom i mačem i scena lova na jelena). Istraživani grobovi nisu pružili pokretne nalaze za precizniju dataciju. Grobovi su bili od kamenih ploča u vidu pravokutnika koji se sužavao kod nogu, a bili su pokriveni s jednom ili više ploča.[4]

Crkva[uredi | uredi izvor]

Na lokalitetu na Crkvini, nakon arheoloških istraživanja, pojavili su se ostaci temelja nekog objekta za koje se pretpostavlja da su ostaci temelja stare crkve ili kapele dimenzija 13,30 x 6,80 m. Zidovi su bili građeni od velikih riječnih oblutaka i obrađenog kamena u temeljima s krečnim malterom (s dosta pijeska), a u gornjim dijelovima od dobro tesanih, većih kamenih blokova. Prema načinu gradnje, arhitektonskim osobinama, te veličini objekta pretpostavlja da se radi o crkvi nešto kasnijeg srednjeg vijeka, podignute u XIV. stoljeću a srušene u XV. stoljeću. Ne može se sa sigurnošću reći da li je objekat spaljen ili srušen. U čitavom kulturnom sloju koji je sačuvan iznad nivoa poda nađena je naslaga crne zemlje, a pored južnog zida s vanjske strane crkve hrpa gari i u njoj vrh srednjovjekovnog koplja. U sjeverozapadnom uglu naosa nađeni su ostaci malterisanog poda i dio zidne malterisane oplate debljine 3 cm. Tragovi fresaka nisu se očuvali.

Nekropola sa stećcima Šarampovlje (Vitina) u Kruševu[uredi | uredi izvor]

Srednjovjekovna nekropola nalazi se u naselju Kruševo, koje je od Mostara udaljeno oko 15 km zračne linije u pravcu jugozapada. Smješteno je na južnoj strani Mostarskog blata, uz regionalnu cestu Mostar–Čitluk. Nekropola prostire se na 3035 kvadratnih metara i broji 122 stećka (60 u formi ploče, 59 u formi sanduka i 3 u formi sljemenjaka)[2]. Materijal od kojeg su spomenici pravljeni je fino obrađeni kamen. Pojedini stećci su utonuli ili zasuti zemljom. Proglašena je za Nacionalni spomenik Bosne iHercegovine.[5]

Ukrašeno je ukupno 30 nadgrobnika. Na velikom broju stećaka izvedene su bordure i friz od cik-cak linija, frizovi od povijene loze sa trolistom, ljiljanima, rozetama, mačem, štitom sa mačem, vodenicom, kamenicom, scenama lova i plesa, te figurom sa štitom i kopljem (mačem). [6]

Natpisi[uredi | uredi izvor]

Na dva stećka evidentirano je postojanje natpisa koji pominju Ivana Maršića i kneza Radišu Zloušića, kao i pisara ili klesara Vukovića. Grafika slova, figura štita u obliku trouglova, upotrebe naziva kneza, kao i porodice Zloševića (Zloušića) datira ove stećke u period XIV. ili XV. stoljeća.

Na stećku br. 77. evidentiran je ćirilični natpis iz XV vijeka, koji se odnosi na Ivana Maršića. Natpis je interesantan ne samo po sadržaju već i po upotrebi slova za pisanje broja 88 (PN). M. Vego je natpis pročitao na dva načina;

+ A se leži Ivanь Maršićь. Živihь litь pi (88) mnogo nь zeimli ja, a ništa nes (ohь)

običaj bilježenja godina slovnim oznakama za brojeve karakterističan je za srednji vijek, a u nekim sredinama (u istoriji srpske pismenosti, na primjer) taj običaj očuvao se do kraja 17. pa i u 18. vijeku. ćirilično slovo p ima vrijednost broja 80, a takozvano osmerično i (H) ima brojnu vrijednost 8. Pisar je vjerovatno želio naglasiti da je Ivan Maršić živio mnogo na zemlji i da s nje na onaj svijet nije ništa ponio, a u drugom slučaju se želi naglasiti da Ivan Maršić nije ništa bio na ovoj zemlji iako je dugo živio. U sredini ploče nalazi se ukras u obliku štita sa mačem, dok se po obrubima u vidu širokog okvira nalaze figure sidra. Štit je pravokutnog oblika duljine 104 cm, balčak se nalazi iznad štita duljine 20 cm, a krsnica 22 cm. Ispod štita izlazi vrh mača.

Drugi natpis evidentiran je na stećku br. 107. i odnosi se na kneza Radišu Zloušića. M. Vego je natpis pročitao;

+ A se leži knezь Radiša Zloušićь. A se piše kami Vukovićь za ьunaka (junaka) Tumov (Tomovu) Radiši Zloušićь.

Na osnovu grafije slova, figura štita u obliku trougla, upotrebe naziva kneza, kao i porodice Zloševića upućuje na vrijeme nastanka u period XIV. ili XV. stoljeća. Ispod ove ploče M. Vego je evidentirao postojanje velike grobnice, ozidane lijepo klesanim kamenom, dubine oko 2 m. U vrijeme obrade natpisa zabilježeno je da je grobnica bila otvorena sa južne strane te da su kosti u grobnici bile pomjerene. Slova na ovom natpisu imaju obilježja grafije XV. stoljeća te da prezime Radiše Zloušića nije neobično u krajevima Hercegovine. U povelji humskog župana Radoslava iz 1254. godine spominje se potpisnik (svjedok) Pribin Zlošević, čije je prezime dosta slično Zloušićima iz Kruševa.

Stećci u Podveležju[uredi | uredi izvor]

Tokom istraživanja i evidentiranja stećaka u XX vijeku, na području Mostara registrovano je 1.208 stećaka, od čega u Podveležju samo četiri, a na prostoru Rabine, koja je tada administrativno pripadala Nevesinju, 46 stećaka. Istraživanjem stećaka ovog kraja bavili su se samo fragmentarno Marian Wenzel, Šefik Bešlagić i Nada Miletić.[7][8]

U trogodišnjem periodu, od 2013. do 2015. godine, nova istraživanja i registraciju stećaka u Podveležju, na površini od 150 km2, obavio je Adis Zilić, sa Univerziteta u Mostaru.[9] Radi se o teritoriju koji je u vremenskim okvirima podizanja stećaka bio integralni dio bosanske države. Ustanovio je 18 nekropola (Rabina, Kokorina, Gornji Kružanj, Podvelež, Jagodno (Humčica), Šipovac, Dobrč, Gaji...), sa ukupno 347 stećaka.[10]

Reljefni motivi zastupljeni su na 41 stećku, što iznosi 11,81 posto od ukupnog broja. Dominiraju motiva polumjeseca, rozete, mača, različiih vrsta bordura, motiva krsta, ljudskih predstava i dr. Postoji veći broj reljefnih motiva specifičnih za ovo područje, poput prikaza ljudskih figura, antropomorfnih krstova ili nekih varijanti bordura, koji nisu zastupljeni na drugim mjestima. Neka grobna mjesta na više nekropola u Podveležju oivičena su posloženim kamenjem, umjesto stećaka, pri čemu se ističe primjer pravilno obrađenih kamenih blokova, postavljenih u pravokutnoj formi iznad mjesta ukopa. Zastupljeni su također svi mogući oblici stećaka. Najzastupljeniji su stećci oblika ploče i sanduka, dok je znatno manji broj sanduka s postoljem, sljemenjaka, sljemenjaka s postoljem i krstača. Prisutni su i sanduci čija gornja površina nije horizontalna kao što je uobičajeno, nego nakošena, pri čemu su visine bočnih strana znatno različite. Izgledaju kao da imaju krov, poput stećaka u obliku sljemenjaka, ali se radi o krovu samo na jednu vodu. Radi se o prelaznoj formi koja nije do sada poznata. Orijentacija nije jedinstvena, a na nekoliko nekropola zastupljena su po tri ili četiri različita pravca polaganja stećaka.[10]

Na podveleškom platou prisutan je kontinuitet života kroz prahistoriju i sve povijesne epohe do današnjih dana, o čemu svjedoče brojni lokaliteti, još uvijek nedovoljno arheološki istraženi. Gotovo uvijek su nekropole stećaka locirane na samim tumulusima (gomile) ili uz njih, te su dokaz kontinuiteta prakse ukopavanja umrlih na istim lokacijama sa ranijim epohama. Uz nekropole stećaka nalaze se i stariji muslimanski haremi sa prvobitnim oblicima nišana, što je slučaj sa tri lokaliteta.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pavao Anđelić, Svjetlost, Sarajevo, 1982 – STUDIJE O TERITORIJALNOPOLITIČKOJ ORGANIZACIJI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE
  • Marijan Sivrić i Tomislav Anđelić - Srednjovjekovne humske župe, ZIRAL, Knjiga 101, Biblioteka Stećak, Knjiga 3, Mostar 1999.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pavao Anđelić: Teritorijalna organizacija srednjovjekovne Bosne
  2. ^ a b c Šefik Bešlagić - Stećci u dolini Neretve
  3. ^ "Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine". Sarajevo: Izdanje Zemaljskog muzeja, knjiga III, 1964. Pristupljeno 9. 2. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "Nekropola sa stećcima lokalitet Crkvina (Pod)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 15. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "Nekropola sa stećcima Šarampovlje (Vitina) u Kruševu,". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 15. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "Marian Wenzel -Ukrasni motivi na stećcima". Sarajevo: Veselin Masleša, 1965. Pristupljeno 9. 2. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ "Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije". Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ "Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ Godišnjak ANUBiH -Adis Zilić, Stećci Podveležja - The Medieval Tombstones of Podveležje, Izdanja Federalnog ministartsva obrazovanja i nauke, Knjiga 8, Mostar 2016, 211 str. (Enes Dedić)
  10. ^ a b "Adis Zilić - Stećci podveležja". Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke Mostar, 2016. Pristupljeno 15. 10. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]