Černivačka oblast

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Černivačka oblast
Чернівецька область
Zastava Černivačke oblasti
Zastava
Grb Černivačke oblasti
Grb
Černivačka oblast u državi.
Država Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Upravni oblik Oblast
Službeni jezik ukrajinski
Glavni grad Černivci
Načelnik Oleksandr Fiščuk
Površina 8.097 km2
Stanovništvo 922.800
Gustoća 114 stanovnika na km2
Pozivni broj +380-37
Veb-sajt http://www.bukoda.gov.ua

Černivačka oblast (uk. Чернівецька область) je oblast u zapadnoj Ukrajini. Prema popisu iz 2001. u ovoj oblasti je živjelo 922.800 stanovnika.[1] Administrativno središte ove oblasti je grad Černivci, a oblast je uspostavljena 7. augusta 1940.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Černivačka Oblast se prostire na površini od 8.097 km², što je čini najmanjom oblašċu u Ukrajini i predstavlja samo 1,3% cjelokupne ukrajinske teritorije. U ovoj oblasti ima 75 rijeka dužih od 10 kilometara, a najveće su Dnjestar (290 km), Prut (128 km) i Siret (113 km). Pokriva tri geografske zone: šumske stepe na području između rijeka Prut i Dnjestar, podnožje područja između Karpata i rijeke Prut, te planinsko područje poznato kao Bukovina koje sačinjava dio planinskog masiva Karpati.

Černivačka oblast se graniči sa: Ivano-Frankivskom oblašċu, Ternopiljskom oblašċu, Hmeljničkom oblašċu, Viničkom oblašċu, Rumunijom i Moldavijom. Svojim južnim dijelom ova oblast sačinjava državnu granicu Ukrajine sa Rumunijom u dužini od 226 km i 198 km sa Moldavijom.[2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Černivačka oblast je nastala 7. augusta 1940. godine nakon Sovjetske aneksije Besarabije i Sjeverne Bukovine. Ova oblast je organizovana od sjeveroistočnog dijela područja Cinutul Sučeava (rum. Ţinutul Suceava) Kraljevine Rumunije i spajanjem dijelova tri historijske regije: sjeverne polovine Bukovine, sjeverne polovine sreza Hotin u Besarabiji i Hertza oblasti, koja je bila dio sreza Dorohoi (trenutno srez Botoşani) u Moldaviji. Arheološka nalazišta u ovom području potječu još iz vremena 43.000-45.000 p. n. e, sa nalazima naseobina pravljenih od mamutskih kostiju iz Srednjeg paleolita. Tripiljska kultura je cvjetala u tom području. Tokom Srednjeg vijeka ovo područje je bilo dio Kneževine Moldavije, koja je u kasnom Srednjem vijeku postala vazal Osmanlijskog carstva.

Historijska područja označena bojama: crvena: Sjeverna Bukovina, plava: Hertza područje, zelena: Sjeverna Besarabija.

Godine 1775. dva sreza u Moldaviji, od tada poznati kao Bukovina, bili su pripojeni od strane Habsburško monarhijskog Svetog rimskog carstva, koje je kasnije postalo Austrijsko carstvo. Godine 1812. polovina Moldavije, od tada poznata kao Besarabija, je bila pripojena Ruskom carstvu. Herca oblast je ostala u Moldaviji sve do njenog ujedinjenja sa Kneževinom Vlaškom 1859, a ove 2 ujedinjene teritorije su 1881. postale sastavni dio Kraljevine Rumunije. Obje pokrajine Bukovina i Besarabija su od 1918. ujedinjene sa Kraljevinom Rumunijom.

Sovjetska okupacija je počela 28. juna 1940. Pored Besarabije, kao nadoknadu za okupaciju Besarabije od strane Rumunije od 1918. do 1940. SSSR je tražio područje Sjeverne Bukovine. Hertza područje nije bilo uključeno u okviru teritorijalnih zahtjeva koje je Sovjetski Savez uputio Rumuniji, ali je bilo okupirano u isto vrijeme. Većina okupiranih područja organizovana su 2. augusta, 1940. godine kao Moldavska Sovjetska Socijalistička Republika, dok su ostatak, uključujući i Černivačku oblast, koja je osnovana 7. augusta 1940. godine, postali dijelom Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike.

Godine 1944., kada su se sovjetske trupe vratile u Bukovinu nakon što su porazili naciste, mnogi njeni stanovnici pobjegli su u Rumuniju što je dovelo do velikog raseljavanja domaċeg stanovništva. U demografskom smislu, za vrijeme Drugog svjetskog rata kao i tokom poslijeratnog vremena došlo je do promjene etničkog sastava u ovom području. Danas je broj Jevreja, Nijemaca i Poljaka statistički beznačajan, dok je broj Rumuna znatno smanjen. Nakon raspada Sovjetskog saveza, Černivačka oblast, koja je tada bila dio Ukrajinskog SSR-a, od 24. augusta 1991. godine postala je dijelom nove nezavisne Ukrajine. Ukrajinci su etnička većina u ovom području. Na referendumu od 1. decembra 1991. godine, 92% stanovnika Černivačke oblasti podržalo je nezavisnost Ukrajine, što predtstavlja široku podršku nezavisnosti Ukrajine od strane i Ukrajinaca i Rumuna.

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Rejoni u Černivačkoj oblasti.

Černivačka oblast u Ukrajini je podijeljena u 13 područja: 11 okruga (rejona) i 2 gradske opštine (mis'krada ili misto), službeno poznatih kao područja kojima upravljaju gradska vijeća.

Rejoni:

  • Hercanski rejon (ukr.: Герцаївський район)
  • Hlibocki rejon (ukr.: Глибоцький район)
  • Keljmencki rejon (ukr.: Кельменецький район)
  • Hotinski rejon (ukr.: Хотинський район)
  • Kicmanski rejon (ukr.: Кіцманський район)
  • Novoselički rejon (ukr.: Новоселицький район)
  • Putiljski rejon (ukr.: Путильський район)
  • Sokirjanski rejon (ukr.: Сокирянський район)
  • Storozžinecki rejon (ukr.: Сторожинецький район)
  • Vižnicki rejon (ukr.: Вижницький район)
  • Zastavniski rejon (ukr.: Заставнівський район)

Gradovi:

  • Černivci (ukr.: Чернівці), administrativno središte oblasti
  • Novodnistrovsk (ukr.: Новодністровськ)

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema najnovijem ukrajinskom popisu stanovništva iz 2001. godine Ukrajinci predstavljaju oko 75% (689,100) od ukupnog broja stanovnika Černivačke oblasti. 12,5% (114,600) se izjasnilo kao Rumuni, 7,3% (67.200) kao Moldavci, i 4,1% (37,9) kao Rusi. Sve druge nacionalnosti kao što su: Poljaci, Bjelorusi i Jevreji zajedno broje do 1,2% od ukupnog stanovništva ove oblasti.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Pogled na glavni dio kompleksa građevina Rezidencije bukovinsko-dalmatinskih mitropolita, danas dio Univerziteta u Černivcima.

U Černivačkoj oblasti ima više od 700 historijskih spomenika među kojima se nalaze i mnoge drevne crkve i katedrale, (kao što je na primjer Kozmodemjanivska crkva) koje predstavljaju važan dio kulturnog života ove oblasti.[3] Najznačajniji kulturno-historijski spomenik ovog područja je Rezidencija bukovinsko-dalmatinskih mitropolita koji je u periodu od 1864-1882. godine bio izgrađen po nacrtima češkog arhitekte Josefa Hlávke. Ova građevina koja se nalazi u gradu Černivci predstavlja izvanredan historijski primjer arhitekture iz 19. vijeka. Kompleks građevina izražava arhitektonske i kulturne utjecaje iz bizantijskog, gotskog i baroknog perioda i utjelovljuje snažno prisustvo pravoslavne crkve za vrijeme vladavine Habsburške monarhije, što je bio odraz politike Austro-Ugarske vjerske tolerancije. Završni proizvod ovog arhitektonskog poduhvata je bilo objedinjavanje bizantijskog i maurskog stila, sa Alhambrom kao nadahnuċem. Nalazi se na listi Svjetske baštine UNESCO-a od 2011. Iste godine rezidencija bukovinsko-dalmatinskih mitropolita je stavljena na listu Sedam arhitektonskih čuda Ukrajine.[4]

Hotinska tvrđava oko koje se odigralo nekoliko značajnih bitaka.

Na istoj toj listi se nalazi i tvrđava Hotin iz 14. vijeka, a nalazi se kod grada Hotin na desnoj obali rijeke Dnjestar. Ova stara historijska tvrđava koja predstavlja ukrajinski spomenik kulture bila je mjesto velike bitke između poljske vojske predvođene hetmanom Janom Karolom Hodkijevičem udruženom sa ukrajinskom kozačkom vojskom pod vođstvom Petra Konaševiča Sahaidačnog protiv osmanlijske vojske predvođene sultanom Osmanom II. Hotinska tvrđava ušla je u evropske historijske knjige nakon bitke kod Hotina 1621, predstavljajuċi simbol kozačke hrabrosti.[5]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Всеукраїнський перепис населення 2001 року". Pristupljeno 10. 8. 2016. 
  2. ^ "Chernivtsi Oblast". ukrainetravel.co. Pristupljeno 7. 1. 2017. [mrtav link]
  3. ^ "Chernivtsi Oblast". ukrainetravel.co. Pristupljeno 13. 1. 2017. 
  4. ^ "Residence of Bukovinian and Dalmatian Metropolitans". unesco.org. Pristupljeno 13. 1. 2017. 
  5. ^ "Khotyn Fortress: a millennial stronghold on the Dnister". chernivtsiguide.com. Arhivirano s originala, 12 Januar 2017. Pristupljeno 13. 1. 2017.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  6. ^ "Citizenship and Belonging: Literary Themes and Variations from Yugoslavia". citsee.ed.ac.uk. Pristupljeno 13. 1. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]