Organizacija islamske konferencije

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici su konstatovane greške u izvornom kodu koje moguće dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako da ispravite ove greške onda se obratite na čaršiji za pomoć.
Organizacija islamske konferencije
منظمة المؤتمر الإسلامي (ar)
Organisation de la Conférence Islamique (fr)
Organisation of the Islamic Conference (en)
Zastava Organizacija islamske konferencije
Zastava
     Članice     Države posmatračice     Blokirane države
Glavni grad Džedda
Službeni jezik arapski, engleski, francuski
Broj zemalja članica 57
Lideri  
 -  Generalni Sekretar Ekmeleddin İhsanoğlu
Nezavisnost 25. septembar, 1969 
Službena Web stranica: http://www.oic-oci.org/

Organizacija islamske konferencije ili OIK (arapski: منظّمة المؤتمر الأسلامي Munazzamat al-mu'tamar al-islāmī; engleski: Organization of the Islamic Conference, OIC; francuski: L'Organisation de la Conférence Islamique, OCI) je međunarodna organizacija koja okuplja 57 država u kojima je islam državna, većinska ili manjinska religija. Organizacija navodi da je "kolektivni glas muslimanskog svijeta", a radi na "očuvanju i zaštiti interesa muslimanskog svijeta u duhu promocije međunarodnog mira i harmonije". OIC ima stalnu delegaciju pri UN-u, i najveća je međunarodna organizacija izvan Ujedinjenih naroda.[1] Službeni jezici su: arapski, engleski i francuski jezik.

Historija[uredi | uredi izvor]

Još u 19. vijeku, među muslimanima se javila ideja da se ummet organizira sa ciljem ostvarivanja zajedničkih političkih, ekonomskih i socijalnih ciljeva. Nakon kolapsa Osmanskog carstva i halifata nakon 1. svjetskog rata stvorio se vakuum na polju panislamskih institucija. Gubitak u šestodnevnom ratu 1967. godine vođenog između arapskih država i Izraela samo je dao poticaja za uspostavljanje jedne takve organizacije. 25. septembra 1969. godine,[2] veliki broj vođa islamskih zemalja sastao se u Rabatu u Maroku zbog slučaja paljenja džamije Al Aksa u Jerusalimu, kojeg je 21. augusta te godine podmetnuo australski protestantski ekstremist. U martu 1970. godine održana je prva islamska konferencija ministara inostranih poslova u Džeddi. Organizovan je glavni sekretarijat koji je zadužen za održavanje veza između zemalja članica i koordinaciju njihovih postupaka. U Džedi je od tada smješteno privremeno sjedište organizacije u iščekivanju "oslobođenja Jerusalima". 5. augusta 1990. godine, na konferenciji ministara inostranih poslova u Kairu prihvaćena je Deklaracija o ljudskim pravima u islamu što je svojevrsna prilagodba ljudskih prava šerijatskom zakonu.

Ciljevi[uredi | uredi izvor]

Ciljevi Organizacije islamske konferencije koji su definisani poveljom napisanom u Džedi u martu 1972. su:[2]

  1. Učvršćivanje islamske solidarnosti između zemalja članica;
  2. Ojačavanje saradnje između zemalja članica na privrednim, društvenim, kulturnim, naučnim i drugim važnim poljima i savjetovanje među zemljama članicama unutar međunarodnih organizacija;
  3. Raditi na uklanjanju rasne diskriminacije i kolonijalizma u svim oblicima;
  4. Podnošenje odgovarajućih mjera kako bi se učvrstio mir i svjetska sigurnost osnovana na pravdi;
  5. Usklađivanje postupaka u svrhu očuvanja svetih mjesta, podrška borbi palestinskom narodu i pomoć u ostvarenju njihovih prava i oslobađanju njihove teritorije;
  6. Podrška svim muslimanima koji se bore za očuvanje svog dostojanstva, nezavisnosti i nacionalnih zakona;
  7. Pravljenje pogodne atmosfere za saradnju i razumijevanje između zemalja članica i drugih zemalja.

Članice[uredi | uredi izvor]

Organizacija islamske konferencije trenutno ima slijedećih 58 država članica sa godinom pristupanja organizaciji:

Flag of Afghanistan.svg Afganistan 1969.1
Flag of Algeria.svg Alžir 1969.
Flag of Chad.svg Čad 1969.
Flag of Egypt.svg Egipat 1969.2
Flag of Guinea.svg Gvineja 1969.
Flag of Indonesia.svg Indonezija 1969.
Flag of Iran.svg Iran 1969.
Flag of North Yemen.svg Jemenska Arapska Republika 1969. 3
Flag of Jordan.svg Jordan
Flag of Kuwait.svg Kuvajt 1969.
Flag of Lebanon.svg Liban 1969.
Flag of Libya (1977-2011).svg Libija 1969.

Flag of Mali.svg Mali 1969.
Flag of Mauritania.svg Mauritanija 1969.
Flag of Morocco.svg Maroko 1969.
Flag of Niger.svgNigerija 1969.
Flag of Pakistan.svgPakistan 1969.
Flag of Palestine.svg Palestina 1969.
Flag of Saudi Arabia.svg Saudijska Arabija 1969.
Flag of Senegal.svg Senegal 1969.
Flag of Sudan.svg Sudan 1969.
Flag of Somalia.svg Somalija 1969.
Flag of Tunisia.svg Tunis 1969.
Flag of Turkey.svg Turska 1969.

Flag of Malaysia.svg Malezija 1969.
Flag of Bahrain.svg Bahrein 1970.
Flag of Qatar.svg Katar 1970.
Flag of Oman.svg Oman 1970.
Flag of Syria.svg Sirija 1970.
Flag of the United Arab Emirates.svg UAE 1970.
Flag of Sierra Leone.svg Sijera Leone 1972.
Flag of Bangladesh.svg Bangladeš 1974.
Flag of Gabon.svg Gabon 1974.
Flag of The Gambia.svg Gambija 1974.
Flag of Guinea-Bissau.svg Gvineja-Bisau 1974.
Flag of Uganda.svg Uganda 1974.

Flag of Burkina Faso.svg Burkina_Faso1975.
Flag of Cameroon.svg 1975.
Flag of Iraq.svg Irak 1976.
Flag of the Comoros.svg Komori 1976.
Flag of Maldives.svg Maldivi 1976.
Flag of Djibouti.svg Džibuti 1978.
Flag of Benin.svg Benin 1982.
Flag of Brunei.svg Brunej 1984.
Flag of Nigeria.svg Nigerija 1986.
Flag of Azerbaijan.svg Azerbejdžan 1991.
Flag of Albania.svg Albanija 1992.
Flag of Kyrgyzstan.svg Kirgistan 1992.

Flag of Tajikistan.svg Tadžikistan 1992.
Flag of Turkmenistan.svg Turkmenistan 1992.
Flag of None.svg Zanzibar januar 1993.4
Flag of Mozambique.svg Mozambik 1994.
Flag of Kazakhstan.svg Kazahstan 1995.
Flag of Uzbekistan.svg Uzbekistan 1995.
Flag of Suriname.svg Surinam 1996.
Flag of Togo.svg Togo 1997.
Flag of Guyana.svg Gvajana 1998.
Flag of Côte d'Ivoire.svg Obala Slonovače 2001.



1 - Odgođeno članstvo od 1980. - marta 1989.
2 - Odgođeno članstvo od maja 1979. - marta 1984.
3 - Od 1990. kao Republika Jemen ujedinjena s DNR Jemen
4 - Povučeno članstvo u avgustu 1993.

{{{col2}}}





Države posmatrači[uredi | uredi izvor]

Slijedeće države su posmatrači u OIK-a (sa godinom pristupa):

Posmatračke muslimanske organizacije i zajednice[uredi | uredi izvor]

Posmatračke međunarodne organizacije[uredi | uredi izvor]

Pokušaji članstva[uredi | uredi izvor]

  • Flag of India.svg Indija koja je druga zemlja na svijetu po broju muslimana (više od 175 miliona) pokušala je dobiti status zemlje posmatračice u OIK-u. Iako su mnoge članice podupirale ovu kandidaturu, Pakistan i druge zemlje su je blokirali. Smatra se da je kandidatura zaustavljena zbog statusa Kašmira, te zbog indijskog otvaranja diplomatskih odnosa s Izraelom 1992. i smanjenja potpore Palestini.
  • Flag of the Philippines.svgFilipini su pokušali pridružiti se OIK-u, ali je to odbila muslimanska zajednica u državi. U ovoj većinski katoličkoj državi, muslimani čine oko 5% (4.5 miliona) stanovništva.

Struktura i organizacija[uredi | uredi izvor]

Organizacija islamske konferencije se sastoji od slijedećih tijela:

  • Islamski samit
  • Islamska konferencija ministara vanjskih poslova
  • Generalni sekretar
  • Stalni sekretarijat
  • Podružnice organizacije
  • Specijalizovane institucije

Glavni sekretar[uredi | uredi izvor]

Generalni sekretar se bira iz redova državljana država članica u skladu s načelima pravedne geografske zastupljenosti, rotacije i jednake mogućnosti za sve države članice.[3] Bira se od strane Vijeća ministara vanjskih poslova na period od pet godina s mogućnošću reizbora na još jedan mandat. Spisak glavnih sekretara OIK-a od njenog osnivanja:

  1. Tunku Abdul Rahman (Malezija): (1971.-1973.)
  2. Hassan Touhami (Egipat): (1974.-1975.)
  3. Dr. Amadou Karim Gaye (Senegal): (1975.-1979.)
  4. Mr. Habib Chatty (Tunis): (1979.-1984.)
  5. Sharifuddin Pirzada (Pakistan): (1985.-1988.)
  6. Dr. Hamid Algabid (Niger): (1989.-1996.)
  7. Dr. Azeddine Laraki (Maroko): (1997.-2000.)
  8. Dr. Abdelouahed Belkeziz (Maroko): (2001.-2004.)
  9. Prof. dr. Ekmeleddin İhsanoğlu (Turska): (2005. do danas)

Samit Islamske konferencije[uredi | uredi izvor]

Broj Datum Država Mjesto
1.[4] 22. septembra - 25. septembra 1969. Maroko Rabat
2.[4] 22. februar - 24. februar 1974. Pakistan Lahore
3. 25. januara - 29. januara 1981. Saudijska Arabija Meka i Taif
4. 16. januara - 19. januara 1984. Maroko Casablanca
5. 26. januara - 29. januara 1987. Kuvajt Kuvajt
6. 9. decembra - 11. decembra 1991. Senegal Dakar
7. 13. decembra - 15. decembra 1994. Maroko Casablanca
1. vanredni 23. marta 1997., Pakistan Islamabad
8. 9. decembra-11. decembra 1997. Iran Teheran
9. 12. novembar-13. novembra 2000. Katar Doha
2. vanredni 5. mart 2003. Katar Doha
10. 16. oktobar - 17. oktobar 2003. Malezija Putrajaya
3. vanredni 7. decembra-8. decembra 2005. Saudijska Arabija Meka
11.[5] 13. mart-14. mart 2008.[4] Senegal Dakar
4. vanredni 14. august - 15. august 2012.[4] Saudijska Arabija Meka
12.[6] 6. februar - 7. februar 2013.[4] Egipat Kairo

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: