Papa Siksto I

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Papa

Siksto I
Pontifikat od117. ili 119.
Pontifikat do126. ili 128.
PrethodnikPapa Aleksandar I
NasljednikPapa Telesfor
Lični podaci
RođenjeSixtus ili Xystus
???
Rim, Italija
Smrt126. ili 128.
Rim, Italija

Siksto I je bio sedmi papa, nasljednik Aleksandra I , od 117. ili 119. do 126. ili 128. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin Rimljanina imenom Pastor, iz područja Via Lata. Ime Sikst (lat. Xystus) vjerovatno je grčkog porijekla.[1]

Prema Liberijevu katalogu papa, bio je rimski biskup u doba cara Hadrijana, „a consulatu Nigri et Aproniani usque Vero III et Ambibulo“, "od konzulata Nigrova i Apronijanova, do onog Vera III i Ambibula", to jest od 117.-126.

Historičar Euzebije Cezarejski, međutim, u dva svoja spisa donosi i dvije hronologije. U Chroniconu kaže da je ovaj bio papa od 114. do 124, a u djelu Historia ecclesiastica kaže da mu je pontifikat trajao od 114. do 128. U svakom slučaju, stručnjaci se slažu da je bio papa oko deset godina.

Prema zbirci Liber pontificalis, za svog je pontifikata donio tri važne odluke:

  • niko, osim onoga koji predvodi liturgiju, ne smije za vrijeme posvete dodirivati kalež i patenu;
  • biskupi koji su pohodili Svetu stolicu, po povratku u svoju dijecezu moraju pokazati apostolsko pismo kojim se potvrđuje njihovo puno zajedništvo s Petrovim nasljednikom;
  • nakon predslovlja u misi, svećenik mora zajedno sa narodom recitovati Sanctus.
Bista-relikvijar pape Siksta iz 1596. g. na Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti “Zlato i srebro Zadra” u crkvi sv. Marije u Zadru

U doba njegova papinstva pojavljuju se vjerovatno prve razlike u odnosu na istočne Crkve. Naime, zapadna je Crkva tada već slavila Uskrs, a na istoku taj običaj još nije bio poznat. Pripisane su mu dvije poslanice o nauku o Presvetom Trojstvu (nauk) i o primatu biskupa Rima, koje su se međutim pokazale apokrifnima.

Prema jednoj legendi Siksto I je poslao prvog misionara, biskupa Pelegrina, u Galiju.

Po smrti pokopan je u Bazilici svetog Petra u Rimu. Različiti katalozi papa i martirologiji navode ga kao mučenika, no budući da nema o tome ni dokaza ni dodatnih pojedinosti, i sama ga je Katolička Crkva isključila iz popisa obaveznih spomendana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ George L. Williams (2004). Papal Genealogy: The Families and Descendants of the Popes. McFarland. str. 9. ISBN 9780786420711.