Razlika između verzija stranice "Radoslav Pavlović"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 15: Red 15:
* [[Ljubomir Stojanović]], Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929.
* [[Ljubomir Stojanović]], Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929.
* [[Boris Nilević]], Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, XIV/14-15, Sarajevo 1978, 349-361.
* [[Boris Nilević]], Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, XIV/14-15, Sarajevo 1978, 349-361.
* [[Aleksa Ivić|Алекса Ивић]], Радослав Павловић, велики војвода босански, Нови Сад, Летопис Матице српске, књ. 245, 1907, 1-32; Летопис Матице српске, књ 246, 1907, 24-48.


{{Bosanski vladari i velikaši}}
{{Bosanski vladari i velikaši}}

Verzija na dan 9 oktobar 2019 u 23:06

Radoslav Pavlović je bio bosanski vojvoda i istaknuti predstavnik loze Pavlovići.

Radoslav Pavlović sin je kneza Pavla Radinovića.[1] Poslije ubistva oca 1415., zajedno sa bratom Petrom Pavlovićem i uz pomoć Osmanlija napada vojvodu Sandalja Hranića kojeg su okrivljivali za očevu smrt. Radoslav Pavlović preuzima vodstvo među Pavlovićima 1420. nakon smrti svoga brata Petra.

Smirivanje odnosa Pavlovića i Kosača rezultiralo je bračnom vezom. Vojvoda Radoslav oženio se Teodorom, kćerkom kneza Vukca Hranića Kosače i sestrom kasnije poznatog vojvode Stjepana Stjepan Vukčić Kosača. U braku su imali tri sina: Ivaniša, Petra i Nikolu. Više godina vojvoda Radoslav je pregovarao sa Dubrovčanima oko prodaje svoje polovine Konavala. Prodaja je na kraju izvršena krajem 1426. Za prodaju svoga dijela Konavala Radoslav je dobio 18000 perpera dubrovačkih dinara (6000 dukata), 1000 dukata za baštinu u Župi dubrovačkoj i mogućnost da ulaže novac na dobit u Dubrovniku.

Nekoliko godina kasnije vojvoda Radoslav je želio da poništi ovaj čin i tako je započeo Konavoski rat (1430. - 1432). Iz rata je Radoslav Pavlović izišao oslabljen ali i oprezniji u djelovanju prema svojim susjedima. Ipak, poslije smrti vojvode Sandalja Hranića ušao je u sukob sa njegovim nasljednikom vojvodom Stjepanom Vukčićem i izgubio posjed u Trebinju 1438.

Vojvoda Radoslav Pavlović je umro 1441. Naslijedio ga je u vojvodskoj tituli i vodstvu u porodici sin Ivaniš Pavlović. [2]

Reference

  1. ^ „Славному и велможному господину Радосаву Павловикју милостију божиом великому војеводи босанскому ... славно поменутје господина кнеза Павла родитеља ви и потом брат ви војеводе Петра” (12. januara 1421. godine), Ljubomir Stojanović]], Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929, 570; „Радосав син и наслидник славнога поменутја господина кнеза Павла Радиновића” (24. aprila 1421. godine), Isto, 573.
  2. ^ Boris Nilević, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, XIV/14-15, Sarajevo 1978, 349-361.

Literatura

  • Ljubomir Stojanović, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929.
  • Boris Nilević, Vojvoda Ivaniš Pavlović, Prilozi Instituta za istoriju, XIV/14-15, Sarajevo 1978, 349-361.
  • Алекса Ивић, Радослав Павловић, велики војвода босански, Нови Сад, Летопис Матице српске, књ. 245, 1907, 1-32; Летопис Матице српске, књ 246, 1907, 24-48.