Sotalol

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

{{Infokutija lijek | Naziv lijeka = Sotalol | Druga_imena = | Grupa = Beta blokatori | Trgovačka imena = Betapace, Betapace AF, Sotalex, Sotacor i Sotylize | ATC kodovi = C07
AA07 | CAS_registarski_broj =3930-20-9 | Dostupnost bez recepta = | Strukturna formula =Sotalol.svg Sotalol ball-and-stick.png | IUPAC ime =(RS)-N-{4-[1-hidroksi-2-(propan-2-ilamino)etil]fenil}metanesulfonamide || Sumarna formula = C12H20 N2 O3 S | Molarna masa = 272,3624 g/mol | Tačka topljenja = | Biološka raspoloživost = 90–100%[1] | Metabolizam = Ne metabolizira | Poluvrijeme eliminacije =12 sati[1] | Izlučivanje = Bubrežno
Mliječno (tokom laktacije kod žena)[1]

}} Sotalol je lijek koji se upotrebljava za tretman poremećaja srčanog ritma (srčanih aritmija). To je neselektivni kompetitivni blokator beta adrenegričnh receptora koji takođere ispoljava svojstva aritmika klase III.[2][3] Prvobitno je otkriven 1960. godine, sotalol je u 1980-im postao naširoko korišten prvo kao beta blokator, a njegova funkcija kao antiaritmika je ubrzo uočena nakon otkrića.[4] Zbog dvostrukog djelovanja, sotalol se često se koristi prvenstveno za druge beta blokatore, u tretmanu ventrikularne fibrilacije i ventrikularne tahikardije.[2][5]

Trgovačka imena sotalola uključuju Betapace i Betapace AF (Berlex Laboratories), Sotalex i Sotacor (Bristol-Myers Squibb) i Sotylize (Arbor Pharmaceuticals).[6] Američka Administracija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) savjetovala je da se sotalol upotrebljava samo za ozbiljne aritmije, jer produžavanje QT intervala nosi mali rizik od po život opasne torsade de pointes.[6]

Medicinska upotreba[uredi | uredi izvor]

Prema američkoj agenciji pod nazivom „Administracija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration: FDA), sotalol može biti valjano korišten za održavanje normalnog srčanog ritma kod osoba sa aritmijama koje su opasne po život ili vrlo simptomatskom atrijalnom fibrilacijom ili treperenjem.[6] Zbog rizika od ozbiljnih neželjenih efekata, FDA navodi da sotalolu generalno treba biti rezeran za pacijente čije su ventrikularne aritmije opasne po život ili čija se fibrilacija / treperenje ne može riješiti pomoću Vaslava manevra ili na neki drugi jednostavan način.[6]

Mehanizmi djelovanja[uredi | uredi izvor]

Beta-blokatorsko djelovanje[uredi | uredi izvor]

Sotalol se neselektivno veže i sa β1- i sa β2-adrenergičnim receptorima, prevenirajući aktivaciju receptora putem njihovog stimulirajućeg liganda.[2] Bez vezanja ovog liganda za receptor, kompleks G-proteina povezan s receptorom ne može aktivirati proizvodnju cikličnog AMP, koji je odgovoran za uključivanje kalcijevih utočnih kanala.[7] Smanjenje aktiviranja kalcijevih kanala će stoga dovesti do smanjenja unutarćelijskog kalcija. U srčanim ćelijama, kalcij je važan u stvaranju električnih signale za kontrakcije, kao i stvaranje njihove snage.[8] S obzirom na ove važne osobine kalcija, mogu se izvući dva zaključka.

  1. Prvo, s manje kalcija u ćeliji, dolazi do smanjenja jačine električnih signala za kontrakcije, omogućavajući dovoljno vremena prirodnom pejsmejkeru srca da ispravi aritmične kontrakcije.[4]
  2. Drugo, manje kalcija znači smanjenje snage i brzine kontrakcije, što može pomoći u liječenju nenormalno visoke stope pulsa kod pacijenata sa tahikardijom.[4]

Tip III antiaritmičnog djelovanja[uredi | uredi izvor]

Sotalol također djeluje na kalijeve kanale i uzrokuje kašnjenje u opuštanje komora.[3] Blokiranjem tih kalijevih kanala, sotalol inhibira isticanje K+ iona, što rezultira povećanjem vremena prije nego što drugi električni signal može biti generiran u ventrikularnim miocitima.[8] Ovo povećanje u razdoblju prije nego što se stvara novi signal za kontrakcije, pomaže da se ispravi aritmija, smanjenjem potencijala za prerane ili abnormalne kontrakcije pretkomora, ali i produžava učestalost ventrikularne kontrakcije pomažući tretiranje tahikardije.

Kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

Prema FDA, sotalol ne treba koristiti kod osoba sa berojem otkucaja srca manjim od 50 u minuti, u budnom stanju.[6]Netreba ga koristiti kod osoba sa sindromom bolesnih sinusa, sindromom dugo QT, kardiogenim šokom, nekontrolisanim zatajenjem srca, bronhijskom astmom ili u vezi sa poteškoćama bronhospastičnog stanja ili ljudi sa serumskim kalijem ispod 4meq/L.[6] Trebalo bi ga koristiti samo kod osoba sa drugim i trećim stepenom AV bloka ako je prisutan funkcionalan pejsmejker.[6] Pošto se sotalol ukloni iz organizma putem bubrega, ne bi trebalo da se koristi kod osoba sa stopom klirensa kreatinina ispod 40 ml/min. Također se izlučuje u mlijeku dojki, tako da majke ne bi trebalo da doje uzimajući sotalol.[6]

Kako sotalol produžava QT interval, FDA je protiv njegove upotrebe u kombinaciji s drugim lijekovima koji produžavaju QT interval. Istraživanja su pokazala da su ozbiljne nuspojave češća u bolesnika koji uzimaju digoksin, možda zbog već postojećeg zatajenja srca u tih pacijenata. Kao i kod drugih beta blokatora, sotolol može ulaziti u interakciju sa blokatorima kalcijevih kanala , kateholaminom (omotačem lijekova), insulinom ili antidijabeticima, beta-2 adrenergičnim antagonistima i klonidinom.[6]

Neki dokazi ukazuju da sotalol treba izbjegavati u okruženju smanjene istisne frakcije, zbog povećanog rizika od smrti.[9]

Neželjeni efekti[uredi | uredi izvor]

Više od 10% oralnih korisnika sotalola iskusilo je umor, vrtoglavicu, ošamućenost, glavobolju, slabost, mučninu , nedostatak daha, bradikardiju (spori rad srca), palpitacije ili bol u grudima. Rizik za sve ove efekte povećava se sa većim doziranjem.[1] U rijetkim slučajevima, poremećaj QT intervala uzrokovan sotalolom može dovesti do razvoja po život opasne torsade de pointes (TdP) ventrikularne tahikardije. Preko nekoliko slučajeva, pokazalo se da je 0,6% pacijaenata sa supraventrikularnom aritmijom (kao što je fibrilacija atrija) i oralnim uzimanjem sotalola razvilo TdP.[1] Za pacijente koji su imali historiju ventrikulske tahikardije (nenormalan ritam traje duže od 30 sekundi), 4% je imalo TDP. Povećava rizik sa doziranje, ženski spol ili onima koji imaju historiju od kardiomegalije ili kongestivnog zatajenja srca.[1] Incidencija TdP za pacijente sa održivom ventrikulskom tahikardijom bila je 0% sa dnevnom dozom od 80 mg, 0.5% sa 160 mg, 1.6% sa 320 mg, 4.4% sa 480 mg, 3.7% sa640 mg i 5.8% sa dozom većom od 640 mg.[1] Due to this risk, the U.S. Food and Drug Administration requires patients to be hospitalized for at least three days in a facility that can provide cardiac resuscitation and continuous electrocardiographic monitoring upon starting or restarting sotalol.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Sotalol je sinthesizirao 1960 A. A. Larcen iz kompanije Mead-Johnson Pharmaceutical.[10] Izvorno je bio prepoznat kao l antihipertenzijski lijek sa antianginskim efektima.[11] U Velikoj Briteniji i Francuskoj bio je dostupan 1974. godine, Njemačkoj 1975. i Švedskoj u 1979.[11]Antiaritmijska svojstva sotalola otkrivena su 1980-ih.[11] SAD-e su ga kao lijek odobrile 1992.[12]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g h U.S. Food and Drug Administration (July 2009). "Sotalol: Full Prescribing Information". Pristupljeno 23 April 2015. 
  2. ^ a b c Bertrix, Lucien et al. Protection against ventricular and atrial fibrillation by sotalol. Cardiovascular Research 1986; 20, 358-363.
  3. ^ a b Edvardsson, N et al. Sotalol-induced delayed ventricular repolarization in man. European Heart Journal 1980; 1, 335-343
  4. ^ a b c Antonaccio M, Gomoll A. Pharmacologic basis of the antiarrhythmic and hemodynamic effects of sotalol. Am J Cardiol 1993; 72, 27A-37A
  5. ^ Dorian P, Newman D. Effect of sotalol on ventricular fibrillation and defibrillation in humans. Am J Cardiol 1993; 72, 72A-79A
  6. ^ a b c d e f g h i "Sotylize: Full Prescribing Information". Drugs@FDA. U.S. Food and Drug Administration. October 2014. 
  7. ^ Charnet P (1995). "cAMP-dependent phosphorylation of the cardiac L-type Ca channel: A missing link?". Biochimie 77: 957–962. doi:10.1016/0300-9084(95)80008-5. 
  8. ^ a b Kassotis, J et al. Beta receptor blockade potentiates the antiarryhthmic actions of d-sotalol on re-entrant ventricular tachycardia in a canine model of myocardial infarction. Journal of Cardiovascular Electrophysiology 2003; 14, 1233-1244
  9. ^ Waldo A, Camm A, deRuyter H, Friedman P, MacNeil D, Pauls J, Pitt B, Pratt C, Schwartz P, Veltri E (1996). "Effect of d-sotalol on mortality in patients with left ventricular dysfunction after recent and remote myocardial infarction. The SWORD Investigators. Survival With Oral d-Sotalol". Lancet 348 (9019): 7–12. PMID 8691967. doi:10.1016/S0140-6736(96)02149-6. 
  10. ^ Hara, Takuji (2003). Innovation in the Pharmaceutical Industry: The Process of Drug Discovery and Development. Edward Elgar Publishing. str. 47. 
  11. ^ a b c Anderson JL,Askins JC,Gilbert EM (1986). "Multicenter trial of sotalol for suppression of frequent, complex ventricular arrhythmias: a double-blind, randomized, placebo-controlled evaluation of two doses". Journal of the American College of Cardiology 8 (4): 752–762. doi:10.1016/S0735-1097(86)80414-4. 
  12. ^ Fernandes CM, Daya MR (1995). "Sotalol-induced bradycardia reversed by glucagon". Canadian Family Physician 41: 659–60, 663–5. PMC 2146520. PMID 7787496. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]