Agron (kralj)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Kraljevina Ilirija u doba kralja Agrona

Agron, sin kralja Pleuratusa je bio drugi kralj Ilirije. Vladao je od 250. do 230. godine p. n. e. [1]

Ardijejska kraljevina[uredi | uredi izvor]

Prema Gustavu Zippelu (Cipel), osnivači ilirske države su Ardijejci, pleme koje je sredinom I milenijuma p.n.e živjelo oko gornjeg toka rijeke Neretve. Nakon što su ih Autarijati potisnuli naselili su se u područje Gatačkog polja, a zatim na obale Jadranskog mora oko donjeg toka Neretve. Sredinom 3. st. pr. n. e. Ardijejci su se s donje Neretve proširili i prema jugoistoku, te u svoju proširenu državu uključili i plemena u svom susjedstvu (Daorse, Plereje, Dokleate, Labeate), a na krajnjem jugu i one Ilire što ih kasnije rimski pisci nazivaju Illyrii proprie dicti (Plinije, Mela), i druge. Ονο Zippelovo mišljenje o mlađoj ilirskoj državi, kao ardijejskoj tvorevini, zasnivalo se i na jednoj vijesti Dija Kasija, koji Agrona, osnivača mlađe ilirskog kraljevstva naziva „ardijejskim vladarom".[2].

Ova teorija je prihvaćena kod većine današnjih istoričara. Prvo Ilirsko kraljevstvo, od početka IV do sredine III stoljeća, o kojem govore grčki izvori, pišući o antičkoj Makedoniji,[3] danas se u literaturi navodi kao država plemena: Kraljevstvo Enhelejaca, Kraljevstvo Peonaca, Kraljevstvo Taulanata ili Kraljevstvo Dardanaca.[4][5]

Pod Agronom, Kraljevstvo Ardijejaca predstavljalo je najznačajniju političku organizaciju kod Ilira. Tada su bili na vrhuncu svoje vojne moći, i na moru i na kopnu. Niko od susjeda Ilira u to vrijeme nije ni približno bio toliko moćan. Agronovo kraljevstvo se prostiralo većim dijelom historijskog područja Ilirije u uključujući i ostrvo Hvar.[6]

Sa svojim brzim i pokretljivim galijama - liburnama, Iliri su agresivno djelovali po grčkim kolonijama u Jadranskom moru te tako osim Hvara pripojili i ostrvo Corcyra (Krf) i zaprijetili ostrvu Issa (Vis). (Tada su grci pozvali u pomoć Rim.) [7]

Godine 231. p. n. e. Demetrijus II, makedonski kralj, zatražio je vojnu pomoć od Agrona protiv najezde Etolskih Grka i okupacije grada Mediona.[4][8] Agron je uslišio molbe makedonskog kralja te su Iliri uputili 100 brodova i 5.000 ratnika u pomoć. Pod okriljem noći su se iskrcali i brzo savladali i natjerali Etolske Grke u bijeg. Pobjednička vojska Ilira se vratila kući sa velikim ratnim plijenom a Agron je bio toliko sretan zbog pobjede da je zbog prekomjernog slavljeničkog uživanja u vinu preminuo 231. godine p. n. e. (prema historičaru Polibiju Agron je umro od napada pleuritisa /upale porebrice/).

Njegov sin, Pineus, naslijedio ga je i bio kralj, ali samo de jure, slijedećih trinaest godina. Kraljica Teuta vladala je kao regent umjesto tada maloljetnog Pinesa. (Triteuta je bila prva žena kralja Agrona i Pineusova biološka majka. Kasnije se Agron razveo od Triteute i oženio Teutu.)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Faluna Papazoglu - Poreklo i razvoj ilirske države". ANUBiH - KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO, 1969. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. ^ Bojanovski, 1988, s.26
  3. ^ "N.G.L. Hammond, F.W Wallbank - A HISTORY OF MACEDONIA". Oxford university press, 2001. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. ^ a b "N.G.L. Hammond, F.W Wallbank - A HISTORY OF MACEDONIA". Oxford university press, 2001. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. ^ "Enver Imamovic - On elements of political organization of illyrian communities". 'Prilozi', 30, Sarajevo, 2001., pages. 25-41. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  6. ^ "Gustav Zippel - Die Römische Herrschaft in Illyrien". Lajpcig, 1877. Pristupljeno 9. 12. 2018. 
  7. ^ Henri A. Ormerod - Drevna piratstva – The Johns Hopkins University Press, Baltimor, Maryland, 1997
  8. ^ Papazoglu, 1969