Jon Voight

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Jon Voight
Jon Voight
Rođenje 29. decembar 1938.
Yonkers, New York
Godine rada 1963–danas
Suprug/a Lauri Peters (1962–1967)
Marcheline Bertrand (1971–1980)
Važnije uloge Joe Buck, Luke Martin, Oscar 'Manny' Manheim, Mickey Donovan
Važniji filmovi i/ili serije Ponoćni kauboj,
Povratak veterana,
Pomahnitali vlak
Oskari
1979. Povratak veterana
Zlatni globusi
1970. Ponoćni kauboj,
1979. Povratak veterana,
1986. Pomahnitali vlak
2014. Ray Donovan tv-serija
BAFTA nagrade
1970. Ponoćni kauboj

Jon Voight, pravo ime Jonathan Vincent Voight (fon. Vojt), američki je filmski glumac. Osvojio je jednog Oskara, od ukupno četiri nominacije, i četiri Zlatna globusa, od ukupno deset nominacija. Voight je otac glumice Angeline Jolie. Proslavio je se krajem 1960-ih ulogom u Ponoćnom kauboju (1969). Tokom 1970-ih, postao je holivudska zvijezda glumeći poslovnog čovjeka umiješanog u ubojstvo u filmu Deliverance (1972), te paraplegičnog vijetnamskog veterana u Povratku veterana (1978), za što je dobio Oskara za najbolju glavnu mušku ulogu, te bivšeg siromašnog bokserskog šampiona u Šampionu (1979). Iako je usporio sa snimanjem filmova tokom 1980-ih, Voight je primio mnogo pohvalnih kritika za svoju ulogu beskrupuloznog pljačkaša banaka u Pomahnitalom vlaku (1985). Tokom 1990-ih, njegova najupečatljivija uloga bila je ona advokata-showmana u filmu The Rainmaker (1997). Voight se pojavio u čuvenim biografskim filmovima tokom 2000-ih, glumeći sportskog novinara Howarda Cosella u Aliju (2001), zatim kao nacistički oficir Jürgen Stroop u Pobuni (2001), te kao Papa Ivan Pavao II u istoimenoj televizijskoj seriji (2005). [1] Za ulogu Mickeya Donovana u tv-seriji Ray Donovan osvaja Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u kategoriji tv serija. [2]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Voightov otac, Elmer, je bio češkog porijekla i bio je profesionalni igrač golfa da bi kasnije zbog povrede postao učitelj golfa dok je njegova majka, Barbara, bila domaćica. Voightov brat Barry je bio stručnjak za vulkane, predajući na Penn State University, dok je James Wesley - pod umjetničim imenom Chip Taylor postao legendarni kompozitor, kreirajući klasik kao što je Wild Thing i Angel Of The Morning. Jon je bio predodređen da glumi, želeći da postane glumac još kao dijete od tri godine. Pohađao je je srednju školu "Nadbiskup Stepinac" (privatnu školu za katoličku djecu), i tu je učestvovao u školskim predstavama, kako sa glumom tako i sa crtanjem i slikanjem. Jon je bio sretan, prilagodljiv, i iznad svega, odličan student. [3]

Glumačka karijera[uredi | uredi izvor]

1960te[uredi | uredi izvor]

Nakon što je diplomirao na Catholic University of America 1960, odlazi u New York City sa namjerom da postane glumac. Cijelu godinu Voight pokušava naći posao, brinući da mu njegova izrazita visina neće ići u prilog. Onda je slučajni susret drastično promijenio njegov život. Jednog dana, ne mogavši sebi priuštiti taksi, stajao je izgubljen na kiši i u tom momentu jedan motorist na scooteru je stao i ponudio da ga prebaci. Ispostavilo se da je motorist bio kazališni agent za mjuzikle, pa će se u roku od dva dana Voight pojaviti na audiciji za originalnu Broadwaysku produkciju Moje pjesme, moji snovi. Na sam dan audicije, Jon je imao jaku prehladu, ali uprkos tome njegov talent je primijetio autor showa, Richard Rogers, koji ga je izabrao za ulogu Rolfa. Njegovu djevojku, Liesl Von Trapp, je glumila Laurie Peters, koja će se kasnije udati za Voighta 1962. Kasnije će izjaviti da tada nije bio spreman za brak, što objašnjava njihov razvod pet godina kasnije. Nakon potrage za ulogama dobija nekoliko manjih TV uloga, među kojima je serija Gunsmoke, ali većinom njegov angažman ostaje u kazalištu. Tu upoznaje mnogo prijatelja i uspostavlja veze, a jedna od njih je i mladi Dustin Hoffman koga je Voight upoznao 1965. kad je glumio u predstavi Arthura Millera Pogled s mosta, u kojoj je glumio i Robert Duvall (Hoffman je bio asistent režiseru Ulu Grosbardu). 1966, Jon je proveo sezonu na California National Shakespeare Festival, a 1967. je osvojio nagradu Theatre World. Uskoro Jon se pojavljuje i u igranim filmovima. Prvi 1967, Hour Of The Gun, gdje on glumi Curly Billa, jednog od prestupnika kojeg lovi Wyatt Earp nakon pucnjave kod OK korala. Zatim glumi u Neustrašivom Franku, te u Ponoćnom kauboju. Bilo je to 1966. kad su Schlesinger i Hellman zaposlili scenarista Jacka Gelbera da napiše scenarij. Gelber je predložio jednog mladog glumca da glumi Rizza. Bio je to Dustin Hoffman. Zatim im je trebao glumac koji bi imao ulogu Ponoćnog kauboja. Među brojnim zainteresiranim glumcima, bio je i Elvis Presley. Voight, je žarko želio ovu ulogu, ali je bilo jako teško pridobiti Schlesingera. On je želio nekoga tamnije boje kose i mislio je da Voight ne bi mogao usvojiti teksaški naglasak. Voight je tražio od Hoffmana, koji se već proslavio Diplomcem, da mu pomogne dobiti ulogu. Na nagovor Hoffmana, Schlesinger pristaje testirati Sarrazina i Voighta, ali ipak se odlučuje za Sarrazina pošto je on već imao potpisani ugovor sa Universalom. Kad je Hellman kontaktirao Universal da napravi ugovor o snimanju, oni su utrostručili svoju cijenu. United Artists pristaje financirati Ponoćnog kauboja, ali pod uvjetom da bude nisko-budžetan. Na taj način je Sarrazin otpao i Voight je dobio ulogu. Voight je zatim otišao u Texas s malim kazetnim snimačem, odlučan svladati teksaški naglasak. U , međuvremenu Sarrazin dobija ulogu u filmu Konje ubijaju, zar ne? koji će kasnije biti u konkurenciji za Oskara skupa sa Ponoćnim kaubojem. [3]

1970te[uredi | uredi izvor]

Zatim slijede uloge u filmovima Catch-22, The Odessa File, Conrack, no nijedan od njih u ovom periodu nije imao toliko uspjeha kao Deliverance, snimljen 1972. Osim filma End Of The Game, Voight nije bio aktivan tokom sredine sedamdesetih. Najviše zbog toga što se ponovo oženio i dobio dvoje djece: Jamesa Havena i Angelinu (kasnije Jolie). Nakon filma Deliverance, natjecao se za ulogu McMurphyja u Letu iznad kukavičjeg gnijezda, ali je uloga pripala Jacku Nicholsonu. Jon se uskoro posvetio humanitarnom radu. Novinar koji je bio posjetio njegov dom primijetio je postere na zidu: Gandhija, Majke Tereze i Martina Luthera Kinga. Njegov humanitarni rad je uključivao pomoć liječenju ovisnika od droge, beskućnicima, farmerima, imigrantima, starijim osobama, veteranima Vijetnamskog rata, Indijancima, i djeci. Konačno dolazi film Povratak veterana. Zbog odsustva, Voight više nije bio glumac sa A-liste. Uloga Luka Martina, hendikepiranog veterana rata koji se zaljubljuje u udatu medicinsku sestru (Jane Fonda), bila je isprva ponuđena Bruceu Dernu i mnogima drugima. Ali većina ih je odbila (nimalo raskošna uloga) i Voight, koji puno ne mari za raskoš, prihvaća ulogu. Nakon brutalnosti u filmovima o Vijetnamskom ratu, kao što su Lovac na jelene i Apokalipsa danas, Hal Ashbyijev Povratak veterana je bio spor, mučan ali u biti ispunjen ljubavlju. Jon je bio superioran, i osvaja Oskara i Zlatni globus. Odmah nakon dodjele nagrada, zapada u krizu, pitajući se zaslužuje li stvarno sve te nagrade. Osim toga, njegov brak sa Bertrandovom se raspada i počinje razmišljati o napuštanju glume. Kasnije će se prisjećati šetnje na plaži Malibu razmišljajući da prekine sve, kad odjednom naiđe na Al Pacina. Pacino ga ohrabruje da nastavi i uvjerava ga da je veliki glumac, i tako Voight odlučuje nastaviti. Nakon filma Franca Zeffirellija Šampion, Voight se ne pojavljuje na filmu pune tri godine i većinu svog vremena provodi sa glumicom Stacey Pickren. [3]

1980te[uredi | uredi izvor]

Jon Voight iz 1988. godine

Zatim dolazi uloga u Lookin' To Get Out (gdje se prvi put pojavljuje mlada Jolie). Film nije bio dobro primljen. Voight snima Table For Five, gdje se pojavljuje mladi Kevin Costner. Ali odjednom, Voight iznenađuje svijet ulogom lošeg momka. U svojim prijašnjim filmovima, on je uvijek bio osjetljivi plavooki momak, koji se bori sa zlom i emocionalnim teškoćama. U filmu Pomahnitali vlak, koji je baziran na Kurosawinoj priči, Jon glumi odbjeglog zatvorenika koji upravlja vlakom, nad kojim ubrzo gubi kontrolu, jureći kroz Sjevernu Kanadu. Oscar "Manny" Manheim uloga je načinila Voighta da je izgledao više zao od svog mlađeg filmskog partnera Erica Robertsa. Još jednom, Voight je bio nominiran za Oskara, i još jednom osvaja Zlatni globus. 1986. u filmu Desert Bloom, glumi alkoholičara veterana rata, koji pokušava stupiti u vezu sa svojom porodicom. Tokom kasnih osamdesetih, Voight bilježi još jednu pauzu u snimanju da bi se posvetio svojoj majci koja je bila oboljela od raka. Njena bolest mu jako teško pala, pa je prošao kroz period duhovnog traženja, odbijajući sve ponuđene uloge. [3]

1990te[uredi | uredi izvor]

Na početku devedesetih snima Final Warning, istinitu priču o katastrofi u Černobilu. Promovirao je prava Američkih Indijanaca u filmu Posljednji iz plemena, gdje glumi antropologa koji otkriva posljednjeg preživjelog iz kalifornijskog Yahi plemena (bio je nominiran za Zlatni globus). Zatim slijedi još jedan anti-nuklearni film Rainbow Warrior, koji govori o brodu ekologa, kojeg je kod Novog Zelanda potopila francuska mornarica. Potom se okušava kao redatelj Olovnog vojnika, adaptiranog po bajci Hansa Christiana Andersena; pojavljuje se u John Singletonovom Rosewoodu, igrajući bijelog čovjeka koji pokušava spriječiti masakr crnaca na Floridi 1923. Zatim s Robertom De Nirom glumi organizatora podzemlja Natea u Michael Mannovoj Vrućini i tako započinje serija filmova u kojima glumi loše momke. Bio je vrlo zao u Nemogućoj misiji, The Rainmaker (još jedna nominacija za Zlatnog globusa) i Državni neprijatelj, dok je bio užasno zao u Anakondi i U-Turnu. [3]

2000te[uredi | uredi izvor]

Voight na dodjeli Emmy nagrada 2008.

Potom je bio predsjednik Franklin D. Roosevelt u Pearl Harbouru, igrao je Lorda Crofta u Angelininom filmu, Tomb Raider, i sportskog reportera Howarda Cosella u Aliju, gdje su njegovi verbalni sukobi sa Willom Smithom napravili veliki filmski uspjeh. Ponovo je bio nominiran za Oskara i Zlatni globus. Za ulogu u filmu Uprising dobio je nominaciju za Emmy, gdje je igrao hladnog i psihotičnog nacističkog generala koji je ugušio židovski ustanak u Varšavi. Voight se pojavljuje u filmu Rupe, gdje je Sigourney Weaver upravnica bizarnog kampa za djecu s mračnim tajnama, Voight igra zastrašujućeg savjetnika Mr Sir, koji je čuven po izjavi: "Ako misliš odgojiti dječaka, natjeraj ga da svaki dan na vrućem suncu iskapa rupe. To će od njega napraviti dobrog dječaka". Voight nastavlja svoj interes za dječje filmove sa The Karate Dog i Baby Genuises 2. U prvom je bio zli milijarder koji želi istrijebiti mačke. U drugom je bio još jedan zao bogataš, ovaj put sa namjerom da kontrolira misli djece svijeta. Potom dolazi malo ozbiljnija uloga u Mandžurijskom kandidatu, priči o pranju mozga i političkim intrigama, gdje bi tajna memorija vojnika Denzela Washingtona mogla spriječiti Liev Schreibera da postane predsjednik. Potom glumi u profitabilnom hitu Nacionalno blago, akcijskom filmu u kojem historičar Nicolas Cage traži blago izgubljeno iz doba Krstaških ratova, koje je sakrili Templari i Slobodni zidari. Nakon ovoga glumi u filmu The Five People You Meet In Heaven, gdje je igrao 83-eg mehaničara iz zabavnog parka, koji je poginuo pokušavajući spasiti djevojčicu sa rollercoastera. Za Voightovu sljedeću ulogu po drugi put je bio nominiran za nagradu Emmy. Bilo je to za TV seriju Papa Ivan Pavao II, gdje je zamijenio Iana Holma u naslovnoj ulozi, da bi glumio Papu u poznim godinama, koji pokušava spasiti Poljsku od Sovjetskog Saveza. Potom je uslijedio September Dawn, koji govori o masakru Mormona 1857, u kojem je ubijeno 120 doseljenika, te njihova osveta u Missouriju. Voight je glumio mormonskog biskupa koji je inspirira sljedbenike na osvetu, ignorirajući molitve svoga sina, zaljubljenog u djevojku koja je već bila u vlaku za gubilište. Voight se vraća politici za Građanska prava filmom Glory Road, istinitom pričom o prvoj košarkaškoj momčadi s crnačkog koledža i njihovom putu k osvajanju titule 1966. 2007. Voight se vraća s hitom Transformers, igrajući južnjačkog Ministra odbrane koji pokušava spriječiti sukob između dva zaraćena klana robota ovdje na planeti Zemlji. Zatim glumi u filmu Pride And Glory, u ulozi oca porodice policajaca koja se razdire kada Ed Norton mora istražiti vlastitog brata radi skandala korupcije. Zatim slijedi Nacionalno blago 2 i povratak Nicolasa Cagea, koji traži istinu o pravom razlogu atentata na Abrahama Lincolna. [3]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  • 1963. Naked City - Victor Binks - TV serija
  • 1963. The Defenders - Cliff Wakeman - TV serija
  • 1966. Summer Fun - TV serija
  • 1966. NET Playhouse - TV serija
  • 1966. 12 O'Clock High - Capt. Holtke - TV serija
  • 1966. Gunsmoke - Petter Karlgren - TV serija
  • 1967. Neustrašivi Frenk - Frenk - Voightov prvi igrani film
  • 1967. Coronet Blue - Peter Wicklow - Tv serija
  • 1967. Hour of the Gun - Curly Bill Brocius
  • 1967. N.Y.P.D. - Adam - TV serija
  • 1967. Gunsmoke - Cory - TV serija
  • 1968. Cimarron Strip - Bill Mason - TV serija
  • 1969. Gunsmoke - Steven Downing - TV serija
  • 1969. Ponoćni kauboj - Joe Buck
  • 1969. Out of It - Russ
  • 1970. Catch-22 - 1st Lt. Milo Minderbinder
  • 1970. Revolucionar - A
  • 1972. Deliverance - Ed Gentry
  • 1973. The All-American Boy - Vic Bealer
  • 1974. Conrack - Pat Conroy
  • 1974. The ODESSA File - Peter Miller
  • 1975. End of the Game - Walter Tschanz
  • 1978. Povratak veterana - Luke Martin
  • 1979. Šampion - Billy Flynn
  • 1982. Lookin' to Get Out - Alex Kovac
  • 1983. Table for Five - J.P. Tannen
  • 1985. Pomahnitali vlak - Oscar 'Manny' Manheim
  • 1986. Desert Bloom - Jack Chismore
  • 1990. Eternity - Edward / James
  • 1991. Černobil: konačno upozorenje - Dr. Robert Gale - TV film
  • 1992. The Rainbow Warrior - Peter Willcox - TV serija
  • 1992. The Last of His Tribe - profesor Alfred Kroeber - TV film
  • 1993. Return to Lonesome Dove - kapetan Woodrow F. Call - TV serija
  • 1995. Tin Soldier - Yarik - TV film
  • 1995. Convict Cowboy - Ry Weston - TV film
  • 1995. Vrućina - Nate
  • 1996. Nemoguća misija - Jim Phelps
  • 1997. The Rainmaker - Leo F. Drummond
  • 1997. Rosewood - John Wright
  • 1997. Anakonda - Paul Serone
  • 1997. U Turn - Slijepac
  • 1997. Most Wanted - gen. Adam Woodward / pukovnik Grant Casey
  • 1998. Državni neprijatelj - Thomas Brian Reynolds
  • 1998. The General - Ned Kenny
  • 1999. Varsity Blues - trener Bud Kilmer
  • 1999. A Dog of Flanders - Michael La Grande
  • 1999. Noina barka - Noa - TV film
  • 2001. Zoolander - Larry Zoolander
  • 2001. Lara Croft: Tomb Raider - Lord Richard Croft
  • 2001. Pearl Harbor - Franklin D. Roosevelt
  • 2001. Ali - Howard Cosell
  • 2001. Uprising - general-major Jürgen Stroop - TV film
  • 2001. Jack and the Beanstalk: The Real Story - Sigfriend "Siggy" Mannheim - TV serija
  • 2002. Second String - glavni trener Chuck Dichter - TV film
  • 2003. Rupe - g. Sir/Marion Sevillo
  • 2004. The Five People You Meet in Heaven - Eddie - TV film
  • 2004. Nacionalno blago - Patrick Gates
  • 2004. Superbabies: Baby Geniuses 2 - Bill Biscane/Kane
  • 2004. Mandžurijski kandidat - senator Thomas Jordan
  • 2004. The Karate Dog - Hamilton Cage - TV film
  • 2005. Papa Ivan Pavao II - Papa - TV serija
  • 2006. The Legend of Simon Conjurer - dr. Crazx
  • 2006. Glory Road - Adolph Rupp
  • 2007. Zora u septembru - Jacob Samuelson
  • 2007. Transformers - ministar odbrane John Keller
  • 2007. Bratz: The Movie - direktor Dimly
  • 2007. National Treasure: Book of Secrets - Patrick Gates
  • 2008. Pride and Glory - Francis Tierney Sr.
  • 2008. An American Carol - George Washington
  • 2008. Tropic Thunder
  • 2008. 24: Redemption - Jonas Hodges - TV film
  • 2008. Four Christmases - Creighton
  • 2009. 24 (season 7) - Jonas Hodges - TV serija
  • 2010. Lone Star - Clint Thatcher - TV serija
  • 2011. Tower Heist - Karl Cartwright
  • 2012. Beyond - Jon Koski[2]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Jon Voight je branio svoj film od kritika Mormonske crkve, koji se boje da bi film o stvarnim događajima o masakru iz 1857. godine mogao okrenuti druge kršćanske crkve protiv njih. Jon glumi Mormonskog lidera u filmu Rujanska zora, koji opisuje Mountain Meadows masakr, kad je grupa Mormona, prerušena kao Paiute indijanci, pobila sve osim 17 novorođenčadi u vlaku koji je trebao ići za Kaliforniju. Ironično, masakr se dogodio 11. rujna i neki kritičari Mormoni se plaše da bi film mogao dovesti do zločina iz netrpeljivosti. Međutim Voight inzistira da film nema namjeru osuditi današnje Mormone - to samo odražava što se može desiti kada vjerska netrpeljivost ode predaleko. On dalje objašnjava: "To je bio čin vjerskog fanatizma. Ovo nije napad na Mormone. Mormoni su danas drugačiji nego što su prije bili; sve se promijenilo u 150 godina: ovo je bio vjerski fanatizam i ja vidim kako se to i dan danas odražava. Mi se i sada s time suočavamo, i ovo je za mene bila mogućnost da istražim vjerski fanatizam."

[4]

  • Dobio je ulogu predsjednika Franklina D. Roosevelta u Pearl Harboru (2001) nakon što ju je odbio Gene Hackman. Hackmanova supruga je japanskog podrijetla, i pojaviti se u filmu o japanskom napadu koji je odveo SAD u Drugi svjetski rat bilo bi previše bolno za nju, zato je Hackman odbio ulogu u filmu.

[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://movies.amctv.com/person/en/jon_voight[mrtav link]
  2. ^ a b c Jon Voight na IMDb-ju
  3. ^ a b c d e f Jon Voight na talktalk.co.uk
  4. ^ http://www.starpulse.com/news/index.php/2007/06/19/jon_voight_defends_his_new_massacre_movi

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]