Večići

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Koordinate: 44°35′N 17°26′E / 44.583°N 17.433°E / 44.583; 17.433
Većići
(naselje)
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Općina Kotor-Varoš
Nadmorska visina 316 m
Koordinate 44°35′N 17°26′E / 44.583°N 17.433°E / 44.583; 17.433
Stanovništvo
 - Naselje 1.744 (1991)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 78 220
Pozivni broj (+387) 51
Matični broj 211907[1]
Matični broj općine 20281
Večići u Bosni i Hercegovini

Večići su naseljeno mjesto u općini Kotor-Varoš, Bosna i Hercegovina.[2] Nalaze se na Večićkom polju, pri ušći Cvrcke u Vrbanju. Nakon duge opće stagnacije, razvoj počinje šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon iseljavanja stanovništva u Njemačku i druge zapadne zemlje.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Večići su na Večićkom polju, tj. na lijevoj obali Vrbanje, a lokalitet „Mlâve“ (od davnina „gaz“ za stoku, zaprege i ljude) ih razdvaja od Vrbanjaca, koji su na njenoj desnoj obali. Kroz Vrbanjce prolazi magistralna cesta M-4 (BanjalukaMatuzići), koja se uključuje na M-17. Središte mjesne zajednice je u Vrbanjcima.

Naselje je smješteno između istočne uzvisine zvane Brižine (373 m n/v, u vijencu Klinića brda, 650 m n/v) i Bajrića brda (460 m n/v) na padini Doca. Večićko polje se, preko Vrbanjaca širi u relativno prostrano polje, sve do južnih planinsskih obronaka Uzlomca[3][4][5][6].

Posebna turistička atrakcija regije su redovni Aliđunski (Ilindanski, Sveti Ilija) vašari na Većićkom polju svakog 2. augusta. Vjerojatno je to bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i dovište u znak sjećanja na davnu bitku i njene šehide. Drevno turbe u središnjici zborišta ima status nacionalnog spomenika kulture u BiH [7]. U poratnom periodu pažnju u ljetnom periodu privlače Vilen(j)ske vode i kanjon Cvrcke.

Priroda i ekologija[uredi | uredi izvor]

Na riječnim nanosima Vrbanje i Cvrcke, na večićko–vrbanjskoj zaravni je formirano plodno tlo, na kojem su poljodjelci vijekovima umješno proizvodili hranu za sopstvene i tržišne porebe. Na padinama okolnih uzvisina formirale su se životne zajednice listopadnih (hrastovo-grabovih) šuma, livada i pašnjaka. Na višim pozicijama, posebno uz kanjon Cvrcke javljaju se i čiste hrastove (uzvisina Hrastik) listopadno-četinarske sastojine. Osobito je atraktivan kanjonski tijek rijeke, u kojem se nakon prekrasnih „Vilen(j)skih vrela“ susreću kaskade bukova, brzaca i mnogih „kotlâcâ“.

Povećan interes za ljepote ovog krajolika, već ozbiljno narušava prirodne ekološke prilike. Potočne pastrmke je sve manje, a povremena poribljavanja (upitnog uspjeha), između ostalog, dovode u pitanje autohtonost lokalne pastrmske populacije. Klima ovog područja je predplaninska umjerenokontinentalna.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prema kontekstualnim izvorima, prvih naselja u dolini Vrbanje bilo je još u neolitu. Ovo područje su tada naseljavali Iliri, a u 4. stoljeću pne. tu su po prvi put prodrli Kelti. Oni su se u više najezda zadržavali u Bosni. Koncem Starog vijeka doline Vrbasa, Vrbanje i Sane naseljavali su ilirsko pleme Mezeji (Maezaei, Maizaioi, Mazaioi).[8]

Nakon gotovo jednog stoljeća otpora domorodaca, u 1. stoljeću ovu dolinu osvajaju Rimljani koji postepeno potiskuju Ilire i asimiliraju Mezeje.[9] Regrutiraju ih i u svoju vojsku, uključujući i mornaricu. Gotovo cijelo jedno stoljeće domoroci i Iliri su pružali otpor nadirućoj Rimskoj Imperiji. Iz tog perioda postoji više lokaliteta koji ukazuju na rimske građevine.

Južni Slaveni u dolinu Vrbanje doseljavaju tek u 7. stoljeću nove ere, gdje većinu čine domoroci („Dobri Bošnjani“). Miješajući se sa starosjediocima zadržili su se do suvremene epohe. Slavenizacijom Balkana formiraju se prve južnoslavenske državice, među kojima je i prva bosanska – u 10. stoljeću.[10] Sedreni stećci u Šipragama svjedoče o starobosanskoj naseobini (najkasnije) iz 12. stoljeća[11]. Stećci su bili pri ušću pritoke Crkvenice u Vrbanju (uz sāme obale rijeka)[11]. Pedesetih i šezdestih godina XX vijeka, izrezani su i ugrađeni (moguće je - zbog vjerovanja u legendu o njihovoj "čudotvornosti")[11] u zidove okolnih kuća ili drugih objekata. Jedan od najbolje sačuvanih stećaka danas je potopljen u koritu Vrbanje, neposredno uz primarnu lokaciju. Vjera starobosanska (bogumilska) u Bosni se dugo opirala, unatoč povremenim upadima krstaša, čiji je cilj bio uvođenje katoličanstva, a zatim i pravoslavlja.[12][13]

Prema Ljetopisu popa Dukljanina, polovinom 12. stoljeća, u Bosni su, između ostalih, bile i župe Uskoplje, Pljeva i Luka. Prvi pisani dokumenti o naseljima u dolini Vrbanje datiraju iz 1322., 1323. i 1412.. Poveljom Stjepana II. Kotromanića (bosanskog bana: 1322.1353.) župe Danica i Vrbanja, s gradovima Ključ i Kotor, darovane su u osobni posjed Vukosavu Hrvatiniću, 1322., nakon što mu je ovaj pomogao u preuzimanju vlasti u sukobu sa Babunićima. Kasnije (1404., ovaj feudalni posjed je proširio Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji se titulirao kao gospodar Donjih Kraja (od Vrbasa do preko Sane, a kasnije još i dalje), uključujući i dolinu Vrbanje. Iako su ugarski kraljevi pokušavali osvojiti Bosnu (kao Ludovik I, kralj Ugarske), nisu to uspjeli, zbog njenog snažnog otpora. Konačno je kralj Sigismund I (1411. godine) Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću (koji je stolovao u Kotoru) zvanično priznao pravo posjeda Donjih Kraja. U to vrijeme gradovi Kotor i Zvečaj (pri Tijesnom kod Banja Luke) su imali strateški značaj za odbranu Bosanske države. Sigismund je, međutim, u tim vojnim pohodima osvojio Hrvatsku, Češku i Njemačku.[14]

U starijoj historiji ovog kraja zbio se veliki boj na Večićkom polju, u kojem su se sukobile Osmanlije i probosanske snage koje su se tu pregrupirale u povlačenju pred nadmoćnijim neprijateljem. U Boju na Večićkom polju bilo ih je iz cijele srednjovjekovne Bosne. Prilikom aneksije Bosne i Hercegovine (1878.), Većićani su također pružili otpor okupatoru. Početkom 17. vijeka naselje ispod tvrđave Kotor bilo je manje od sela Večići.

U Drugom svjetskom ratu, šire područje Vrbanjaca, u više navrata su naizmjenično zauzimali i gubili partizani (Treća i Četvrta proleterska brigada) i njemački okupatori, u saradnji sa (četnicima i ustašama). Godine 1942., zbog ubistva dvojice njemačkih vojnika u selu Staza, svo stanovnistvo Večića i okoline bilo zarobljeno i odvedeno u koncentracioni logor Jasenovac. Na intervenciju jednog katoličkog poglavara iz Banjaluke, većina zarobljenika je vraćena. Prema vjerodostojnim izvorima, pred kraj tog rata, Vrbanjci su bili mjesto odakle je pripremano oslobađanje Kotor-Varoši, jednog od posljednjih uporišta pridošlih ustaško-domobranskih snaga, koje su se povlačile prema zapadu[15][16].

U proljeće 1992. snage Bosanskih Srba su započele etničko čišćenje u cijeloj Bosanskoj krajini. Bošnjaci i Hrvati su masovno ubijani, a preostali su prognani. Njihova naselja su do temelja devastirana, a tako je bilo i u ostalim dijelovima vrbanjske doline, od Kruševa Brda do ušća rijeke u Vrbas.

Zahvaljujući zaštićenosti nepristupačnog klanca Cvrcke, Većići su, na sjeverozapadu srednje Bosne, najduže odolijevali neravnopravnim napadima srpskih snaga, a zatim su se, uz ogromne žrtve, povukli prema travničkoj teritoriji. Iako u potpunom okruženju, Većićani i pridošli prognanici iz okolnih sela, organizuju snažan otpor suprotstavljajući se višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Avioni Ratnog zrakoplovstva bivše JNA su višekratno nadlijetali i bombardirali područje sela bombama velike razorne moći i projektile sa bojnim otrovima.[17][18][19][20] Nakon pola godine teških borbi, opterećeni velikim brojem ranjenika, u hroničnoj nestašici hrane i municije, oko 500 boraca kreće u proboj. Uz njih je bio i veliki broj civila. Na dugom putu (oko 80 km) prema (slobodnoj) travničkoj teritoriji upadali su zasjede i minska polja. Jedna od grupa (oko 200 ljudi), u proboju je zarobljena i odvedena u zgradu Osnovne škole u Grabovici, gdje joj se gubi svaki trag. Prema do sada dostupnim podacima (sa svjedočenja u ICTY sudu u Hagu), većina njih brutalno je pogubljena.[21][22][23][24][24][24][25][26][27][28][29][30]

Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992. - 1995.), pripadnici vojske Republike Srpske su počinili zločine nad civilnim stanovništvom Vrbanjaca i okolnih naselja.[7][22][24][24][24][26][31][27][32][33][34][35][36][37][38]. To se posebno odnosi na Večiće, Hrvaćane, Hanifiće, Gariće, Orahovu, Rujevicu.[39][40][41][42][43]

Sva okolna hrvatska i bošnjačka sela također su devastirana, a lokalno stanovništvo ubijano ili protjerano. Za zločine nad stanovnicima spomenutih naselja još niko nije osuđen, usprokos brojnim dokazima.[22][44][44][45][46][47][47][48][49][50][51]

Bošnjačka djeca, u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Vrbanjcima, zbog opstrukcije lokalne vlasti, još uvijek (2017.) ne ostvaruju svoja osnovna ljudska prava po međunarodnim i ustavnim odredbama i nemaju nastavu na maternjem bosanskom jeziku.[52][53][54][55][56]. Malobrojniji hrvatski povratnici nisu imali sličnih zahtijeva.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Sastav stanovništva – naselje Večići
2013.[57] 1991.[57] 1981.[58] 1971.[59]
Osoba 797 (100,0%) 1 744 (100,0%) 1 036 (100,0%) 810 (100,0%)
Bošnjaci 1 1 110 (63,65%) 1 989 (95,46%) 1 771 (95,19%)
Srbi 409 (23,45%) 1 (0,097%)
Hrvati 221 (12,67%) 46 (4,440%) 37 (4,568%)
Ostali 3 (0,172%) 1 (0,123%)
Jugoslaveni 1 (0,057%) 1 (0,123%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Zaseoci[uredi | uredi izvor]

Zaseoci u Večićima su: Draguljići, Marjanovići, Rastik, Staza, Večići i Vukovice.

Izvor[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Sistematski spisak općina i naselja". fzs.ba. Pristupljeno 16. 9. 2015. 
  2. ^ "Općina Kotor Varoš". nasbih.com. Pristupljeno 16. 9. 2015. 
  3. ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  4. ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0
  5. ^ [1]
  6. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Prnjavor (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  7. ^ a b [2]
  8. ^ Malcolm N. (1996): Bosnia: A Short History. New, Updating Edition, New York University Press, ISBN 0814755615.
  9. ^ Idrizović M., Ur. (1987): Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-01121-7.
  10. ^ Klaić N. (1994): Srednjevjekovna Bosna - Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe. Eminex, Zagreb, ISBN 953-6112-05-1.
  11. ^ a b c Radimsky V. (1892): Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina IV, Knjiga I: 75-80.
  12. ^ Petrović R. (2010): Bogumili. Rubikon & Mak, Novi Sad – Visiko, ISBN 978-9958-9777, ISBN 978-86-84989-26-2.
  13. ^ Naziv Crkva bosanska uveli su katolički misionari (u XIII stoljeću), po kojima nije bilo drugih bogomolja osim crkve, niti prave vjere osim katoličanstva.
  14. ^ Enciklopedija Jugoslavije, Izd. (1983): Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina – Separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
  15. ^ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
  16. ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  17. ^ http://www.icty.org/x/cases/zupljanin_stanisicm/trans/bcs/090915IT_BCS.pdf
  18. ^ http://www.klix.ba/forum/vecici-i-prodor-iz-vecica-t32547.
  19. ^ html-
  20. ^ http://www.islambosna.ba/forum/politika-i-aktuelnosti/hitno-ve269i263i-i-prodor-iz-ve269i263a/?wap2
  21. ^ Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9780020329954
  22. ^ a b c [3]
  23. ^ [4]
  24. ^ a b c d e f [5]
  25. ^ [6]
  26. ^ a b [7]
  27. ^ a b [8]
  28. ^ [9][10]
  29. ^ http://www.federalna.ba/bhs/vijest/79378/nepoznata-sudbina-vise-od-160-bosnjaka-grabovice
  30. ^ http://www.reuters.com/article/us-warcrimes-mladic-trial-idUSBRE8680YG20120709.
  31. ^ Beč J. (1997): Pucanje duše. Samizdat B92, Beograd, ISBN 86-7208-010-6.
  32. ^ [11]
  33. ^ Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši–Još se traži 277 osoba, Avaz, 03. 11. 3013.
  34. ^ [12]
  35. ^ [13]
  36. ^ [14]
  37. ^ [15]
  38. ^ [16][17]
  39. ^ Iris M.(2009) NAPA Bulletin, Passages: The Ethnographic Field School and First Fieldwork. John Wiley & Sons, ISBN 9781444306965.
  40. ^ "Families remember dead from 1992 Grabovica massacre ahead of Mladic trial". ITNSource. Reuters. 9 July 2012. Retrieved 2014-08-12.
  41. ^ Waterfield B (2012). "Ratko Mladic trial: with a clap and a cut-throat gesture, the 'Butcher of Bosnia' faces justice". The Daily Telegraph (London), Retrieved 2014-08-12.
  42. ^ Rachel I. (2012): "Mladic Trial Witness Describes Escaping Mass Killing". Institute for War and Peace Reporting, Retrieved 2014-08-12.
  43. ^ ICTY Prosecution (2012): „General Mladic had a hand in crimes'". Sense. 16 May 2012, Retrieved 2014-08-12.
  44. ^ a b [18]
  45. ^ [19]
  46. ^ [20]
  47. ^ a b [21]
  48. ^ [22][23]
  49. ^ [24][25]
  50. ^ [26]
  51. ^ [27]
  52. ^ EU: Evropska konvencija o ljudskim pravima (prijevod na bosanski)
  53. ^ Council of Europe, European Commission, F-67o75, Strasbourg
  54. ^ [28]
  55. ^ Office of the High Representative (1995): Ustav Bosne i Hercegovine (prijevod na bosanski). OHR, Sarajevo.
  56. ^ [29][30].
  57. ^ a b "Nezavisna Agencija za Statistiku Bosne i Hercegovine, naselje Večići". nasbih.com. Pristupljeno 16. 9. 2015. 
  58. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. Pristupljeno 16. 9. 2015. 
  59. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. Pristupljeno 16. 9. 2015. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]