Krvni antigen Vel

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Krvni antigen Vel
Identifikatori
Aliasi
Vanjski ID-jeviGeneCards: [1]
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

n/a

n/a

RefSeq (bjelančevina)

n/a

n/a

Lokacija (UCSC)n/an/a
PubMed pretragan/an/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek
Mali integralni membranski protein 1
(Vel sistem krvnih antigena)
Identifikatori
SimbolSMIM1
HGNC44204
OMIM615242
RefSeq388588
UniProtB2RUZ4
Ostali podaci
LokusHrom. 1 p36.32
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro

Vel krvni antigen je ljudska krvna grupa koja je bila uključena u reakcije hemolitske anemije.[1] Krvna grupa se sastoji od jednog antigena, visokofrekventnog Vel antigena, koji se eksprimira na površina crvenih krvnih zrnaca. Osobe se tipiziraju kao Vel-pozitivne ili Vel-negativne, ovisno o prisustvu ovog antigena. [[Ekspresija gena|Ekspresija]] antigena kod Vel-pozitivnih osoba vrlo je varijabilna i može varirati od jake do slabe. Oni s rijetkom Vel negativnom krvnom grupom razvijaju anti-Vel [[antitijela, kada su izloženi Vel pozitivnoj krvi, što može izazvati reakcije u transfuziji pri naknadnoj izloženosti.

Genetika[uredi | uredi izvor]

Krvna grupa Vel povezana je sa genom SMIM1, koji se nalazi u 1p36 regiji hromosoma 1.[2][3] Ovaj gen proizvodi mali integralni membranski protein 1, jednoprolazni transmembranski protein koji nosi Vel antigen[4], ali čija su struktura i funkcija inače slabo razumljivi.[5] Vel-negativni fenotip nasljeđuje se na autosomno recesivni način, ispoljavajući se kod pacijenata koji su homozigotni za delecijsku mutaciju u kodirajućoj regiji SMIM1 koja generira nefinkcionalni gen.[5][6] Pacijenti koji su heterozigotni za ovu mutaciju, što znači naslijeđeno je od samo jednog roditelja, ispoljavajući oslabljenu ekspresiju Vel antigena.[7] Misens mutacije na nukleotidnom položaju 152 mogu također rezultirati slabim Vel fenotipom i raznim jednonukleotidnim polimorfizmima u nekodirajućim regijama SMIM1, utičući na snagu ekspresije antigena Vel.[5]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Vel negativna krvna grupa je rijetka. Najveća prevalencija Vel negativne krvi zabilježena je u Švedskoj, gdje otprilike 1/1.200 osoba ima ovaj fenotip.[5] Samo oko 1/3.000 Engleza[8] i 1/4.000 južnoevropljana negativan je na Vel, a zabilježene su i mnogo niže stope kod ljudi afričkog i azijskog porijekla.[5]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Pacijentu sa anti-Vel antitijelima potrebna je rijetka Vel-negativna donarska krv ili mogu sami unaprijed donirati prije elektivne operacije koja zahtijeva transfuziju krvi.

Kada su izložene Vel-pozitivnoj krvi putem transfuzije ili trudnoće, Vel-negativne osobe mogu postati senzibilizirane i početi proizvoditi antitijelsko antitijelo. Ako su ponovo izloženi Vel-pozitivnoj krvi, antitijelesko antitijelo može se vezati za Vel-pozitivne crvene krvne ćelije i uništiti ih uzrokujući hemolizu.[4] Anti-Vel je posebno opasno antitijelo jer aktivira sistem komplementa, što uzrokuje trenutno i ozbiljno uništavanje crvenih krvnih zrnaca.[9] Zato se pacijentima s anti-Vel ne smije transfundirati Vel-pozitivna krv, jer to može izazvati ozbiljnu akutnu reakciju hemolitdke transfuzije.[4][8] Pronalaženje kompatibilne krvi za Vel negativne pacijente je teško zbog rijetkosti ove krvne grupe,[5] i možda će biti potrebno izvršiti autologno davanje krvi ili kontaktirati rijetke banke krvi.[10]

Prijavljeni su slučajevi izazivanja anti-Vel hemolitske bolesti novorođenčeta (HDN), ali to je neobična pojava.[5][8] Pretpostavlja se da je HDN povezan sa anti Vel-om rijedak, jer se antitijelo obično pretežno sastoji od IgM imunoglobulina, koji ne prolazi kroz placentu u fetusnu cirkulaciju. Pored toga, ekspresija Vel je vrlo slaba na fetusne crvene krvne ćelije – posebno kod djece koja su heterozigotna za Vel.[8]

Autoimunska hemolitska anemija (stanje u kojem pacijenti proizvode antitela protiv antigena na vlastitim crvenim krvnim zrncima, što dovodi do hemolize) što je zabilježeno kao auto-anti-Vel.[8]

Laboratorijsko ispitivanje[uredi | uredi izvor]

Vel krvna grupa može se odrediti pomoću eroloških metoda, koje koriste reagense sa anti-Vel antitijelima za identifikaciju antigena, ili genetičkog testiranja.[5] Od 2019. godine se serološko ispitivanje na Vel uglavnom obavlja pomoću poliklonskih antitijela, izoliranih iz krvi pacijenata sa anti-Vel. Međutim, ovaj metod je problematičan, jer se ta antitijela razlikuju u kvalitetu i ponekad daju lažno negativne rezultate kod pacijenata sa slabom ekspresijom Vel. Osim toga, reagens se ne može amplificirati u masovnoj proizvodnji.[5][11] U 2016., uvedeno je rekombinantno monoklonsko antitijelo protiv Vel[12] i od tada se koristi za Vel-negativne davatelje krvi u Francuskoj.[5] Genotipiziranje SMIM1, koristeći lančanu reakciju polimeraze je drugi metod koja je korištena za identifikaciju Vel-negativnih davatelja.[13]

Anti-Vel je smjesa imunoglobulina IgG i IgM sposobna je da aktivira komplement, što može prouzrokovati hemolizu in vitro (tj. tokom unakrsnog | testiranje kompatibilnosti).[5][14] Anti-Vel se može zamijeniti tipskim hladnim antitijelom u testiranju kompatibilnosti, ako se koriste neodgovarajuće tehnike; ova pogrešna identifikacija je opasna, jer su takva antitijela obično klinički beznačajna.[5][10][15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Harmening D (10. 7. 2012). "Part II: Blood groups and serologic testing". Modern Blood Banking and Transfusion Practices (6th izd.). F.A. Davis. str. 208. ISBN 978-0-8036-3793-1.
  2. ^ Storry JR (2014). "Five new blood group systems - what next?". ISBT Science Series. 9 (1): 136–140. doi:10.1111/voxs.12078. ISSN 1751-2816. S2CID 84328440.
  3. ^ Cvejic A, Haer-Wigman L, Stephens JC, Kostadima M, Smethurst PA, Frontini M, et al. (maj 2013). "SMIM1 underlies the Vel blood group and influences red blood cell traits". Nature Genetics. 45 (5): 542–545. doi:10.1038/ng.2603. PMC 4179282. PMID 23563608.
  4. ^ a b c Kniffin CL (30. 5. 2013). "OMIM Entry # 615264 - BLOOD GROUP, VEL SYSTEM; VEL". Online Mendelian Inheritance in Man. Pristupljeno 14. 8. 2019.
  5. ^ a b c d e f g h i j k l Storry JR, Peyrard T (juni 2017). "The Vel blood group system: a review" (PDF). Immunohematology. 33 (2): 56–59. PMID 28657763.
  6. ^ Storry JR, Jöud M, Christophersen MK, Thuresson B, Åkerström B, Sojka BN, et al. (maj 2013). "Homozygosity for a null allele of SMIM1 defines the Vel-negative blood group phenotype" (PDF). Nature Genetics. 45 (5): 537–41. doi:10.1038/ng.2600. PMID 23563606. S2CID 205346970.
  7. ^ Storry JR, Castilho L, Chen Q, Daniels G, Denomme G, Flegel WA, et al. (august 2016). "International society of blood transfusion working party on red cell immunogenetics and terminology: report of the Seoul and London meetings". ISBT Science Series. 11 (2): 118–122. doi:10.1111/voxs.12280. PMC 5662010. PMID 29093749.
  8. ^ a b c d e Daniels G (2013). "Chapter 30: High frequency antigens, including Vel". Human Blood Groups (3rd izd.). West Sussex, UK: John Wiley & Sons. str. 601–2. ISBN 978-1-118-49354-0.
  9. ^ Daniels G, Bromilow I (2011). "Other blood groups". Essential Guide to Blood Groups (2nd izd.). John Wiley & Sons. str. 59. ISBN 978-1-4443-9617-1.
  10. ^ a b Ballif BA, Helias V, Peyrard T, Menanteau C, Saison C, Lucien N, et al. (maj 2013). "Disruption of SMIM1 causes the Vel- blood type". EMBO Molecular Medicine. 5 (5): 751–61. doi:10.1002/emmm.201302466. PMC 3662317. PMID 23505126.
  11. ^ van der Rijst MV, Lissenberg-Thunnissen SN, Ligthart PC, Visser R, Jongerius JM, Voorn L, et al. (april 2019). "Development of a recombinant anti-Vel immunoglobulin M to identify Vel-negative donors". Transfusion. 59 (4): 1359–1366. doi:10.1111/trf.15147. PMID 30702752. S2CID 73413843.
  12. ^ Danger Y, Danard S, Gringoire V, Peyrard T, Riou P, Semana G, Vérité F (februar 2016). "Characterization of a new human monoclonal antibody directed against the Vel antigen". Vox Sanguinis. 110 (2): 172–8. doi:10.1111/vox.12321. PMID 26382919. S2CID 206354048.
  13. ^ Wieckhusen C, Rink G, Scharberg EA, Rothenberger S, Kömürcü N, Bugert P (novembar 2015). "Molecular Screening for Vel- Blood Donors in Southwestern Germany". Transfusion Medicine and Hemotherapy. 42 (6): 356–60. doi:10.1159/000440791. PMC 4698648. PMID 26732700.
  14. ^ Reid ME, Lomas-Francis C (8. 9. 2003). "The 901 series of high incidence antigens". The Blood Group Antigen FactsBook (2nd izd.). Elsevier. str. 504. ISBN 978-0-08-047615-5.
  15. ^ Storry JR, Mallory D (1994). "Misidentification of anti-Vel due to inappropriate use of prewarming and adsorption techniques". Immunohematology. 10 (3): 83–6. PMID 15945800.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]