Bijeli luk
 |
Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
 |
|
 Bijeli luk |
|
| Sistematika | |
|---|---|
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Klasa | Liliopsida |
| Red | Asparagales |
| Porodica | Alliaceae |
| Rod | Allium |
| Vrste | |
|
|
|
Bijeli luk ili češnjak (lat. Allium sativum) je ljekovita biljka i začin iz porodice Alliaceae.
Sadržaj |
Karakteristike [uredi]
Bijeli luk je višegodišnja biljka, koja naraste 30 do 90 cm. Pljosnati, plavo-sivi listovi su do 15 mm široki. Lukovica je ovijena bijelom ili crvenkastom ovojnicom i sastoji se od glavnog i 5 do 20 uredanih česna, iz čije sredine raste stabljika. Na njenom vrhu rastu trozubi cvjetovi, bijele ili roza boje. Cvjetovi se razlikuju na neplodne i plodne, u kojima u obliku cilindra bude do 20 lukovica. Razmnožava se vegetativno. U jesen ili proljeće posađena česna će u kasno ljeto procvjetati. Posađene dobijene lukovice čine generativno razmnožavanje. Veće lukovice se mogu dobiti od dvogodišnjih biljaka. Zbog karakterističnog mirisa, bijeli luk ostaje po strani mnogih štetočina. Zato ga se često sadi u blizini biljaka koje treba zaštititi npr. jagode, krastavci, maline, mrkve, cikla ili paradajz.
Rasprostranjenost [uredi]
Bijeli luk je od biljke stepa centralne i južne Azije, preko Sredozemlja, došao u Evropu. Najveći proizvođači bijelog luka su azijske zemlje: Kina, Indija i Južna Koreja, zatim SAD, Rusija, Egipat i Španija.
Upotreba [uredi]
Bijeli luk se upotrbljava kuhan i, u hladnim jelima i salatama, sirov. Pečen dobija gorak okus. Jak miris bijelog luka, nakon konzumiranja, kroz pluća, u izdahu, je neprijatan, naročito za osobe koje ga izbjegavaju. Postoji i kineski bijeli luk (Allium sativum var. pekinense), koji je nešto blažeg okusa i mirisa. Raste u jednoj lukovici tj. čini ga jedno česne. Djeluje antibakterijski, antimikrobski i sprječava formiranje trombova, odnosno arteriosklerotičnih promjena. Liječi prehladu, neke vrste raka i stimulira obnavljanje oštećenog DNA.
Hemijski sastav [uredi]
Bijeli luk sadrži sumporne tvari, koje mu daju miris. Njihovim razgradnjom u ljudskom organizmu od alina prelaze u alicin.
Narodno vjerovanje [uredi]
Poznavali su ga Egipćani, Grci i Rimljani. Njegovo uživanje pominje se u Talmudu. U srednjem vijeku bijeli luk je služio za liječenje od crijevnih parazita, ujeda i kuge. Karlo Veliki proglasio je bijeli luk "kultiviranom, korisnom biljkom". Kao i sve biljke jakog mirisa i bijeli luk služio je za "oslobađanje i protjerivanje zla", štitio je od demona, vampira i duhova.
Također pogledajte [uredi]
|
|||||||
Nedovršeni članak Bijeli luk koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
