Carpenterov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Carpenterov sindrom
Drugi naziviAkrocefalopolisindaktilija tip II
SpecijalnostMedicinska genetika hirurgija
Dijagnostička metodaGenetičko testiranje
Frekvencija!/1,000.000

Carpenterov sindrom, također zvani akrocefalopolisindaktilija tip II,[1] je izuzetno rijedak autosomni recesivni[2] urođeni poremećaj karakteriziran kraniofacijalnim malformacijama, gojaznošću i sindaktilijom.[2]

Prvi put je okarakterisan 1909. godine, a ime je dobio po Georgeu Alfredu Carpenteru.[3][4]

Prezentacija[uredi | uredi izvor]

Carpenterov sindrom ima nekoliko karakteristika:[5]

Intelektualna invalidnost je također česta kod ovog poremećaja, iako neki pacijenti mogu imati prosječan intelektualni kapacitet.[6]

Opis[uredi | uredi izvor]

Carpenterov sindrom pripada grupi rijetkih genetičkih poremećaja poznatih kao akrocefalopolisindaktilije, skraćeno ACPS (RN, 2007). Prvobitno je postojalo pet tipova ACPS-a, ali je ovaj broj smanjen jer je utvrđeno da su međusobno usko povezani ili sa drugim poremećajima (Paul A. Johnson, 2002).

Najčešća fizička manifestacija Carpenterovog sindroma je rano spajanje fibroznih kranijskih šavova što rezultira abnormalno zašiljenom glavom. Spajanje kostiju lobanje je evidentno od rođenja (Nacionalna organizacija za rijetke poremećaje, Inc., 2008.). Pokretne kranijske kosti beba formiraju konusni oblik dok prolaze kroz porođajni kanal i ubrzo nakon toga se vraćaju u normalan oblik; međutim, beba pogođena Carpenterovim sindromom ima glavu u obliku konusa.

Beba pogođena Carpenterovim sindromom će također pokazati malformacije na licu. Osoba zahvaćena sindromom može imati široke obraze, ravan nosni most i širok zabačen nos sa abnormalno velikim nosnim otvorima. Njihove uši će najčešće biti niske, neravnomjerno postavljene i deformirane strukture. Osim ovih abnormalnosti lica, neki također imaju nerazvijenu maksilu i/ili donju vilicu sa visoko zakrivljenim i uskim nepcem što čini govor vrlo teškom vještinom za ovladavanje. Zubi obično kasno izbijaju i biće premali i razmaknuti.

Druge fizičke abnormalnosti koje se često povezuju s Carpenterovim sindromom uključuju dodatne prste. Dodatni prsti na nogama se češće vide nego na šakama. Često su i prsti na nogama i prstima isprepleteni, proces koji se javlja prije šeste sedmice gestacije. Često će njihovi prsti biti nenormalno kratki, a obično im nedostaje interfalangni zglob. ]Otprilike polovina beba rođenih s Carpenterovim sindromom ima neku formu srčane mahane, a sedamdeset pet posto osoba s ovom bolešću će doživjeti određeni stupanj kašnjenja u razvoju, zbog blage mentalne zaostalosti (opis Carpenterovog sindroma).

Genetika[uredi | uredi izvor]

Carpenterov sindrom ima autosomno recesivni obrazac nasljeđivanja.

Carpenterov sindrom je povezan s mutacijom u genu RAB23,[7] koji se kod ljudi nalazi na hromosomu 6. Dodatno, tri ključna SNP-a u MEGF8 genu,[8] koji se nalaze na hromosomu 19, na poziciji 19q13.2, identifikovani su kao primarni uzroci Carpenterovog sindroma.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza Carpenterovog sindroma postavlja se na osnovu prisustva bikoronskih i sagitalnih malformacija lubanje, koje rezultiraju šiljatom, konusnom ili kratkom, širokom glavom. Dijagnoza se također postavlja na osnovu prisustva dodatnih ili spojenih prstiju. rendgencki i/ili CT-nimci lobanje mogu se obaviti kako bi se tačna dijagnoza pogođenog; međutim, druge genetičke poremećaje, za koje postoje dostupni genetički testovi, također karakteriziraju malformacije lobanje. Pozitivan rezultat ovih testova može isključiti dijagnozu Carpenterovog sindroma.

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Primarni dijagnostički faktor je malformacija lobanje. Dva najčešća tipa kraniosinostoze su sagitalna i bikoronska. Sagitalna kraniosinostoza se manifestuje tako što izaziva dugačku usku lobanju, nalik na fudbalsku loptu. Kvantitativno se određuje mjerenjem prednjeg i stražnjeg (prednji-stražnji; A-P) promjera lobanje. Povećani A-P prečnik ukazuje na deformisanu fuziju sagitalnog šava. Osobe zahvaćene sagitalnom kraniosinostozom imaju uska, istaknuta čela, a potiljak je mnogo veći od normalnog. „Mehka tačka“ je vrlo mala ili uopšte nedostaje kod ovog tipa kraniosinostoze.

Drugi uobičajeni tip malformacije lobanje je bikoronska kraniosinostoza koju karakterizira široka, kratka lobanja. Kod ovog tipa kraniosinostoze A-P prečnik je manji nego kod normalnih osoba. Ove osobe imaju deformisane očne duplje i čelo. Očne duplje su mnogo manje od uobičajenih i često uzrokuju oštećenje vida. Komplikacije mogu uključivati oštećenje očnog živca, što rezultira smanjenjem jasnoće vida, ispupčenim očnim jabučicama kao posljedicom plitkih očnih orbita što obično uzrokuje neki tip oštećenja rožnjača (vanjski sloj očiju). Bikoronska kraniosinostoza također može dovesti do široko razmaknutih očiju (hipertelorizam) i sužavanja sinusa i suznih kanala što može rezultirati upalom sluzokože izloženog dijela oka.

Osim prethodno navedenih komplikacija bikoronske kraniosinostoze, mnoge bebe će također biti pogođene hidrocefalusom, poznatijim kao voda na mozgu. Hidrocefalus dovodi do povećanog pritiska na mozak koji može uzrokovati trajno oštećenje mozga ako se ne liječi na vrijeme. Nenormalno visoko zakrivljeno nepce se također nalazi kod oboljelih osoba, što uzrokuje probleme sa zubima i potiskivanje donje vilice naprijed. Osobe oboljele od Carpenterovog sindroma često imaju kožnu sindaktiliju (spajanje prstiju) ili polidaktiliju (dodatnih prstiju) nožnih prstiju češće nego na šakama. Pogođeni također imaju kratke prste. Otprilike jedna trećina osoba rođenih s Carpenterovim sindromom ima neku formu srčane mahane. Uobičajene srčane mahane mogu uključivati: suženje plućne arterije, transpoziciju glavnih krvnih dudova ili prisustvo abnormalno velike šuplje vene, koja vraća krv u srce iz glave, vrata i gornjih udova. Testisi muškaraca koji su zahvaćeni Carpenterovim sindromom također možda neće uspjeti da se spuste (Paul A. Johnson, 2002).

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Operacije za ispravljanje malformacija lobanje treba izvesti u prvoj godini djetinjstva kod pacijenata oboljelih od Carpenterovog sindroma. Izvođenje operacije u mladoj dobi povećava vjerovatnoću za postizanje znatno poboljšanog izgleda glave jer je modificiranje kosti mnogo lakše uraditi kada lobanja još uvijek stalno raste i mijenja se.[9] U operaciji lome se spojni šavovi, kako bi omogućio rast mozga. Uklanjaju se lobanjske ploče, preoblikuju se i vraćaju na lobanju u pokušaju da preoblikuju glavu kako bi izgledala normalnije. Iako su šavovi polomljeni tokom operacije, oni će brzo odbiti, a u nekim slučajevima se formiraju rupe na pločama koje omogućavaju da moždna i kičmena tečnost pobegne u strukture poput cista na spoljnoj površini glave.[10]

Ako osoba s Carpenterovim sindromom ima ozbiljnu srčanu mahanu, bit će potrebna operacija za ispravljanje malformacije srca. Mogu se obaviti i drugi elektivni zahvati. Neki roditelji odlučuju da razdvoje prepletene prste na rukama ili nogama svog djeteta što poboljšava njihov izgled, ali ne nužno i funkcionalnost prstiju. U cilju rješavanja profesionalnih izazova bolesti, mnoga djeca sa Carpenterovim sindromom prolaze kroz govornu i radnu terapiju kako bi postigla veću samostalnost u svakodnevnim zadacima i aktivnostima.

Kako bi se riješili problemi s vidom koji su povezani s bikoronskom kraniosinostozom, pogođeni mora potražiti konsultaciju od oftalmologa. Ako je nepce ozbiljno zahvaćeno, možda će biti potrebna konsultacija sa stomatologom kako bi se ispravila malformacija. Gojaznost je često povezana s Carpenterovim sindromom, pa se doživotni plan ishrane često koristi za održavanje zdrave težine. Osim toga, ako se testisi ne spuste, mora se izvesti operacija (Paul A. Johnson, 2002). Ako se postupak ne obavi, osoba će postati neplodna.

Pojava[uredi | uredi izvor]

U Sjedinjenim Državama postoji otprilike tri stotine poznatih slučajeva Carpenterovog sindroma. Samo 1/1 milion živorođenih pogođeno je Carpenterovim sindromom.

Carpenterov sindrom je autosomno recesivna bolest što znači da oba roditelja moraju imati neispravne gene kako bi prenijeli bolest na svoju djecu. Čak i ako oba roditelja imaju pogrešan gen, još uvijek postoji samo 25% šanse da će roditi dijete pogođeno sindromom. Njihova djeca koja nemaju bolest i dalje će biti nositelji i imati sposobnost da prenesu bolest na svoje potomstvo ako je njihov supružnik također nositelj određenog gena.[9]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ OMIM: 201000
  2. ^ a b Perlyn, Ca; Marsh, Jl (mart 1909). "Craniofacial dysmorphology of Carpenter syndrome: lessons from three affected siblings". Plastic and Reconstructive Surgery. 121 (3): 971–81. doi:10.1097/01.prs.0000299284.92862.6c. PMID 18317146. S2CID 21493967.
  3. ^ Carpenter G (1909). "Case of acrocephaly with other congenital malformations". Proceedings of the Royal Society of Medicine. 2 (Sect Study Dis Child): 45–53, 199–201. doi:10.1177/003591570900201418. PMC 2047261. PMID 19974019.
  4. ^ Beighton, Peter; Beighton, Greta (6. 12. 2012). The Man Behind the Syndrome. Springer Science & Business Media. str. 25. ISBN 9781447114154. Pristupljeno 7. 8. 2018.
  5. ^ "Carpenter syndrome". Genetic and Rare Diseases Information Center. National Center for Advancing Transnational Sciences. Pristupljeno 19. 2. 2021.
  6. ^ Frias, Jl; Felman, Ah; Rosenbloom, Al; Finkelstein, Sn; Hoyt, Wf; Hall, Bd (1978). "Normal intelligence in two children with Carpenter syndrome". American Journal of Medical Genetics. 2 (2): 191–9. doi:10.1002/ajmg.1320020210. PMID 263437.
  7. ^ Jenkins, D; Seelow, D; Jehee, Fs; Perlyn, Ca; Alonso, Lg; Bueno, Df; Donnai, D; Josifova, D; Mathijssen, Im; Morton, Je; Orstavik, Kh; Sweeney, E; Wall, Sa; Marsh, Jl; Nurnberg, P; Passos-Bueno, Mr; Wilkie, Ao (juni 2007). "RAB23 mutations in Carpenter syndrome imply an unexpected role for hedgehog signaling in cranial-suture development and obesity". American Journal of Human Genetics. 80 (6): 1162–70. doi:10.1086/518047. PMC 1867103. PMID 17503333.
  8. ^ Twigg, SR; Lloyd, D; Jenkins, D; Elçioglu, NE; Cooper, CD; Al-Sannaa, N; Annagür, A; Gillessen-Kaesbach, G; Hüning, I; Knight, SJ; Goodship, JA; Keavney, BD; Beales, PL; Gileadi, O; McGowan, SJ; Wilkie, AO (Nov 2, 2012). "Mutations in multidomain protein MEGF8 identify a Carpenter syndrome subtype associated with defective lateralization". American Journal of Human Genetics. 91 (5): 897–905. doi:10.1016/j.ajhg.2012.08.027. PMC 3487118. PMID 23063620.
  9. ^ a b Paul A. Johnson, 2002
  10. ^ Carpenter Syndrom-What is it?, 2007

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Nedostaci unutarćelijskih signalnih peptida i proteina

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Carpenterov_sindrom&oldid=3408534"