Cryptophyceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Cryptophyceae
Incertae sedis razred unutar Eukaryota
Rhodomonas salina
Rhodomonas salina
Sistematika
Sinonimi
  • Cryptomonada Senn, 1900
  • Cryptomonadinae Pascher, 1913
  • Cryptomonadophyceae Pascher ex Schoenichem, 1925

Cryptophyceae su razred algi,[1] od kojih većina ima plastide. Poznato ih je oko 220 vrsta,[2] a česte su u slatkim vodama; javljaju se i u morskim i bočatnim staništima. Svaka ćelija je veličine 10–50 µm i ravna je s prednjim utorom ili džepom. Na rubu džepa obično su dva blago nejednaka biča.

U ishrani, neki su miksotrofni organizmi.[3]

Obilježja[uredi | uredi izvor]

Shema ćelije:
1 – Kontraktilna vakuola,
2 – Plastid,
3 – Tilakoid,
4 – Stigma,
5 – Nukleomorf,
6 – Zrnca skroba,
7 – 70S ribosom,
8 – Jedro,
9 – ribosom 80S,
10 – Flagela,
11–Invaginacija,
12– lipidne kapljice,
13– ejektosomi,
14 –mitohondrija,
15 – Pirenoid,
16 – Golgijev aparat,
17 – Endoplazmatski retikulum,
18 – Hloroplastni endoplazmatski retikulum.

Kriptofiti se izdvajaju po karakterističnim ekstrusomima zvanim ejektosomi, koji se sastoje od dvije povezane spiralne vrpce koje se drže pod napetošću.[4] Ako se ćelije iritiraju bilo mehaničkim, hemijskim ili svjetlosnim stresom, oni se ispuštaju, tjerajući ćeliju u cik-cak kurus dalje od poremećaja. Veliki ejektosomi, vidljivi pod svjetlosnim mikroskopom, povezani su s džepom; manji se javljaju ispod periplasta, koji okružuje ćelije kriptofita.[5][6]

Izuzev roda Chilomonas, koji ima leukoplaste, kriptofite imaju jedan ili dva hloroplasta. Sadrže hlorofila a i c, zajedno s fikobiliproteinima i drugim pigmentima, a razlikuju se u boji (smeđa, crvena do plavkasto-zelena). Svaka je okružena sa četiri membrane, a između srednjih dviju je reducirano ćelijsko jedro koje zovu nukleomorf. Ovo ukazuje da je plastid izveden iz eukariotskog simbionta, što se pokazalo genetičkim istraživanjima da potiče iz crvenih algi.[7] Međutim, plastidi se jako razlikuju od plastida crvenih algi: fikobiliproteini su prisutni ali samo u tilakoidnom lumenu i to samo kao fikoeritrin ili fikocijanin. U slučaju roda "Rhodomonas" kristalna struktura određena je na rezoluciji od 1,63Å;[8] i pokazano je da alfa podjedinica nema nikakve veze s bilo kojim drugim poznatim fikobiliproteinima. Nekoliko kriptofita, poput roda Cryptomonas, može formirati faze palmeloida, ali mogu spremno pobjeći iz okolne sluzi kako bi ponovo postale slobodne životinje. Neke vrste ovog roda također mogu formirati nepomične faze (mikrobne ciste), u mirovanju sa čvrstim ćelijskim zidovima da bi preživele nepovoljne uslove. Kriptofitne flagele umetnute su paralelno jedna uz drugu i prekrivene su bipartitnim dlačicama zvanim mastigonemama, formiranim unutar endoplazmatskog retikuluma i transportovanim na ćelijsku površinu. Male ljuske mogu biti prisutne i na tijelu bičeva i ćelija. Mitohondrije imaju ravan greben, a mitoza je otvorena; imaju također i spolno razmnožavanje Grupa je ima čitav niz pigmenata koji apsorbiraju svjetlost, zvanih fikobilini, koji su u stanju apsorbirati talasne dužine koje nisu dostupne drugim biljkama ili algama, omogućavajući im da žive u različitim ekološkim nišama.[9]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Cryptophyta pod SEM
Cryptophyta pod under svjetlosnim mikroskopom

Prvo spominjanje kriptofija objavio je Christian Gottfried Ehrenberg 1831.,[10] dok je pručavao Infusoria. Kasnije su ih botaničari tretirali ih kao zasebnu grupu algi, razred Cryptophyceae ili diviziju Cryptophyta, dok su ih zoolozi tretirali kao Flagellate, protozoa reda Cryptomonadina. U nekim klasifikacijama kriptomonadine su smatrane bliskim srodnicima dinoflagelata, zbog (naizgled) slične pigmentacije u skupine Pyrrhophyta. Postoje značajni dokazi da su kriptofitni hloroplasti usko povezani s onima kod heterokonta i haptofita, a ove tri skupine su ponekad ujedinjene kao Chromista. Međutim, uža povezanost nije jako izražena i oni su možda samostalno stekli plastide. Sada se raspravlja o njima kao pripadnicima kladusa Diaphoretickes i da zajedno s Haptophyta formiraju grupu Hacrobia. Parfrey et al. and Burki et al. postavili su Cryptophyceae kao sestrinski kladus zelenih algi.[11][12] Jedno od preporučenih grupiranja je slijedeće:: (1) Cryptomonas, (2) Chroomonas/Komma i Hemiselmis, (3) Rhodomonas/Rhinomonas/Storeatula, (4) Guillardia/Hanusia, (5) Geminigera/Plagioselmis/Teleaulax, (6) Proteomonas sulcata, (7) Falcomonas daucoides.[13]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Khan H, Archibald JM (maj 2008). "Lateral transfer of introns in the cryptophyte plastid genome". Nucleic Acids Res. 36 (9): 3043–53. doi:10.1093/nar/gkn095. PMC 2396441. PMID 18397952.
  2. ^ Cryptophyceae - :: Algaebase[mrtav link]
  3. ^ "Cryptophyta - the cryptomonads". Arhivirano s originala, 10. 6. 2011. Pristupljeno 2. 6. 2009.
  4. ^ Graham, L. E.; Graham, J. M.; Wilcox, L. W. (2009). Algae (2nd izd.). San Francisco, CA: Benjamin Cummings (Pearson). ISBN 9780321559654.
  5. ^ Morrall, S.; Greenwood, A. D. (1980). "A comparison of the periodic sub-structures of the trichocysts of the Cryptophyceae and Prasinophyceae". BioSystems. 12 (1–2): 71–83. doi:10.1016/0303-2647(80)90039-8. PMID 6155157.
  6. ^ Grim, J. N.; Staehelin, L. A. (1984). "The ejectisomes of the flagellate Chilomonas paramecium - Visualization by freeze-fracture and isolation techniques". Journal of Protozoology. 31 (2): 259–267. doi:10.1111/j.1550-7408.1984.tb02957.x. PMID 6470985.
  7. ^ Douglas, S.; et al. (2002). "The highly reduced genome of an enslaved algal nucleus". Nature. 410 (6832): 1091–1096. doi:10.1038/35074092. PMID 11323671.
  8. ^ Wilk, K.; et al. (1999). "Evolution of a light-harvesting protein by addition of new subunits and rearrangement of conserved elements: Crystal structure of a cryptophyte phycoeryth 1.63Å resolution". PNAS. 96 (16): 8901–8906. doi:10.1073/pnas.96.16.8901. PMC 17705. PMID 10430868.
  9. ^ This Type of Algae Absorbs More Light for Photosynthesis Than Other Plants
  10. ^ Novarino, G. (2012). "Cryptomonad taxonomy in the 21st century: The first 200 years". Phycological Reports: Current Advances in Algal Taxonomy and Its Applications: Phylogenetic, Ecological and Applied Perspective: 19–52. Pristupljeno 16. 10. 2018.
  11. ^ Parfrey, Laura Wegener; Lahr, Daniel J. G.; Knoll, Andrew H.; Katz, Laura A. (16. 8. 2011). "Estimating the timing of early eukaryotic diversification with multigene molecular clocks". Proceedings of the National Academy of Sciences. 108 (33): 13624–13629. Bibcode:2011PNAS..10813624P. doi:10.1073/pnas.1110633108. ISSN 0027-8424. PMC 3158185. PMID 21810989.
  12. ^ Burki, Fabien; Kaplan, Maia; Tikhonenkov, Denis V.; Zlatogursky, Vasily; Minh, Bui Quang; Radaykina, Liudmila V.; Smirnov, Alexey; Mylnikov, Alexander P.; Keeling, Patrick J. (27. 1. 2016). "Untangling the early diversification of eukaryotes: a phylogenomic study of the evolutionary origins of Centrohelida, Haptophyta and Cryptista". Proc. R. Soc. B (jezik: engleski). 283 (1823): 20152802. doi:10.1098/rspb.2015.2802. ISSN 0962-8452. PMC 4795036. PMID 26817772.
  13. ^ "Cryptomonads". Arhivirano s originala, 22. 8. 2011. Pristupljeno 24. 6. 2009.
  14. ^ Daugbjerg, Niels; Norlin, Andreas; Lovejoy, Connie (25. 7. 2018). "Baffinella frigidus gen. et sp. nov. (Baffinellaceae fam. nov., Cryptophyceae) from Baffin Bay: Morphology, pigment profile, phylogeny, and growth rate response to three abiotic factors" (PDF). J. Phycol. (jezik: engleski). 54 (5): 665–680. doi:10.1111/jpy.12766. ISSN 1529-8817. PMID 30043990. Arhivirano s originala (PDF), 12. 10. 2018. Pristupljeno 7. 2. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]