GJB2

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
GJB2
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2ZW3, 3IZ1, 3IZ2, 5ERA, 5ER7

Identifikatori
AliasiGJB2
Vanjski ID-jeviOMIM: 121011 MGI: 95720 HomoloGene: 2975 GeneCards: GJB2
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 13 (čovjek)
Hrom.Hromosom 13 (čovjek)[1]
Hromosom 13 (čovjek)
Genomska lokacija za GJB2
Genomska lokacija za GJB2
Bend13q12.11Početak20,187,463 bp[1]
Kraj20,192,938 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 14 (miš)
Hrom.Hromosom 14 (miš)[2]
Hromosom 14 (miš)
Genomska lokacija za GJB2
Genomska lokacija za GJB2
Bend14 C3|14 30.1 cMPočetak57,336,057 bp[2]
Kraj57,342,159 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija vezivanje identičnih proteina
gap junction channel activity
calcium ion binding
vezivanje iona metala
Ćelijska komponenta integral component of membrane
connexin complex
membrana
ćelijska membrana
međućelijske veze
gap junction
endoplasmic reticulum-Golgi intermediate compartment
citoplazma
citosol
lateral plasma membrane
cell body
perinuklearno područje citoplazme
astrocyte projection
integral component of plasma membrane
Biološki proces sensory perception of sound
cell communication
cell-cell signaling
gap junction assembly
response to ischemia
female pregnancy
GO:0010260 Starenje
response to estradiol
response to lipopolysaccharide
response to retinoic acid
response to progesterone
cellular response to oxidative stress
response to human chorionic gonadotropin
GO:1904576 response to antibiotic
decidualization
inner ear development
transmembrane transport
cellular response to glucagon stimulus
cellular response to dexamethasone stimulus
epididymis development
gap junction-mediated intercellular transport
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_004004

NM_008125

RefSeq (bjelančevina)

NP_003995

NP_032151

Lokacija (UCSC)Chr 13: 20.19 – 20.19 MbChr 14: 57.34 – 57.34 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Međuprostorni vezni protein beta-2 (GJB2), popznatiji koneksin 26 (Cx26) — je protein koji je kod ljudi kodiran genom GJB2.

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 226 aminokiselina, a molekulska težina 26.215 Da,[5]

Simboli
1020304050
MDWGTLQTILGGVNKHSTSIGKIWLTVLFIFRIMILVVAAKEVWGDEQAD
FVCNTLQPGCKNVCYDHYFPISHIRLWALQLIFVSTPALLVAMHVAYRRH
EKKRKFIKGEIKSEFKDIEEIKTQKVRIEGSLWWTYTSSIFFRVIFEAAF
MYVFYVMYDGFSMQRLVKCNAWPCPNTVDCFVSRPTEKTVFTVFMIAVSG
ICILLNVTELCYLLIRYCSGKSKKPV

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Pukotinske (lijevo, sa koneksinom) i neki primjeri ostallih međućelijdkih veza

Pukotinske veze su prvo okarakterizirane elektronskom mikroskopijom, kao regionalno specijalizirane strukture na plazmamembrani koje dolaze u dodir s adherentnim (susjednim) ćelijama, odnosno u ostvarivanju međućelijskih veza.

Pokazalo se da se ove strukture sastoje od ćelije do ćelije. Proteini, zvani koneksini, prečišćeni iz frakcija obogaćenih presjeka iz različitih tkiva razlikuju se. Koneksini su okarakterizirani njihovom molekulskom masom. Drugi sistem nomenklature dijeli vezne proteine u dvije kategorije, alfa i beta, prema sličnostima sekvenci na nivou nukleotida i aminokiselina. Naprimjer, CX43 (GJA1) je označen spojni međuprpstorni protein alfa-1, dok se GJB1 (CX32) i GJB2 (CX26; ovaj protein) nazivaju beta-1 i beta-2 spojni proteini. Ova nomenklatura naglašava da su GJB1 i GJB2 međusobno homologniji nego što je to jedno od njih sa spojnim proteinom alfa GJA1.[6]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Greške ovog gena dovode do najčešćeg oblika kongenitalne gluhoće u razvijenim zemljama, koji se naziva DFNB1 (poznat i kao koneksinska gluhoća 26 ili GJB2).[7] Jedna od prilično uobičajenih mutacija je delecija jednog guanina, od šest u sekvenci, što rezultira okvirnom mutacijom i prekidom proteina na aminokiselini broj 13. U dvije kopije, ova mutacija rezultira gluhoćom.[8]

Koneksin 26 također ima ulogu u supresija tumora posredstvom ćelijskog ciklusa.[9] Nenormalna ekspresija Cx26, u korelacijama s nekoliko tipova ljudskih karcinoma, može poslužiti kao prognostički faktor za malignome, kao što je kolorektumski karcinom,[10]rak dojke,[11] i rak mokraćne bešike.[12] Nadalje, predlpženo je da prekomjerna ekspresija Cx26 podstiče razvoj raka, olakšavajući migraciju i invaziju ćelija [13] i stimuliranjem sposobnosti samoodržavanja matičnih ćelija raka.[14]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000165474 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000046352 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "UniProt, P29033". Pristupljeno 11. 9. 2017.
  6. ^ "Entrez Gene: GJB2 gap junction protein, beta 2, 26kDa".
  7. ^ Kelsell DP, Dunlop J, Stevens HP, Lench NJ, Liang JN, Parry G, Mueller RF, Leigh IM (maj 1997). "Connexin 26 mutations in hereditary non-syndromic sensorineural deafness". Nature. 387 (6628): 80–3. Bibcode:1997Natur.387...80K. doi:10.1038/387080a0. PMID 9139825.
  8. ^ Zytsar MV, Barashkov NA, Bady-Khoo MS, Shubina-Olejnik OA, Danilenko NG, Bondar AA, et al. (august 2018). "Updated carrier rates for c.35delG (GJB2) associated with hearing loss in Russia and common c.35delG haplotypes in Siberia". BMC Medical Genetics. 19 (1): 138. doi:10.1186/s12881-018-0650-5. PMC 6081885. PMID 30086704.
  9. ^ Tanaka M, Grossman HB (februar 2004). "Connexin 26 induces growth suppression, apoptosis and increased efficacy of doxorubicin in prostate cancer cells". Oncology Reports. 11 (2): 537–41. PMID 14719096. Arhivirano s originala, 1. 8. 2021. Pristupljeno 1. 8. 2021.
  10. ^ Nomura S, Maeda K, Noda E, Inoue T, Fukunaga S, Nagahara H, Hirakawa K (juni 2010). "Clinical significance of the expression of connexin26 in colorectal cancer". Journal of Experimental & Clinical Cancer Research. 29: 79. doi:10.1186/1756-9966-29-79. PMC 2907868. PMID 20565955.
  11. ^ Teleki I, Krenacs T, Szasz MA, Kulka J, Wichmann B, Leo C, Papassotiropoulos B, Riemenschnitter C, Moch H, Varga Z (februar 2013). "The potential prognostic value of connexin 26 and 46 expression in neoadjuvant-treated breast cancer". BMC Cancer. 13: 50. doi:10.1186/1471-2407-13-50. PMC 3583680. PMID 23374644.
  12. ^ Gee J, Tanaka M, Grossman HB (mart 2003). "Connexin 26 is abnormally expressed in bladder cancer". The Journal of Urology (jezik: English). 169 (3): 1135–7. doi:10.1097/01.ju.0000041954.91331.df. PMID 12576868.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  13. ^ Kotini M, Mayor R (maj 2015). "Connexins in migration during development and cancer". Developmental Biology. 401 (1): 143–51. doi:10.1016/j.ydbio.2014.12.023. PMID 25553982.
  14. ^ Thiagarajan PS, Sinyuk M, Turaga SM, Mulkearns-Hubert EE, Hale JS, Rao V, et al. (februar 2018). "Cx26 drives self-renewal in triple-negative breast cancer via interaction with NANOG and focal adhesion kinase". Nature Communications (jezik: engleski). 9 (1): 578. Bibcode:2018NatCo...9..578T. doi:10.1038/s41467-018-02938-1. PMC 5805730. PMID 29422613.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]