Rak mokraćne bešike

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Rak mokraćne bešike
(Kancer mokraćnog mjehura)
Tranzicijjska ćelija karcinoma mokraćne bešike (bjelima u mjehuru je kontrastno sredstvo)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10C67{{{2}}}.{{{3}}}
ICD-9188
OMIM109800
DiseasesDB1427
MedlinePlus000486
eMedicineradio/711 med/2344 med/3022
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D001749

Rak mokraćne bešike je bilo kojI od nekoliko tipova kancera koji nastaju iz tkiva mokraćne bešike.[3] Simptomi uključuju krv u mokraći, bol kod mokrenja i bol u krstima.[1]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Lokacije kancera mokraćne bešike

Rak mokraćne bešike karakteristično uzrokuje krvarenje u mokraći, koje može biti vidljivo ili se može otkriti samo mikroskopom. Krvarenje u mokraći je najčešći simptom karcinoma mokraćne bešike i bezbolna je. Vidljiva krv u urinu može biti kratkotrajna, a možda će biti potreban test urina kako bi se potvrdila nevidljiva krv. Između 80 i 90% ljudi sa rakom bešike u početku je imalo vidljivu krv. Krv u mokraći može biti uzrokovana i drugim stanjima, poput kamenaca u mokraćnoj bešici ili ureteru, infekcije, bolesti bubrega, karcinoma bubrega ili vaskularnih malformacija, iako ta stanja (osim karcinoma bubrega) obično bi bilo bolno.

Ostali mogući simptomi uključuju bol tokom mokrenja, često mokrenje ili osjećaj potrebe za mokrenjem, a da to ne mogu učiniti. Ovi znakovi i simptomi nisu specifični za rak mokraćnog mjehura, a mogu biti uzrokovani i nekanceroznim stanjima, uključujući infekcije prostate, prekomjerno aktivni mokraćni mjehur ili cistitis. Neki rijetki oblici karcinoma mokraćne bešike poput urahalnog adenokarcinoma proizvode mucin, koji se zatim izlučuje urinom zbog čega postaje gust.[4]

Osobe sa uznapredovalom bolešću mogu imati bolove u karlici ili kostima,otok donjih ekstremiteta ili bol u trbuhu.[5] Rarely, a palpable mass can be detected on physical examination.[6]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Pušenje duhana je glavni poznati doprinositelj raka mokraćne bešike; u većini populacija pušenje je povezano s preko polovine slučajeva karcinoma mokraćnog mjehura kod muškaraca i trećinom slučajeva kod žena,[7] međutim ove proporcije smanjile su se posljednjih godina otkad ima manje pušača u Evropi i Sjevernoj Americi.[8] Postoji gotovo linearna veza između trajanja pušenja (u godinama), godina okupljanja i rizika od raka mokraćne bešike. Može se primijetiti rizični plato kod pušenja oko 15 cigareta dnevno (što znači da su oni koji puše 15 cigareta dnevno imaju približno jednak rizik kao i oni koji puše 30 cigareta dnevno). Pušenje (cigara, lula, egipatska lula i bezdimni duhan) u bilo kojem obliku povećava rizik od karcinoma bešike.[9] Prestanak pušenja smanjuje rizik. Rizik od raka mokraćne bešike smanjuje se za 30% u roku od 1–4 godine i nastavlja smanjivati za 60% nakon 25 godina nakon prestanka pušenja.[10] Međutim, bivši pušači vjerovatno će uvijek biti izloženiji većem riziku od raka mjehura u odnosu na ljude koji nikada nisu pušili. Pasivno pušenje također predstavlja rizik.[11][12]

Potrošnja opijuma trostruko povećava rizik od raka mokraćne bešike, a istovremena upotreba opijuma i pušenja povećava rizik od raka bešike pet puta u poređenju sa općom populacijom.[13]

Oko 30 % tumora bešike vjerovatno je posljedica profesionalne izloženosti kancerogenima na radnom mestu. Profesionalna ili slučajna izloženost sljedećim supstancama implicirana je kao uzrok raka mokraćnog mjehura:

Rizična zanimanja su vozači autobusa, gumari, molerski radnici, automehaničari, kožari (uključujući cipele), kovači, postavljači mašina i mehaničari.[19][20] Hairdressers are thought to be at risk as well because of their frequent exposure to permanent hair dyes.[21]

Infekcija parazitom Schistosoma haematobium (bilharzija ili shistosomijaza) može prouzrokovati rak mokraćnog mjehura, posebno tipa pločastih ćelija.[22] Shistosomina jaja izazivaju hronično upalno stanje u zidu mokraćnog mjehura što rezultira fibrozom tkiva.[23] Kod ljudi sa shistosomijazom u uzorcima urina otkriveni su viši nivoi N-nitrozo spojeva.[24] N-nitrozo spojevi uključeni su u patogenezu raka mokraćne bešike koji je povezan sa shistosomijazom. Uzrokuju oštećenje alkilacije DNK, posebno guanina u adenin tranzicijske mutacije u HRAS i p53 tumor-supresorskog gena.[25] Mutacije p53 otkrivene su u 73% tumora, BCL-2 mutacije čine 32%, a njihova kombinacija 13%.[26] Ostali uzroci karcinoma pločastih ćelija bešike uključuju hronične kateterizacije kod ljudi sa ozljedama kičmene moždine i istorijat liječenja ciklofosfamidom.[27][28]

Dokazano je da konzumacija aristolohijske kiseline prisutne u mnogim kineskim biljnim lijekovima uzrokuje urotelni karcinom i otkazivanje bubrega.[29] Aristolohijska kiselina aktivira peroksidazu u urotelu i uzrokuje transverzijsku mutaciju u TP53 genu tumorskog supresora.

Ljudi koji se podvrgnu vanjskoj radioterapiji (EBRT) zbog raka prostate imaju veći rizik od razvoja invazivnog karcinoma mokraćnog mjehura.[30]

Pored ovih glavnih faktora rizika, postoje i brojni drugi modificirani faktori koji su manje snažn (tj. povećavaju rizik od oko 10–20%) povezani s rakom mokraćne bešike, naprimjer, gojaznost.[31] Iako se ovi mogu smatrati manje uticajnim, smanjenje rizika u općoj populaciji i dalje se može postići smanjenjem prevalencije niza manjih faktora rizika.[32]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Mutacije u genimA FGFR3, TP53, PIK3CA, KDM6A, ARID1A, KMT2D, HRAS, TERT, KRAS, CREBBP, RB1 I TSC1 mogu biti povezane sa nekim slučajevima karcinoma bešike.[33][34][35] Delecije dijelova ili cijelog hromosoma 9 su česte kod karcinoma mokraćne bešike.[36] Poznato je da rak niskog stepena sadrži mutacije u RAS-putu i genu receptora 3 faktora rasta fibroblasta (FGFR3), koji oba imaju ulogu u MAPK/ERK-putu. Mutacije gena p53 i RB implicirane su u visokorazredne mišićno invazivne tumore.[37] Oko 89 % mišićno invazivnih karcinoma ima mutacije u preradi hromatina i gena koji modificiraju histone.[38] Delecija obje kopije gena GSTM1 umjereno povećava rizik od raka mokraćne bešike. Genski proizvod GSTM1 glutation S-transferaza M1 (GSTM1) učestvuje u procesu detoksikacije karcinogena kao što su policiklični aromatski ugljikovodici pronađeni u cigaretnom dimu.[39] Slično tome, mutacije u NAT2 (N-acetiltransferaza) povezane su s povećanim rizikom od raka mokraćne bešike. N-acetiltransferaza pomaže u detoksikaciji karcinogena slično aromatskim aminima (također prisutnim u cigaretnom dimu).[40] Razni jednonukleotidni polimorfizmi gena PSCA na hromosomu 8 pokazali su da povećavaju rizik od karcinoma bešike. Regija promotora gena PSCA ima regiju odgovora na androgen. Gubitak reaktivnosti ove regije na androgene pretpostavlja se kao uzrok većeg broja agresivnih tumora u žena (za razliku od muškaraca koji imaju veću količinu androgena).[41]

Mišićno invazivni rak mokraćne bešike heterogene je prirode. Općenito se mogu genetički klasificirati u bazni i lumenski podtip. Izmjene baznog podtipa pokazuju promjene koje uključuju RB i NFE2L2, a lumenski imaju promjene u genima FGFR3 i KDM6A.[42] Bazni podtipovi podeljeni su na baznu i klaudinsku grupu niskog tipa i agresivni su i ispoljavaju metastaze, ali odgovaraju na hemoterapije zasnovane na platini. Lumenski podtip se može podijeliti na p53 i lumenski. Tumori slični p53 lumenskog podtipa, iako nisu toliko agresivni kao bazni, pokazuju rezistenciju na hemoterapiju.[43]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Zadebljanje zida mokraćne bešike zbog karcinoma
Tumor mokraćne bešike u FDG PET zbog visoke fiziološke koncentracije FDG u bešici, furosemid je isporučen zajedno sa 200 MBq FDG. Kranijalni zahvat lezije fiziološki je unesen u debelo crijevo.

Do sada je najbolja dijagnoza stanja mokraćnog mjehura putem cistoskopije, što je postupak u kojim se uvodi fleksibilna ili kruta cijev (zvana cistoskop) koja nosi kameru i razne instrumente u mokraćni mjehur kroz mokraćovod. Fleksibilni postupak omogućava vizuelni pregled mokraćnog mjehura, poduzimanje manjih popravnih radnji i uzimanje uzoraka sumnjivih lezija za biopsiju. Kruti cistoskop koristi se u općoj anesteziji u operacijskoj sali i može podržati popravni rad i biopsije, kao i opsežnije uklanjanje tumora. Za razliku od papilarnih lezija, koje rastu u šupljinu bešike i lahko su vidljive, lezije karcinoma in situ l su ravne i nejasne. Otkrivanje karcinomskih lezija in situ zahtijeva više biopsija iz različitih područja unutrašnjeg zida mjehura.[44] U otkrivanju karcinoma in situ može pomoći fotodinamička detekcija (cistoskopija plavog svjetla). U fotodinamičkoj detekciji, boja se ukaplje u bešiku uz pomoć katetera. Ćelije raka preuzimaju ovu boju i vidljive su pod plavim svjetlom, pružajući vizualne tragove na područjima koja se biopsiraju ili reseciraju.[45]

Međutim, vizuelna detekcija u bilo kojem gore navedenom obliku nije dovoljna za utvrđivanje patološke klasifikacije, tipa ćelija ili stadija prisutnog tumora. Takozvana hladna čaša biopsija tokom uobičajene cistoskopije (krute ili fleksibilne) neće biti dovoljna ni za patološko stupnjevanje. Dakle, vizuelnu detekciju mora pratiti transuretralna operacija. Postupak se naziva transuretralna resekcija tumora mokraćne bešike (TURBT). Dalje, prije i poslije TURBT-a, treba provesti rektumski i vaginski bimanualni pregled, kako bi se procijenilo postoji li opipljiva masa ili je tumor fiksiran („vezan“) za zid karlice. Informacije o patološkoj klasifikaciji i određivanju stadija dobijene TURBT postupkom od suštinske su važnosti za donošenje odgovarajućeg izbora rutina koje slijede i/ili praćenja.[46]

Ako se na TURBT-u otkrije invazivni ili visok stepen (uključujući karcinom in situ), rak, trebaju se izvoditi magnetska rezonanca (MRI) i/ili CT abdomena i karlice ili urogram i CT-grudi ili rendgen grudnog košsa radi stadiranja bolesti i zbog širenja raka (metastaze). Povećanje nivoa alkalne fosfataze bez dokaza o bolesti jetre treba procijeniti na metastaze u kostima, pomoću skeniranja kosti.[47] Although 18 F-fluorodeoksiglukoza (FDG) -pozitronska emisiona tomografija (PET) / CT je istražena kao održivi metod za inscenaciju, a ne postoji konsenzus koji bi podržao njegovu ulogu u rutinskim kliničkim procjenama.

Citologija urina može se dobiti u praznom urinu ili u vrijeme cistoskopije („pranje mokraćnog mjehura“). Citologija nije vrlo osjetljiva na tumore niskog ili prvog stupnja (negativni rezultat ne može pouzdano isključiti rak mokraćne bešike), ali ima visoku specifičnost (pozitivan rezultat pouzdano otkriva rak mokraćne bešike).[48] Postoje noviji neinvazivni markeri vezani za urin koji su dostupni kao pomoćna sredstva u dijagnozi raka mokraćne bešike, uključujući ljudski protein faktor komplementa H, protein visoke molekulske težine karcinoembrionski antigen i protein nuklearne matrice 22 (NMP22).[49] U Sjedinjenim Državama, Uprava za hranu i lijekove (FDA odobrila je NMP22, NMP22 BladderChek i UroVysion testove za otkrivanje i nadzor karcinoma mokraćne bešike, a testovi ImmunoCyt, BTA-TRAK i BTA-STAT odobreni su samo za nadzor. BTA-STAT i BladderChek mogu se izvoditi u klinici, a drugi se rade u laboratoriji.[50][51] Ostali neinvazivni testovi na bazi urina uključuju CertNDx test za rak mokraćnog mjehura, koji otkriva FGFR3 mutaciju i test za rak mokraćnog mjehura (UBC), koji je sendvič ELISA za Citokeratin 8 / 18 fragment . Slično tome, NMP22 je sendvič ELISA, a NMP22 BladderChek je štapić za mjerenje, imunski test, oba otkrivaju protein jedarnog mitotskog aparata (NuMA) tumorski marker (tip proteina jedarne matrice).[52] UroVysion je fluorescenna in situ hibridizacija koja otkriva aneuploidiju u hromosomima 3, 7, 17 i deleciju lokusa 9p21.[53][54] ImmunoCyt je imunofluorescentni test koji otkriva glikozilirane CEA i Mucinu slične antigene (M344, LDQ10, 19A11). BTA-STAT je šipka za mjerenje, imunski test za detekciju ljudskog faktoru komplementa H srodnog proteina. BTA-TRAK je sendvič ELISA koji takođe otkriva protein povezan sa ljudskim faktorom komplementa H.Osetljivost u biomarkerima je bila u rasponu od 0,57 do 0,82 i specifičnosti od 0,74 do 0,88. Biomarkeri su bolje prošli kada se koriste u kombinaciji s citologijom urina, nego kada se koriste samostalno. Međutim, preciznost otkrivanja je loša za karcinome niskog stupnja i još uvijek se propušta 10% karcinoma. Sadašnje smjernice ne preporučuju upotrebu mokraćnih biomarkera za otkrivanje i nadzor.[55]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Histopatološki snimak urotelnog karcinoma mokraćnog mjehura. Transureterska biopsija, boja H&E.
Tip Relativna incidencija Podtipovi
Karcinom tranzicijskih ćelija 95%[56][57] Papilarni (70%[56])
Nepapilarni (30%[56])
Karcinom netranzicijskih ćelija 5% [56][57] Karcinom pločastih ćelija, adenokarcinomi, sarkomi, maloćelijski karcinomi i sekundarne naslage od karcinoma na drugim mjestima u tijelu.[57]

Nepapilarni karcinom uključuje karcinom in situ (CIS), mikroinvazivni karcinom i otvoreno invazivni karcinom.[58] Carcinoma in situ (CIS) invariably consists of cytologically high-grade tumour cells.[59]

Karcinom tranzicijskih ćelija može se diferencirati (25%) u svoje varijante.[58][60][61] Kada se gledaju pod mikroskopom, papilarni karcinomi tranzicijskih ćelija mogu se predstaviti u svom tipskom obliku ili kao jedna od njegovih varijacija (pločasta, diferencijacija žlijezde ili mikropapilarna varijanta). U nastavku su navedene različite varijacije nepapilarnog karcinoma tranzicijskih ćelija.

Varijanta Histologija Nepapilarni slučajevi (%) Implikacije[62]
Pločasta diferencijacija Prisustvo međućelijskih mostova ili keratinizacija 60% Ishodi slični uobičajenok karcinomu tranzicijskih ćelija
Zrnasta diferencijacija Prisustvo u pravom žjezdanom prostoru 10%
Sarkomatoidnna žarišta Prisustvo i u epitelnoj i u mezenhimskoj diferencijaciji 7% Klinički agresivan[63]
Mikropapilarna varijanta Podsjeća papilarni serozni karcinom jajnika ili na mikropapilarni karcinom dojke ili pluća [64] 3,7% Klinički agresivna, preporučuje se rana cistektomija
Urotelni karcinom s malim tubulima i mikrocistnom formom Prisustvo cista u rasponu mikroskopske veličine do 1–2 mm Rijedak
Limfoepiteliomoliki karcinom Podsjeća na limfoepiteliom nazofarinksa
Limfomolike i plazmacitoidne varijante Maligne ćelije podsjećaju na ćelije malignog limfoma ili plazmacitoma
Ugniježđena varijanta Histološki izgledaju slično von Brunnovim gnijezdastim Može se pogrešno dijagnosticirati kao dobroćudna von Brunnov gnijezdsti ili neinvazivni papilarni urotelni karcinom niskog stupnja
Urotelni karcinom gigantskih ćelij Prisustvo gigantskih ćelija epitelnog tumora i izgleda slično Gigantskoćelijski karcinom pluća
Trofoblastna diferencijacija Prisustvo sinciotrofoblastnih gigantskih ćelija ili izraženom horiokarcinomatoznom diferencijacijom HCG
Varijanta jasnih ćelija Jasni uzorak ćelija glikogenom bogate citoplazme
Plazmacitoidni Ćelije s obilnim sadržajem lipida, oponašaju adenokarcinom prstenastih ćelija prstenastog karcinoma želuca/režanjskog karcinoma dojke Klinički agresivan, sklonost peritoneumskom širenju
Neobične reakcije strome Prisustvo: pseudosarkomatozna stroma, stromina koštana ili hrskavična metaplazija, gigantske ćelije tipa osteoklasta, limfoidni infiltrat

Stepenovanje[uredi | uredi izvor]

Dijagram T-stadija kancera mokraćne bešike
Stepenovanje N1 raka mokraćne bešike
Uznapredovali rak mokraćne bešike (M1b)
Limfni čvorovi u karlici. Rak mokraćne bešike obično se širi na obturator i unutrašnji ilijačni prostor (nije označen)
Limfna sudovi bešike (bočni pogled). Tumori na superolateralnom zidu bešike šire se na spoljne ilijačne limfne čvorove

Rak mokraćne bešike se etapira (klasifikuje prema opsegu širenja karcinoma) i stupnjeve (koliko se želije nenormalno i agresivno pojavljuju pod mikroskopom), kako bi se odredili tretmani i procijenili ishodi. Stadiranje obično slijedi nakon prve transuretne resekcije tumora mjehura (TURBT). Papilarni tumori ograničeni na sluznicu ili koji napadaju lamina propria klasificirani su kao Ta ili T1. Ravne lezije klasificirane su kao Tis. Oboje su u terapijske svrhe grupirani kao nemišićno invazivna bolest.

U TNM-sistemu stepenovanja (8. izd. 2017.) za rak mokraćne bešike navodi se:[65][66]

T (primarni tumor)

  • TX: Primarni tumor se ne može procijeniti
  • T0: Nema dokaza o primarnom tumoru
  • Ta: Neinvazivni papilarni karcinom
  • Tis: Karcinom in situ ('ravni tumor')
  • T1: Tumor napada invazivno subepitelno vezivno tkivo
  • T2a: Tumor napada površinski mišić (unutrašnja polovina detrusorskog mišića)[67]
  • T2b: Tumor napada duboki mišić (vanjska polovina mišića detruzora) [67]
  • T3: Tumor napada perivezikulsko tkivo:
    • T3a: Mikroskopski
    • T3b: Makroskopski (ekstravezikulska masa)
  • T4a : Tumor invazivno napada prostate, maternice ili vagine
  • T4b: Tumor invazivno napada karlični ili trbušni zid

N (limfni čvorovi)

  • NX: Regionalni limfni čvorovi se ne mogu procijeniti
  • N0: Nema metastaza u limfnim čvorovima
  • N1: Metastaze u jednom limfnom čvoru u istinskoj karlici (hipogastrični, obturator, vanjski ilijačni ili presakrumski čvorovi)
  • N2: Metastaze u više limfnih čvorova u pravoj karlici (hipogastrični, obturatorni, vanjski ilijačni ili presakrumski čvorovi)
  • N3: Metastaze u zajedničkim ilijačkom čvorovima

M (Udaljene metastaze)

  • MX: Udaljene metastaze se ne mogu procijeniti
  • M0: Nema udaljenih metastaza
  • M1: Udaljene metastaze.
    • M1a: Rak se proširio samo na limfne čvorove izvan karlice.
    • M1b: Rak se proširio u druge dijelove tijela.

Najčešća mjesta za metastaze raka mokraćne bešike su limfni čvorovi, kosti, pluća, jetra i peritoneum.[68] Najčešći sentinelni limfni čvorovi drenirajući rak bešike su obturator i unutrašnji ilijačni limfni čvorovi. Lokacija širenja limfe ovisi o lokaciji tumora. Tumori na superolateralnom zidu bešike šire se na vanjeke ilijačne limfne čvorove. Tumori na vratu, prednjem zidu i fundusu često se šire na unutrašnje ilijačne limfne čvorove.[69] Iz regionalnih limfnih čvorova (tj. opturatora, unutrašnjih i vanjskih limfnih čvorova) rak se širi na udaljena mjesta kao što su zajednički ilijačni limfni čvorovi i paraaortni limfni čvorovi.[70] Preskočene lezije limfnog čvora se ne vide kod karcinoma bešike.[69]

Numeracija
Gornje faze mogu se integrirati u numeričku formu (sa rimskim brojevima) na sljedeći način:[71]

Stadij Tumor Čvor Metastaza Petogodišnje preživljavanje (SAD)[72]
Stadij 0a Ta N0 M0 98%
Stadij 0is Tis N0 M0 95%
Stadij I T1 N0 M0 63%
Stadij II T2a N0 M0
T2b
Stadij IIIA T3a N0 M0 35%
T3b
T4a
T1-4a N1
Stadij IIIB T1-4a N2 M0
N3
Stadij IVA T4b Any N M0
Any T M1a
Stadij IVB Any T ny N M1b 5%

Stepenovanje[uredi | uredi izvor]

Prema klasifikaciji WHO-e (1973) karcinomi mokraćnog mjehura histološki se stepenuju u:[73]

  • G1 – Dobro diferenciran,
  • G2 – Umjereno diferenciran
  • G3 – Slabo diferenciran

WHO klasifikacija (2004/2016)[74][75]

  • Papilarne lezije
    • Urotelijalni papilom
    • Papilarna urotelna neoplazma niskog malignog potencijala (PUNLMP)
    • Niska ocjena
    • Visoka ocjena
  • Ravne lezije
    • Urotelska proliferacija nesigurnog malignog potencijala
    • Reaktivna atipija
    • Atipija nepoznatog značaja
    • Urotelska displazija
    • Urotelni CIS (uvijek visok stupanj)
      • Primarno
      • Sekundarno
      • Istovremeno

Stratifikacija rizika[uredi | uredi izvor]

Osobe s nemišićnim invazivnim karcinomom mokraćne bešike (NMIBC) imaju stratifikaciju rizika na osnovu kliničkih i patoloških faktora, tako da se s njima postupa na odgovarajući način, ovisno o njihovoj vjerovatnoći napredovanja i/ili recidiva.[76] Osobe s nemišićnim invazivnim tumorima kategorizirane su u rizične, srednje i visoko rizične ili im je dodijeljena numerička ocjena rizika. Okvir za raslojavanje rizika pružaju Američko udruženje za urologiju/Društvo za urološku onkologiju (AUA / SUO stratifikacija), smjernice Evropskog udruženja za urologiju (EAU), Europska organizacija za istraživanje i liječenje karcinoma (EORTC) i Club Urológico Español de Tratamiento, Model bodovanja Oncológico (CUETO).[77][78][79]

Stratifikacija AUA-a rizika za nemišićni invazivni rak mokraćne bešike [77]
Nizak ririk Umjeren rizik Visok rizik
Solitarni Ta tumor niskog stupnja, manji od 3 cm Ponavljanje u roku od jedne godine, Ta tumor niskog stepena Visok stadij T1
Papilarna urotelna neoplazma niskog malignog potencijala Solitarni tumor niskog stupnja Ta, veći od 3 cm Bilo koji ponavljajući tumor ili bilo koji visoki stepen Ta
Nizak stadi Ta, multižarišni tumori Visok stadij Ta, veći od 3 cm (ili multižarišni)
Visok stadij Ta, manji od 3 cm Bez karcinoma in situ
Niski stadij T1 Bilo koje otkazivanje BCG kod tumora visokog stepena
Bilo koja histološka varijanta
Bilo kojia limfovaskularna invazija
Bilo koja visokokvalitetna zahvaćenost ureterskog dijela prostate

EORTC i CUETO model koriste kumulativni rezultat, dobijen od pojedinačnih prognostičkih faktora, koji se zatim pretvaraju u rizik od progresije i recidiva. Šest prognostičkih faktora uključenih u EORTC model su broj tumora, stopa recidiva, T-stadij, prisustvo karcinoma in-situ i stepen razvijenosti tumora. Bodovanje za ponavljanje u modelu CUETO uključuje šest varijabli; starost, spol, stepen, status tumora, broj tumora i njihovo prisustvo. Za bodovanje napredovanja koristi se prethodnih šest varijabli plus T faza.[80][81]

EORTC/CUETO rizik od recidiva, ovisno o kumulativnom rezultatu [82][83]
Model Cumulative score for recurrence Recurrence at 1-year (%) Recidiv nakon 5 godina (%)
EORTC 0 15 31
1-4 24 46
5-9 38 62
10-17 61 78
CUETO 0–4 8.2 21
5-6 12 36
7-9 25 48
10-16 42 68
EORTC/CUETO rizik od napredovanja, ovisno o kumulativnom rezultatu
Model Cumulative score for progression Progression at 1-year (%) Progression at 5-year (%)
EORTC 0 0,2 0,8
2-6 1 6
7–13 5 17
12–23 17 45
CUETO 0-4 1,2 3.7
5–6 3 12
7–9 5.5 21
10–16 14 34

Skrining[uredi | uredi izvor]

Od 2019. godine nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo da li je skrining za rak bešike kod ljudi bez simptoma efikasan ili ne.[84]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Dijagram toka liječenja

Liječenje raka mokraćne bešike ovisi o tome koliko duboko tumor invadira na zid mjehura.

Strategije liječenja raka mokraćne bešike uključuju:[85][86]

  • Nemišićna invazivna: transuretumska resekcija tumora mokraćne bešike (TURBT) sa ili bez unutarvezikulske hemoterapije ili imunoterapije
  • Mišićna nvazivna
  • Metastatska bolest: hemoterapija zasnovana na cisplatinu
  • Metastatska bolest, neprikladna za hemoterapiju zasnovanu na cisplatinu: karboplatinska hemoterapija
  • Metastatska bolest sa kontraindikacijom za hemoterapiju: inhibitori kontrolne tačke ako je pozitivan programirani ligand smrti 1 (PD L1)
  • Pločasti karcinom ili adenokarcinom bešike' : radikalna cistektomija

Transureterska resekcija[uredi | uredi izvor]

Nemišićni invazivni rak mokraćne bešike (oni koji ne ulaze u mišićni sloj bešike) mogu se "obrijati" pomoću elektrokauterskog uređaja pričvršćenog na cistoskop, koji se u tom slučaju naziva resektoskop. Postupak se naziva transureterskaa resekcija tumora mokraćne bešike (TURBT) i služi prvenstveno za patološko stadiranje. U slučaju nemišićnog invazivnog karcinoma mokraćnog mjehura, TURBT je sam po sebi tretman, ali u slučaju mišićno invazivnog karcinoma, postupak je nedovoljan za konačno liječenje.[46] Pored toga, preporučuje se plavo svjetlo, cistoskopija sa optičkim slikovnim sredstvom heksaminolevulinatom (HAL) u početnom TURBT-u, kako bi se povećala detekcija lezija (posebno karcinoma in situ) i poboljšao kvalitet resekcije, smanjujući tako recidive.[87][88] Važno je procijeniti kvalitet resekcije, ako postoje dokazi o nepotpunoj resekciji ili ako u uzorku nema mišića (bez kojeg se ne može utvrditi invazivnost mišića), tada se preporučuje drugi TURBT. Šta više, gotovo polovina ljudi sa visokim stepenom neinvazivne bolesti ima rezidualni tumor nakon primarnog TURBT-a, u takvim slučajevima drugi TURBT je važan za izbjegavanje nedovoljnog stepenovanja.[89][90] Sada preporučuje se klasifikacija ljudi u rizične skupine. Lečenje i nadzor različitih rizičnih grupa naznačeni su u donjoj tabeli.

Drugi metod za smanjenje recidiva tumora su lijekovi nakon TURBT operacije. Dva najčešća lijeka koja se koriste u tu svrhu su Bacillus Calmette – Guérin-ova (BCG) i mitomicin.[91] Osobama koje su već imale postupak TURBT, BCG može dovesti do sličnog rizika od smrti i može smanjiti rizik od recidiva tumora. Međutim, ovaj lijek može povećati rizik od ozbiljnih neželjenih neželjenih efekata . Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se potvrdili ovi rezultati.

Hemoterapija[uredi | uredi izvor]

Liječenje lijekovima (hemoterapija) mokraćnog mjehura (intravesikalno)

Jednokratno ubrizgavanje hemoterapije u mokraćni mjehur nakon primarnog TURBT-a pokazalo je korist u smanjenju recidiva za 35% kod nemišićne invazivne bolesti.[92] U tu svrhu mogu se koristiti lijekovi mitomicin C (MMC), epirubicin, pirarubicin i gemcitabin. Instilaciju postoperativne hemoterapije treba provesti u prvih nekoliko sati nakon TURBT-a. Kako vremenom napreduje, poznato je da se preostale tumorske ćelije čvrsto pripijaju i prekrivene su vanćelijskim matriksom koji smanjuje efikasnost instilacije. Najčešća nuspojave su hemijski cistitis i iritacija kože. Ako postoji sumnja na perforaciju mokraćnog mjehura tokom TURBT-a, hemoterapija se ne smije ukapati u mjehur, jer se zna da se ozbiljni neželjeni događaji mogu dogoditi zbog ekstravazacije lijeka. Studije su pokazale da se efikasnost hemoterapije povećava upotrebom pomoću uređaja.[93] Ove tehnologije koriste različite mehanizme za olakšavanje apsorpcije i djelovanja lijeka za hemoterapiju koji se ukapava direktno u mjehur. Druga tehnologija - primjenu elektromotornih lijekova (EMDA) – električnu struju za pojačavanje apsorpcije lijeka nakon hirurškog uklanjanja tumora.[94][95] Druga tehnologija, termoterapija, koristi radio-frekvencijsku energiju za direktno zagrijavanje zida mokraćnog mjehura, što zajedno s hemoterapijom (hemohipertermija) pokazuje sinergijski učinak, jačajući međusobnu sposobnost ubijanja tumorskih ćelija.[96]

Imunoterapija[uredi | uredi izvor]

Oslabljeni soj M. bovis koji se koristi u liječenju raka mokraćnog mjehura

Imunoterapija pomoću unošenje u bešiku vakcine marke Bacillus Calmette – Guérin (BCG) također se koristi za lečenje i sprečavanje recidiva NMIBC.[97] BCG je vakcina protiv tuberkuloze koja se priprema od oslabljenog/umrtvljenog živog goveđeg bacila tuberkuloze, Mycobacterium bovis, koja je izgubila virulenciju kod ljudi. BCG imunoterapija je efikasan u do 2/3 slučajeva u ovoj fazi, a u randomiziranom ispitivanju pokazalo se da su superiorniji od standardnih hemoterapija.[98] Tačan mehanizam kojim BCG sprečava recidiv nije poznat. Međutim, pokazalo se da ćelije raka preuzimaju bakterije.[99] Infekcija ovih ćelija u mokraćnom mjehuru može pokrenuti lokaliziranu imunsku reakciju koja čisti zaostale ćelije karcinoma.[100][101]

BCG se isporučuje kao indukcija i kurs održavanja. Indukcioni kurs sastoji se od 6-nedeljnog kursa intravezikulskog i perkutanog BCG-a.[102] Nakon toga slijedi program održavanja. Ne postoji konsenzus oko rasporeda održavanja, međutim najčešće se slijedi raspored Jugozapadne onkološke grupe (SWOG).[103] SWOG-ov raspored održavanja sastoji se od intravezikulskog i perkutanog BCG svake sedmice tokom tri sedmice u 3, 6, 12, 18, 24, 30 i 36 mjeseci. Trodnevni režim održavanja sa indukcijom pokazao je stopu potpunog odgovora od 84% u poređenju sa 69% kod ljudi koji su primili šestosedmičnu indukciju BCG tek sa šest meseci. Mnoge studije su istraživale alternativne sheme liječenja i režime BCG, ali nisu pokazala klinički značaj. Efikasnost različitih sojeva BCG (Connaught, TICE, Pasteur, Tokio-172) pokazalo se da se ne razlikuje, ali nema dokaza na visokom nivou.[104]

Neželjeni efekti BCG terapije uključuju cistitis, prostatitis, epididymo-orchitis, balanitis, opstrukciju mokraćovoda, kontrakciju bešike, mikobakterijski osteomijelitis, reaktivni artritis, mikobakterijsku upalu pluća, granulomatozni hepatitis,granulomatozni nefritis, intersticijski nefritis, zarazni vaskulitis i diseminiranu infekciju.[105][106]

Lokalnu infekciju (tj. prostatitis, epididymo-orchitis, balanitis) zbog BCG-a treba liječiti trostrukom tuberkuloznom terapijom, pri čemu bi jedan od lijekova bio fluorokinolon tokom tri do šest mjeseci. Kod osoba sa sistemskim infekcijama treba prekinuti terapiju BCG-om i započeti liječenje multi-lijekovima protiv tuberkuloze, najmanje šest mjeseci. Lijekovi koji se mogu koristiti za ovaj tretman su INH, rifampicin, etambutol, fluorokinoloni, klaritromicin, aminoglikozidi i doksiciklin. Sojevi BCG nisu osetljivi na pirazinamid, pa ne bi trebalo da bude dio antituberkuloznog tretmana.[107]

Neuspjeh u liječenju BCG-om[uredi | uredi izvor]

Neuspjeh liječenja BCG-om može se klasificirati u tri grupe: recidiv BCG-a, BCG-refraktorni i BCG-netolerantni. Kod recidiva BCG, tumor se ponavlja nakon perioda bez bolesti. BCG-refraktorni tumori su oni koji ne reagiraju na indukcije i doze održavanja BCG-a ili koji napreduju tokom terapije. Kod BCG-intolerantnih, tumor se ponavlja zbog nepotpunog liječenja, jer osoba koja ga prima nije u stanju tolerirati indukcijski tok BCG-a. Otprilike 50% ljudi ne uspije liječiti BCG i trebao bi mu daljnji tretman.

Teže je liječiti ljude čiji su se tumori ponovili nakon liječenja BCG-om ili koji nisu reagirali na liječenje.[108] Takvim ljudima je preporuka radikalna cistektomija.[109][110] Kod ljudi koji ne pokazuju odgovor na BCG terapiju i nisu sposobni ili ne žele da se podvrgnu radikalnoj cistektomiji, mogu se razmotriti terapije spašavanja. Terapija spašavanja uključuje intravezikulsku hemoterapiju sredstvima kao što su valrubicin, gemcitabin ili docetaksel, hemoterapija ili hemohipertermija.[111]

Tretman i praćenje nakon primarnog TURBT-a [46][76][86]
Rizik Ostali podaci Hemoterapija Imunoterapija (BCG) Cistoskopja (nadzor) Snimanje (nadzor)
Nizak Nakon tri mjeseca, nakon čega slijedi cistoskopija na 12 mjeseci, zatim pet godina po jednom godišnje CT / MR urografija i CT / MRI abdomena i karlice na početku
Srednji Primarni tumor sa anamnezom hemoterapije  Intravesical chemotherapy for 1 year OR Intravesical BCG for 1 year (preferred) at Nakon 3-mjsečja sa sa citologijom, nakon čega slijedi jednom u 3-6 mjeseci tokom pet godina, a zatim godišnje CT / MR urografija i CT / MRI abdomena i karlice na početku
Recidivni tumori sa anamnezom prethodne hemoterapije Unutarvezikulski BCG , godišnje
Visok Unutarvezikulski BCG , trogodišnje (kako se tolerira) Nakon 3-mjesečja sa citologijom, nakon čega slijedi jednom u svaka tri mjeseca tokom dvije godine, šest puta mjesečno tokom pet godina, zatim godišnje CT / MR urografija i CT / MRI abdomena i karlice na početku, CT / MR urografija 1-2 godišnje tokom 10 godina
Visoki stupanj, limfovaskularna invazija, prisustvo varijantnih histoloških obilježja Preporučljiva radikalna cistektomija

Invazivni mišićni[uredi | uredi izvor]

Hirurška rekonstrukcija mokraćnog mjehura nakon uklanjanja.

Multimodusna terapija (standardni tretman)[uredi | uredi izvor]

Neliječeni, nemišići invazivni tumori mogu postepeno početi infiltrirati u mišićni zid mokraćne bešike (mišićno invazivni rak bešike). Tumori koji se infiltriraju u zid mjehura zahtijevaju radikalniju operaciju, gdje se dio (djelimična cistektomija) ili cijeli (radikalnom cistektomijom) mjehur uklanja (cistektomija), a mokraćni tok preusmjerava u izoliranu petlju crijeva (zvanu ilealni vod ili urostomija). U nekim slučajevima, vješti hirurzi mogu kreirati zamjenski mjehur (neoblakturni mjehur) iz segmenta crijevnog tkiva, ali to uveliko ovisi o preferenciji osobe, dobi osobe, bubrežnoj funkciji i mjestu bolesti.

Bilateralna karlična limfadenektomija treba da prati radikalnu cistektomiju. Standardni obrazac limfadenektomija trebao bi biti praćen uklanjanjem vanjskih i unutrašnjih ilijačnih i obturatorskih limfnih čvorova.[112] Kada se izvodi limfadenektomiju, mogu se ukloniti limfni čvorovi sa manjeg (standardnog) ili sa većeg (proširenog) područja. U usporedbi sa standardnom disekcijom limfnih čvorova, prošireno seciranje može smanjiti vjerovatnoću smrti osobe iz bilo kojeg razloga, uključujući i umiranje od raka mokraćnog mjehura.[113] Prošireni postupak može dovesti do ozbiljnijih neželjenih efekata i može ali ne mora uticati na vjerovatnoću ponovnog pojave raka s vremenom. Stopa ne tako ozbiljnih nuspojava može biti slična za obje operacije.

Radikalna cistektomija povezana je sa značajnim morbiditetom. Otprilike 50-65% ljudi doživi komplikaciju u roku od 90 dana od operacije.[114][115] Stopa smrtnosti iznosila je 7% u roku od 90 dana od operacije. Centri velikih kapaciteta imaju bolje ishode od malih centara.[116] Do sada su dva najčešće korišćena režima hemoterapije za neoadjuvantnu hemoterapiju na bazi platine: metotreksat, vinblastin, doksorubicin, cisplatin (MVAC) i gemcitabin sa cisplatinom (GC).[117] Ostali režimi uključuju gusti dozni MVAC (DDMVC) i cisplatin, metotreksat i vinblastin (CMV). Iako optimalni režim nije uspostavljen, preferirani režim za neoadjuvantnu terapiju je MVAC.

Uloga adjuvantne hemoterapije (hemoterapija nakon glavnog tretmana) ograničena je na ljude sa tumorima visokog stepena (pT3 / T4 i / ili N+) i koji nisu liječeni neoadjuvantnom terapijom.[112] Pomoćna terapija zračenjem nije pokazala nikakvu prednost u liječenju raka mokraćne bešike.[118]

Doziranje i raspored režima terapije za neoadjuvantnu i adjuvantnu hemoterapiju[119][120]
MVAC DDMVAC Gemcitabin + cisplatin
Methotreksat (30 mg/m2 IV) – dan 1,15,22

Vinblastin (3 mg/m2 IV) – dan 2, 15, 22

Doksorubicin (30 mg/m2 IV) – dan 2

Cisplatin (70 mg/m2 IV) – dan 2

Ponavljanje svake četiri sedmice u trri ciklusa

Methotreksat (30 mg/m2 IV) – dan 1

Vinblastin (3 mg/m2 IV) – dan 2

Doksorubicin (30 mg/m2 IV) – dan 2

Cisplatin (70 mg/m2 IV) – dan 2

Faktor stimulacije kolonija granulocita (G-CSF) (240μg/m2 SC) – dana 4-10

Ponavljanje svake dvije sedmiceu 3-4 ciklusa|| Gemcitabin (1,000 mg/m2 IV) – dan 1,8,15

Cisplatin (70 mg/m2) – dan 2

Ponavljajte svake četiri sedmice u četitri 4 ciklusa

Trimodusna terapija (alternativni treatman)[uredi | uredi izvor]

Kod određenih ljudi, može se primijeniti kombinacija zračenja i hemoterapija u kombinaciji sa transureteraskom (endoskopskom) resekcijom tumora mokraćne bešike.[121] Pregled dostupnih velikih serija podataka o ovoj takozvanoj trimodusnoj terapiji ukazao je na slične dugoročne stope specifičnog preživljavanja od karcinoma, sa poboljšanom sveukupnom kvalitetom života kao kod ljudi koji su podvrgnuti radikalnoj cistektomiji s rekonstrukcijom bešike. Međutim, još nisu dostupna randomizirana kontrolna ispitivanja koja su uspoređivala trimodusnu terapiju s radikalnom cistektomijom. Ljudi koji se podvrgavaju trimodusnoj terapiji obično su visoko odabrani i uglavnom imaju T2 bolest bez hidronefroze i/ili karcinoma in situ.[122] Five year cancer specific survival and overall survival after trimodal therapy is between 50% to 82% and 36% to 74%.[121]

U trimodusnoj terapiji provodi se maksimalni TURBT praćen hemoterapijskim liječenjem. Koriste se režimi hemoterapije koji senzibiliziraju zračenje koji se sastoje od cisplatina ili 5-flurouracila i mitomicina C. Radiacijska terapija obavlja se putem vanjske radioterapije (EBRT) sa ciljanom kurativnom dozom od 64-66 Gy.[123] Nadzor napredovanja ili recidiva treba provoditi uz pomoć CT-snimanja, cistoskopije i citologije urina.[112] Nuspojave hemoterapije uključuju mučninu, povraćanje, gubitak apetita, gubitak kose, rane u ustima, proliv, zatvor, povećani rizik od infekcija i krvarenja i umora.[124]

Kod ljudi sa neuspješnom trimodusnom terapijom, radikalna cistektomija se uzima u obzir ako postoje mišićno invazivni ili rekurentni tumori. Oko 25-30% ne uspije se izliječiti i podvrgne se spasilačkoj radikalnoj cistektomiji. TURBT s intravezikalnom terapijom indiciran je nakon neuspjeha u liječenju nemišićne invazivne bolesti.

Djelimična cistektomija[uredi | uredi izvor]

Kod osoba s solitarnim tumorom bez istodobnog karcinoma in situ na području gdje se mogu postići čisti operativni rubovi, može se razmotriti djelomična cistektomija s limfadenektomijama. Plan upravljanja koji uključuje delimičnu cistektomiju treba da bude praćen neoadjuvantnom hemoterapijom.

Osobe s metastazama u kostima trebale bi primiti bisfosfonate ili denosumab, kako bi spriječile događaje povezane sa skeletom (npr. frakture, kompresija kičmene moždine, bolovi u kostima).[125]

Doziranje i raspored režima hemoterapije prve linije za metastatski rak mokraćne bešike kod ljudi koji ispunjavaju uslove za cisplatin [119]
DDMVAC Gemcitabin + Cisplatin
Methotreksate (30 mg/m2 IV) – dan 1

Vinblastin (3 mg/m2 IV) – dan 2

Doksorubicin (30 mg/m2 IV) – dan 2

Cisplatin (70 mg/m2 IV) – dan 2

Faktor stimulacije kolonija granulocita (G-CSF) (240μg/m2 SC) – dan 4-10

Ponavljanje svake dvije sedmice u 3–4 ciklusa

Gemcitabin (1,000 mg/m2 IV) – dan 1, 8, 15

Cisplatin (70 mg/m2) – dan 2

Ponavljanje svake četiri sedmice u četiri ciklusa

Doziranje i raspored režima hemoterapije prve linije za metastatski rak mokraćne bešike kod ljudi koji ne ispunjavaju uslove za cisplatin [119]
Atezolizumab (u PD-L1+) Gemcitabin + Karboplatin Pembrolizumab (u PD-L1+)
Atezolizumab (Atezolizumab 1200 mg IV)

Svake tri sedmice

Gemcitabin (1,000 mg/m2 IV) – dan 1,8

Karboplatin (4.5 × [stopa glomerulske filtracije + 25]) – dan 1 i svake tri sedmice

Pembrolizumab 200 mg Svake tri sedmice

U SAD-u, odobreno je pet imunoterapijskih sredstava za upotrebu kod metastatskog karcinoma bešike. Oni djeluju inhibirajući programirani protein ćelijske smrti 1 (PD-1) ili programirani ligand 1 ćelijske smrti (PD-L1). Pembrolizumab i nivolumab i inhibitori su programiranog liganda 1 ćelijske smrti (PD-1). Avelumab, atezolizumab i durvalumab su inhibitori PD-L1.[126][127]

Pembrolizumab vjerovatno malo poboljšava cjelokupno preživljavanje i može malo poboljšati kvalitet života ljudima s urotelnim karcinomom koji se pogoršao nakon početnog liječenja u usporedbi s nastavkom hemoterapije.[128] Međutim, pembrolizumab može imati samo minimalne učinke na stopu smrti koja je rezultat liječenja ili brzonapredujućeg karcinoma. Pembrolizumab može izazvati manje ozbiljne nuspojave od hemoterapije.

Doziranje i raspored režima imunoterapije druge linije za metastatski karcinom bešike (u PD-L1+).[119]
Atezolizumab Nivolumab Pembrolizumab Durvalumab Avelumab
Atezolizumab 1200 mg IV

Sbvake tri sedmice

Nivolumab 3 mg/kg IV

Svake dvije sedmice

Pembrolizumab 200 mg

Svake tri sedmice

Durvalumab 10 mg/kg

Svake dvije sedmice tokom 12 mjeseci

Avelumab 10 mg/kg IV

Svake dvije sedmice

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Ljudi sa nemišićnim invazivnim tumorima imaju povoljan ishod (petogodisnje preživljavanje je 95% naspram 69% mišićno invazivnog karcinoma bešike)).[129][130] However, 70% of them will have a recurrence after initial treatment with 30% of them presenting with muscle invasive disease.[131] Ponavljanje i napredovanje u viši stadij bolesti imaju nepovoljniji ishod.[132]

Preživljavanje nakon radikalne cistektomije i disekcije karličnih limfnog čvora ovisi o patološkoj fazi. Ako se bolest nije proširila na limfni čvor i ograničena je na mokraćni mjehur (T1 ili T2, N0), petogodišnje preživljavanje je 78%. Ako se proširio lokalno oko regije bešike bez uključenog limfnog čvora (T3, N0), tada petogodišnje preživljavanje pada na 47%. Kod bolesti sa širenjem limfnih čvorova (N +, bez obzira na stadij T), petogodišnje preživljavanje iznosi 31%. Lokalno uznapredovala i metastatska bolest drastično smanjuje preživljavanje, sa medijanom preživljavanja 3–6 mjeseci bez hemoterapije. Hemoterapija zasnovana na cisplatinu povećala je medijanu preživljavanja na 15 mjeseci. Međutim, petogodišnje preživljavanje je i dalje 15%.[133]

Postoji nekoliko prognostičkih faktora koji određuju preživljavanje specifično za rak nakon radikalne cistektomije. Oni sa štetnim učinkom na specifično preživljavanje raka su starost, viši stupanj tumora i patološki stadij, metastaze, limfnih čvorova, prisustvo limfovaskularnih invazija i pozitivni rubovi mehkog tkiva.[134] Gustina limfnih čvorova (pozitivni limfni čvorovi/ukupni limfni čvorovi uočeni u uzorku iz operacije) je prediktor preživljavanja u pozitivnoj bolesti limfnih čvorova. Što je gustoća manja, to je veća šansa za preživljavanje.[135]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Rangiranje zemalja po novim slučajevima karcinoma bešike po 100.000 stanovnika (2018)[136][137]
Rang Zemlja Ukupno Muškarci Žene
1 Liban 25 40 9
2 Grčka 21 40 4
3 Danska 18 29 8
4 Mađarska 17 27 9
5 Albanija 16 27 6
5 Nizozemska 16 26 8
7 Belgija 16 27 6
8 Italija 15 27 6
9 Njemačka 15 26 6
10 Španija 15 27 6
Starosno standardizirana smrtnost od raka bešike na 100 000  stanovnika 2004.[138]
  Nema podataka
  Manje od 1,5
  1,5–3
  3.1–4,5
  4,6–6
  6–7,5
  7,6–9
  9,1–10,5
  10,6–12
  12,1–13,5
  13,6–15
  15,1–16,5
  Više od 16,5

Na globalnom nivou, 2017. godine, rak mokraćnog mjehura rezultirao je sa 196.000 smrtnih slučajeva, što je smanjenje za 5,4% (prilagođena starost) u odnosu na 2007.[139] U 2018., starosno prilagođena stopa novih slučajeva karcinoma mokraćnog mjehura iznosila je 6/100.000 ljudi, a stopa smrtnosti prilagođene dobi iznosila je 2/100.000 ljudi. Liban i Grčka imaju najveću stopu novih slučajeva. U Libanu se ovaj visoki rizik pripisuje velikom broju pušača i petrohemijskom zagađenju zraka.[140]

Rizik od pojave karcinoma mokraćne bešike četiri je puta veći kod muškaraca nego kod žena. Pušenje može samo djelimično objasniti ove veće stope kod muškaraca na Zapadnoj hemisferi.[141] Drugi uzrok je taj što androgeni receptor, koji je mnogo aktivniji kod muškaraca nego kod žena, može imati ulogu u razvoju karcinoma.[142] Ovoj hipotezi u prilog govori i činjenica da muškarci koji se podvrgavaju terapiji supresije androgena iz nepovezanih razloga imaju manji rizik od razvoja raka mokraćnog mjehura.[143] U Africi muškarci su skloniji obavljanju terenskog rada i izloženi su infekciji sa Schistosomama, to može u određenoj mjeri objasniti jaz u učestalosti karcinoma pločastih ćelija u područjima gdje je rak mokraćnog mjehura endemičan. Međutim, žene imaju agresivniju bolest i imaju lošije ishode od muškaraca. Ova razlika u ishodima pripisuje se brojnim faktorima kao što su, razlika u izloženosti kancerogenima, genetika, socijalni status i kvalitet njege.[41] Jedan od čestih znakova raka mokraćnog mjehura je hematurija i često se pogrešno dijagnosticira kao infekcija mokraćnog sistema kod žena, što dovodi do kašnjenja u dijagnozi. Šta više, kao što je ranije spomenuto, gen PSCA može igmati ulogu u agresivnim tumorima kod žena.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e "Bladder Cancer Treatment (PDQ®)–Patient Version - National Cancer Institute". www.cancer.gov (jezik: engleski). 11. 5. 2020. Pristupljeno 4. 6. 2020.
  2. ^ a b [1] "Bladder Cancer Treatment (PDQ®)–Patient Version - National Cancer Institute". www.cancer.gov. 11 May 2020. Retrieved 4 June 2020
  3. ^ a b c 30-Bladder-fact-sheet.pdf (iarc.fr) 019."Bladder Cancer Factsheet" (PDF). Global Cancer Observatory. Retrieved 8 November 2019.
  4. ^ Klaile Y, Schlack K, Boegemann M, Steinestel J, Schrader AJ, Krabbe LM (oktobar 2016). "Variant histology in bladder cancer: how it should change the management in non-muscle invasive and muscle invasive disease?". Translational Andrology and Urology. 5 (5): 692–701. doi:10.21037/tau.2016.06.13. PMC 5071184. PMID 27785426.
  5. ^ Abeloff's clinical oncology. Niederhuber, John E.,, Armitage, James O., 1946-, Doroshow, James H.,, Kastan, M. B. (Michael B.),, Tepper, Joel E.,, Preceded by: Abeloff, Martin D. (6th izd.). Philadelphia, PA. 8. 1. 2019. str. 1388. ISBN 978-0-323-56815-9. OCLC 1089396489.CS1 održavanje: others (link)
  6. ^ Hodges, Stephanie C.; Holt, Harry R.; Degeorge, Katharine C. (15. 10. 2017). "Bladder Cancer: Diagnosis and Treatment". American Family Physician. 96 (8): 507–514. PMID 29094888.
  7. ^ Zeegers MP, Tan FE, Dorant E, van Den Brandt PA (august 2000). "The impact of characteristics of cigarette smoking on urinary tract cancer risk: a meta-analysis of epidemiologic studies". Cancer. 89 (3): 630–9. doi:10.1002/1097-0142(20000801)89:3<630::AID-CNCR19>3.0.CO;2-Q. PMID 10931463.
  8. ^ van Osch FH, Jochems SH, van Schooten FJ, Bryan RT, Zeegers MP (juni 2016). "Quantified relations between exposure to tobacco smoking and bladder cancer risk: a meta-analysis of 89 observational studies". International Journal of Epidemiology. 45 (3): 857–70. doi:10.1093/ije/dyw044. PMID 27097748.
  9. ^ Letašiová S, Medve'ová A, Šovčíková A, Dušinská M, Volkovová K, Mosoiu C, Bartonová A (juni 2012). "Bladder cancer, a review of the environmental risk factors". Environmental Health. 11 Suppl 1: S11. doi:10.1186/1476-069X-11-S1-S11. PMC 3388449. PMID 22759493.
  10. ^ Brennan P, Bogillot O, Cordier S, Greiser E, Schill W, Vineis P, et al. (april 2000). "Cigarette smoking and bladder cancer in men: a pooled analysis of 11 case-control studies". International Journal of Cancer. 86 (2): 289–94. doi:10.1002/(sici)1097-0215(20000415)86:2<289::aid-ijc21>3.0.co;2-m. PMID 10738259.
  11. ^ Yan H, Ying Y, Xie H, Li J, Wang X, He L, et al. (2018). "Secondhand smoking increases bladder cancer risk in nonsmoking population: a meta-analysis". Cancer Management and Research. 10: 3781–3791. doi:10.2147/CMAR.S175062. PMC 6159806. PMID 30288109.
  12. ^ "Health Risks of Secondhand Smoke". www.cancer.org (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2019.
  13. ^ Afshari M, Janbabaei G, Bahrami MA, Moosazadeh M (2017). "Opium and bladder cancer: A systematic review and meta-analysis of the odds ratios for opium use and the risk of bladder cancer". PLOS ONE. 12 (6): e0178527. Bibcode:2017PLoSO..1278527A. doi:10.1371/journal.pone.0178527. PMC 5460843. PMID 28586371.
  14. ^ IARC Working Group on the Evaluation of Carcinogenic Risk to Humans (2012). 4-AMINOBIPHENYL (jezik: engleski). International Agency for Research on Cancer.
  15. ^ Saint-Jacques N, Parker L, Brown P, Dummer TJ (juni 2014). "Arsenic in drinking water and urinary tract cancers: a systematic review of 30 years of epidemiological evidence". Environmental Health. 13: 44. doi:10.1186/1476-069X-13-44. PMC 4088919. PMID 24889821.
  16. ^ Clin B, Pairon JC (novembar 2014). "Medical follow-up for workers exposed to bladder carcinogens: the French evidence-based and pragmatic statement". BMC Public Health. 14: 1155. doi:10.1186/1471-2458-14-1155. PMC 4230399. PMID 25377503.
  17. ^ IARC Working Group on the Evaluation of Carcinogenic Risk to Humans (2012). CHLORNAPHAZINE (jezik: engleski). International Agency for Research on Cancer.
  18. ^ Humans, IARC Working Group on the Evaluation of Carcinogenic Risk to (2012). 2-NAPHTHYLAMINE (jezik: engleski). International Agency for Research on Cancer.
  19. ^ Reulen RC, Kellen E, Buntinx F, Brinkman M, Zeegers MP (septembar 2008). "A meta-analysis on the association between bladder cancer and occupation". Scandinavian Journal of Urology and Nephrology. Supplementum. 42 (218): 64–78. doi:10.1080/03008880802325192. PMID 18815919. S2CID 30510231.
  20. ^ Guha N, Steenland NK, Merletti F, Altieri A, Cogliano V, Straif K (august 2010). "Bladder cancer risk in painters: a meta-analysis". Occupational and Environmental Medicine. 67 (8): 568–73. doi:10.1136/oem.2009.051565. PMID 20647380.
  21. ^ Harling M, Schablon A, Schedlbauer G, Dulon M, Nienhaus A (maj 2010). "Bladder cancer among hairdressers: a meta-analysis". Occupational and Environmental Medicine. 67 (5): 351–8. doi:10.1136/oem.2009.050195. PMC 2981018. PMID 20447989.
  22. ^ Mostafa MH, Sheweita SA, O'Connor PJ (januar 1999). "Relationship between schistosomiasis and bladder cancer". Clinical Microbiology Reviews. 12 (1): 97–111. doi:10.1128/CMR.12.1.97. PMC 88908. PMID 9880476.
  23. ^ Zaghloul MS (decembar 2012). "Bladder cancer and schistosomiasis". Journal of the Egyptian National Cancer Institute. 24 (4): 151–9. doi:10.1016/j.jnci.2012.08.002. PMID 23159285.
  24. ^ Mostafa MH, Helmi S, Badawi AF, Tricker AR, Spiegelhalder B, Preussmann R (april 1994). "Nitrate, nitrite and volatile N-nitroso compounds in the urine of Schistosoma haematobium and Schistosoma mansoni infected patients". Carcinogenesis. 15 (4): 619–25. doi:10.1093/carcin/15.4.619. PMID 8149471.
  25. ^ Badawi AF (august 1996). "Molecular and genetic events in schistosomiasis-associated human bladder cancer: role of oncogenes and tumor suppressor genes". Cancer Letters. 105 (2): 123–38. doi:10.1016/0304-3835(96)04284-x. PMID 8697435.
  26. ^ Chaudhary KS, Lu QL, Abel PD, Khandan-Nia N, Shoma AM, el Baz M, et al. (januar 1997). "Expression of bcl-2 and p53 oncoproteins in schistosomiasis-associated transitional and squamous cell carcinoma of urinary bladder". British Journal of Urology. 79 (1): 78–84. doi:10.1046/j.1464-410x.1997.30717.x. PMID 9043502.
  27. ^ Shokeir AA (januar 2004). "Squamous cell carcinoma of the bladder: pathology, diagnosis and treatment". BJU International. 93 (2): 216–20. doi:10.1111/j.1464-410x.2004.04588.x. PMID 14690486. S2CID 10487371.
  28. ^ Monach PA, Arnold LM, Merkel PA (januar 2010). "Incidence and prevention of bladder toxicity from cyclophosphamide in the treatment of rheumatic diseases: a data-driven review". Arthritis and Rheumatism. 62 (1): 9–21. doi:10.1002/art.25061. PMID 20039416.
  29. ^ Yang HY, Chen PC, Wang JD (2014). "Chinese herbs containing aristolochic acid associated with renal failure and urothelial carcinoma: a review from epidemiologic observations to causal inference". BioMed Research International. 2014: 569325. doi:10.1155/2014/569325. PMC 4241283. PMID 25431765.
  30. ^ Suriano F, Altobelli E, Sergi F, Buscarini M (2013). "Bladder cancer after radiotherapy for prostate cancer". Reviews in Urology. 15 (3): 108–12. PMC 3821989. PMID 24223022.
  31. ^ Sun JW, Zhao LG, Yang Y, Ma X, Wang YY, Xiang YB (24. 3. 2015). "Obesity and risk of bladder cancer: a dose-response meta-analysis of 15 cohort studies". PLOS ONE. 10 (3): e0119313. Bibcode:2015PLoSO..1019313S. doi:10.1371/journal.pone.0119313. PMC 4372289. PMID 25803438.
  32. ^ Al-Zalabani AH, Stewart KF, Wesselius A, Schols AM, Zeegers MP (septembar 2016). "Modifiable risk factors for the prevention of bladder cancer: a systematic review of meta-analyses". European Journal of Epidemiology (jezik: English). 31 (9): 811–51. doi:10.1007/s10654-016-0138-6. PMC 5010611. PMID 27000312.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  33. ^ "Cancer Genetics Browser". cancer.sanger.ac.uk. Pristupljeno 21. 11. 2019.
  34. ^ OMIM: 109800
  35. ^ Zhang X, Zhang Y (septembar 2015). "Bladder Cancer and Genetic Mutations". Cell Biochemistry and Biophysics. 73 (1): 65–9. doi:10.1007/s12013-015-0574-z. PMID 27352265. S2CID 14316154.
  36. ^ "Bladder cancer". Genetics Home Reference (jezik: engleski).
  37. ^ Ahmad I, Sansom OJ, Leung HY (maj 2012). "Exploring molecular genetics of bladder cancer: lessons learned from mouse models". Disease Models & Mechanisms. 5 (3): 323–32. doi:10.1242/dmm.008888. PMC 3339826. PMID 22422829.
  38. ^ Humphrey PA, Moch H, Cubilla AL, Ulbright TM, Reuter VE (juli 2016). "The 2016 WHO Classification of Tumours of the Urinary System and Male Genital Organs-Part B: Prostate and Bladder Tumours" (PDF). European Urology. 70 (1): 106–119. doi:10.1016/j.eururo.2016.02.028. PMID 26996659.
  39. ^ Engel LS, Taioli E, Pfeiffer R, Garcia-Closas M, Marcus PM, Lan Q, et al. (juli 2002). "Pooled analysis and meta-analysis of glutathione S-transferase M1 and bladder cancer: a HuGE review". American Journal of Epidemiology. 156 (2): 95–109. doi:10.1093/aje/kwf018. PMID 12117698.
  40. ^ "Bladder Cancer Report" (PDF). World Cancer Research Fund : International. Pristupljeno 9. 11. 2019.
  41. ^ a b Marks P, Soave A, Shariat SF, Fajkovic H, Fisch M, Rink M (oktobar 2016). "Female with bladder cancer: what and why is there a difference?". Translational Andrology and Urology. 5 (5): 668–682. doi:10.21037/tau.2016.03.22. PMC 5071204. PMID 27785424.
  42. ^ Choi W, Ochoa A, McConkey DJ, Aine M, Höglund M, Kim WY, et al. (septembar 2017). "Genetic Alterations in the Molecular Subtypes of Bladder Cancer: Illustration in the Cancer Genome Atlas Dataset". European Urology. 72 (3): 354–365. doi:10.1016/j.eururo.2017.03.010. PMC 5764190. PMID 28365159.
  43. ^ Choi W, Czerniak B, Ochoa A, Su X, Siefker-Radtke A, Dinney C, McConkey DJ (juli 2014). "Intrinsic basal and luminal subtypes of muscle-invasive bladder cancer". Nature Reviews. Urology. 11 (7): 400–10. doi:10.1038/nrurol.2014.129. PMID 24960601. S2CID 24723395.
  44. ^ "EAU Guidelines: Non-muscle-invasive Bladder Cancer Diagnosis". Uroweb. Pristupljeno 12. 11. 2019.
  45. ^ "EAU Guidelines: Muscle-invasive and Metastatic Bladder Cancer diagnosis". Uroweb. Pristupljeno 12. 11. 2019.
  46. ^ a b c "Uroweb - European Association of Urology (EAU)". Uroweb. Pristupljeno 7. 11. 2019.
  47. ^ "Bladder Cancer Treatment". National Cancer Institute (jezik: engleski). 8. 5. 2020. Pristupljeno 4. 6. 2020.
  48. ^ Lotan Y, Roehrborn CG (januar 2003). "Sensitivity and specificity of commonly available bladder tumor markers versus cytology: results of a comprehensive literature review and meta-analyses". Urology. 61 (1): 109–18, discussion 118. doi:10.1016/S0090-4295(02)02136-2. PMID 12559279.
  49. ^ Shariat SF, Karam JA, Lotan Y, Karakiewizc PI (2008). "Critical evaluation of urinary markers for bladder cancer detection and monitoring". Reviews in Urology. 10 (2): 120–35. PMC 2483317. PMID 18660854.
  50. ^ Chou R, Gore JL, Buckley D, Fu R, Gustafson K, Griffin JC, et al. (decembar 2015). "Urinary Biomarkers for Diagnosis of Bladder Cancer: A Systematic Review and Meta-analysis". Annals of Internal Medicine. 163 (12): 922–31. doi:10.7326/M15-0997. PMID 26501851.
  51. ^ Santoni G, Morelli MB, Amantini C, Battelli N (2018). "Urinary Markers in Bladder Cancer: An Update". Frontiers in Oncology. 8: 362. doi:10.3389/fonc.2018.00362. PMC 6137202. PMID 30245975.
  52. ^ Miyake M, Owari T, Hori S, Nakai Y, Fujimoto K (2018). "Emerging biomarkers for the diagnosis and monitoring of urothelial carcinoma". Research and Reports in Urology. 10: 251–261. doi:10.2147/RRU.S173027. PMC 6299471. PMID 30588457.
  53. ^ Goodison S, Rosser CJ, Urquidi V (april 2013). "Bladder cancer detection and monitoring: assessment of urine- and blood-based marker tests". Molecular Diagnosis & Therapy. 17 (2): 71–84. doi:10.1007/s40291-013-0023-x. PMC 3627848. PMID 23479428.
  54. ^ Health, Center for Devices and Radiological (7. 10. 2019). "Nucleic Acid Based Tests". FDA (jezik: engleski).
  55. ^ Soria F, Droller MJ, Lotan Y, Gontero P, D'Andrea D, Gust KM, et al. (decembar 2018). "An up-to-date catalog of available urinary biomarkers for the surveillance of non-muscle invasive bladder cancer". World Journal of Urology. 36 (12): 1981–1995. doi:10.1007/s00345-018-2380-x. PMC 6280823. PMID 29931526.
  56. ^ a b c d Andreassen, B. K.; Aagnes, B.; Gislefoss, R.; Andreassen, M.; Wahlqvist, R. (2016). "Incidence and Survival of urothelial carcinoma of the urinary bladder in Norway 1981-2014". BMC Cancer. 16 (1): 799. doi:10.1186/s12885-016-2832-x. ISSN 1471-2407. PMC 5064906. PMID 27737647.
  57. ^ a b c "Types of Bladder Cancer: TCC & Other Variants". CancerCenter.com. Pristupljeno 10. 8. 2018.
  58. ^ a b Amin MB (juni 2009). "Histological variants of urothelial carcinoma: diagnostic, therapeutic and prognostic implications". Modern Pathology. 22 Suppl 2 (S2): S96–S118. doi:10.1038/modpathol.2009.26. PMID 19494856.
  59. ^ Tang DH, Chang SS (decembar 2015). "Management of carcinoma in situ of the bladder: best practice and recent developments". Therapeutic Advances in Urology. 7 (6): 351–64. doi:10.1177/1756287215599694. PMC 4647140. PMID 26622320.
  60. ^ Chalasani V, Chin JL, Izawa JI (decembar 2009). "Histologic variants of urothelial bladder cancer and nonurothelial histology in bladder cancer". Canadian Urological Association Journal. 3 (6 Suppl 4): S193-8. doi:10.5489/cuaj.1195. PMC 2792446. PMID 20019984.
  61. ^ Moschini M, D'Andrea D, Korn S, Irmak Y, Soria F, Compérat E, Shariat SF (novembar 2017). "Characteristics and clinical significance of histological variants of bladder cancer". Nature Reviews. Urology. 14 (11): 651–668. doi:10.1038/nrurol.2017.125. PMID 28895563. S2CID 6351401.
  62. ^ Warrick JI (oktobar 2017). "Clinical Significance of Histologic Variants of Bladder Cancer". Journal of the National Comprehensive Cancer Network. 15 (10): 1268–1274. doi:10.6004/jnccn.2017.7027. PMID 28982751.
  63. ^ Venyo AK, Titi S (2014). "Sarcomatoid variant of urothelial carcinoma (carcinosarcoma, spindle cell carcinoma): a review of the literature". ISRN Urology. 2014: 794563. doi:10.1155/2014/794563. PMC 3920806. PMID 24587922.
  64. ^ "Urothelial Carcinoma Variants - American Urological Association". www.auanet.org.
  65. ^ "EAU Guidelines - STAGING AND CLASSIFICATION SYSTEMS". Uroweb.
  66. ^ Magers MJ, Lopez-Beltran A, Montironi R, Williamson SR, Kaimakliotis HZ, Cheng L (januar 2019). "Staging of bladder cancer". Histopathology. 74 (1): 112–134. doi:10.1111/his.13734. PMID 30565300.
  67. ^ a b "Bladder Cancer: Stages and Grades". Cancer.net. Approved by the Cancer.Net Editorial Board 05/2019
  68. ^ Shinagare AB, Ramaiya NH, Jagannathan JP, Fennessy FM, Taplin ME, Van den Abbeele AD (januar 2011). "Metastatic pattern of bladder cancer: correlation with the characteristics of the primary tumor". AJR. American Journal of Roentgenology. 196 (1): 117–22. doi:10.2214/AJR.10.5036. PMID 21178055.
  69. ^ a b Mao Y, Hedgire S, Prapruttam D, Harisinghani M (16. 9. 2014). "Imaging of Pelvic Lymph Nodes". Current Radiology Reports. 2 (11). doi:10.1007/s40134-014-0070-z.
  70. ^ Shankar PR, Barkmeier D, Hadjiiski L, Cohan RH (oktobar 2018). "A pictorial review of bladder cancer nodal metastases". Translational Andrology and Urology. 7 (5): 804–813. doi:10.21037/tau.2018.08.25. PMC 6212631. PMID 30456183.
  71. ^ "How is bladder cancer staged?". American Cancer Society. Arhivirano s originala, 4. 10. 2015. Last Medical Review: 11/02/2019
  72. ^ "Survival rates for bladder cancer by stage". American Cancer Society. Arhivirano s originala, 13. 10. 2015. Last Medical Review: 02/26/2014
  73. ^ Seth P. Lerner. "Overview of Diagnosis and Management of Non-Muscle Invasive Bladder Cancer" (PDF). Food and Drug Administration. ODAC 14 September 2016
  74. ^ Epstein JI, Amin MB, Reuter VR, Mostofi FK (decembar 1998). "The World Health Organization/International Society of Urological Pathology consensus classification of urothelial (transitional cell) neoplasms of the urinary bladder. Bladder Consensus Conference Committee". The American Journal of Surgical Pathology. 22 (12): 1435–48. doi:10.1097/00000478-199812000-00001. PMID 9850170.
  75. ^ Compérat EM, Burger M, Gontero P, Mostafid AH, Palou J, Rouprêt M, et al. (maj 2019). "Grading of Urothelial Carcinoma and The New "World Health Organisation Classification of Tumours of the Urinary System and Male Genital Organs 2016"". European Urology Focus. 5 (3): 457–466. doi:10.1016/j.euf.2018.01.003. PMID 29366854.
  76. ^ a b Chang SS, Boorjian SA, Chou R, Clark PE, Daneshmand S, Konety BR, et al. (oktobar 2016). "Diagnosis and Treatment of Non-Muscle Invasive Bladder Cancer: AUA/SUO Guideline". The Journal of Urology. 196 (4): 1021–9. doi:10.1016/j.juro.2016.06.049. PMID 27317986.
  77. ^ a b "Bladder Cancer: Non-Muscle Invasive Guideline - American Urological Association". www.auanet.org.
  78. ^ Soukup V, Čapoun O, Cohen D, Hernández V, Burger M, Compérat E, et al. (novembar 2018). "Risk Stratification Tools and Prognostic Models in Non-muscle-invasive Bladder Cancer: A Critical Assessment from the European Association of Urology Non-muscle-invasive Bladder Cancer Guidelines Panel". European Urology Focus. 6 (3): 479–489. doi:10.1016/j.euf.2018.11.005. PMID 30470647.
  79. ^ Sylvester RJ, van der Meijden AP, Oosterlinck W, Witjes JA, Bouffioux C, Denis L, et al. (mart 2006). "Predicting recurrence and progression in individual patients with stage Ta T1 bladder cancer using EORTC risk tables: a combined analysis of 2596 patients from seven EORTC trials". European Urology. 49 (3): 466–5, discussion 475–7. doi:10.1016/j.eururo.2005.12.031. PMID 16442208.
  80. ^ Sylvester RJ, van der Meijden AP, Oosterlinck W, Witjes JA, Bouffioux C, Denis L, et al. (mart 2006). "Predicting recurrence and progression in individual patients with stage Ta T1 bladder cancer using EORTC risk tables: a combined analysis of 2596 patients from seven EORTC trials". European Urology. 49 (3): 466–5, discussion 475–7. doi:10.1016/j.eururo.2005.12.031. PMID 16442208.
  81. ^ Fernandez-Gomez J, Madero R, Solsona E, Unda M, Martinez-Piñeiro L, Gonzalez M, et al. (novembar 2009). "Predicting nonmuscle invasive bladder cancer recurrence and progression in patients treated with bacillus Calmette-Guerin: the CUETO scoring model". The Journal of Urology. 182 (5): 2195–203. doi:10.1016/j.juro.2009.07.016. PMID 19758621.
  82. ^ "EAU Guidelines: Non-muscle-invasive Bladder Cancer". Uroweb.
  83. ^ Choi SY, Ryu JH, Chang IH, Kim TH, Myung SC, Moon YT, et al. (oktobar 2014). "Predicting recurrence and progression of non-muscle-invasive bladder cancer in Korean patients: a comparison of the EORTC and CUETO models". Korean Journal of Urology. 55 (10): 643–9. doi:10.4111/kju.2014.55.10.643. PMC 4198762. PMID 25324946.
  84. ^ "Final Update Summary: Bladder Cancer in Adults: Screening - US Preventive Services Task Force". www.uspreventiveservicestaskforce.org. Pristupljeno 13. 11. 2019.
  85. ^ Kamat AM, Hahn NM, Efstathiou JA, Lerner SP, Malmström PU, Choi W, et al. (decembar 2016). "Bladder cancer". Lancet. 388 (10061): 2796–2810. doi:10.1016/S0140-6736(16)30512-8. PMID 27345655. S2CID 29104789.
  86. ^ a b "NCCN Bladder cancer guidelines 2018" (PDF). Pristupljeno 25. 11. 2019.
  87. ^ Witjes JA, Babjuk M, Gontero P, Jacqmin D, Karl A, Kruck S, et al. (novembar 2014). "Clinical and cost effectiveness of hexaminolevulinate-guided blue-light cystoscopy: evidence review and updated expert recommendations". European Urology. 66 (5): 863–71. doi:10.1016/j.eururo.2014.06.037. PMID 25001887.
  88. ^ Daneshmand S, Schuckman AK, Bochner BH, Cookson MS, Downs TM, Gomella LG, et al. (oktobar 2014). "Hexaminolevulinate blue-light cystoscopy in non-muscle-invasive bladder cancer: review of the clinical evidence and consensus statement on appropriate use in the USA". Nature Reviews. Urology. 11 (10): 589–96. doi:10.1038/nrurol.2014.245. PMID 25245244.
  89. ^ Miladi M, Peyromaure M, Zerbib M, Saïghi D, Debré B (mart 2003). "The value of a second transurethral resection in evaluating patients with bladder tumours". European Urology. 43 (3): 241–5. doi:10.1016/s0302-2838(03)00040-x. PMID 12600426.
  90. ^ "EAU Guidelines: Non-muscle-invasive Bladder Cancer". Uroweb.
  91. ^ Schmidt, Stefanie; Kunath, Frank; Coles, Bernadette; Draeger, Desiree Louise; Krabbe, Laura-Maria; Dersch, Rick; Kilian, Samuel; Jensen, Katrin; Dahm, Philipp; Meerpohl, Joerg J (8. 1. 2020). Cochrane Urology Group (ured.). "Intravesical Bacillus Calmette-Guérin versus mitomycin C for Ta and T1 bladder cancer". Cochrane Database of Systematic Reviews (jezik: engleski). 1: CD011935. doi:10.1002/14651858.CD011935.pub2. PMC 6956215. PMID 31912907.
  92. ^ Zamboni S, Baumeister P, Mattei A, Mordasini L, Antonelli A, Simeone C, Moschini M (februar 2019). "Single postoperative instillation for non-muscle invasive bladder cancer: are there still any indication?". Translational Andrology and Urology. 8 (1): 76–84. doi:10.21037/tau.2018.08.20. PMC 6414349. PMID 30976571.
  93. ^ Witjes JA, Hendricksen K (januar 2008). "Intravesical pharmacotherapy for non-muscle-invasive bladder cancer: a critical analysis of currently available drugs, treatment schedules, and long-term results". European Urology. 53 (1): 45–52. doi:10.1016/j.eururo.2007.08.015. PMID 17719169.
  94. ^ Di Stasi SM, Riedl C (juni 2009). "Updates in intravesical electromotive drug administration of mitomycin-C for non-muscle invasive bladder cancer" (PDF). World Journal of Urology. 27 (3): 325–30. doi:10.1007/s00345-009-0389-x. hdl:2108/6440. PMID 19234707. S2CID 24496739.
  95. ^ Kos B, Vásquez JL, Miklavčič D, Hermann GG, Gehl J (2016). "Investigation of the mechanisms of action behind Electromotive Drug Administration (EMDA)". PeerJ. 4 (e2309): e2309. doi:10.7717/peerj.2309. PMC 5012313. PMID 27635313.
  96. ^ Bahouth Z, Halachmi S, Moskovitz B, Nativ O (2016). "The role of hyperthermia as a treatment for non-muscle invasive bladder cancer". Expert Review of Anticancer Therapy. 16 (2): 189–98. doi:10.1586/14737140.2016.1126515. PMID 26618756. S2CID 681090.
  97. ^ Alexandroff AB, Jackson AM, O'Donnell MA, James K (maj 1999). "BCG immunotherapy of bladder cancer: 20 years on". Lancet. 353 (9165): 1689–94. doi:10.1016/S0140-6736(98)07422-4. PMID 10335805. S2CID 19355109.
  98. ^ Lamm DL, Blumenstein BA, Crawford ED, Montie JE, Scardino P, Grossman HB, et al. (oktobar 1991). "A randomized trial of intravesical doxorubicin and immunotherapy with bacille Calmette-Guérin for transitional-cell carcinoma of the bladder". The New England Journal of Medicine. 325 (17): 1205–9. doi:10.1056/NEJM199110243251703. PMID 1922207.
  99. ^ Kuroda K, Brown EJ, Telle WB, Russell DG, Ratliff TL (januar 1993). "Characterization of the internalization of bacillus Calmette-Guerin by human bladder tumor cells". The Journal of Clinical Investigation. 91 (1): 69–76. doi:10.1172/JCI116202. PMC 329996. PMID 8423234.
  100. ^ Ratliff TL, Ritchey JK, Yuan JJ, Andriole GL, Catalona WJ (septembar 1993). "T-cell subsets required for intravesical BCG immunotherapy for bladder cancer". The Journal of Urology. 150 (3): 1018–23. doi:10.1016/s0022-5347(17)35678-1. PMID 8102183.
  101. ^ Fuge O, Vasdev N, Allchorne P, Green JS (2015). "Immunotherapy for bladder cancer". Research and Reports in Urology. 7: 65–79. doi:10.2147/RRU.S63447. PMC 4427258. PMID 26000263.
  102. ^ Kamat AM, Flaig TW, Grossman HB, Konety B, Lamm D, O'Donnell MA, et al. (april 2015). "Expert consensus document: Consensus statement on best practice management regarding the use of intravesical immunotherapy with BCG for bladder cancer". Nature Reviews. Urology. 12 (4): 225–35. doi:10.1038/nrurol.2015.58. PMID 25800393.
  103. ^ Alhunaidi O, Zlotta AR (2019). "The use of intravesical BCG in urothelial carcinoma of the bladder". ecancermedicalscience. 13: 905. doi:10.3332/ecancer.2019.905. PMC 6411413. PMID 30915163.
  104. ^ D'Andrea D, Gontero P, Shariat SF, Soria F (februar 2019). "Intravesical bacillus Calmette-Guérin for bladder cancer: are all the strains equal?". Translational Andrology and Urology. 8 (1): 85–93. doi:10.21037/tau.2018.08.19. PMC 6414340. PMID 30976572.
  105. ^ Macleod LC, Ngo TC, Gonzalgo ML (juli 2014). "Complications of intravesical bacillus calmette-guérin". Canadian Urological Association Journal. 8 (7–8): E540-4. doi:10.5489/cuaj.1411. PMC 4137021. PMID 25210559.
  106. ^ Shah S, Carter-Monroe N, Atta MG (oktobar 2015). "Granulomatous interstitial nephritis". Clinical Kidney Journal. 8 (5): 516–23. doi:10.1093/ckj/sfv053. PMC 4581373. PMID 26413275.
  107. ^ Decaestecker K, Oosterlinck W (2015). "Managing the adverse events of intravesical bacillus Calmette-Guérin therapy". Research and Reports in Urology. 7: 157–63. doi:10.2147/RRU.S63448. PMC 4630183. PMID 26605208.
  108. ^ Witjes JA (maj 2006). "Management of BCG failures in superficial bladder cancer: a review". European Urology. 49 (5): 790–7. doi:10.1016/j.eururo.2006.01.017. PMID 16464532.
  109. ^ Babjuk W, Oosterlinck W, Sylvester R, et al. (2010). "Guidelines on TaT1 (Non-muscle invasive) Bladder Cancer". European Association of Urology. Arhivirano s originala, 24. 4. 2010.
  110. ^ Bladder Cancer Clinical Guideline Update Panel (2007). Bladder Cancer: Guideline for the Management of Nonmuscle Invasive Bladder Cancer: (Stages Ta, T1, and Tis): 2007 Update. American Urological Association.
  111. ^ Hassler MR, Shariat SF, Soria F (maj 2019). "Salvage therapeutic strategies for bacillus Calmette-Guerin failure". Current Opinion in Urology. 29 (3): 239–246. doi:10.1097/MOU.0000000000000593. PMID 30762670. S2CID 73439134.
  112. ^ a b c "Treatment of Non-Metastatic Muscle-Invasive Bladder Cancer: AUA/ASCO/ASTRO/SUO Guideline (2017) - American Urological Association". www.auanet.org. Pristupljeno 20. 11. 2019.
  113. ^ Hwang, Eu Chang; Sathianathen, Niranjan J; Imamura, Mari; Kuntz, Gretchen M; Risk, Michael C; Dahm, Philipp (14. 5. 2019). Cochrane Urology Group (ured.). "Extended versus standard lymph node dissection for urothelial carcinoma of the bladder in patients undergoing radical cystectomy". Cochrane Database of Systematic Reviews (jezik: engleski). 5: CD013336. doi:10.1002/14651858.CD013336. PMC 6528183. PMID 31111956.
  114. ^ Johar RS, Hayn MH, Stegemann AP, Ahmed K, Agarwal P, Balbay MD, et al. (juli 2013). "Complications after robot-assisted radical cystectomy: results from the International Robotic Cystectomy Consortium". European Urology. 64 (1): 52–7. doi:10.1016/j.eururo.2013.01.010. PMID 23380164.
  115. ^ Shabsigh A, Korets R, Vora KC, Brooks CM, Cronin AM, Savage C, et al. (januar 2009). "Defining early morbidity of radical cystectomy for patients with bladder cancer using a standardized reporting methodology". European Urology. 55 (1): 164–74. doi:10.1016/j.eururo.2008.07.031. PMID 18675501.
  116. ^ Moschini M, Simone G, Stenzl A, Gill IS, Catto J (april 2016). "Critical Review of Outcomes from Radical Cystectomy: Can Complications from Radical Cystectomy Be Reduced by Surgical Volume and Robotic Surgery?". European Urology Focus. 2 (1): 19–29. doi:10.1016/j.euf.2016.03.001. PMID 28723446.
  117. ^ Yin M, Joshi M, Meijer RP, Glantz M, Holder S, Harvey HA, et al. (juni 2016). "Neoadjuvant Chemotherapy for Muscle-Invasive Bladder Cancer: A Systematic Review and Two-Step Meta-Analysis". The Oncologist. 21 (6): 708–15. doi:10.1634/theoncologist.2015-0440. PMC 4912364. PMID 27053504.
  118. ^ Iwata T, Kimura S, Abufaraj M, Janisch F, Karakiewicz PI, Seebacher V, et al. (oktobar 2019). "The role of adjuvant radiotherapy after surgery for upper and lower urinary tract urothelial carcinoma: A systematic review". Urologic Oncology. 37 (10): 659–671. doi:10.1016/j.urolonc.2019.05.021. PMID 31255542.
  119. ^ a b c d "Bladder Cancer Treatment Regimens". Cancer Therapy Advisor. 1. 1. 2019. Pristupljeno 26. 11. 2019.
  120. ^ "UpToDate". www.uptodate.com. Pristupljeno 26. 11. 2019.
  121. ^ a b Ploussard G, Daneshmand S, Efstathiou JA, Herr HW, James ND, Rödel CM, et al. (juli 2014). "Critical analysis of bladder sparing with trimodal therapy in muscle-invasive bladder cancer: a systematic review". European Urology. 66 (1): 120–37. doi:10.1016/j.eururo.2014.02.038. PMID 24613684.
  122. ^ Smelser WW, Austenfeld MA, Holzbeierlein JM, Lee EK. Where are we with bladder preservation for muscle-invasive bladder cancer in 2017?. Indian J Urol 2017;33:111–7 http://www.indianjurol.com/text.asp?2017/33/2/111/203415 Archived 2017-09-10 na Wayback Machine
  123. ^ Mirza A, Choudhury A (april 2016). "Bladder Preservation for Muscle Invasive Bladder Cancer". Bladder Cancer. 2 (2): 151–163. doi:10.3233/BLC-150025. PMC 4927909. PMID 27376137.
  124. ^ "Chemotherapy for Bladder Cancer". www.cancer.org (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 11. 2019.
  125. ^ Aapro M, Abrahamsson PA, Body JJ, Coleman RE, Colomer R, Costa L, et al. (mart 2008). "Guidance on the use of bisphosphonates in solid tumours: recommendations of an international expert panel". Annals of Oncology. 19 (3): 420–32. doi:10.1093/annonc/mdm442. PMID 17906299.
  126. ^ Konala VM, Adapa S, Aronow WS (februar 2019). "Immunotherapy in Bladder Cancer". American Journal of Therapeutics: 1. doi:10.1097/MJT.0000000000000934. PMID 30839322.
  127. ^ Katz H, Wassie E, Alsharedi M (septembar 2017). "Checkpoint inhibitors: the new treatment paradigm for urothelial bladder cancer". Medical Oncology. 34 (10): 170. doi:10.1007/s12032-017-1029-8. PMID 28864844. S2CID 22280860.
  128. ^ Narayan, Vikram; Kahlmeyer, Andreas; Dahm, Philipp; Skoetz, Nicole; Risk, Michael C; Bongiorno, Connie; Patel, Neil; Hwang, Eu Chang; Jung, Jae Hung; Gartlehner, Gerald; Kunath, Frank (23. 7. 2018). Cochrane Urology Group (ured.). "Pembrolizumab monotherapy versus chemotherapy for treatment of advanced urothelial carcinoma with disease progression during or following platinum-containing chemotherapy. A Cochrane Rapid Review". Cochrane Database of Systematic Reviews (jezik: engleski). 7: CD012838. doi:10.1002/14651858.CD012838.pub2. PMC 6513246. PMID 30036453.
  129. ^ Siddiqui MR, Grant C, Sanford T, Agarwal PK (august 2017). "Current clinical trials in non-muscle invasive bladder cancer". Urologic Oncology. 35 (8): 516–527. doi:10.1016/j.urolonc.2017.06.043. PMC 5556973. PMID 28778250.
  130. ^ "Bladder Cancer - Statistics". Cancer.Net (jezik: engleski). 25. 6. 2012.
  131. ^ Kaufman DS, Shipley WU, Feldman AS (juli 2009). "Bladder cancer". Lancet. 374 (9685): 239–49. doi:10.1016/S0140-6736(09)60491-8. PMID 19520422. S2CID 40417997.
  132. ^ van der Heijden AG, Witjes JA (septembar 2009). "Recurrence, Progression, and Follow-Up in Non–Muscle-Invasive Bladder Cancer". European Urology Supplements. 8 (7): 556–562. doi:10.1016/j.eursup.2009.06.010.
  133. ^ Tyson MD, Chang SS, Keegan KA (2016). "Role of consolidative surgical therapy in patients with locally advanced or regionally metastatic bladder cancer". Bladder. 3 (2). doi:10.14440/bladder.2016.89 (neaktivno 31. 5. 2021). PMC 5336315. PMID 28261632.CS1 održavanje: DOI nije aktivan od 2021 (link)
  134. ^ Zhang L, Wu B, Zha Z, Qu W, Zhao H, Yuan J (juli 2019). "Clinicopathological factors in bladder cancer for cancer-specific survival outcomes following radical cystectomy: a systematic review and meta-analysis". BMC Cancer. 19 (1): 716. doi:10.1186/s12885-019-5924-6. PMC 6642549. PMID 31324162.
  135. ^ Ku JH, Kang M, Kim HS, Jeong CW, Kwak C, Kim HH (juni 2015). "Lymph node density as a prognostic variable in node-positive bladder cancer: a meta-analysis". BMC Cancer. 15: 447. doi:10.1186/s12885-015-1448-x. PMC 4450458. PMID 26027955.
  136. ^ "Bladder cancer statistics". World Cancer Research Fund (jezik: engleski). 22. 8. 2018. Pristupljeno 9. 11. 2019.
  137. ^ "Greece Factsheet" (PDF). Global Cancer Observatory. Pristupljeno 9. 11. 2019.
  138. ^ "WHO Disease and injury country estimates". World Health Organization. 2009. Arhivirano s originala, 11. 11. 2009. Pristupljeno 11. 11. 2009.
  139. ^ Roth, Gregory A.; Abate, Degu; Abate, Kalkidan Hassen; Abay, Solomon M.; Abbafati, Cristiana; Abbasi, Nooshin; Abbastabar, Hedayat; Abd-Allah, Foad; Abdela, Jemal; Abdelalim, Ahmed; Abdollahpour, Ibrahim; Abdulkader, Rizwan Suliankatchi; Abebe, Haftom Temesgen; Abebe, Molla; Abebe, Zegeye; Abejie, Ayenew Negesse; Abera, Semaw F.; Abil, Olifan Zewdie; Abraha, Haftom Niguse; Abrham, Aklilu Roba; Abu-Raddad, Laith Jamal; Accrombessi, Manfred Mario Kokou; Acharya, Dilaram; Adamu, Abdu A.; Adebayo, Oladimeji M.; Adedoyin, Rufus Adesoji; Adekanmbi, Victor; Adetokunboh, Olatunji O.; Adhena, Beyene Meressa; et al. (novembar 2018). "Global, regional, and national age-sex-specific mortality for 282 causes of death in 195 countries and territories, 1980-2017: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2017". Lancet. 392 (10159): 1736–1788. doi:10.1016/S0140-6736(18)32203-7. PMC 6227606. PMID 30496103.
  140. ^ Lakkis NA, Adib SM, Hamadeh GN, El-Jarrah RT, Osman MH (2018). "Bladder Cancer in Lebanon: Incidence and Comparison to Regional and Western Countries". Cancer Control. 25 (1): 1073274818789359. doi:10.1177/1073274818789359. PMC 6055109. PMID 30027755.
  141. ^ Hemelt M, Yamamoto H, Cheng KK, Zeegers MP (januar 2009). "The effect of smoking on the male excess of bladder cancer: a meta-analysis and geographical analyses". International Journal of Cancer. 124 (2): 412–9. doi:10.1002/ijc.23856. PMID 18792102. S2CID 28518800.
  142. ^ "Scientists Find One Reason Why Bladder Cancer Hits More Men". University of Rochester Medical Center. 20. 4. 2007. Arhivirano s originala, 11. 1. 2009. Pristupljeno 20. 4. 2007.
  143. ^ Kim A, Kim MS, Ahn JH, Choi WS, Park HK, Kim HG, Paick SH (novembar 2019). "Clinical significance of 5-α reductase inhibitor and androgen deprivation therapy in bladder cancer incidence, recurrence, and survival: a meta-analysis and systemic review". The Aging Male. 23 (5): 971–978. doi:10.1080/13685538.2019.1646238. PMID 31724468. S2CID 208017350.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Urološka neoplazija