Michelangelo Buonarroti

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Mikelanđelo)
Idi na: navigacija, traži
Michelangelo Buonarroti
Michelangelo Buonarotti.jpg
Michelangelo Buonarroti, katedrala Santa Maria del Fiore, Firenca
Rođenje 6. mart 1475
Arezzo, Italija
Smrt 18. februar 1564
Rim, Italija
Period Visoka renesansa
Vrsta umjetnosti slikarstvo, skulptura, arhitektura
Djela Pietà
David
Svod Sikstinske kapele
Utjecao Raffaello Santi, Tintoretto
Utjecali Sandro Botticelli

Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni bio je italijanski renesansni slikar, skulptor, arhitekt i pjesnik. Sama količina umjetničkih djela na svakom polju umjetničkog stvaralaštva za vrijeme njegovog dugog života je zadivljujuća. Kada se uzme u obzir količina prepiske, skica i preživjelih sjećanja on je najbolje dokumentovani umjetnik iz 16. vijeka. Dva njegova najpoznatija djela, "Pietà" i "David" su izvajana u njegovim kasnim dvadesetim u ranim tridesetim godinama.

Michelangelo je također stvorio dva najuticajnija fresko slikarska djela u historiji zapadne umjetnosti: scene iz "Postanka" na stropu Sikstinske kapele u Vatikanu u Rimu i Posljednji sud na oltarskom zidu kapele. Kasnije u životu, dizajnirao je kupolu bazilike Svetog Petra u Vatikanu i doveo do revolucije u klasičnoj arhitekturi sa svojim izumom džinovskog reda pilastrima.

Za života, Michelangela su često nazivali

"Il Divino" ("božanstveni"), odgovarajući nadimak koji je dobio zbog intenzivne duhovnosti u njegovim djelima.[1]




Rani život i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Michelangelo di Lodovico Buonarotti Simoni rođen je 6. marta 1475. u mjestu Caprese u Toskani, koju napušta još u djetinjstvu. Odrastao je u Firenci, gdje je veliki uticaj za njegovo potvrđivanje kao umjetnika imao atelje braće Ghirlandaio. Michelangelo je, pored Leonarda da Vincija, jedan od najinspirativnijih umjetnika italijanske kasne renesanse, kao i svijeta umjetnosti uopšte, s uzorom u svom prethodniku Donatellu.

Michelangelo je bio sin osiromašenog firentinskog plemića. Domenico Ghirlandaio je bio zadivljen talentom i marljivošċu mladog Michelangela, pa ga 1489.preporučuje kod tada vladajuċe porodice Medici (Mediċi), u školu kod Lorenza de Medicija. Tom školom je rukovodio Bertoldo, gdje je u vremenu od 1490-1492 stvarao djela kojima se pokušao nadmetati s antičkim ostvarenjima. Tamo je bio pod uticajem mnogih istaknutih ljudi koji su promijenili i proširili njegove ideje o umjetnosti, u skladu sa dominirajuċim neoplatonizmom tog vremena. Njega opisuju kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe. U 13. godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitog duha.[1]

Umjetnička karijera[uredi | uredi izvor]

Umjetnost je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. Zbog toga vjerovatno upravo njegove skulpture odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja iz nedefinisane gromade kamena ili mramora. U ovom periodu Michelangelo je završio "Bogorodicu na stepeništu" (1490-1492) i "Borba kentaura" (1491-1492). 'Kentauri' je djelo naručeno od strane Lorenza de Medicija. Umjetnik je postao kao sin Lorenzu, a nakon Lorenzove smrti 8. aprila 1492. Michelangelo napušta dvor Mediċija. U narednim mjesecima proizveo je drveno "Raspelo" 1493. To je bio dar zahvalnosti prethodnoj crkvi "Santa Maria del Santo Spirito" gdje mu je dozvoljeno da obavi studije anatomije na leševima crkvene bolnice. Godine 1496. otišao je u Rim gdje je stvorio svoje prvo značajnije djelo Pietà, koje je predstavljalo novinu budući da je sjedinjavalo dvije mramorne figure u jednu cjelinu.

Vrativši se u Firencu 1501, isklesao je svog čuvenog Davida, završni izraz naturalizma 15. vijeka. David, najranija monumentalna skulptura visoke renesanse, utjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjetnosti. Savršenu ljepotu mišićavog tijela, koje je uz to još u stanju izraziti i emocije i sigurnost pravednog borca, Michelangelo je stvorio u dobi od samo 26 godina. U to vrijeme on je naslikao i čuveno djelo "Svetu porodicu". Firentinska republika pozvala ga je 1504. godine da u palati Vecchio naslika ogromnu fresku. Prikazujući jedan događaj iz rata sa Pisom kada je neprijatelj iznenadio vojnike za vrijeme kupanja, mogao je uvesti veoma raznovrsno mnoštvo pokreta u prikazivanju ljudskog tijela. Michelangelo je bio prvi umjetnik koji je prikazao tijelo u njegovom cjelokupnom opsegu akcije.

Poslije toga papa Julije II povjerio mu je izradu svoje grobnice, posao kojim se s prekidima bavio 40 godina. Uskoro je započeo i ukrašavanje svoda Sikstinske kapele. Michelangelo je za nevjerovatno kratko vrijeme završio tu "ogromnu biblijsku simfoniju". Prvobitni nacrt za grobnicu Julija II nikada nije izveden. Michelangelo je napravio samo veličanstvenu statuu Mojsija. Michelangelova karijera arhitekte počela je 1520. kapelom porodice Medici u Crkvi sv. Lovre u Firenci, gdje su se arhitektura i kiparstvo trebali nadopunjavati. Svojim neortodoksnim tretiranjem klasičnih tema Michelangelo je napravio put baroknom stilu. Kupola "Crkve svetog Petra" bila je jedno od njegovih kasnijih arhitektonskih djela. Njegovo posljednje veliko slikarsko djelo, Posljednji sud, na oltarskom zidu Sikstinske kapele, pokazalo je svojim vladanjem pokretom u prostoru tok kojim će se razvijati italijanska umjetnost u sljedećem vijeku. Nasuprot oslobođenoj energiji izraženoj kroz opušteno tijelo Donatellove statue, kod Michelangelovog Davida dobija se utisak da se energija sabija, a ne da se oslobađa. Otuda osjećaj napetosti u jednom tijelu shvaćenom kao "tamnica duše".

Naime, u krugu firentinske intelektualne elite na dvoru Mediċija oživjela je ljubav za Platonovu filozofiju - neoplatonizam. Platonova filozofija o dualizmu tijela i duše nije imala uticaja na grčku skulpturu jer ona izražava sklad tijela i duše, ali je na skulpturu Michelangela, koji je bio veliki poštovalac antike, baš ta strana grčke misli imala jak uticaj. Iste osobine njegovog Davida imaju i statue Mojsija i Robova, klesane za grobnicu pape Julija II, a još više kipovi nadgrobnih spomenika Lorenza i Giuliana Medicija. Grobnica Mediċi sastoji se od statue pokojnika u sjedećem položaju smještene u niši zida iznad sarkofaga i od poluležećih statua Dana i Noći na poklopcu sarkofaga. Skulpturalne mase su raščlanjene i složene u najvećoj mogućoj mjeri, ali, uprkos tome, cjelina čini jasnu vizuelnu cjelinu, jer sve tri statue obrazuju trougao i čvrsto drže složenu mrežu vertikala i horizontala. Dualizam tijela i duše izražen je kroz kosmičku suprotnost smiraja Dana i Noći. Michelangelo je umro 18. februara 1564. u Rimu, a dan poslije smrti sahranjen je uz velike počasti u crkvi Santa Croce u Firenci. Manje je poznato da je on dizajnirao uniforme Švicarske garde, koje su ostale nepromijenjene do danas. Jedna od osobina koje su najviše divile njegove savremenike je bio njegov "terribilità", osjećaj koji izaziva strahopoštovanje raskoši. Bilo je pokušaja kasnijih umjetnika da oponašaju Michelangelov strastven i vrlo lični stil koji je doveo do velikog pokreta u zapadnoj umjetnosti nakon visoke renesanse, manirizma.

Bio je jedinstven renesansni umjetnik, a dvije biografije su objavljene za vrijeme njegovog života. Giorgio Vasari njegov biograf nazvao je njegov ​​rad vrhuncem svih umjetničkih dostignuća od početka renesanse. Ovaj stav je potvrđen u historiji umjetnosti u narednim vijekovima.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Michelangelo Buonarroti
Commons
Commons: Michelangelo Buonarroti

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Michelangelo
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: