Nacionalna biblioteka Grčke

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalna biblioteka Grčke
Εθνική Βιβλιοθήκη της Ελλάδος
Zgrada Nacionalne biblioteke
Otvorena1832; prije 192 godina (1832)
LokacijaAtina, Grčka
Koordinate37°56′23″N 23°41′30″E / 37.93972°N 23.69167°E / 37.93972; 23.69167
PredmetiKnjige, žurnali, novine, časopisi, multimedija i rukopisi
VrstaNacionalna biblioteka
Veličinaviše od 1 milion predmeta
DirektorFillipos Tsimpoglou[1]
Veb-sajtnlg.gr

Nacionalna biblioteka Grčke (grčki: Εθνική Βιβλιοθήκη της Ελλάδος) jest glavna javna biblioteka Grčke, koja se nalazi u Atini. Osnovao ju je Ioannis Kapodistrias 1832, a njena misija je locirati, prikupiti, organizovati, opisati i sačuvati trajne dokaze grčke kulture i njenog usvajanja tokom vremena. Biblioteka osigurava jednak pristup ovim predmetima na osnovu slobode znanja, informacija i istraživanja.[2] Na čelu biblioteke je generalni direktor koji ima mandat od četiri godine. Upravni odbor ima sedam članova s mandatom od tri ili četiri godine.[3]

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvobitna ideja za osnivanje Nacionalne biblioteke potekla je od grkofila Johanna Jakoba Mayera, u članku iz augusta 1824. u njegovim novinama Ellinika Chronika, objavljenom u Mesolongiju, gdje su Mayer i Lord Byron promovisali nezavisnost Grčke. Mayerovu ideju je 1829. implementirala nova grčka vlada Joanisa Kapodistriasa,[4] koja je grupisala Nacionalnu biblioteku sa drugim intelektualnim institucijama kao što su škole, nacionalni muzeji i štamparije. Sve su bile smještene u zgradi (koja je tada korištena kao sirotište) na ostrvu Egina i pod nadzorom Andreasa Moustoksidisa, koji je postao predsjednik komiteta sirotišta, direktor Nacionalnog arheološkog muzeja Atene i direktor Nacionalnog arheološkog muzeja u Atini, te direktor Nacionalne škole.

Krajem 1830. biblioteka, koju je Moustoksidis nazvao Nacionalnom bibliotekom, imala je 1018 svezaka štampanih knjiga, koje su prikupljene od Grka i ljubitelja grčke kulture. Godine 1834. biblioteka je premještena u Atinu, novu prijestolnicu, i prvo je bila privremeno smještena u javnom kupatilu na rimskoj Agori u Atini, a zatim u crkvi Panagia Gorgoepikoos.

Kolekcija se brzo povećavala. Pored kupovine knjiga iz privatnih biblioteka, pod nadzorom Dimitrisa Postolakasa (1.995 tomova), biblioteka je prihvatila mnoge velike donacije knjiga, poput jedne od Christoforosa i Konstantinosa Sakelariosa (5.400 tomova) i jedne od Markosa Renierisa (3.401 tom).

Godine 1842. Javna biblioteka se spojila sa bibliotekom Atinskog univerziteta (15.000 tomova) i bila smještena sa zbirkom novca u novoj zgradi Otonovog univerziteta. Prvi direktor novoproširene ustanove (tada nazvan "predsjednik") bio je Georgios Kozakis-Typaldos,[5] koji je zadržao posao do 1863. U to vrijeme biblioteka je obogaćena značajnim donacijama i rijetkim knjigama na stranim jezicima širom Evrope. Kraljevskom poveljom iz 1866. dvije biblioteke su se spojile i postale Nacionalna biblioteka Grčke. Od 1877. do 1910. direktor je bio Michael Deffner.

Kamen temeljac položen je 16. marta 1888. za novu neoklasicističku mermernu zgradu. Zgradu su finansirala tri brata iz dijaspore rođena u Kefalonu, Panagis, Marinos i Andreas Vallianos. Dizajnirao ga je baron Theophil von Hansen, a njegovu izgradnju je nadgledao Ernst Ziller. Biblioteka je ostala u starijoj zgradi Univerziteta sve do 1903, kada je preseljena u novi Vallianeion Megaron, u kojem se još uvijek dijelom nalazi biblioteka pored dvije druge zgrade, u Agia Paraskevi i Nea Halkidoni. Vallianeion Megaron čini dio Trilogije neoklasičnih zgrada u ulici Panepistimiou u centru Atine, uključujući Atinsku akademiju i originalnu zgradu Atinskog univerziteta.

Zbirke[uredi | uredi izvor]

Nacionalna biblioteka Grčke sadrži preko milion jedinica, 300 miliona elektronskih izvora i preko 15.000 naslova novina i časopisa. Biblioteka ima 5.500 grčkih rukopisa, što je jedna od najvećih kolekcija grčkih pisama.[6] Tu su i mnoge krizobule i arhive grčke revolucije.

Među fondovima biblioteke nalazi se kodeks četiri evanđelja koja se pripisuju pisaru Mateju; uncijalni kodeks sa fragmentom evanđelja po Mateju iz 6. stoljeća (Uncial 094), Flora Graeca Sibthorpiana engleskog botaničara Johna Sibthorpa; Charta of Greece Rigas Velestinlis; Veliki etimološki rječnik, historijski vizantijski rječnik; i prvo objavljivanje Homerovih epova i himni.[7]

U biblioteci se nalaze i neki drugi rukopisi, kao što su Uncijal 075, Uncijal 0161, Minuskul 798.

Biblioteka također ima preko 4.000 umjetničkih djela, oko milion arhivskih dokumenata iz javnih i privatnih kolekcija, 10.000 postera, mapa, papirusa, muzičkih partitura i mikrofilmova.[6]

Preseljenje u zaljev Phaleron[uredi | uredi izvor]

Zgrada Vallianeion Megaron dugo je bila nedovoljna zbog ograničenog prostora i tehnoloških zahtjeva. Iako će i dalje imati neke od svojih trenutnih funkcija, najveći dio biblioteke 2018. premješten je u novu zgradu od 22.000 kvadratnih metara u Kulturnom centru Fondacije Stavros Niarchos u zaljevu Faleron "Delta". Delta od 20 hektara je područje uz obalu koje je nekada bilo domaćin atinske trkačke staze, koju je za Olimpijske igre u Atini 2004. zamijenio Olimpijski konjički centar Markopoulo. Italijanski arhitekta Renzo Piano predložio je radikalno novi plan za Nacionalnu biblioteku i Nacionalnu operu Grčke, a projekat je finansirala Fondacija Stavros Niarchos i donirala grčkoj državi. Zgrade bliznakinje integrisane su u uređeni park sa autohtonom mediteranskom florom i sadrže opsežne objekte za obnovljivu energiju i centralni trg oko 30 metara širokog kanala morske vode. Radovi na projektu započeli su 2012, a završen je 2016.[8]

Udruženja[uredi | uredi izvor]

Grčka ima jedno nacionalno bibliotečko udruženje, Udruženje grčkih bibliotekara i informatičara (AGLIS).[9] AGLIS je osnovan 1968. i predstavlja grčke bibliotekare u Međunarodnoj federaciji bibliotečkih udruženja i institucija (IFLA).[10] AGLIS je također član Evropskog biroa udruženja biblioteka, informacija i dokumenata (EBLIDA).[11] u proljeće 2021, AGLIS se udružio sa Organizacijom za upravljanje nasljeđem (HMO) kako bi poboljšao svoju sposobnost da zadovolji potrebe grčkih biblioteka i njihovih pokrovitelja.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "nlg.gr". Arhivirano s originala, 16. 6. 2016. Pristupljeno 16. 6. 2016.
  2. ^ "Mission and Vision". NLG. Arhivirano s originala, 29. 4. 2021. Pristupljeno 10. 3. 2021.
  3. ^ "Administrative Structure". nlg.gr. Arhivirano s originala, 18. 9. 2023. Pristupljeno 18. 10. 2023.
  4. ^ Dean H. Keller (1993). Academic Libraries in Greece: The Present Situation and Future Prospects. Psychology Press. str. 26. ISBN 978-1-56024-365-6. Pristupljeno 5. 12. 2012. The National Library of Greece was founded in 1832 by Ioannis Kapodistrias, the first governor of the Greek state.
  5. ^ Εθνική Βιβλιοθήκη της Ελλάδος «Ιστορικά στοιχεία» [1] Arhivirano 8. 7. 2015. na Wayback Machine, pristupljeno 6. 7. 2015
  6. ^ a b "Εθνική Βιβλιοθήκη της Ελλάδος". Εθνική Βιβλιοθήκη της Ελλάδος (jezik: grčki). Arhivirano s originala, 14. 6. 2019. Pristupljeno 17. 6. 2022.
  7. ^ "Treasures - National Library of Greece". The European Library. Arhivirano s originala, 12. 4. 2009. Pristupljeno 18. 10. 2023.
  8. ^ (in Greek) Γιάννης Ε. Στάμος (25. 4. 2014). "Λυρική και Βιβλιοθήκη παραδίδονται το 2016" Arhivirano 24. 9. 2015. na Wayback Machine. Ελευθεροτυπία. pristupljeno 17. 6. 2014
  9. ^ "Διοίκηση". EEVEP (jezik: grčki). Arhivirano s originala, 13. 4. 2022. Pristupljeno 9. 4. 2022.
  10. ^ "About Us". EEBEN. 10. 5. 2019. Arhivirano s originala, 5. 8. 2019. Pristupljeno 9. 9. 2022.
  11. ^ "Community Hub of Libraries in Europe!". EBLIDA. Arhivirano s originala, 13. 8. 2020. Pristupljeno 10. 3. 2021.
  12. ^ "Memorandum of Understanding with the Association of Greek Librarians and Information Scientists". 29. 3. 2021. Arhivirano s originala, 18. 9. 2023. Pristupljeno 18. 10. 2023.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacionalna_biblioteka_Grčke&oldid=3552883"