Kraljevska biblioteka u Stockholmu

Koordinate: 59°20′17″N 018°04′20″E / 59.33806°N 18.07222°E / 59.33806; 18.07222
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kraljevska biblioteka u Stockholmu
Kungliga biblioteket
Otvorena1661; prije 363 godina (1661)
LokacijaStockholm, Švedska
Koordinate59°20′17″N 018°04′20″E / 59.33806°N 18.07222°E / 59.33806; 18.07222
Predmetiknjige, Akademski žurnali, novine, časopisi, filmovi, snimljeni zvuk, televizija, radio, rukopisi, mape, slike, štampana muzika, efemera i digitalni resursi
VrstaNacionalna biblioteka
Veličina18 miliona predmeta, 175 kilometara polica i 15,7 miliona sati audiovizuelnog materijala[1]
DirektorKarin Grönvall
Budžet394,000,000 SEK (2017)[2]
Zaposleni340
Zakonski depozitDa, i sporazumi sa izdavačima
Veb-sajtwww.kb.se

Kraljevska biblioteka u Stockholmu (švedski: Kungliga biblioteket) jest švedska nacionalna biblioteka. Prikuplja i čuva sve domaće štampane i audio-vizuelne materijale na švedskom jeziku, kao i sadržaje sa švedskom asocijacijom objavljenim u inostranstvu. Kao istraživačka biblioteka, ima i velike zbirke književnosti na drugim jezicima.

Zbirka[uredi | uredi izvor]

Glavna zgrada u Humlegårdenu

Zbirke Nacionalne biblioteke čine više od 18 miliona predmeta, uključujući knjige, postere, slike, rukopise i novine.[3] Audio-vizuelna zbirka se sastoji od više od 10 miliona sati snimljenog materijala.[4]

NAcionalna biblioteka je takođe istraživačka biblioteka društvenih nauka, sa kolekcijama strane literature iz širokog spektra tema. Biblioteka ima zbirku od 850 stranica široke štampe Švedske koje datiraju iz 1852.[5]

Nacionalna biblioteka kupuje literaturu o Švedskoj napisanu na stranim jezicima i djela Šveđana objavljena u inostranstvu, kategorija poznata kao "Suecana".[6] Nacionalna biblioteka prikuplja diskete, CD-ROM-ove i druge elektronske medije za skladištenje od sredine 1990-ih, zajedno sa e-knjigama, e-časopisima, web stranicama i drugim digitalnim materijalom.

Godine 1953. Nacionalna biblioteka je otkupila značajne količine ruske literature iz Sankt Peterburga i Moskve. Ove knjige trebale su da budu osnova slavenske biblioteke u Stokholmu. Ovi planovi su konsolidovani u sporazumu sklopljenom 1964. između Lenjinove biblioteke u Moskvi i Nacionalne biblioteke u kojem su se biblioteke složile da razmjenjuju literaturu svojih zemalja.

Zakonski depozit[uredi | uredi izvor]

Prema švedskom Zakonu o zakonskom depozitu, izdavači štampanog materijala moraju poslati jedan primjerak svakog predmeta Nacionalnoj biblioteci i šest drugih istraživačkih biblioteka. Izdavači muzike, filma, radija i TV-a moraju na sličan način predati primjerke biblioteci. U nekim slučajevima potrebno je dostaviti samo uzorak emitovanog materijala.[7]

2012. donesen je Zakon o obaveznom depozitu elektronskog materijala. U njemu se navodi da od 2013. izdavačke kuće i javna tijela moraju dostaviti digitalno objavljen sadržaj Nacionalnoj biblioteci.[8]

Historija[uredi | uredi izvor]

Glavna čitaonica

Obaveza prikupljanja svih štampanih dela na švedskom jeziku utvrđena je 1661. uredbom Kancelarije švedskog tajnog savjeta. Uredba (zakonski depozit) je naložila svim štamparima u Švedskoj da pošalju dva primjerka svake štampane publikacije Uredu prije nego što se materijal distribuira. Jedan primjerak je trebao otići u Švedski nacionalni arhiv (Riksarkivet), a drugi u Nacionalnu biblioteku. Motiv za ovu odredbu nije proizašao iz želje da se publikacije sačuvaju za potomstvo, već iz želje da se prati njihov sadržaj.

Saradnja biblioteka[uredi | uredi izvor]

Nacionalna biblioteka je odgovorna za koordinaciju svih švedskih biblioteka, uključujući javne biblioteke.

Nacionalna biblioteka je odgovorna za pružanje informacija visokom obrazovanju i istraživanju, što uključuje dobijanje ugovora o centralnoj licenci za istraživačke i univerzitetske biblioteke kako bi se povećao pristup različitim bazama podataka. Nacionalna biblioteka je razvila i održava LIBRIS, sistem baze podataka nacionalne biblioteke. LIBRIS je besplatno dostupan javnosti putem Interneta i sadrži više od pet miliona naslova koji se nalaze u 300 švedskih biblioteka. Švedska ISBN[9] agencija je jedinica u okviru Nacionalne biblioteke. Odgovoran je za dodjelu ISBN ova koji imaju švedski prefiks zemlje 91- (i 978-91-).

Biblioteka je partner Svjetske digitalne biblioteke.[5]

Historija[uredi | uredi izvor]

Korjeni onoga što danas poznajemo kao Nacionalna biblioteka sežu do vremena kralja Gustava Vase u 16. vijeku.[10] Kralj je sakupljao knjige o raznim temama, uključujući historiju, nauku i teologiju, kao i karte. Zbirke su proširili Erik XIV, Ivan III i Karlo IX i čuvali ih u palati poznatoj kao Tre Kronor (Tri krune). Neke knjige su kupljene u inostranstvu, dok su druge zapljenjene iz švedskih manastira raspuštenih u protestantskoj reformaciji. Kralj Gustav Adolphus je 1620. poklonio dijelove kraljevske zbirke knjiga: te su knjige bile temelj Univerzitetske biblioteke Upsale.

Kolekcija je također proširena plijenom oduzetim tokom Tridesetogodišnjeg rata. Ovo zarobljeno blago uključivalo je biskupsku biblioteku u Würzburgu 1631, biblioteku Univerziteta u Olomoucu 1642. i kraljevsku biblioteku u Pragu 1649. Na ovaj način "Đavolja Biblija" (Codex Gigas) iz 13. vijeka dolazi u Stockholm.[10] Kraljica Kristina je veliki dio ovog materijala ponijela sa sobom u Rim nakon što je abdicirala sa švedskog prijestolja, ali kraljevske kolekcije su nastavile rasti za vrijeme vladavine Karla X Gustava kroz dodatni ratni plijen i kupovine u inostranstvu. Zbirka rukopisa također uključuje anglosaksonski "Codex Aureus".

Prema Uredbi kancelarije iz 1661, svi štampari knjiga u Švedskoj su po zakonu morali da dostave dva primerka svega što su štampali – jedan primjerak za Nacionalnu arhivu, a drugi za Nacionalnu biblioteku. Umjesto nabavke novoobjavljene literature u istraživačke svrhe, dekret je odražavao želju velike sile da izvrši državnu kontrolu i cenzuru.

Veliki dio biblioteke je izgorio tokom požara u palati Tre Kronor 1697. kada je izgubljeno 17.286 uvezanih svezaka i 1.103 rukopisa. Preživjelo je samo 6.700 tomova i 283 rukopisa. Nakon toga, knjige su privremeno pohranjene u raznim plemićkim palatama u Štokholmu, prvo u kući grofa Lilliea na tadašnjem trgu Norrmalm (1697–1702), a kasnije u palati Bonde (1702–1730) i kući grofa Pera Brahea na Helgeandsholmenu. (1730–1768). Konačno, 1768, zbirke su mogle biti preseljene u sjeveroistočno krilo nove kraljevske palate.

Zbirka je dodatno porasla u novom domu kada je Arhiv antikviteta raspušten 1780. i većina knjiga koje se tamo čuvaju prebačena je u Nacionalnu biblioteku. Godine 1792. Gustav III je poklonio svoju privatnu biblioteku od 14.500 djela, a četiri godine kasnije Gustav IV je poklonio 7.500 djela. Kao rezultat toga, Narodna biblioteka je posedovala oko 40.000 dela do 1814.

Nekoliko velikih zbirki knjiga, bilo poklonjenih ili kupljenih, stiglo je u Nacionalnu biblioteku u 19. vijeku. Prostor u palati je bio ograničen i bio je potreban novi dom za zbirke. Godine 1877. Nacionalna biblioteka se preselila u nove, namjenske prostorije u Humlegårdenu. Biblioteka je počela sa postavljanjem električne rasvjete 1887, ali je biblioteka u potpunosti elektrificirana tek 1964.

Krađe knjiga[uredi | uredi izvor]

Godine 2004. otkriveno je da je na desetine rijetkih knjiga iz njene zbirke ukradeno.[11] Naknadna istraga je otkrila da je lopov Anders Burius, viši bibliotekar koji radi u Nacionalnoj biblioteci. Najmanje 62 knjige su ukradene[11][12] i potom prodate na aukciji u njemačkoj aukcijskoj kući. Policijska istraga je zatvorena 2006. i ponovo otvorena 2014. nakon žalbe. Istraga je zatvorena nakon godinu i po dana bez vraćenih knjiga.[13]

Godine 2011. u biblioteku je vraćena prva knjiga – atlas Corneliusa Wytflieta. Kupio ga je trgovac mapama u New Yorku sa Sotheby's aukcije 2003. Vrijednost mu je procijenjena na 450.000 dolara.[14] Američki državni tužioc je vratio neke knjige u Švedsku 2015.[15] U 2021. vraćeno je deset knjiga. Od 2021, 17 od 62 ukradene knjige je vraćeno.[16] Biblioteka održava spisak knjiga koje nedostaju.[17]

Zgrada[uredi | uredi izvor]

U početku su se kraljevske zbirke knjiga čuvale u Kraljevskoj palati (Tre Kronor), koja je izgorjela 1697. Nacionalna biblioteka se preselila u sadašnju zgradu u Humlegårdenu u decembru/januaru 1877/1878. Zgradu je dizajnirao Gustaf Dahl i izgrađena od livenog gvožđa. Dva krila su dodana 1926–27.

Nacionalna biblioteka je ponovo otvorena u proljeće 1997. nakon sveobuhvatnog preuređivanja i dogradnje. Dva velika podzemna skladišta, koja su ugrađena u stijenu ispod zgrade, sada sadrže najveći dio bibliotečkih zbirki, dok članovi, drugi posjetioci i zaposleni dijele prostor u glavnoj zgradi.

Novi dio, nazvan Aneks, sadrži auditorijume, izložbene sobe i čitaonicu novina. Mnoge švedske dnevne novine i veliki broj stranih novina dostupni su na mikrofilmu i u digitalnom alatu za pretraživanje u čitaonici mikrofilma.

Audiovizuelni mediji[uredi | uredi izvor]

Sve do 2009, Švedski nacionalni arhiv snimljenog zvuka i pokretnih slika prikupljao je i arhivirao audiovizuelni materijal. 2009. arhiv postaje dio Nacionalne biblioteke i prestaje da bude samostalna institucija.

Digitalne kolekcije[uredi | uredi izvor]

Počevši od 24. marta 1997, Nacionalna biblioteka je arhivirala i švedski dio World Wide Weba u sklopu projekta pod nazivom kulturarw3 (igra riječi; kulturarv je švedski za kulturnu baštinu). U početku sadržaj nije bio dostupan javnosti zbog problema sa autorskim pravima, ali nakon 2004. posjetioci biblioteke mogli su pristupiti arhivi sa namjenskih računara samo za čitanje u prostorijama biblioteke.[18]

Godine 2010. počela je masovna digitalizacija švedskih novina, a od 2016. obrađeno je preko 12 miliona stranica.[19][20]

Godine 2020. biblioteka je, zajedno sa univerzitetskim bibliotekama u Lundu, Geteborgu, Štokholmu, Upsali i Umeu, pokrenula projekat digitalizacije fizičkih materijala štampanih u Švedskoj.[21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Annual Report 2017 to CENL and CDNL" (PDF). The Conference of European National Librarians. Arhivirano (PDF) s originala, 28. 10. 2022. Pristupljeno 28. 10. 2022.
  2. ^ "Annual Report 2017 to CENL and CDNL" (PDF). The Conference of European National Librarians. Arhivirano (PDF) s originala, 28. 10. 2022. Pristupljeno 28. 10. 2022.
  3. ^ "The National Library of Sweden". Kungliga biblioteket (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 3. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  4. ^ Haaramo, Eeva (25. 1. 2017). "Nordic CIO interview: Peter Krantz, Sweden's national library". Computer Weekly (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 30. 11. 2021. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  5. ^ a b "The Old People Mill". World Digital Library. 1852. Arhivirano s originala, 28. 7. 2014. Pristupljeno 30. 6. 2013.
  6. ^ "Purchases". Kungliga biblioteket (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 3. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  7. ^ "Legal deposit". Kungliga biblioteket (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 3. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  8. ^ "E-legal deposit". Kungliga biblioteket (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 3. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  9. ^ "Swedish ISBN Agency". Kungliga biblioteket (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 3. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  10. ^ "Devil's Bible. Codex Gigas". Library of Congress. Arhivirano s originala, 10. 9. 2023. Pristupljeno 24. 10. 2023.
  11. ^ a b Cohen, Patricia (23. 7. 2013). "National Library of Sweden to Recover Stolen Books". New York Times. Arhivirano s originala, 9. 9. 2015. Pristupljeno 18. 8. 2016.
  12. ^ "United States Returns Stolen Antique Books to the National Library of Sweden". Federal Bureau of Investigation (jezik: engleski). 17. 6. 2015. Arhivirano s originala, 26. 8. 2016. Pristupljeno 19. 8. 2016.
  13. ^ Bergvall, Greger (2016). ""Cold case" – The story of inside thefts at the National library of Sweden". IFLA Library. Arhivirano s originala, 3. 6. 2023. Pristupljeno 24. 10. 2023.
  14. ^ Cohen, Patricia (27. 6. 2012). "Swedes Find Stolen Atlas in New York". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Arhivirano s originala, 27. 3. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  15. ^ Cascone, Sarah (17. 6. 2015). "US Returns to Sweden Millions in Antique Books Stolen by Suicidal Librarian". Artnet News (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 23. 5. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  16. ^ Benne, Susan (25. 10. 2021). "Ten Stolen Books Returned to the National Library of Sweden, More Still Missing". The Antiquarian Booksellers' Association of America (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 14. 4. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  17. ^ "Stolen books". Kungliga biblioteket (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 3. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  18. ^ "Kulturarw3 – The Web Archive of the National Library of Sweden". DHNB (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 16. 5. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  19. ^ Heidi Rosen; Torsten Johansson; Mikael Andersson; Henrik Johansson. "Experiences from Digidaily" (PDF). Unesco. Arhivirano (PDF) s originala, 26. 10. 2016. Pristupljeno 25. 8. 2016.
  20. ^ "Page count query". tidningar.kb.se. National Library of Sweden. Arhivirano s originala, 17. 9. 2016. Pristupljeno 25. 8. 2016.
  21. ^ "National library collaboration will digitize Swedish printed material". Lund University Library (jezik: engleski). 27. 9. 2021. Arhivirano s originala, 6. 2. 2022. Pristupljeno 27. 3. 2022.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kraljevska_biblioteka_u_Stockholmu&oldid=3552868"