Razlika između verzija stranice "Papa Urban III"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Nova stranica: {{Infokutija papa|ime=Urban III|slika=200px|opis_slike=|pontifikat_početak=25. novembar 1185.|pontifikat_kraj=20. oktobar 1187.|pretho... |
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke |
||
Red 4: | Red 4: | ||
Kao pripadnik [[Milano|milanske]] porodice, kao i većina [[Lombardi|Lombarda]] bio je protivnik cara [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]] [[Fridrik I, car Svetog rimskog carstva|Fridrika I Barbarose]]. Godine 1168. postao je arhiđakon Bourgesa i Milana, te biskup nadbiskupije Vercelli. Dana 9. januara 1185. postavljen je za nadbiskupa nadbiskupije Milano. Dana 17. decembra 1182. papa Lucije III ga je kao kardinala primio u kardinalski kolegij. Dodijeljena mu je titularna crkva [[San Lorenzo in Damaso]]. (lat. ''Sancti Laurentii in Damaso''). Nakon smrti pape Lucija III 25. novembra 1185. istog dana je u Veroni izabran za sljedećeg papu, a ujedno je zadržao svoj položaj nadbiskupa Milana. |
Kao pripadnik [[Milano|milanske]] porodice, kao i većina [[Lombardi|Lombarda]] bio je protivnik cara [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]] [[Fridrik I, car Svetog rimskog carstva|Fridrika I Barbarose]]. Godine 1168. postao je arhiđakon Bourgesa i Milana, te biskup nadbiskupije Vercelli. Dana 9. januara 1185. postavljen je za nadbiskupa nadbiskupije Milano. Dana 17. decembra 1182. papa Lucije III ga je kao kardinala primio u kardinalski kolegij. Dodijeljena mu je titularna crkva [[San Lorenzo in Damaso]]. (lat. ''Sancti Laurentii in Damaso''). Nakon smrti pape Lucija III 25. novembra 1185. istog dana je u Veroni izabran za sljedećeg papu, a ujedno je zadržao svoj položaj nadbiskupa Milana. |
||
Tokom svoje vladavine, nije uspio izgladiti odnose s carom. Na vjenčanju [[Konstancija, kraljica Sicilije|Konstancije od Sicilije]] sa prijestolonasljednikom [[Henrik VI, car Svetog rimskog carstva|Henrikom VI]] u Milanu papu Urbana III predstavljala su dvojica kardinala. Kada je grad [[Cremona]], uz znanje i odobrenje pape, počeo pobunu protiv cara, Barbarosa je ugušio pobunu i za to okrivio papu zajedno sa njemačkim sveštenstvom. Smatrao je kako su oni odgovorni za ustanak. |
Tokom svoje vladavine, nije uspio izgladiti odnose s carom. Na vjenčanju [[Konstancija, kraljica Sicilije|Konstancije od Sicilije]] sa prijestolonasljednikom [[Henrik VI, car Svetog rimskog carstva|Henrikom VI]] u Milanu papu Urbana III predstavljala su dvojica kardinala. Kada je grad [[Cremona]], uz znanje i odobrenje pape, počeo pobunu protiv cara, Barbarosa je ugušio pobunu i za to okrivio papu zajedno sa njemačkim sveštenstvom. Smatrao je kako su oni odgovorni za ustanak. |
||
Kako je utjecaj pape bio ograničen gotovo samo na [[Verona|Veronu]] i okolinu, jer je Henrik VI pokorio cijelu [[Lombardija|Lombardiju]], Urban III je djelimično popustio u sporu sa svjetovnom vlašću, te se uputio u Veneciju gdje su se sakupljale [[Treći krstaški rat|križarske vojske]] za treći krstaški rat. |
Kako je utjecaj pape bio ograničen gotovo samo na [[Verona|Veronu]] i okolinu, jer je Henrik VI pokorio cijelu [[Lombardija|Lombardiju]], Urban III je djelimično popustio u sporu sa svjetovnom vlašću, te se uputio u Veneciju gdje su se sakupljale [[Treći krstaški rat|križarske vojske]] za treći krstaški rat. |
||
Red 12: | Red 12: | ||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
* Paolo Grillo: ''Urbano III.'' u: Massimo Bray (izd.): ''Enciclopedia dei Papi'', Istituto della Enciclopedia Italiana, vol. 2 (Niccolò I, santo, Sisto IV), Rim 2000, OCLC [http://worldcat.org/oclc/313581688 313581688], str. 311–314. |
* Paolo Grillo: ''Urbano III.'' u: Massimo Bray (izd.): ''Enciclopedia dei Papi'', Istituto della Enciclopedia Italiana, vol. 2 (Niccolò I, santo, Sisto IV), Rim 2000, OCLC [http://worldcat.org/oclc/313581688 313581688], str. 311–314. |
||
* Georg Kreuzer: ''Urban III.'' u: ''Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon'' (BBKL). knjiga 15, Bautz, Herzberg 1999, ISBN |
* Georg Kreuzer: ''Urban III.'' u: ''Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon'' (BBKL). knjiga 15, Bautz, Herzberg 1999, {{ISBN|3-88309-077-8}}, str. 1394–1395. |
||
* Werner Maleczek: ''Urban III.'' u: ''Lexikon des Mittelalters'' (LexMA). tom 8, LexMA-Verlag, München 1997, ISBN |
* Werner Maleczek: ''Urban III.'' u: ''Lexikon des Mittelalters'' (LexMA). tom 8, LexMA-Verlag, München 1997, {{ISBN|3-89659-908-9}}, str. 1284. |
||
{{Pape}} |
{{Pape}} |
Trenutna verzija na dan 1 februar 2020 u 21:04
Papa Urban III | |
---|---|
Pontifikat od | 25. novembar 1185. |
Pontifikat do | 20. oktobar 1187. |
Prethodnik | Lucije III |
Nasljednik | Grgur VIII |
Lični podaci | |
Rođenje | Uberto Crivelli 1120. Cuggiono, Italija |
Smrt | 20. oktobar 1187. Ferrara, Italija |
Papa Urban III (rođen 1120. u Cuggionou kod Milana; umro 20. oktobra 1187. u Ferrari), rodnog imena Uberto Crivelli, bio je rimski papa u periodu od 25. novembra 1185. do svoje smrti 20. oktobra 1187.
Kao pripadnik milanske porodice, kao i većina Lombarda bio je protivnik cara Svetog rimskog carstva Fridrika I Barbarose. Godine 1168. postao je arhiđakon Bourgesa i Milana, te biskup nadbiskupije Vercelli. Dana 9. januara 1185. postavljen je za nadbiskupa nadbiskupije Milano. Dana 17. decembra 1182. papa Lucije III ga je kao kardinala primio u kardinalski kolegij. Dodijeljena mu je titularna crkva San Lorenzo in Damaso. (lat. Sancti Laurentii in Damaso). Nakon smrti pape Lucija III 25. novembra 1185. istog dana je u Veroni izabran za sljedećeg papu, a ujedno je zadržao svoj položaj nadbiskupa Milana.
Tokom svoje vladavine, nije uspio izgladiti odnose s carom. Na vjenčanju Konstancije od Sicilije sa prijestolonasljednikom Henrikom VI u Milanu papu Urbana III predstavljala su dvojica kardinala. Kada je grad Cremona, uz znanje i odobrenje pape, počeo pobunu protiv cara, Barbarosa je ugušio pobunu i za to okrivio papu zajedno sa njemačkim sveštenstvom. Smatrao je kako su oni odgovorni za ustanak.
Kako je utjecaj pape bio ograničen gotovo samo na Veronu i okolinu, jer je Henrik VI pokorio cijelu Lombardiju, Urban III je djelimično popustio u sporu sa svjetovnom vlašću, te se uputio u Veneciju gdje su se sakupljale križarske vojske za treći krstaški rat.
Umro je 20. oktobra 1187. u Ferrari, navodno zbog očaja kada je primio vijest da je sultan Salahudin 2. oktobra te godine osvojio Jerusalem.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Paolo Grillo: Urbano III. u: Massimo Bray (izd.): Enciclopedia dei Papi, Istituto della Enciclopedia Italiana, vol. 2 (Niccolò I, santo, Sisto IV), Rim 2000, OCLC 313581688, str. 311–314.
- Georg Kreuzer: Urban III. u: Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon (BBKL). knjiga 15, Bautz, Herzberg 1999, ISBN 3-88309-077-8, str. 1394–1395.
- Werner Maleczek: Urban III. u: Lexikon des Mittelalters (LexMA). tom 8, LexMA-Verlag, München 1997, ISBN 3-89659-908-9, str. 1284.