Razlika između verzija stranice "Papa Urban III"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Infokutija papa|ime=Urban III|slika=200px|opis_slike=|pontifikat_početak=25. novembar 1185.|pontifikat_kraj=20. oktobar 1187.|pretho...
 
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
 
Red 4: Red 4:
Kao pripadnik [[Milano|milanske]] porodice, kao i većina [[Lombardi|Lombarda]] bio je protivnik cara [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]] [[Fridrik I, car Svetog rimskog carstva|Fridrika I Barbarose]]. Godine 1168. postao je arhiđakon Bourgesa i Milana, te biskup nadbiskupije Vercelli. Dana 9. januara 1185. postavljen je za nadbiskupa nadbiskupije Milano. Dana 17. decembra 1182. papa Lucije III ga je kao kardinala primio u kardinalski kolegij. Dodijeljena mu je titularna crkva [[San Lorenzo in Damaso]]. (lat. ''Sancti Laurentii in Damaso''). Nakon smrti pape Lucija III 25. novembra 1185. istog dana je u Veroni izabran za sljedećeg papu, a ujedno je zadržao svoj položaj nadbiskupa Milana.
Kao pripadnik [[Milano|milanske]] porodice, kao i većina [[Lombardi|Lombarda]] bio je protivnik cara [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]] [[Fridrik I, car Svetog rimskog carstva|Fridrika I Barbarose]]. Godine 1168. postao je arhiđakon Bourgesa i Milana, te biskup nadbiskupije Vercelli. Dana 9. januara 1185. postavljen je za nadbiskupa nadbiskupije Milano. Dana 17. decembra 1182. papa Lucije III ga je kao kardinala primio u kardinalski kolegij. Dodijeljena mu je titularna crkva [[San Lorenzo in Damaso]]. (lat. ''Sancti Laurentii in Damaso''). Nakon smrti pape Lucija III 25. novembra 1185. istog dana je u Veroni izabran za sljedećeg papu, a ujedno je zadržao svoj položaj nadbiskupa Milana.


Tokom svoje vladavine, nije uspio izgladiti odnose s carom. Na vjenčanju [[Konstancija, kraljica Sicilije|Konstancije od Sicilije]] sa prijestolonasljednikom [[Henrik VI, car Svetog rimskog carstva|Henrikom VI]] u Milanu papu Urbana III predstavljala su dvojica kardinala. Kada je grad [[Cremona]], uz znanje i odobrenje pape, počeo pobunu protiv cara, Barbarosa je ugušio pobunu i za to okrivio papu zajedno sa njemačkim sveštenstvom. Smatrao je kako su oni odgovorni za ustanak.
Tokom svoje vladavine, nije uspio izgladiti odnose s carom. Na vjenčanju [[Konstancija, kraljica Sicilije|Konstancije od Sicilije]] sa prijestolonasljednikom [[Henrik VI, car Svetog rimskog carstva|Henrikom VI]] u Milanu papu Urbana III predstavljala su dvojica kardinala. Kada je grad [[Cremona]], uz znanje i odobrenje pape, počeo pobunu protiv cara, Barbarosa je ugušio pobunu i za to okrivio papu zajedno sa njemačkim sveštenstvom. Smatrao je kako su oni odgovorni za ustanak.


Kako je utjecaj pape bio ograničen gotovo samo na [[Verona|Veronu]] i okolinu, jer je Henrik VI pokorio cijelu [[Lombardija|Lombardiju]], Urban III je djelimično popustio u sporu sa svjetovnom vlašću, te se uputio u Veneciju gdje su se sakupljale [[Treći krstaški rat|križarske vojske]] za treći krstaški rat.
Kako je utjecaj pape bio ograničen gotovo samo na [[Verona|Veronu]] i okolinu, jer je Henrik VI pokorio cijelu [[Lombardija|Lombardiju]], Urban III je djelimično popustio u sporu sa svjetovnom vlašću, te se uputio u Veneciju gdje su se sakupljale [[Treći krstaški rat|križarske vojske]] za treći krstaški rat.
Red 12: Red 12:
== Literatura ==
== Literatura ==
* Paolo Grillo: ''Urbano III.'' u: Massimo Bray (izd.): ''Enciclopedia dei Papi'', Istituto della Enciclopedia Italiana, vol. 2 (Niccolò I, santo, Sisto IV), Rim 2000, OCLC [http://worldcat.org/oclc/313581688 313581688], str. 311–314.
* Paolo Grillo: ''Urbano III.'' u: Massimo Bray (izd.): ''Enciclopedia dei Papi'', Istituto della Enciclopedia Italiana, vol. 2 (Niccolò I, santo, Sisto IV), Rim 2000, OCLC [http://worldcat.org/oclc/313581688 313581688], str. 311–314.
* Georg Kreuzer: ''Urban III.'' u: ''Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon'' (BBKL). knjiga 15, Bautz, Herzberg 1999, ISBN 3-88309-077-8, str. 1394–1395.
* Georg Kreuzer: ''Urban III.'' u: ''Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon'' (BBKL). knjiga 15, Bautz, Herzberg 1999, {{ISBN|3-88309-077-8}}, str. 1394–1395.
* Werner Maleczek: ''Urban III.'' u: ''Lexikon des Mittelalters'' (LexMA). tom 8, LexMA-Verlag, München 1997, ISBN 3-89659-908-9, str. 1284.
* Werner Maleczek: ''Urban III.'' u: ''Lexikon des Mittelalters'' (LexMA). tom 8, LexMA-Verlag, München 1997, {{ISBN|3-89659-908-9}}, str. 1284.


{{Pape}}
{{Pape}}

Trenutna verzija na dan 1 februar 2020 u 21:04

Papa

Urban III
Pontifikat od25. novembar 1185.
Pontifikat do20. oktobar 1187.
PrethodnikLucije III
NasljednikGrgur VIII
Lični podaci
RođenjeUberto Crivelli
1120.
Cuggiono, Italija
Smrt20. oktobar 1187.
Ferrara, Italija

Papa Urban III (rođen 1120. u Cuggionou kod Milana; umro 20. oktobra 1187. u Ferrari), rodnog imena Uberto Crivelli, bio je rimski papa u periodu od 25. novembra 1185. do svoje smrti 20. oktobra 1187.

Kao pripadnik milanske porodice, kao i većina Lombarda bio je protivnik cara Svetog rimskog carstva Fridrika I Barbarose. Godine 1168. postao je arhiđakon Bourgesa i Milana, te biskup nadbiskupije Vercelli. Dana 9. januara 1185. postavljen je za nadbiskupa nadbiskupije Milano. Dana 17. decembra 1182. papa Lucije III ga je kao kardinala primio u kardinalski kolegij. Dodijeljena mu je titularna crkva San Lorenzo in Damaso. (lat. Sancti Laurentii in Damaso). Nakon smrti pape Lucija III 25. novembra 1185. istog dana je u Veroni izabran za sljedećeg papu, a ujedno je zadržao svoj položaj nadbiskupa Milana.

Tokom svoje vladavine, nije uspio izgladiti odnose s carom. Na vjenčanju Konstancije od Sicilije sa prijestolonasljednikom Henrikom VI u Milanu papu Urbana III predstavljala su dvojica kardinala. Kada je grad Cremona, uz znanje i odobrenje pape, počeo pobunu protiv cara, Barbarosa je ugušio pobunu i za to okrivio papu zajedno sa njemačkim sveštenstvom. Smatrao je kako su oni odgovorni za ustanak.

Kako je utjecaj pape bio ograničen gotovo samo na Veronu i okolinu, jer je Henrik VI pokorio cijelu Lombardiju, Urban III je djelimično popustio u sporu sa svjetovnom vlašću, te se uputio u Veneciju gdje su se sakupljale križarske vojske za treći krstaški rat.

Umro je 20. oktobra 1187. u Ferrari, navodno zbog očaja kada je primio vijest da je sultan Salahudin 2. oktobra te godine osvojio Jerusalem.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Paolo Grillo: Urbano III. u: Massimo Bray (izd.): Enciclopedia dei Papi, Istituto della Enciclopedia Italiana, vol. 2 (Niccolò I, santo, Sisto IV), Rim 2000, OCLC 313581688, str. 311–314.
  • Georg Kreuzer: Urban III. u: Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon (BBKL). knjiga 15, Bautz, Herzberg 1999, ISBN 3-88309-077-8, str. 1394–1395.
  • Werner Maleczek: Urban III. u: Lexikon des Mittelalters (LexMA). tom 8, LexMA-Verlag, München 1997, ISBN 3-89659-908-9, str. 1284.