D'Alambertov test
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Dio serije članaka o |
Infinitezimalnom računu |
---|
U matematici, D'Alambertov test je test (ili "kriterij") konvergencije redova
čiji su članovi realni ili kompleksni brojevi. Test je prvi objavio Jean le Rond d'Alembert. Test koristi broj
gdje "lim sup" označava limes superior kada n teži u beskonačnost. Evo je ekvivalentno
u slačuaju gdje limes postoji.
D'Alambertov test kaže:
- ako je L < 1 tada red konvergira apsolutno, te
- ako je L > 1 tada red divergira.
Ako je L = 1, tada je test neodlučan (postoje i konvergentni i divergentni redovi koji zadovoljavaju taj slučaj).
Primjeri
[uredi | uredi izvor]Konvergira
[uredi | uredi izvor]Neka je dat red:
Ako primjenimo D'Alambertov test:
Red konvergira jer je manje od 1.
Divergira
[uredi | uredi izvor]Neka je dat red:
Ako primjenimo D'Alambertov test:
Red divergira jer je veće od 1.
Neodlučno
[uredi | uredi izvor]ako je limes općeg člana reda
nemoguće je pomoću D'Alambertovog testa odrediti da li red konvergira ili divergira.
Na primjer, red
divergira, ali
Međutim, red
konvergira apsolutno, ali je
Konačno,
konvergira uslovno, ali
L=1 i Raabeov test
[uredi | uredi izvor]Kao što je pokazano na prethodnom primjeru, D'Alambertov test je neodlučan kada je
- .
Proširenje D'Alambertovog testa, prema švicaracskom matematičaru Josephu Raabeu, omogućava rješavanje ovakvih slučajeva. Raabeov test kaže da ako je
i ako je
tada red konvergira apsolutno. D'Alembertov test i Raabeov test su prvi i drugi teoremi u hijerarhiji od sličnih teorema prema Augustusu De Morganu.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- Knopp, Konrad, "Infinite Sequences and Series", Dover publications, Inc., New York, 1956. (§ 3.3, 5.4) ISBN 0-486-60153-6
- Rudin, Walter, Principles of Mathematical Analysis, third edition, McGraw-Hill, Inc., New York, 1976. (§ 3.34) ISBN 0-07-054235-X
- Whittaker, E. T., and Watson, G. N., A Course in Modern Analysis, fourth edition, Cambridge University Press, 1963. (§ 2.36, 2.37) ISBN 0-521-58807-3