Idi na sadržaj

Eter (mitologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Eter
Eter u borbi s Divom s lavljom glavom
GrupeGrčki primordijalni bogovi
RoditeljiEreb i Nikta
BraćaHaos i Ereb
SestreHemera
MitologijaGrčka mitologija

U grčkoj mitologiji Eter, starogrčki: Αἰθήρ (Svjetlost)[1] je jedan od primordijalnih bogova, personifikacija sjajnog gornjeg neba. Prema Hesiodu, bio je sin Ereba (Tama) i Nikte (Noć) i brat Hemere (Dan).[2] U orfičkoj kosmogoniji Eter je bio potomak Krona (Vremena), te brat Haosa i Ereba.[3]

Rodoslov

[uredi | uredi izvor]

Prema Hesiodovoj Teogoniji, koja je sadržavala "standardnu" grčku genealogiju bogova,[4] Eter je bio Erebov i Niktin potomak i Hemerin brat.[5] Međutim, drugi rani izvori daju druge genealogije. Prema jednoj, sjedinjenje Ereba i Nikte rezultiralo je Eterom, Erosom i Metidom (a ne Eterom i Hemerom), dok su prema drugom Eter i Nikta bili roditelji Erosa (po Hesiodu četvrtog boga koji je nastao nakon Haosa, Geje (Zemlje) i Tartara).[6] Drugi nam govore da je Uran (Nebo) (po Hesiodu, sin Geje) bio Eterov sin i da je "sve došlo od Etera.[7]

U orfičkoj kosmogoniji Eter je bio potomak Krona (Vremena), prvog primordijalnog božanstva i brat Haosa i Ereba. Eter je bio kosmičko jaje, iz kojeg se izlegao Fanes, pa se za Etera ponekad govorilo da je njegov otac.[8] Orphic Argonautica daje Teogoniju (rodoslov bogova) koja počinje sa Haosom i Kronom, a Kron daje Eter i Erosa.[9]

Eter je također igrao ulogu u rimskim rodoslovima bogova. Ciceron kaže da su Eter i Dies (Dan) bili roditelji Cela (Neba)[10] i prenosi da je prema "takozvanim teolozima" Eter bio otac jednog od "tri Jupitera".[11] Prema Higinovoj (verovatno pogrešnoj)[12] genealogiji, Nikta (Noć), Dies, Cele (Nebo ) i Mare (More), Eter i Tera su bili roditelji od:

Bol, Obmana, Ljutnja, Tuga, Laž, Zakletva, Osveta, Samougađanje, Svađa, Zaborav, Lijenost, Strah, Oholost, Incest, Tuča, Okean, Temida, Tartar i Pont; i Titani, Briareus, Gyges, Steropi, Atlas, Hyperion i Polus, Saturn, Ops, Moneta, Diona i tri Furije (Alecto, Megaera, Tisiphone).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Gantz, str. 4.
  2. Hard, str. 24; Grimal s.v. Aether; Tripp, s.v. Aether; The Oxford Classical Dictionary, s.v. Aither; Gantz, str. 4.
  3. Athanassakis and Wolkow, str. 80.
  4. Hard, str. 21; Fowler 2013, str. 5.
  5. Fowler 2013, str. 5; Hard, pp. 2324; Hesiod, Theogony 124125.
  6. Fowler 2013, pp. 56; Hard, str. 23; Acusilas fr. 6 Fowler (pp. 57); Hesiod, Theogony 116122.
  7. Eumelus fr. 1 (West 2003, pp. 222225); compare Callimachus, fr. 498.
  8. Athanassakis and Wolkow, p. 80; West 1983, str. 70; Meisner, str. 187; Hard, str. 25.
  9. Meisner, str. 172; Orphic Argonautica 1214; Orphic test. 224 Kern.
  10. Cicero, De Natura Deorum 3.44.
  11. Cicero, De Natura Deorum 3.53.
  12. Bremmer, str. 5, calls the beginning of Hyginus' genealogy "a strange hodgepodge of Greek and Roman cosmogonies and early genealogies".