Idi na sadržaj

Mnemozina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mnemozina
Antički mozaik Mnemozine
GrupeTitani
RoditeljiUran i Geja
Suprug(a)Zeus
BraćaTitani, Centimani, Kiklopi, Giganti, Nerej, Fork, Pont, Piton, Taumant, Tifon, Uran
SestreMelijade, Erinije, Afrodita, Euribija, Keta
MitologijaGrčka mitologija

Mnemozina (grč. Mνημοσύνη, Mnêmosúnê; mnếmê = sjećanje)[1][2] u grčkoj mitologiji je božica pamćenja i majka Muza; personifikacija pamćenja u grčkoj mitologiji. Pripada Titanidama, Uranova je i Gejina kći. Ujedno je i rijeka u Hadu.

Porodica

[uredi | uredi izvor]

Titanida, Mnemozina je ćerka Urana i Geje.[3][4][5] Mnemozina je postala majka devet muza, čiji je otac bio njen nećak, Zeus:

Higin u svojim Pričama daje Mnemozini drugačije porijeklo, gdje je bila kći Zeusa i Klimene.[6]

Mitologija

[uredi | uredi izvor]

U Hesiodovoj Teogoniji, kraljevi i pjesnici dobijaju moć autoritativnog govora od Mnemozine i posebnog odnosa s muzama. Zeus, u obliku pastira, i Mnemozina su spavali zajedno devet uzastopnih noći, začevši tako devet muza: Euterpu, Kaliopu, Klio, Erato, Melpomenu, Polihimniju, Terpishoru, Taliju i Uraniju.. Mnemozina je također predsjedavala bazenom[7] u Hadu, sličnom rijeci Leti, prema nizu grčkih pogrebnih natpisa iz 4. vijeka p. n. e. u daktilskom heksametru. Mrtve duše su pile iz Lete kako se ne bi sjećale svojih prošlih života kada se reinkarniraju. U orfizmu, inicirani su poučeni da umjesto toga piju iz Mnemosine, rijeke sjećanja, koja bi zaustavila transmigraciju duše.[8]

Pojava u usmenoj književnosti

[uredi | uredi izvor]

Iako je bila kategorisana kao jedan od Titana u Teogoniji, Mnemozina se nije sasvim uklapala u tu grupu.[9] Titani su jedva obožavani u staroj Grčkoj, a smatrali su ih toliko arhaičnima da pripadaju antičkoj prošlosti.[9] Ličili su na historijske ličnosti više od bilo čega drugog. Mnemozina se, s druge strane, tradicionalno pojavljivala u prvih nekoliko redova mnogih usmenih epskih pjesama [10] — pojavljuje se i u Ilijadi i u Odiseji, između ostalih — jer joj je govornik tražio pomoć u tačnom pamćenju i izvođenju pjesme dok su se spremali da recituju. Smatra se da je Mnemozina grupisana kao "Titanida" jer je sjećanje bilo toliko važno i osnovno za usmenu kulturu Grka da su je smatrali jednim od bitnih građevinskih blokova civilizacije u svom mitu o stvaranju.[10]

Kasnije, kada je pisana literatura preuzela usmeno recitovanje epova, Platon se u svom Eutidemu osvrnuo na stariju tradiciju pozivanja na Mnemozinu. Lik Sokrata se priprema za prepričavanje priče i kaže "ὥστ ἔγωγε, καθάπερἱἱ (275d) Ποιηταί, Δέομαι διηγήσεως μούσας τε καὶ μνημοσύνην ἐπικαλεῖσθαι." što u prevodu znači "Shodno tome, kao i pjesnici, moram započeti svoju priču prizivanjem muza i sjećanja" (naglasak dodat).[11] Aristofan se također vratio tradiciji u svojoj drami Lizistrata kada pijani spartanski ambasador priziva njeno ime dok se šepuri okolo pretvarajući se da je bard iz davnina.[12]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Liddell, Henry George; Scott, Robert (1940). Jones, Sir Henry Stuart; McKenzie, Roderick (eds.). "μνήμη". A Greek-English Lexicon. Oxford: Clarendon Press. Pristupljeno 10. 1. 2018.
  2. Memory and the name Memnon, as in "Memnon of Rhodes" are etymologically related. Mnemosyne is sometimes confused with Mneme or compared with Memoria.
  3. Hesiod, Theogony 135
  4. Clement of Alexandria, Recognitions 31
  5. Diodorus Siculus, 5.66.3
  6. Hyginus, Fabulae Preface
  7. Richard Janko, "Forgetfulness in the Golden Tablets of Memory", Classical Quarterly 34 (1984) 89–100; see article "Totenpass" for the reconstructed devotional which instructs the initiated soul through the landscape of Hades, including the pool of Memory.
  8. "Lethe | Greek mythology". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 3. 2017.
  9. 1 2 Rose, H.J. (1991). A Handbook of Greek Mythology : including its extension to Rome (6th izd.). London: Taylor and Francis, Inc. ISBN 9780415046015.
  10. 1 2 Notopoulos, James A. (1938). "Mnemosyne in Oral Literature". Transactions and Proceedings of the American Philological Association. 69: 466. doi:10.2307/283194. JSTOR 283194.
  11. Plato; Burnet, James (1903). Platonis Opera. Oxford University Press.
  12. "Aristophanes, Lysistrata, line 1247". www.perseus.tufts.edu.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]