Idi na sadržaj

Titani

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Titan (mitologija))
Giorgio Vasari: Kastriranje Urana. Uran i Kron su u sredini, okruženi Titanima i Titanidama.

Titani (grč. Τιτάν, mn. Τιτάνες) su bogovi iz grčke mitologije koji su vladali tokom legendarnog zlatnog doba. Prema Hesiodovoj Teogoniji, oni su bili dvanaestoro djece praroditelja Urana (Nebo) i Geje (Zemlje), sa šest muških titana—Okean, Kej, Krij, Hiperion, Japet i Kron— i šest ženskih titana, tzv. titanide (αἱ Τῑτᾱνῐ́δες) — Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba i Tetija.

Kron se pario sa svojom starijom sestrom Rejom, koja je tada rodila prvu generaciju Olimpijaca: šestero braće i sestara Zeusa, Hada, Posejdona, Hestiju, Demetru i Heru. Određeni potomci, kao što su Prometej, Helije i Leta, ponekad se nazivaju i titanima.

Titani su bili bivši bogovi, generacija bogova koja je prethodila Olimpijcima. Oni su svrgnuti kao dio grčkog mita o sukcesiji, koji govori o tome kako je Kron preuzeo vlast od svog oca Urana i vladao kosmosom sa svojim kolegama titanima prije nego što su ga Zeus i Olimpijci porazili i zamijenili kao vladajući panteon bogova u ratu koji se naziva "Titanomahija" (Τῑτᾱνομᾰχῐ́ᾱ ). Kao rezultat ovog rata, poraženi titani su protjerani iz gornjeg svijeta i držani u zatvoru pod stražom u Tartaru, iako je očigledno nekim titanima bilo dozvoljeno da ostanu na slobodi.

Okean, rimski mozaik

Rođenje Titana

[uredi | uredi izvor]
Gustave Moreau: Prometej. Zeus je Prometeja prikovao na Kavkaz jer je dao ljudima vatru.

Prema Hesiodovoj Teogoniji titansko potomstvo Urana i Geje bili su Okean, Kej, Krij, Hiperion, Japet, Kron, Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba i Tetija.[1] Osam titana, braće i sestara su se vjenčali: Okean i Tetija, Kej i Feba, Hiperion i Teja i Kron i Reja. Druga dva brata oženili su se van svoje uže porodice. Japet se oženio svojom nećakinjom Klimenom, kćerkom Okeana i Tetide, dok se Krij oženio svojom polusestrom Euribijom, kćerkom Geje i Ponta. Dvije preostale sestre titanide, Temida i Mnemozina, postale su žene svog nećaka Zeusa.

Od Okeana i Tetide došlo je tri hiljade riječnih bogova i tri hiljade okeanidskih nimfi.[2] Od Keja i Febe došla je Leta, druga Zeusova žena i Asterija.[3] Od Krija i Euribije su došli Astrej, Palant i Pers.[4] Od Hiperiona i Teje potekle su nebeske personifikacije Helije (Sunce), Selena (Mesec) i Eja (Zora).[5] Od Japeta i Klimene su došli Atlas, Menetije, Prometej i Epimetej.[6] Od Krona i Reje su došli Olimpijci: Hestija, Demetra, Hera, Had, Posejdon i Zeus.[7] Od Zeusa, Temida je rodila tri Hore (Sata) i tri Mojre (Sudbine),[8] a Mnemozina je rodila devet Muza.[9]

Dok se potomci Titana Okeana i Tetide, Krona i Reje, Temide i Mnemozine (tj. rečni bogovi, Okeanide, Olimpijci, Hore, Mojre i Muze) obično ne smatraju titanima, potomci ostalih titana, posebno: Leta, Helije, Atlas i Prometej, se i sami ponekad nazivaju titanima.[10]

Svrgavanje Urana

[uredi | uredi izvor]

Titani igraju ključnu ulogu u važnom dijelu grčke mitologije, mitu o sukcesiji.[11] Mit govori kako je Titan Kron, najmlađi od Titana, zbacio Urana, i kako je zauzvrat Zeus, vodeći i pobjedivši u velikom desetogodišnjem ratu u kojem su se novi bogovi sukobljavali sa starim bogovima, nazvan Titanomahija ("Titanski rat") , zbacio Krona i njegove kolege Titane, i na kraju je uspostavljen kao konačni i stalni vladar kosmosa.[12]

Prema standardnoj verziji mita o sukcesiji, datoj u Hesiodovoj Teogoniji, Uran je u početku sa Gejom rodio osamnaestoro djece: dvanaest Titana, tri Kiklopa i tri Centimana (Storuke),[13] ali ih je mrzio,[14] i sakrio ih je negdje unutar Geje.[15] Ljuta i u nevolji, Geja je napravila srp od adamanta i pozvala svoju decu da kazne svog oca. Samo je njen sin Kron bio voljan.[16] Tako je Geja sakrila Krona u "zasjedu", dala mu je adamantinski srp, a kada je Uran došao da legne sa Gejom, Kron je ispružio ruku i kastrirao oca.[17] To je omogućilo da se Titani rode i Kron da preuzme vrhovnu komandu nad kosmosom, sa Titanima kao njegovim podređenim.[18]

Nakon što je svrgnuo Urana, ponovno zatvara Centimane i Kiklope u pakao te stavlja Kampa da ih čuva dok su tamo zarobljeni. Vrijeme Kronove vladavine u nekim mitovima naziva se još i zlatnim dobom: ljudi tog vremena nisu imali potreba za vlašću i pravilima, jer su jednostavno svi sve činili ispravno, pa za time niti nije bilo potrebe.

Reja, kraljica Titana

Svrgavanje Krona

[uredi | uredi izvor]

Kron, koji je sada preuzeo kontrolu nad kosmosom od Urana, želio je osigurati da zadrži kontrolu. Uran i Gaja su prorekli Kronu da će ga jedno od vlastite djece svrgnuti, pa kada se oženio Rejom, pobrinuo se da proguta svako od djece koje je rodila. To je učinio sa prvih pet: Hestiju, Demetru, Heru, Hada i Posejdona (tim redom), na Rejinu veliku žalost.[19] Međutim, kada je Reja bila trudna sa Zeusom, molila je svoje roditelje Geju i Urana da joj pomognu da spasi Zeusa. Tako su poslali Reju u Likt na Kreti da rodi Zeusa, a Geja ga je sakrila duboko u pećini ispod planine Aigaion.[20] Ondje su ga odgojili Geja i koza Amalteja ili pak nimfa Adamanteja. U međuvremenu, Reja je dala Kronu ogroman kamen umotan u bebinu odeću koji je on progutao misleći da je to još jedno od Rejine djece.[21]

Zeus, koji je sada odrastao, prisilio je Krona (koristeći neku nespecificiranu Gejinu prevaru) da izbaci svoje petoro djece.[22] Zeus je tada pustio svoje ujake Kiklope (očigledno i dalje zatvorene ispod zemlje, zajedno sa Centimanima, gde ih je prvobitno Uran zatvorio) koji su dali Zeusu svoje veliko oružje, munju, koje je sakrila Geja.[23] Započeo je veliki rat, Titanomahiju, za kontrolu kosmosa. Titani su se borili sa planine Otris, dok su se Olimpijci borili sa planine Olimp.[24] U desetoj godini tog velikog rata, po Gejinom savetu, Zeus je oslobodio Centimane, koji su se pridružili ratu protiv Titana, pomažući Zeusu da prevlada. Zeus je bacio bijes svoje munje na Titane, porazivši ih i bacivši ih u Tartar,[25] sa Centimanima kao njihovim stražarima.[26]

U drugoj verziji mita, Metida, prva Zeusova žena, je Kronu dala napitak koji ga je tjerao na povraćanje. Zatim je Zeus pustio Gigante, Centimane i Kiklope te je s njima krenuo u rat.

Peter Paul Rubens: Pad Titana, Hekatonhiri bacaju stijene

Titanomahija

[uredi | uredi izvor]

Titanomahija (grč. Τιτανομαχία) je jedanaestogodišnji rat mlađeg naraštaja Titana predvođenih Zeusom protiv starijeg naraštaja. Na Kronovoj su strani bili Koj, Krij, Hiperion, Japet, Atlant i Menotije, a na Zeusovoj Hestija, Demetra, Hera, Had i Posejdon, a također i Centimani, Giganti i Kiklopi. Centimani su pomogli bacajući stotine gromada kamenja istovremeno, a Kiklopi su iskovali Zeusove munje, Hadovu kacigu nevidljivosti i Posejdonov trozub. U noći prije prve bitke, Had se odšunjao do uporišta Titana i uništio im oružje. Nakon desetljeća ratovanja pobijedili su, te su se olimpski bogovi dogovorili i izvlačeći slamke raspodijelili vlast - Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon more, a Had podzemni svijet. Olimpski bogovi su zatvorili poražene Titane u Tartar. Budući da su za vrijeme rata Titanide i Okean ostali neutralni, Zeus ih nije kaznio. A također u Tartar nisu poslani Atlas, Kron, Epimetej, Menetije i Prometej. Atlasu je dao drugu kaznu, a Prometej, Epimetej i Menetije poslije su promijenili stranu te su pomogli Zeusu u ratu. Kron je nakon rata uspio pobjeći te je tako izbjegao odsluženje kazne u paklu zajedno s ostalim Titanima koje su čuvali Centimani. Kron je pobjegao u raj.

Poslije Titanomahije

[uredi | uredi izvor]

Nakon što su zbačeni u Titanomahiji, Kron i poraženi titani bačeni su u Tartar:

Tamo su bogovi titana skriveni u mutnom mraku planovima Zeusa sakupljača oblaka, na vlažnom mestu, na najudaljenijem dijelu ogromne zemlje. Oni ne mogu izaći, jer je Posejdon na nju postavio bronzane kapije, a zid je proširen sa obje strane.[27]

Međutim, osim Krona, nije jasno koji je tačno od ostalih titana trebao biti zatvoren u Tartaru.[28] Jedini originalni titan, koji se poimenice spominje je Japet.[29] Ali, nisu svi titani tamo bili zatvoreni, zasigurno se čini da je Okean, velika rijeka koja okružuje svijet, ostao slobodan, a zapravo se čini da se uopće nije borio na strani titana.[30] Po Hesiodu, Okean šalje svoju kćer Stiks, sa njenom djecom Zelosom (Zavist), Nikom (Pobjeda), Kratosom (Moć) i Bijom (Sila), da se bore na Zeusovoj strani protiv titana,[31] dok u Ilijadi, Hera kaže da su se tokom Titanomahije o njoj brinuli Okean i njegova žena titanida Tetida.[32] Eshilov Prometej Vezani, kaže DS Okeana slobodno posjećuje svog nećaka Prometeja negdje nakon rata.[33] Poput Okeana, Helije, Hiperionov sin, svakako je ostao slobodan da svakodnevno vozi svoju sunčanu kočiju po nebu, aktivno učestvujući u događajima nakon Titanomahije.[34] Sloboda Okeana, zajedno sa Helijem (Sunce), a možda i Hiperionom (u mjeri u kojoj je on također predstavljao Sunce), čini se da je rezultat kosmološke nužnosti, jer kako bi svijet koji okružuje rijeka ili Sunce, mogao biti zatvoren u Tartaru?[35]

Što se tiče ostalih muških potomaka titana, čini se da su neki sudjelovali u Titanomahiji i zbog toga su kažnjeni, a drugi nisu ili su barem (kao Helije) ostali slobodni. Tri Japetova sina, Atlas, Menetije i Prometej, antički izvori posebno povezuju sa ratom. U Teogoniji su i Atlas i Menetije dobili kazne od Zeusa, ali Hesiod ne kaže za koji su zločin tačno kažnjeni.[36] Atlasa je kaznio Zeus, tako što je bio prisiljen da drži nebo na svojim ramenima, ali nijedan od ranih izvora za ovu priču (Hesiod, Homer, Pindar i Eshil) ne kaže da je njegova kazna bila rezultat rata.[37] Međutim, prema Higinu, Atlas je predvodio titane u pobuni protiv Zeusa (Jupitera).[38] Teogonija kaže da je Menetije oboren Zeusovim gromom i bačen u Ereb "zbog njegove lude drskosti i prevelike gordosti".[39] Nejasno je da li je Hesiod koristio Ereb kao drugo ime za Tartar (kao što se ponekad činilo), ili je mislio kao Menetijevu kaznu zbog njegovog učešća u Titanomahiji nije jasno, a nijedan drugi rani izvor ne pominje ovaj događaj, međutim Apolodor kaže da jeste.[40] Hesiod ne pominje Prometeja u vezi sa Titanomahijom, ali Prometej ostaje slobodan, u Teogoniji, zbog svoje prevare Zeusa u Mekoni i kasnijoj krađi vatre, za što ga je kaznio Zeus tako što je bio okovan za stijenu, gdje je orao svaki dan dolazio da jede njegovu "besmrtnu jetru", koja je potom svake noći ponovno rasla.[41] Međutim, Eshilov Prometej Vezani (kao što je gore pomenuto) navodi da Prometej kaže da je bio Zeusov saveznik tokom Titanomahije.[42]

Čini se da je titanidama, u mjeri u kojoj se uopće spominju, također bilo dozvoljeno da ostanu slobodne.[37] Tri od njih, prema Teogoniji, postale su Zeusove žene: Temida, Mnemozina i Leta.[43] Temida rađa tri Hore (Sata) i tri Mojre (Sudbine), a Mnemozina rađa devet Muza. Leta, koji rađa olimpijce Apolona i Artemida, aktivno učestvuje na strani Trojanaca u Ilijadi, a također je uključena u priču o divu Titiju.[44] Tetida, vjerovatno zajedno sa svojim mužem Okeanom, nije učestvovala u ratu i pružila je sigurno utočište Heri tokom rata. Reja ostaje slobodna i aktivna nakon rata:[45] pojavljuje se pri Letinom rađanju Apolona,[46] kao Zeusov glasnik Demetri koji objavljuje nagodbu u vezi s Perzefonom,[47] vraćajući Pelopa u život.[48]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hesiod, Theogony 133–138.
  2. ^ Hesiod, Theogony 337–370.
  3. ^ Hesiod, Theogony 404–409.
  4. ^ Hesiod, Theogony 375–377.
  5. ^ Hesiod, Theogony 371–374.
  6. ^ Hesiod, Theogony 507–511.
  7. ^ Hesiod, Theogony 453–458.
  8. ^ Hesiod, Theogony 901–906, although at Theogony 217 the Moirai are said to be the daughters of Nyx (Night).
  9. ^ Hesiod, Theogony 915–920.
  10. ^ Parada, str. 179 s.v. TITANS; Smith, s.v. Titan 2.; Rose, str. 143 s.v. Atlas, str. 597 s.v. Leto, str. 883 s.v. Prometheus; Tripp, str. 120 s.v. Atlas, str. 266 s.v. Helius, str. 499 s.v. Prometheus.
  11. ^ Hard, str. 65–69; West 1966, str. 18–19.
  12. ^ For a detailed account of Titanomachy and Zeus' rise to power see Gantz, str. 44–56.
  13. ^ Hesiod, Theogony 132–153.
  14. ^ Hesiod, Theogony 154–155. Exactly which of these eighteen children Hesiod meant that Uranus hated is not entirely clear, all eighteen, or perhaps just the Cyclopes and the Hundred-Handers. Hard, str. 67; West 1988, str. 7, and Caldwell, str. 37 on lines 154–160, make it all eighteen; while Gantz, str. 10, says "likely all eighteen"; and Most, str. 15 n. 8, says "apparently only the ... Cyclopes and Hundred-Handers are meant" and not the twelve Titans. See also West 1966, str. 206 on lines 139–53, str. 213 line 154 γὰρ. Why Uranus hated his children is also not clear. Gantz, str. 10 says: "The reason for [Uranus'] hatred may be [his children's] horrible appearance, though Hesiod does not quite say this"; while Hard, str. 67 says: "Although Hesiod is vague about the cause of his hatred, it would seem that he took a dislike to them because they were terrible to behold". However, West 1966, str. 213 on line 155, says that Uranus hated his children because of their "fearsome nature".
  15. ^ Hesiod, Theogony 156–158. The hiding place inside Gaia is presumably her womb, see West 1966, str. 214 on line 158; Caldwell, str. 37 on lines 154–160; Gantz, str. 10. This place seems also to be the same place as Tartarus, see West 1966, str. 338 on line 618, and Caldwell, str. 37 on lines 154–160.
  16. ^ Hesiod, Theogony 159–172.
  17. ^ Hesiod, Theogony 173–182; according to Gantz, str. 10, Cronus waited in ambush, and reached out to castrate Uranus, from "inside [Gaia's] body, we will understand, if he too is a prisoner".
  18. ^ Hard, str. 67; West 1966, str. 19. As Hard notes, in the Theogony, although the Titans were freed as a result of Uranus' castration, apparently the Cyclopes and Hundred-Handers remain imprisoned (see below), see also West 1966, str. 214 on line 158.
  19. ^ Hesiod, Theogony 453–467.
  20. ^ Hesiod, Theogony 468–484. Mount Aigaion is otherwise unknown, and Lyctus is nowhere else associated with Zeus' birth, later tradition located the cave on Mount Ida, or sometimes Mount Dikte, see Hard, str. 74–75; West 1966, str. 297–298 on line 477, str. 300 on line 484.
  21. ^ Hesiod, Theogony 485–491.
  22. ^ Gantz, str. 44; Hesiod, Theogony 492–500.
  23. ^ Hesiod, Theogony 501–506; Hard, str. 68–69; West 1966, str. 206 on lines 139–153, str. 303–305 on lines 501–506. According to Apollodorus, 1.1.4-5, after the overthrow of Uranus, the Cyclopes (as well as the Hundred-Handers) were rescued from Tartarus by the Titans, but reimprisoned by Cronus.
  24. ^ Gantz, str. 45; West 1966, str. 340 on line 632; Hesiod, Theogony 630–634. As noted by West, locating the Titan's on Othrys was "presumably ... simply because it was the principal mountain on the opposite side of the [Thessalian] plain: There is no evidence that it was really a seat of gods as Olympus was. Elsewhere it is said that the Titans formerly occupied Olympus itself". For Titans on Olympus, see Hesiod, Works and Days 110–111; Aeschylus (?), Prometheus Bound 148; Apollonius Rhodius, Argonautica 1.503–508, 2.1232–1233.
  25. ^ Hesiod, Theogony 624–721. This is the sequence of events understood to be implied in the Theogony by, for example, Hard, str. 68; Caldwell, str. 65 on line 636; and West 1966, str. 19. However according to Gantz, str. 45, "Hesiod's account does not quite say whether the Hundred-Handers were freed before the conflict or only in the tenth year. ... Eventually, if not at the beginning, the Hundred-Handers are fighting".
  26. ^ This is the usual interpretation of Theogony 734–735 (e.g. Hard, str. 68; Hansen, str. 25, 159, adding the caveat "presumably"; Gantz, str. 45). However according to West 1966, str. 363 on lines 734–5: "It is usually assumed that the Hundred-Handers are acting as prison guards (so Tz. Th. 277 τοὺς Ἑκατόγχειρας αὺτοῖς φύλακας ἐπιστήσας). The poet does not say this—πιστοὶ φύλακες Διὸς probably refers to their help in battle, cf. 815 κλειτοὶ ἐπίκουροι". Compare with Theogony 817–819.
  27. ^ Hesiod, Theogony 729–734, translation by Glenn W. Most.
  28. ^ Gantz, str. 45–46.
  29. ^ Homer, Iliad 8.478–481.
  30. ^ Fowler 2013, str. 11; Hard, str. 37; Gantz, str. 28, 46; West 1983, str. 119.
  31. ^ Hesiod, Theogony 337–398. The translations of the names used here follow Caldwell, str. 8.
  32. ^ Homer, Iliad 14.200–204.
  33. ^ Aeschylus (?), Prometheus Bound 286–289.
  34. ^ Gantz, str. 30–31.
  35. ^ Gantz, str. 46; Hard, str. 37.
  36. ^ Gantz, str. 46, 154.
  37. ^ a b Gantz, str. 46.
  38. ^ Gantz, str. 45; West 1966, str. 308 on line 509; Hyginus, Fabulae 150.
  39. ^ Hesiod, Theogony 514–516.
  40. ^ Gantz, str. 40, 154; West 1966, str. 308 on line 510; Apollodorus, 1.2.3.
  41. ^ Gantz, str. 40, 154–166; Hesiod, Theogony 521–534.
  42. ^ Aeschylus (?), Prometheus Bound 201–223.
  43. ^ Hesiod, Theogony 901–906, 915–920.
  44. ^ Gantz, str. 38–39; Homer, Iliad 445–448, 20.72, 21.497–501, 21.502–504, Odyssey 576–581.
  45. ^ Gantz, str. 44.
  46. ^ Homeric Hymn to Apollo (3) 93.
  47. ^ Homeric Hymn to Demeter (2) 441–444.
  48. ^ Bacchylides, fr. 42 Campbell, str. 294, 295.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Titani na Wikimedia Commonsu.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Titani&oldid=3650269"