Hemera

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hemera
Reljef Hemere iz Afrodizije Sebasteiona
GrupeGrčki primordijalni bogovi
RoditeljiEreb i Nikta
BraćaEter
MitologijaGrčka mitologija


U grčkoj mitologiji, Hemera (starogrčki: Ἡμέρα, lit. 'Dan') je bila jedna od Primordijalnih bogova, personifikacija dana. Prema Hesiodu, bila je kćerka Ereba (Tama) i Nikte (Noć), i Eterova sestra. Iako su odvojeni entiteti u Hesiodovoj Teogoniji, Hemera i Eja (Zora) su često poistovjećivani jedno s drugim.[1]

Rodoslov[uredi | uredi izvor]

U Hesiodovoj Teogoniji, Hemera i njen brat Eter bili su potomci Ereba i Nikta.[2] Bahilid je navodio Hemeru kao kćer Kronosa (Vremena) i Nikte.[3] Hemera was perhaps the mother, by Aether, of Uranus (Sky). U izgubljenoj epskoj pjesmi Titanomahija (kraj sedmog vijeka p. n. e.?),[3] Hemera je možda, od strane Etera, bila majka Urana (Neba).[4] U nekim rijetkim verzijama, Hemera je umjesto toga bila kćer Helija (Sunca) od nepoznate majke.[5][6]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Prema Hesiodovoj Teogoniji, Hemera je napustila Tartar baš kao što je Nikta (Noć) ušla u njega; kada se Hemera vratila, Nikta je otišla:[7]

Noć i Dan koji prolaze blizu pozdravljaju se dok prelaze veliki bronzani prag. Jedan će ući, a drugi izlazi na vrata, i nikad ih kuća ne drži unutra, nego uvijek jedan izađe iz kuće i prijeđe preko zemlje, dok drugi redom ostaje u kući, čeka vrijeme svog odlaska, dok ono ne dođe. Jedna drži mnogo vidljivu svjetlost za one na zemlji, ali druga u svojim rukama drži Hipno, brata Smrti – smrtonosne noći, obavijene mutnim oblakom.[8]

Rimski pandan Dies[uredi | uredi izvor]

Hemerin rimski pandan Dies (Dan) imao je drugačiju genealogiju. Prema rimskom mitografu Higinu, Haos i Kaligio (Magla) bili su roditelji Nikte (Noći), Diesa, Ereba i Etera.[9] Ciceron kaže da su Eter i Dies bili roditelji Celusa (Neba).[10] Dok, Higin kaže da su, pored Celusa, Eter i Dies bili i roditelji Tere (Zemlje) i Mare (Mora).[11] Ciceron takođe kaže da su Dies i Celus bili roditelji Merkura, rimskog Hermesovog pandana.[12]

Obožavanje[uredi | uredi izvor]

Malo je dokaza da je Hemera imala kult u antičko doba, međutim arheološki dokazi su dokazali postojanje malog svetišta Hemeri i Helije, boga sunca, na ostrvu Kos.[13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tripp, s.v. Hemera; Grimal, s.v. Hemera.
  2. ^ Bacchylides, Victory Odes 7.
  3. ^ a b West 2002, str. 109 says that the Titanomachy was "composed in the late seventh century at the earliest".
  4. ^ Grimal, s.v. Uranus; Eumelus fr. 1 (West 2003, pp. 222–225); compare Callimachus, fr. 498. According to Grimal the mother was "doubtless" Hemera, compare with Cicero, De Natura Deorum 3.44, which has Aether and Dies as the parents of Caelus (Sky).
  5. ^ Pindar, Olympian Odes 2.32
  6. ^ Scholia on Pindar's Olympian Odes 2.58.
  7. ^ Tripp, s.v. Hemera.
  8. ^ Hesiod, Theogony 748–757.
  9. ^ Hyginus, Fabulae Theogony 1 (Smith and Trzaskoma, str. 95).
  10. ^ Cicero, De Natura Deorum 3.44.
  11. ^ Hyginus, Fabulae Theogony 1–2 (Smith and Trzaskoma, str. 95).
  12. ^ Cicero, De Natura Deorum 3.56.
  13. ^ Farnell, str. 419.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hemera&oldid=3513379"