Proksimalna delecija 18q–

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Proksimalna delecija 18q-
Klasifikacija i vanjski resursi
OMIM601808
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=

Proksimalna delecija 18q– je rijetko genetičko stanje uzrokovano delecijom genetičkog materijala u jednoj od dvije kopije hromosoma 18. Ovo brisanje uključuje proksimalni (blizu centromere) odjeljak dugog kraka hromosoma 18 negdje između 18q11,2 (18,9 Mb) i 18q21,1 (43,8 Mb).[1] Exact breakpoints vary.

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Proksimalna delecija 18q– uzrokuje niz medicinskih i razvojnih problema. Postoje značajne razlike u ozbiljnosti zbog promjene u zahvaćenim tačkama prekida. Sadašnja istraživanja fokusirana su na uspostavljanje korelacije genotip-fenotip kako bi se omogućilo prediktivno genotipiziranje.

Opisana je grupa osoba sa sličnim delecijama unutar ove regije (Cody et al., 2007): Medicinski i razvojni problemi opisani su u nastavku.

Kongenitalne anomalije[uredi | uredi izvor]

Kod nekih pojedinaca zabilježeno je iskrivljeno stopalo. Iako to nije uobičajen nalaz, kod nekih dječaka, uočen je i kriptorhizam.

Neonatusne komplikacije[uredi | uredi izvor]

Zabilježene su poteškoće u hranjenju i problemi sa regulacijom temperature kod neke novorođenčadi s proksimalnom delecijom 18q–.

ENT[uredi | uredi izvor]

Sa ovom delecijom, često je povezan ponavljajući otitis media, a u nekim slučajevima može prouzrokovati provodni gubitak sluha. To se može riješiti postavljanjem PE-cijevi.

Vid[uredi | uredi izvor]

Mnoge osobe sa proksimalnom delecijom 18q imaju strabizam i/ili greške refrakcije.

Gastrointestinalne anomalije[uredi | uredi izvor]

Gastrointestinalne anomalije nisu česte kod ljudi s proksimalnom delecijom 18q–, iako je zabilježena barem jedna osoba koja je trebala hranjenje putem g-cijevi.

Nervni poremećaji[uredi | uredi izvor]

Čest nalaz je hipotonija. Napadi se javljaju kod oko polovine pogođenih.

MRI abnormalnosti[uredi | uredi izvor]

Hipoplazija corpus callosum, povećane bočne komore i Virchow-Robinov perivaskularni prostor zabilježeni su kod osoba s proksimalnom delecijom 18q–.

Ortopedija[uredi | uredi izvor]

Kod pogođenih osoba česte su ortopedske anomalije. Prijavljeni su krivo stopalo, pes planus i skolioza.

Rast[uredi | uredi izvor]

Djeca sa proksimalnom delecijom 18q– često su mala za svoje godine. Za razliku od distalne delecije 18q–, međutim, nije zabilježen nedostatak hormona rasta ni kod koga s ovim stanjem.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Proksimalna delecija18q– uzrokuje smetnje u razvoju. Znanje receptivnog jezika obično je naprednije i može biti približno normalno; međutim, izražavanje jezičkih vještina obično se značajno odgađa.

Genetika[uredi | uredi izvor]

Delecija proksimalnog dijela hromosoma 18 uzrokovana je intersticijskom delecijom hromozoma 18 koja uključuje proksimalni region dugog kraka hromosoma 18.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Sumnja na abnormalnost hromosoma obično se pobuđuje zbog prisustva kašnjenja u razvoju. Dijagnoza proksimalnih delecija 18q obično se postavlja putem rutinske analize hromosoma, mada se može postaviti i analizom mikro-nizova. Prenatalna dijagnoza moguća je putem amniocenteze ili analize horionskih resica. Međutim, bilo je više izvještaja o propuštenim prenatalnim dijagnozama, jer uklanjanje može biti teško identificirati na prenatalnim uzorcima. Pored toga, pronađene su male delecije unutar ovog područja hromosoma i kod fenotipski normalnih osoba.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Dosadašnje liječenje proksimalnih delecija 18q– je simptomatsko (jer je kariotip nepopravljiv), što znači da je fokus na liječenju znakova i simptoma stanja čim se pojave.

Istraživanje[uredi | uredi izvor]

Sadašnja istraživanja fokusiraju se na identifikaciju uloge gena na 18q u izazivanje znakova i simptoma povezanih s proksimalnim delecijama 18q.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cody JD, Sebold C, Malik A, Heard P, Carter E, Crandall A, Soileau B, Semrud-Clikeman M, Cody CM, Hardies LJ, Li J, Lancaster J, Fox PT, Stratton RF, Perry B, Hale DE (2007). Am J Med Genet 143A(11):1181-90.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]