Distalna delecija 18q–
| Distalna delecija 18q– | |
|---|---|
.jpg) Devetogodišnja djevojčica sa fenotipom Grouchyjevog sindroma (delecija 18p) | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| OMIM | 601808 |
| MedlinePlus | Oblast: Medicinska genetika.htm Oblast: Medicinska genetika |
Distalna delecija 18q– je genetičko stanje izazvano brisanjem genetičkog materijala u jednoj od dve kopije hromosoma 18.[1] Delecija uključuje distalni dio kraka 18q i obično se proteže do vrha dugog kraka hromosoma18.
Ispoljavanje[uredi | uredi izvor]
Distalna delecija 18q– izaziva širok spektar medicinskih i razvojnih problema,[2] sa značajnim varijacijama u težini zbog varijacija tačaka prekida, zabilježenih kod pogođenih osoba. Sadašnja istraživanja fokusirana su na uspostavljanje korelacija genotipa i fenotipa, kako bi se omogućilo prediktivno genotipiziranje.
Kongenitalne anomalije[uredi | uredi izvor]
Nenormalnosti srca prisutne su u 25–35% ljudi sa ovom delecijom. Većina ovih nedostataka su zbog septi. Kongenitalne ortopedske anomalije su također relativno česte, posebno krivo ili klackavo stopalo, rascjep usne i nepca. Također su zabilježene i abnormalnosti bubrega koje uključuju kopitasti bubreg, hidronerozu, policistasti bubreg i odsustvo bubrega. Dječaci s distalnom delecijom 18q– mogu imati genitalne anomalije, a najčešće su kriptorhizam i hipospadija.
Nervne promjene[uredi | uredi izvor]
Uobičajeni nalaz je hipotonija, a oko 10% pogođenik osoma ima napade.
MRI abnormalnosti[uredi | uredi izvor]
Dismelinizacija je čest nalaz kod ljudi sa distalnom delecijom 18q-, prisutna u oko 95% slučajeva.[3] Također je čest nalaz i hipoplazija corpus callosum.[4]
Vid[uredi | uredi izvor]
Od anomalija čula vida, preovladavaju strabizam i nistagmus. Promjene na živcu, kao i kolobomima, također su prilično česte. Kod nekih je zabilježena i kratkovidnost.
Infekcije uha i sinusa[uredi | uredi izvor]
Zbog promjena u strukturi lica, novorođenčad, mališani i djeca s ovom delecijom često imaju slabu drenažu srednjeg uha, što dovodi do nakupljanja tekućine. To zauzvrat može dovesti do ponovljenih infekcija uha i infekcija sinusa. Za liječenje ovih infekcija, obično su potrebni antibiotici. Pored toga, dijagnoza upale uha kod djece sa često je komplicirana stenozama ili atrezijama ušnih kanala, što je čest nalaz kod pogođenih osoba.
Sluh[uredi | uredi izvor]
Osobe s distalnom delecijom 18q– često imaju provodnu i/ ili senzorinervni gubitak sluha. Stepen gubitka može varirati od blagog do ozbiljnog.
Gastrointestinalne promjene[uredi | uredi izvor]
Pojedinci ove delecije mogu imati problema sa refluksnom bolešću. Takođersu prijavljene i hernije.
Genitourinarne promjene[uredi | uredi izvor]
Kao što je gore spomenuto, muškarci s distalnom delecijom 18q mogu imati kriptorhizam. Također su prijavljena hipospadije i hordeje. Zabilježene su i razne malformacije bubrega kod novorođenčadi, kao što je gore navedeno. Pored toga, kod nekoliko ovakvih osoba dijagnosticiran je vezikulsko-reterenski refluks.
Ortopedija[uredi | uredi izvor]
Kao što je gore pomenuto, ova bolest povezana je s povećanom učestalošću krivih stopala i klackavog hodanja. Također, postoji značajna šansa za razvoj pes planus ili pes cavus. Pogođeni često imaju preklapajuće nožne prste. Skolioza i genu varum takođe su poznate ortopedske komplikacije kod dece i odraslih.
Rast[uredi | uredi izvor]
Djeca i odrasli sa distalnom delecijom 18q– često su mali za svoju dob. Mnogi limaju abnormalni odgovor na stimulaciju hormona rasta. Oni koji su liječeni ovim hormonom dobro su reagirali na liječenje.[5] Kod ovakvih osoba česta je i mikrocefalija.
Tireoidea[uredi | uredi izvor]
Kod nekih ljudi s distalnom delecijom dugog kraka homosoma 18, zabilježen je hipotiroidizam.
Imunologija[uredi | uredi izvor]
Nekoliko ljudi sa ovom hromosomopatijom dijagnosticirano je sa niskim nivoima IgA, što je rezultiralo povećanom učestalošću infekcija.
Psihijatrija[uredi | uredi izvor]
U grupi pogođenih osoba javlja se povećana učestalost psihijatrijskih stanja. U jednoj studiji, gotovo 60% je imalo simptome depresije, 60% je simptome anksioznog poremećaja, 25% je imalo manijske simptome, a 25% je imalo psihotske simptome.[6] Međutim, ovo istraživanje obuhvatilo je mlade pacijente, od kojih su mnogi bili premladi da bi pokazivali znakove određenih psihijatrijskih stanja. Čini se da je tipska dob početka mnogih od ovih stanja tokom tinejdžerskih godina. Stoga rezultati ove studije mogu zapravo potcijeniti stvarnu učestalost psihijatrijskih stanja u ovoj populaciji. Česti su i ispadi ili problemi s bijesom.
Spoznaja i prilagodljive vještine[uredi | uredi izvor]
Oko 97% pogođenih osoba ima neki oblik intelektualnog invaliditeta, u rasponu od umjerenih do teških slučajeva[7]
Intelektualni razvoj ovakvih osoba prilično se razlikuje od uobičajenog. U jednoj studiji na 46 osoba s distalnom delecijiom 18q–, IQ se kretao od 49 do 113, s tim da je većina padala u blagi do umjereni opseg intelektualne invalidnosti.[8] Neki od onih s IQ rezultatom na donjem kraju spektra vjerovatno su zaista imali delecije koje su obuhvatale gen TCF4.
Unutar ovakve grupe, primećuje se povećana učestalost autizma. U nedavnom istraživanju, 45 od 105 procjenjenih pojedinaca palo je u "mogući" ili "vrlo vjerovatni" nivo rizika za autizam.[9] Adaptive skills may also be delayed in people with distal 18q-.
Dismorfologija[uredi | uredi izvor]
Uobičajene crte lica uključuju hipoplaziju srednjeg lica, kratke i nagnute palpebralne pukotine prema dolje ili prema gore, epikantusne nabore i nisko postavljene uši s istaknutim antiheliksom.
Genetika[uredi | uredi izvor]
Opisano stanje posljedica je delecije dugog kraka hromosoma 18. Većina delecija ima tačke prekida između 45.405.887 i vrha hromosoma. Ne postoje zajedničke tačke prekida, pa se veličina delecija uveliko razlikuje.[10] Najveća prijavljena delecija iznosi 30.076 Mb, dok najmanja, koja uzrokuje klinički fenotip, iznosi 3.78 Mb.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Sumnja na abnormalnost hromosoma obično se javlja zbog prisutnosti zastoja u razvoju ili urođenih mana. Dijagnoza obično se postavlja na uzorku krvi. Rutinska analiza hromosoma ili kariotipa obično se koristi za postavljanje inicijalne dijagnoze, iako se može izvršiti i pomoću mikromrežne analize. Sve češće se analiza mikromreža koristi i za razjašnjavanje tačaka prekida. Prenatalna dijagnoza moguća je upotrebom amniocenteza ili uzoraka horionskih resica.
Liječenje[uredi | uredi izvor]
Dosadašnje liječenje je simptomatsko, što znači da je fokus na liječenju znakova i simptoma stanja čim se pojave. Kako bi se osigurala rana dijagnoza i liječenje, pogođenim osobama predlaže se da se podvrgnu rutinskim pregledima na probleme sa štitnjačom, sluhom i vidom.
Istraživanje[uredi | uredi izvor]
Istraživanje se fokusira na identifikaciju uloge gena na 18q u uzrokovanju znakova i simptoma povezanih s distalnim delecijama 18q.
Za TCF4 je, 2007. identifikovane delecije ili tačkaste mutacije ovog gena kao uzrok Pitt-Hopkinsovog sindroma.[11] Ovo je prvi gen za koji je definitivno dokazano da izravno uzrokuje klinički fenotip kada se deletira. Ako delecija uključuje gen TCF4 (nalazi se na 55.222.331-55.664.787), mogu biti prisutne značajke Pitt-Hopkinsovog sindroma, uključujući abnormalni corpus callosum , kratki vrat, mali penis i široko razmaknute bradavice, široke ili izdužene, i krstačne jamice. Oni sa delecijama uključujući TCF4 imaju značajno teži kognitivni fenotip.
TSHZ1 – Tačkaste mutacije i delecije ovog gena povezane su s urođenom aurezijom sluha.[12] Osobe s delecijama koje uključuju ovaj gen imaju 78% šanse da imaju slušnu atreziju.
Kritične regije – Nedavno istraživanje suzilo je kritične regije za četiri karakteristike fenotipa distalne delecije 18q– na mali distalni segment kraka 18q, iako precizni geni odgovorni za te karakteristike tek trebaju biti identificirani.
Tabela u nastavku prikazuje utvrđene kritične regije za četiri svojstva distalne delecije 18q–, kao i probojnost gena za svaku od tih karakteristika.[13] The penetrance figure represents the likelihood a person would have the feature given the critical region is deleted.
| Svojstvo | Kritična regija | Hromosomska pruga/ben | Probojnost |
|---|---|---|---|
| Malformacija bubrega | 70,079.559-73,287.604 | 18q22.3-q23 | 25% |
| Dismijelinacija | 71,669.548-73,287.604 | 18q22.3-q23 | 100% |
| Neuspjeh odgovora na hormon rasta | 71,669.548-73,287.604 | 18q22.3-q23 | 90% |
Haploletalne regije – Nikad nije utvrđeno da su dvije regije na hromosomu 18 deletirane. Nalaze se između centromere i 22,826.284 bp (18q11,2) i između 43,832.732 i 45,297.446 bp (18q21,1). Smatra se da su geni u tim regijama smrtonosni kada se izbrišu.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "OMIM Entry - # 601808 - CHROMOSOME 18q DELETION SYNDROME". omim.org (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 3. 2017.
- ^ Cody JD, Ghidoni PD, DuPont BR, et al. (august 1999). "Congenital anomalies and anthropometry of 42 individuals with deletions of chromosome 18q". Am. J. Med. Genet. 85 (5): 455–62. CiteSeerX 10.1.1.487.7122. doi:10.1002/(SICI)1096-8628(19990827)85:5<455::AID-AJMG5>3.0.CO;2-Z. PMID 10405442.
- ^ Lancaster JL, Cody JD, Andrews T, Hardies LJ, Hale DE, Fox PT (mart 2005). "Myelination in children with partial deletions of chromosome 18q". AJNR Am J Neuroradiol. 26 (3): 447–54. PMID 15760848.
- ^ Kochunov P, Lancaster J, Hardies J, et al. (april 2005). "Mapping structural differences of the corpus callosum in individuals with 18q deletions using targetless regional spatial normalization". Hum Brain Mapp. 24 (4): 325–31. doi:10.1002/hbm.20090. PMC 6871744. PMID 15704090.
- ^ Cody J, Semrud-Clikeman M, Hardies J, Lancaster J, Ghidoni P, Schaub R, Thompson N, Wells L, Cornell J, Love T, Fox P, Leach R, Kaye C, Hale D (2005). Growth hormone benefits children with 18q deletions. Am J Med Genet 137A: 9-15.
- ^ Zavala J, Ramirez M, Medina R, et al. (april 2010). "Psychiatric syndromes in individuals with chromosome 18 abnormalities". Am. J. Med. Genet. B Neuropsychiatr. Genet. 153B (3): 837–45. doi:10.1002/ajmg.b.31047. PMID 19927307.
- ^ "chromosome18". www.chromosome18.org (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 1. 2017.
- ^ Semrud-Clikeman M, Thompson NM, Schaub BL, et al. (septembar 2005). "Cognitive ability predicts degree of genetic abnormality in participants with 18q deletions". J Int Neuropsychol Soc. 11 (5): 584–90. doi:10.1017/S1355617705050691. PMID 16212685.
- ^ O'Donnell L, Soileau B, Heard P, et al. (august 2010). "Genetic determinants of autism in individuals with deletions of 18q". Hum. Genet. 128 (2): 155–64. doi:10.1007/s00439-010-0839-y. PMID 20499253.
- ^ Heard PL, Carter EM, Crandall AC, Sebold C, Hale DE, Cody JD (juli 2009). "High resolution genomic analysis of 18q- using oligo-microarray comparative genomic hybridization (aCGH)". Am. J. Med. Genet. A. 149A (7): 1431–7. doi:10.1002/ajmg.a.32900. PMC 2731576. PMID 19533772.
- ^ Zweier C, Peippo MM, Hoyer J, et al. (maj 2007). "Haploinsufficiency of TCF4 causes syndromal mental retardation with intermittent hyperventilation (Pitt-Hopkins syndrome)". Am. J. Hum. Genet. 80 (5): 994–1001. doi:10.1086/515583. PMC 1852727. PMID 17436255.
- ^ Feenstra; et al. (2011). "Disruption of teashirt zinc finger homeobox 1 is associated with congenital aural atresia in humans". Am J Hum Genet. 89 (6): 813–9. doi:10.1016/j.ajhg.2011.11.008. PMC 3234381. PMID 22152683.
- ^ Cody JD, Heard PL, Crandall AC, et al. (juli 2009). "Narrowing critical regions and determining penetrance for selected 18q- phenotypes". Am. J. Med. Genet. A. 149A (7): 1421–30. doi:10.1002/ajmg.a.32899. PMC 5325704. PMID 19533771.