CXCL9

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
CXCL9
Identifikatori
AliasiCXCL9
Vanjski ID-jeviOMIM: 601704 HomoloGene: 1813 GeneCards: CXCL9
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 4 (čovjek)
Hrom.Hromosom 4 (čovjek)[1]
Hromosom 4 (čovjek)
Genomska lokacija za CXCL9
Genomska lokacija za CXCL9
Bend4q21.1Početak76,001,275 bp[1]
Kraj76,007,509 bp[1]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija cytokine activity
CXCR3 chemokine receptor binding
chemokine activity
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
Ćelijska komponenta extracellular region
external side of plasma membrane
Vanćelijsko
intracellular anatomical structure
Biološki proces G protein-coupled receptor signaling pathway
chemokine-mediated signaling pathway
cell-cell signaling
positive regulation of release of sequestered calcium ion into cytosol
positive regulation of cAMP-mediated signaling
Hemotaksija
positive regulation of leukocyte chemotaxis
cellular defense response
positive regulation of myoblast fusion
response to lipopolysaccharide
regulation of cell population proliferation
positive regulation of myoblast differentiation
defense response to virus
GO:0046730, GO:0046737, GO:0046738, GO:0046736 Imuni odgovor
GO:0072468 Transdukcija signala
defense response
inflammatory response
T cell chemotaxis
antimicrobial humoral immune response mediated by antimicrobial peptide
regulation of signaling receptor activity
adenylate cyclase-activating G protein-coupled receptor signaling pathway
response to bacterium
neutrophil chemotaxis
leukocyte chemotaxis
cellular response to lipopolysaccharide
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_002416

n/a

RefSeq (bjelančevina)

NP_002407

n/a

Lokacija (UCSC)Chr 4: 76 – 76.01 Mbn/a
PubMed pretraga[2]n/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek

Hemokinski ligand 9 (C-X-C motiv) jest mali citokin koji je kod ljudi kodiran genom CXCL9 sa hromosoma 4. Pripada porodici hemokina CXC koja je također poznata kao monokin induciran gama interferonom (MIG). CXCL9 je jedan od hemokina koji ima ulogu da inducira hemotaksiju, promovira diferencijaciju i umnožavanje leukocita i uzrokuje ekstravazaciju tkiva.[3]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 125 aminokiselina, а molekulska težina 14.019 Da.[4]

1020304050
MKKSGVLFLLGIILLVLIGVQGTPVVRKGRCSCISTNQGTIHLQSLKDLK
QFAPSPSCEKIEIIATLKNGVQTCLNPDSADVKELIKKWEKQVSQKKKQK
NGKKHQKKKVLKVRKSQRSRQKKTT

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Receptor CXCL9 / CXCR3 regulira imunsku migraciju ćelija, diferencijaciju i aktivaciju. Imunska reaktivnost se javlja regrutacijom imunskih ćelija, kao što su citotoksični limfociti (CTL), prirodne ćelije ubice (NK) ćelije, NKT-ćelije i makrofagi. Th1-polarizacija također aktivira imunske ćelije kao odgovor na IFN-γ.[5] Tumor-infiltrirajući limfociti su ključ za kliničke ishode i predviđanje odgovora na inhibitore kontrolnih tačaka.[6] Studije in vivo sugeriraju da ima tumorogenu ulogu, povećanjem proliferacije tumora i metastaza. CXCL9 pretežno posreduje limfocitnu infiltraciju u žarišna mjesta i potiskuje rast tumora.[7]

Na ljudskom hromosomu 4, sko je povezan sa dva druga CXC hemokinska gena pod nazivom CXCL10 i CXCL11, čiji se geni nalaze blizu gena za CXCL9.[8][9] CXCL9, CXCL10 i CXCL11 svi izazivaju svoje hemotaksijske funkcije interakcijom sa hemokinskim receptorom CXCR3.[10]

Biomarkeri[uredi | uredi izvor]

Pokazalo se da su CXCL9, CXCL-10 i CXCL-11 validni biomarkeri za razvoj srčane insuficijencije i disfunkcije lijeve komore, sugerirajući naglašenu patofiziološku vezu između nivoa ovih hemokina i razvoja remodeliranih srčanih bolesti.[11][12]

Ovaj hemokin je također povezan kao biomarker za dijagnosticiranje infekcija Q-groznice.[13]

Interakcije[uredi | uredi izvor]

Pokazalo se da CXCL9 ima interakcije sa CXCR3.[14][15]

CXCL9 u imunskim reakcijama[uredi | uredi izvor]

Za diferencijaciju imunskih ćelija, neki izvještaji pokazuju da CXCL9 dovodi do Th1polarizacije preko CXCR3.[16] U in vivo modelu Zohara et al. pokazano je da CXCL9 dovodi do povećane transkripcije T-bet i RORγ, što dovodi do polarizacije Foxp3 –x regulatornih (Tr1) ćelija tipa 1 ili T pomoćnih ćelija 17 (Th17) iz nevinih (neupotrebljenih) T-ćelija preko fosforilacija STAT1, STAT4 i STAT5.[16]

Nekoliko studija je pokazalo da makrofagi povezani sa neoplazmama (TAM) imaju modulatorne aktivnosti u TME, a osa CXCL9 / CXCR3 utiče na polarizaciju TAM-a. TAM-ovi imaju suprotne efekte; M1 za antitumorske, a M2 za protumorske aktivnosti. Oghumu et al. pojasnili su da su miševi s nedostatkom CXCR3 pokazali povećanu proizvodnju receptora interleukina IL-4 i polarizaciju M2 u modelu raka dojke kod miša, te smanjeni urođeni i imunski posredovani antitumorski odgovor.[17]

Za aktivaciju imunskih ćelija, CXCL9 ih stimulira putem Th1-polarizacija i aktivacije. Th1-ćelije proizvode IFN-γ, TNF- α, IL-2 i pojačavaju antitumorsku imunost, stimulacijom CTL-a, NK-ćelija i makrofaga.[18] IFN-γ-ovisna petlja imunske aktivacije također podstiče oslobađanje CXCL9.

Imunske ćelije, kao što su Th1, CTL, NK-ćelije i NKT-ćelije, pokazuju antitumorski efekat protiv karcinomskih ćelija putem parakrinih CXCL9 / CXCR3 u tumorskim modelima.[7]

CXCL9/CXCR3 i PDL-1/PD-1[uredi | uredi izvor]

Odnos između CXCL9 / CXCR3 i PDL-1 / PD-1 važno je područje istraživanja. Programirana ćelijska smrt-1 je snažnije izražena na T-ćelijama tumora, nego na T-ćelijama u perifernoj krvi i terapija anti-PD-1 može inhibirati „imunski bijeg“ i imunsku aktivaciju.[19] Peng et al. pokazali su da anti-PD-1 ne samo da može povećati regresiju tumora posredovanu T-ćelijama, već i povećati ekspresiju IFN-γ, ali ne i CXCL9 za ćelije izvedene iz koštane srži.[19] Blokada PDL-1 / PD-1 ose u T-ćelijama može pokrenuti pozitivnu povratnu petlju na mjesto tumora kroz osu CXCL9 / CXCR3. Također. korištenjem antitijela anti-CTLA4, ova osovina je značajno povećana u lezijama prije tretmana melanoma kod pacijenata s dobrim kliničkim odgovorom nakon primjene ipilimumaba.[20]

CXCL9 i melanom[uredi | uredi izvor]

CXCL9 je takođe identifikovan kao kandidatski biomarker za usvajanje terapija transferom T-ćelija u metastatski melanom.[21] Uloga CXCL9 / CXCR3 u TME i imunskom odgovoru ima ključnu važnostu aktivaciji putem parakrine signalizacije, utičući na efikasnost liječenja karcinoma.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000138755 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  3. ^ a b Tokunaga R, Zhang W, Naseem M, Puccini A, Berger MD, Soni S, McSkane M, Baba H, Lenz HJ (februar 2018). "CXCL9, CXCL10, CXCL11/CXCR3 axis for immune activation - A target for novel cancer therapy". Cancer Treatment Reviews. 63: 40–47. doi:10.1016/j.ctrv.2017.11.007. PMC 5801162. PMID 29207310.
  4. ^ "UniProt, Q07325" (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 10. 2021.
  5. ^ Schoenborn, Jamie R.; Wilson, Christopher B. (2007), "Regulation of Interferon‐γ During Innate and Adaptive Immune Responses", Advances in Immunology, Elsevier, 96: 41–101, doi:10.1016/s0065-2776(07)96002-2, ISBN 9780123737090, PMID 17981204
  6. ^ Fernandez-Poma SM, Salas-Benito D, Lozano T, Casares N, Riezu-Boj JI, Mancheño U, Elizalde E, Alignani D, Zubeldia N, Otano I, Conde E, Sarobe P, Lasarte JJ, Hervas-Stubbs S (juli 2017). "+ T cells Expressing PD-1 Improves the Efficacy of Adoptive T-cell Therapy". Cancer Research. 77 (13): 3672–3684. doi:10.1158/0008-5472.CAN-17-0236. PMID 28522749.
  7. ^ a b Gorbachev, A. V.; Kobayashi, H.; Kudo, D.; Tannenbaum, C. S.; Finke, J. H.; Shu, S.; Farber, J. M.; Fairchild, R. L. (15. 2. 2007). "CXC Chemokine Ligand 9/Monokine Induced by IFN- Production by Tumor Cells Is Critical for T Cell-Mediated Suppression of Cutaneous Tumors". The Journal of Immunology. 178 (4): 2278–2286. doi:10.4049/jimmunol.178.4.2278. ISSN 0022-1767. PMID 17277133.
  8. ^ Lee HH, Farber JM (1996). "Localization of the gene for the human MIG cytokine on chromosome 4q21 adjacent to INP10 reveals a chemokine "mini-cluster"". Cytogenetics and Cell Genetics. 74 (4): 255–8. doi:10.1159/000134428. PMID 8976378.
  9. ^ O'Donovan N, Galvin M, Morgan JG (1999). "Physical mapping of the CXC chemokine locus on human chromosome 4". Cytogenetics and Cell Genetics. 84 (1–2): 39–42. doi:10.1159/000015209. PMID 10343098. S2CID 8087808.
  10. ^ Tensen CP, Flier J, Van Der Raaij-Helmer EM, Sampat-Sardjoepersad S, Van Der Schors RC, Leurs R, Scheper RJ, Boorsma DM, Willemze R (maj 1999). "Human IP-9: A keratinocyte-derived high affinity CXC-chemokine ligand for the IP-10/Mig receptor (CXCR3)". The Journal of Investigative Dermatology. 112 (5): 716–22. doi:10.1046/j.1523-1747.1999.00581.x. PMID 10233762.
  11. ^ Altara R, Gu YM, Struijker-Boudier HA, Thijs L, Staessen JA, Blankesteijn WM (2015). "Left Ventricular Dysfunction and CXCR3 Ligands in Hypertension: From Animal Experiments to a Population-Based Pilot Study". PLOS ONE. 10 (10): e0141394. Bibcode:2015PLoSO..1041394A. doi:10.1371/journal.pone.0141394. PMC 4624781. PMID 26506526.
  12. ^ Altara R, Manca M, Hessel MH, Gu Y, van Vark LC, Akkerhuis KM, Staessen JA, Struijker-Boudier HA, Booz GW, Blankesteijn WM (august 2016). "CXCL10 Is a Circulating Inflammatory Marker in Patients with Advanced Heart Failure: a Pilot Study". Journal of Cardiovascular Translational Research. 9 (4): 302–14. doi:10.1007/s12265-016-9703-3. PMID 27271043. S2CID 41188765.
  13. ^ Jansen AF, Schoffelen T, Textoris J, Mege JL, Nabuurs-Franssen M, Raijmakers RP, Netea MG, Joosten LA, Bleeker-Rovers CP, van Deuren M (august 2017). "CXCL9, a promising biomarker in the diagnosis of chronic Q fever". BMC Infectious Diseases. 17 (1): 556. doi:10.1186/s12879-017-2656-6. PMC 5551022. PMID 28793883.
  14. ^ Lasagni L, Francalanci M, Annunziato F, Lazzeri E, Giannini S, Cosmi L, Sagrinati C, Mazzinghi B, Orlando C, Maggi E, Marra F, Romagnani S, Serio M, Romagnani P (juni 2003). "An alternatively spliced variant of CXCR3 mediates the inhibition of endothelial cell growth induced by IP-10, Mig, and I-TAC, and acts as functional receptor for platelet factor 4". The Journal of Experimental Medicine. 197 (11): 1537–49. doi:10.1084/jem.20021897. PMC 2193908. PMID 12782716.
  15. ^ Weng Y, Siciliano SJ, Waldburger KE, Sirotina-Meisher A, Staruch MJ, Daugherty BL, Gould SL, Springer MS, DeMartino JA (juli 1998). "Binding and functional properties of recombinant and endogenous CXCR3 chemokine receptors". The Journal of Biological Chemistry. 273 (29): 18288–91. doi:10.1074/jbc.273.29.18288. PMID 9660793.
  16. ^ a b Zohar Y, Wildbaum G, Novak R, Salzman AL, Thelen M, Alon R, Barsheshet Y, Karp CL, Karin N (maj 2014). "CXCL11-dependent induction of FOXP3-negative regulatory T cells suppresses autoimmune encephalomyelitis". The Journal of Clinical Investigation. 124 (5): 2009–22. doi:10.1172/JCI71951. PMC 4001543. PMID 24713654.
  17. ^ Oghumu S, Varikuti S, Terrazas C, Kotov D, Nasser MW, Powell CA, Ganju RK, Satoskar AR (septembar 2014). "CXCR3 deficiency enhances tumor progression by promoting macrophage M2 polarization in a murine breast cancer model". Immunology. 143 (1): 109–19. doi:10.1111/imm.12293. PMC 4137960. PMID 24679047.
  18. ^ Mosser DM, Edwards JP (decembar 2008). "Exploring the full spectrum of macrophage activation". Nature Reviews. Immunology. 8 (12): 958–69. doi:10.1038/nri2448. PMC 2724991. PMID 19029990.
  19. ^ a b Peng W, Liu C, Xu C, Lou Y, Chen J, Yang Y, Yagita H, Overwijk WW, Lizée G, Radvanyi L, Hwu P (oktobar 2012). "PD-1 blockade enhances T-cell migration to tumors by elevating IFN-γ inducible chemokines". Cancer Research. 72 (20): 5209–18. doi:10.1158/0008-5472.CAN-12-1187. PMC 3476734. PMID 22915761.
  20. ^ Ji RR, Chasalow SD, Wang L, Hamid O, Schmidt H, Cogswell J, Alaparthy S, Berman D, Jure-Kunkel M, Siemers NO, Jackson JR, Shahabi V (juli 2012). "An immune-active tumor microenvironment favors clinical response to ipilimumab". Cancer Immunology, Immunotherapy. 61 (7): 1019–31. doi:10.1007/s00262-011-1172-6. PMID 22146893. S2CID 8464711.
  21. ^ Bedognetti D, Spivey TL, Zhao Y, Uccellini L, Tomei S, Dudley ME, Ascierto ML, De Giorgi V, Liu Q, Delogu LG, Sommariva M, Sertoli MR, Simon R, Wang E, Rosenberg SA, Marincola FM (oktobar 2013). "CXCR3/CCR5 pathways in metastatic melanoma patients treated with adoptive therapy and interleukin-2". British Journal of Cancer. 109 (9): 2412–23. doi:10.1038/bjc.2013.557. PMC 3817317. PMID 24129241.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]