Navođenje autora (botanika)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Navođenje autora, češći oblik citiranje autora – u botaničkoj nomenklaturi – odnosi na navođenje osobe ili grupe ljudi koji su valjano objavili botaničko ime, tj. koji su prvi objavili ime, ispunjavajući formalne zahtjeve navedene u Međunarodnom kodeksu nomenklature algi, gljiva i biljaka (ICN).[1] U slučajevima kada vrsta više nije u svom izvornom generičkom položaju (tj. nova kombinacija roda i specifični epitet), daju se i autor(i) izvornog položaja roda i oni iz nove kombinacije (prvi u zagradama). U botanici je uobičajeno (iako nije obavezno) skraćivati imena autora prema priznatom popisu standardnih skraćenica.

Postoje razlike između botaničkog kodeksa i uobičajene prakse u zoologiji. U zoologiji, godina objavljivanja slijedi nakon imena autora i autorstvo nove kombinacije se obično izostavlja. Inače, u specijalističkoj praksi, malobrojna su variranja između preporuka botaničkih i zooloških kodeksa.

Pregled[uredi | uredi izvor]

U biološkim radovima, posebno onima koji se bave taksonomijom i nomenklaturom, ali i u ekološkim istraživanjima, odavno je običaj da se izostavljaju puni navodi na mjestu na kojem je objavljeno naučo ime, ali se citira autor I skraćeno ime, bar prvi put kad se neki takson spominje. Ime autora često nije dovoljna informacija, ali može pomoći u rješavanju nekih poteškoća. Problemi uključuju:

  • Ime taksona koji se spominje je dvosmisleno, kao u slučaju homonima, kao što je Ficus L., rod smokve, vs. Ficus Röding, 1798, rod mehkušaca.
  • Objavljivanje imena može biti u malo poznatom časopisu ili knjizi. Ime autora ponekad može pomoći da se ovo riješi.
  • Ime možda nije valjano objavljeno, ali navodno ime autora može biti od koristi za pronalaženje publikacije ili rukopisa u kojem je navedeno.

Pravila i preporuke za autorske navode u botanici obuhvaćeni su člancima 46–50 „Međunarodnog kodeksa nomenklature“ („ICN“). Kako je navedeno u članku 46. Botaničkog kodeksa, u botanici je normalno navesti samo ime(na) autora taksona kako je navedeno u objavljenom djelu, iako se to može razlikovati od navedenog autorstva same publikacije.

Osnovno citiranje[uredi | uredi izvor]

Najjednostavniji oblik citiranja autora iz botanike primjenjuje se kada se ime navodi u izvornom rangu i izvornom položaju roda (za binomna imena i ispod), gdje je izvorni autor (ili autori) jedino ime/imena, bez zagrada uključivanja. Latinski izraz "et" ili simbol "&" može se koristiti kada dva autora zajedno objave neko ime.[1]Recommendation 46C.1 U mnogim slučajevima, citiranje autora sastojat će se od dva dijela, prvog u zagradama, naprimjer:

  • Helianthemum coridifolium (Vill.) Cout.

Ovaj oblik navoda autora ukazuje na to da je epitet prvobitno objavljen u drugom rodu (u ovom slučaju kao „Cistus coridifolius“) prvog autora, Dominique Villars (naznačeno u zagradama), ali je prešao u sadašnji rod Helianthemum drugog (revidiranog) autora (António Xavier Pereira Coutinho). Alternativno, revizijski autor je promijenio rang taksona, naprimjer podižući ga iz podvrste u vrstu (ili obrnuto), iz podvrsta u sekciju, itd. (Opet, ovo posljednje je u suprotnosti sa situacijom u zoologiji, gdje se ne priznaju promjene autorstva unutar naziva porodične, grupne i predačke grupe, pa promjena, s podvrsta u vrstu, ili podroda u rod, nije povezana s bilo kakvom promjenom citiranog autorstva).[1]Article 49

Skraćenica[uredi | uredi izvor]

Kada se navodi botaničko ime koje uključuje i njegovog autora, ime autora često se skraćuje. Kako bi se potaknula dosljednost, Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka (ICN) preporučuje [1]Preporukom 46A, napomena 1 upotrebu Brummitt & Powell-ov kriterije u djelu Authors of Plant Names (Autori imena biljaka) (1992), pri čemu je svakom autoru botaničkog imena dodijeljena jedinstvena kratica.[2] Te se standardne kratice mogu naći na Međunarodnom indeksu imena biljaka.[3]

Primjer

kratica "L." odnosi se na poznatog botaničara Carla Linnaeusa koji je ovaj rod opisao u klasičnom djelu ‘’Species Plantarum 1753.

kratica "Cham." odnosi se na botaničara Adelberta von Chamissoa i na "Schldl." botaničara Diedericha Franza Leonharda von Schlechtendala; ovi autori su zajedno opisali ovu vrstu (i uvrstili je u rod Rubus ) 1827. godine.

Upotreba oznake "ex"[uredi | uredi izvor]

Kad je „ex“ komponenta citiranja autora, označava činjenicu da inicijalni opis nije udovoljio pravilima za važeće ime, ali da je isti naziv kasnije valjano objavio drugi autor ili autori (ili isti autor u kasnijoj publikaciji). Međutim, ako slijedeći autor jasno kaže da je opis nastao zbog ranijeg autora (i da je raniji autor prihvatio ime), tada se ne koristi "ex", a raniji autor je naveden sam. Naprimjer:

  • Andropogon aromaticus Sieber ex Schult.

ukazuje da je Josef Schultes valjano objavio ovo ime (1824. godine u ovom slučaju), ali njegov je opis zasnovan na ranijem opisu Franza Siebera. (Trba imati na umu da u botanici autor ranijeg imena prethodi kasnijem, važećem; u zoologiji je ovaj slijed (tamo gdje postoji) obrnut).

Primjeri[uredi | uredi izvor]

Slijedeći oblici citiranja su podjednako tačni:

  • Rubus ursinus Cham. & Schldl.
  • Rubus ursinus Cham. et Schldl.
  • Rubus ursinus von Chamisso & von Schlechtendal
  • Rubus ursinus von Chamisso et von Schlechtendal

Kao što je gore navedeno, ili izvorni ili revizijski autor može uključivati više riječi, prema slijedećim primjerima iz istog roda:

  • Helianthemum sect. Atlanthemum (Raynaud) G.López, Ortega Oliv. & Romero García
  • Helianthemum apenninum Mill. subsp. rothmaleri (Villar ex Rothm.) M.Mayor & Fern.Benito
  • Helianthemum conquense (Borja & Rivas Goday ex G.López) Mateo & V.J.Arán Resó

Upotreba pomoćnog izraza "in"[uredi | uredi izvor]

Pomoćni izraz "in" ponekad se koristi da označi da je autorstvo objavljenog djela različito od samog naziva, naprimjer:

  • Verrucaria aethiobola Wahlenb. in Acharius, Methodus, Suppl.: 17. 1803

Član 46.2. Napomena 1. Botaničkog kodeksa ukazuje da je u takvim slučajevima dio koji započinje "in" zapravo bibliografski citat i ne bi se trebao upotrebljavati bez uvrštavanja mjesta objavljivanja, tako da je preferirani oblik imena + autora, ovaj primjer bi bio "Verrucaria aethiobola" "Wahlenb., a ne "Verrucaria aethiobola" Wahlenb. in Acharius. (To je suprotno situaciji u zoologiji, gdje je bilo koji oblik dozvoljen, a uz to se obično dodaje datum.)

Autorstvo podređenih rangova[uredi | uredi izvor]

Prema botaničkom kodeksu, potrebno je navoditi autora samo za najniži rang dotičnog taksona, tj. za primjere podvrste navedene gore ( Helianthemum apenninum subsp. rothmaleri ) nije potrebno ( ili čak preporučeno) navesti autora vrste ("Mill.") kao i onu podvrste, iako se to nalazi u nekim izvorima. Jedini izuzetak od ovog pravila je tamo gdje se navodi nominirani varijetet ili podvrsta vrste koja automatski nasljeđuje isto autorstvo njenog roditeljskog taksona,[1]Član 26.1  :

  • Rosa gallica L. var. gallica, ne Rosa gallica var. gallica L.

Promjena autorstva[uredi | uredi izvor]

Kao što je opisano u članu 47. Botaničkog kodeksa, ponekad se dijagnostički znakovi ili cirkumskripcija taksona mogu dovoljno izmijeniti ("eendirati") da naziv nije dovoljan za izvorni taksonomski koncept. Atribucija izvornog autorstva nije izmijenjena u tim slučajevima, ali taksonomski položaj može se dodati originalnom autorstvu koristeći kraticu "emend". (za emendirati ), prema primjerima datim u Kodeksu:

  • Phyllanthus L. emend. Müll. Arg
  • Globularia cordifolia L. excl. var. (emend. Lam.).

(U ovom drugom primjeru, "excl. var.", abbr. za exclusis varietatibus, označava da ovaj taksonomski koncept isključuje varijetete koje su drugi istraživači naknadno uključili).

Ostale oznake[uredi | uredi izvor]

Ostale oznake na koje može doći i dodavanje naučnom autorstvu imena uključuju one iz opsega nomenklaturalnog ili taksonomskog statusa (npr. nom. illeg." =nelegitimno ime), „sensu Smith“, itd.), prethodnog taksonomskog statusa za prenesene taksone između hibridnog i nehibridnog statusa ("pro sp.)" i "(pro hybr.)", vidi član 50. Botaničkog kodeksa) i još mnogo toga. Tehnički, oni nisu dio citata autora, ali predstavljaju dopunski tekst: ponekad su uključeni u polja „autorstva“ u manje dobro izgrađenim Bazama taksonomskuih podataka. Neki konkretni primeri dati u Preporukama 50A-F Botaničkog kodeksa uključuju:

  • Carex bebbii Olney, nomen nudum (alternatively: nom. nud.),

za takson ime objavljeno bez prihvatljivog opisa ili dijagnoze.

  • Lindera Thunb., Nov. Gen. Pl.: 64. 1783, non Adans. 1763

za homonim – što u ovom slučaju ukazuje da Carl Peter Thunbergova "Lindera" nije isti takson kao onaj koji je prethodno označio Michel Adanson , a dopisivanje dvaju imena je slučajno.

  • Bartlingia Brongn. in Ann. Sci. Nat. (Paris) 10: 373. 1827, non Rchb. 1824 nec F.Muell. 1882,

kao gore, ali primijećena su dva prethodna (i vrlo vjerojatno nepovezana) homonima, prvi je dao Ludwig Reichenbach, a drugi Ferdinand von Mueller.

  • Betula alba L. 1753, nom. rej.

za takson čije je ime odbijeno (obično u korist kasnije upotrebe) i stavljeno na listu odbijenih imena koja čine dodatak Botaničkom kodeksu (alternativni naziv odbačenog imena navodi se kao dodatak "nom. cons."), ili

  • Ficus exasperata auct. non Vahl
  • Spathiphyllum solomonense Nicolson in Am. J. Bot. 54: 496. 1967, "solomonensis"

što ukazuje da je epitet koji je prvobitno objavljen napisan „solomonensis“, ali je pravopis ovdje u izmijenjenom obliku, vjerojatno zbog poštivanja Kodeksa ili nekog drugog legitimnog razloga.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e McNeill, J.; Barrie, F.R.; Buck, W.R.; Demoulin, V.; Greuter, W.; Hawksworth, D.L.; Herendeen, P.S.; Knapp, S.; Marhold, K.; Prado, J.; Prud'homme Van Reine, W.F.; Smith, G.F.; Wiersema, J.H.; Turland, N.J. (2012). International Code of Nomenclature for algae, fungi, and plants (Melbourne Code) adopted by the Eighteenth International Botanical Congress Melbourne, Australia, July 2011. Regnum Vegetabile 154. A.R.G. Gantner Verlag KG. ISBN 978-3-87429-425-6.
  2. ^ Brummitt, R.K. & Powell, C.E. (1992), Authors of Plant Names, Kew: Royal Botanic Gardens, ISBN 978-1-84246-085-6
  3. ^ "Author Query Page". International Plant Names Index. Arhivirano s originala, 7. 2. 2006. Pristupljeno 29. 11. 2010.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]