Maryland

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Ambox warning blue construction.svg Trenutno se vrše izmjene na stranici.
Molimo ostale korisnike da ne uređuju sadržaj stranice dok je prikazano ovo obavještenje kako bi se izbjegao konflikt s izmjenama. Ako imate komentare i pitanja u vezi sa stranicom, koristite stranicu za razgovor.
Napomena: Ovaj šablon možete ukloniti ako nije bilo izmjena u posljednja tri dana.
Posljednju izmjenu napravio je korisnik C3r4 (razgovor · doprinosi), 15. 12. 2017. u 10:12.
Koordinate: 38°58′0″N 76°30′0″W / 38.96667°N 76.50000°W / 38.96667; -76.50000
Maryland
State of Maryland (en)
Savezna država
Flag of Maryland.svg
Zastava
Seal of Maryland (reverse).svg
Grb
Uzrečica: Fatti maschii, parole femine
Postupci muškarca, riječi žene
Nadimak: Old Line State
Država  Sjedinjene Američke Države
Graniči sa
Glavni grad Annapolis
 - Koordinate 38°58′0″N 76°30′0″W / 38.96667°N 76.50000°W / 38.96667; -76.50000
Najviša tačka
 - Položaj Hoye-Crest
 - Nadmorska visina 1.024 m
Najniža tačka
 - Položaj Atlantski okean
 - Nadmorska visina m
Dužina 163 km
Širina 400 km
Površina 32.133 km2
 - Voda 21%
Stanovništvo 6.016.447 (procjena 2016)
Gustoća 230 /km2 
Osnovan 7. savezna država
Datum 28. april 1788.
Vlada
 - Guverner Larry Hogan (R)
Vremenska zona UTC-5/DST-4
Poštanski broj MD
ISO 3166-2 US-MD
Web stranica: www.maryland.gov

Maryland (MD, O ovoj datoteci izgovor; fonol. Merilend) jedna je od pedeset američkih saveznih država koja se nalazi u srednjeatlantskoj regiji SAD-a. Na jugu i istoku graniči sa saveznim državama Virginia, Zapadna Virginia i saveznim distriktom Washington, D.C., na sjeveru je Pennsylvania a na istoku Delaware. Najveći grad Marylanda je Baltimore, a glavni grad je Annapolis. Neki od nadimaka ove države su Old Line State (država "stare linije"), Free State (slobodna država) i Chesapeake Bay State (država zaliva Chesapeake). Država je dobila ime po kraljici Velike Britanije i Irske Henriki Mariji, ženi Karla I.[1]

Kao jedna od prvobitnih Trinaest kolonija, Maryland se smatra "kolijevkom" vjerskih sloboda u Americi,[2][3] kada ga je osnovao George Calvert početkom 17. vijeka kao područje gdje su se katolici iz Engleske sklanjali od progona.[2][3][4] Calvert je bio prvi lord Baltimora i prvi engleski vlasnik tadašnje kolonije Maryland.[2][3] Maryland je sedma po redu država koja je ratificirala Ustav SAD-a, a također je igrala i vodeću ulogu pri osnivanju distrikta Washingtona D.C, koji je osnovan na području koje je ustupio Maryland.

Maryland je jedna od najmanjih američkih saveznih država u pogledu površine, kao i jedna od najgušće naseljenih saveznih država sa oko šest miliona stanovnika. Prema podacima iz 2009. Maryland je imao najviši prosječni dohodak po domaćinstvu od svih saveznih država, što je najvećim dijelom posljedica blizine prijestolnici države i dosta raznovrsnoj privredi, počev od proizvodnje, usluga do biotehnologije.[5]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Maryland ima površinu od 32.133,2 km2 i približne je površine kao Belgija odnosno nešto veći od polovine Bosne i Hercegovine. On je 42. savezna država po površini, odnosno deveta najmanja. Zapadna Virginia je prva veća (41. po površini) država od Marylanda sa 62.754,8 km2 odnosno gotovo dvostruko je veća od njega.

Zapadni Maryland je poznat po šumovitim planinama. Panorama jezera Deep Creek i okolnih Apalačkih planina u okrugu Garrett.

Topografija Marylanda je veoma raznolika, što mu je priskrbilo nadimak minijaturna Amerika. Reljef se kreće od pješčanih dina prošaranih morskom travom na istoku, do niskih močvara po kojima živi divljač, obraslih visokim močvarnim čempresima (Taxodium distichum) u blizini zaliva Chesapeake, te blago zatalasanih brda obraslih šumama hrasta u području Piedmonta, kao i borovih šuma u zapadnim planinama Marylanda.

Maryland je sa sjevera okružen teritorijom savezne države Pennsylvania, na zapadu je Zapadna Virginia, na istoku je Delaware i obala Atlantskog okeana, dok je na jugu, s druge stane rijeke Potomac, dio teritorije Zapadne Virginije i Virginia. Centralni dio ove granice prekida teritorija okruga Washington, koji je osnovan na području koje je prvobitno bilo dio okruga Montgomery i Prince George's, uključujući i grad Georgetown (danas dio grada Washingtona). Ovo područje je predato na upravu saveznoj vladi SAD-a 1790. godine kako bi se na njemu osnovao distrikt Columbia. (Commonwealth Virginije je za potrebe distrikta Columbia dao zemlju južnu od rijeke Potomac, uključujući i grad Alexandriju, međutim Virginia je dio ovog područja vratila u svoj posjed 1846. godine) Zaliv Chesapeake dijeli Maryland gotovo na dvije polovine, a okruzi na istočnoj strani zaliva općenito se nazivaju "istočna obala" (Eastern Shore).

Klima[uredi | uredi izvor]

Ova savezna država ima vrlo raznoliku klimu zbog različitih lokalnih uslova u nadmorskoj visini, blizini obale i zaštiti od prodora hladnog zraka zbog vjetrova koji pušu niz planinske padine (katabatski vjetar). Istočna polovina Marylanda, a što uključuje gradove Ocean City, Salisbury, Annapolis, te južna i istočna predgrađa Washingtona, D.C. i Baltimorea, leži na atlantskoj obalskoj niziji, gdje je reljef dosta ravan a zemljište pretežno pjeskovito ili muljevito. Ova regija ima suhu suptropsku klimu (po Köppenu Cfa), sa toplim, vlažnim ljetima i kratkim, relativno toplim ili manje hladnim zimama. Ovo područje, prema USDA podjeli zona otpornosti biljaka, pripada zoni 8a.[6]

Regija Piedmont, koja uključuje dijelove sjeverno i zapadno od metropolskog područja Baltimorea, gradove Westminster, Gaithersburg, Frederick i Hagerstown, prosječno godišnje primaju približno 50 cm snježnih padavina, a kao dio USDA zone otpornosti biljaka pripadaju zonama 7b i 7a,[6] gdje su temperature ispod –12 °C ili niže. Od doline Cumberland prema zapadu, klima postepeno prelazi u umjereno kontinentalnu klimu (po Köppenu Dfa).

U zapadnom Marylandu, u dijelovima okruga Allegany i Garrett sa višom nadmorskom visinom, uključujući gradove Cumberland, Frostburg i Oakland, više su izražene karakteristike umjereno kontinentalne klime, djelimično i zbog nadmorske visine. Ta područja spadaju u USDA zone otpornosti 6b i niže.[6]

Zbog svog položaja u blizini istočne obale SAD-a, Maryland je djelimično ugrožen od povremenih tropskih ciklona, mada poluostrvo Delmarva i istureni rtovi i ostrva Sjeverne Karoline donekle pružaju znatnu zaštitu i ublažavaju posljedice ciklona, tako da se ne javljaju često udari snažnih uragana (kategorije 3 i više). Mnogo češće, do Marylanda stižu "ostaci" tropskih sistema koji ranije već izgube većinu svoje energije na kopnu i oslabe. Na teritoriji ove savezne države registruje se oko 30 do 40 olujnih dana tokom godine, a prosječni broj tornada kreće se oko šest na godišnjem nivou.[7]

Historija[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjenost domorodačkih jezika na području današnjeg Marylanda
"Osnivanje Marylanda 1634.", ulje na platnu, 132 x 185 cm, Emmanuel Leutze, 1860.

George Calvert, 1. lord Baltimorea prvi je zatražio povelju od engleskog kralja Karla I za teritoriju između kolonija Massachusettsa na sjeveru i Virginije na jugu.[8] Međutim, Calvert je umro u aprilu 1632, pa je kraljeva povelja 20. jula 1632. dodijeljena njegovom sinu Cecilu Calvertu, 2. baronu Baltimorea. Zvanično, nova kolonija "Maryland" dobila je ime u čast kraljeve supruge Henrike Marije.[9] Međutim, neki katolički istraživači i historičari vjeruju da je ova savezna država dobila ime po Mariji (Merjemi), Isusovoj majci, jer je, navodno, tako tražio George Calvert prije nego što je umro 1632. godine. Ipak, nisu poznate njegove stvarne namjere. Pri traženju povelje, George je naveo određeno ime za koloniju, Terra Mariae (bos. Zemlja Marije, Marijina zemlja), odnosno anglicirano Maryland. Englesko ime je preferirano zbog nepoželjne asocijacije imena Mariae sa španskim jezuitom Juanom de Marianom, čije ime se veže za inkviziciju. Osim toga, Henriku nikad nisu zvali istovremeno s njenim imenom i srednjim imenom. Istraživači se također slažu da ni pod kojim uslovima neka teritorija ne bi dobila ime po nečijem srednjem imenu. Postoje i mišljenja, da je zemlja dobila ime po Isusovoj majci Mariji (Merjemi), jer je prvobitna prijestolnica Marylanda bio grad St. Mary's City na sjevernoj obali rijeke Potomac a okrug koji ga je okruživao bio je i prvi osnovani okrug u koloniji.[10] Riječi navedene na grbu Marylanda također podržavaju ovu teoriju. Na poleđini grba postoje riječi TERRÆ MARIÆ,[11] što na latinskom znači "Zemlja Marije", umjesto TERRÆ MARIA, što bi zapravo označavalo Henrikino srednje ime.[8]

Prvi naseljenici došli su u novu koloniju u martu 1634. predvođeni mlađim bratom lorda Baltimorea, Leonardom Calvertom, koji je postao prvi provincijski guvnerner Marylanda. Kolonisti su napravili prvo stalno naselje St. Mary's City u današnjem okrugu St. Mary's. Zemljište su kupili od vrhovnog indijanskog poglavice iz te regije, a koji je želio uspostaviti trgovačke odnose s njima. St. Mary's je postao prvi glavni grad Marylanda te je tako ostao narednih 60 godina do 1695. Uskoro su došli novi kolonisti. Sijali su duhan što je donosilo dosta profita u novu koloniju. Ipak, zbog čestih epidemija malarije i žute groznice, očekivana starost naseljenika u Marylandu bila je deset godina kraća od onih u Novoj Engleskoj.[12]

Progoni[uredi | uredi izvor]

Jedan od razloga osnivanja Marylanda bio je i omogućavanje religijskih sloboda i tolerancije za katoličku manjinu porijeklom iz Engleske.[13] Godine 1642. veći broj Puritanaca napustilo je Virginiju i došlo u Maryland, te osnovali grad Providence (danas Annapolis) na zapadnoj obali sjevernog dijela zaliva Chesapeake.[14] Nesuglasice sa trgovcima iz Virginije oko ostrva Kent u zalivu Chesapeake dovele su do vojnog sukoba. Godine 1644. puritanac William Claiborne, zauzeo je ostrvo Kent dok je njegov saradnik, također puritanac koji je podržavao Parlament, Richard Ingle, preuzeo St. Mary's.[15] Obojica su koristili religiju kao alat za dobijanje podrške među kolonistima. Period tokom dvije godine, 1644–1646, kada su Claiborne i njegovi puritanski sljedbenici imali snažaj uticaj, poznat je i kao "doba pljačkanja". Oni su, između ostalog, zarobili jezuitske sveštenike, zatvorili ih u tamnicu te ih konačno protjerali nazad u Englesku.

Godine 1646. Leonard Calvert se vratio sa svojom vojskom, ponovno zauzeto grad St. Mary's i uspostavio red i zakon. Nakon toga je Dom zastupnika izglasao zakon "u vezi religije" 1649. godine, kojim su date religijske slobode svim kršćanima "koji vjeruju u trojstvo".[12] Naredne godine 1650. Puritanci su se opet pobunili protiv vlasti. "Protestanti su izbacili katolike iz zakonodavstva ...a vjerske borbe su ponovno izbile".[12]

Puritanci su osnovali novu vladu, zabranjujući i katoličanstvo i anglikanizam. Puritanska revolucionarna vlada progonila je katolike Marylanda tokom svoje vlasti, poznate i kao "vrijeme pljačke". Građani su po južnom Marylandu palili, ranije izgrađene, katoličke crkve. Njihova vlast trajala je do 1658. kada su porodica family i lord Baltimore ponovno uspostavili stvarnu kontrolu nad kolonijom, čime je ponovno zaživio Zakon o toleranciji.

Nakon "Slavne revolucije" u Engleskoj 1688. godine, Maryland je katoličanstvo stavio van zakona. Takvo stanje trajalo je sve do kraja Američkog rata za nezavisnost (1775–1783). Bogatiji katolički zemljoradnici gradili su kapele na svojim posjedima, kako bi prakticirali svoju vjeru u relativnoj tajnosti.

Granice[uredi | uredi izvor]

Kraljevom poveljom, Marylandu su dodijeljena zemlja sjeverno od rijeke Potomac sve do 40. sjeverne paralele. Problem se javio kada je kralj Karlo II izdao povelju za Pennsylvaniju. Tom poveljom definirana je južna granica Pennsylvanije identično kao i sjeverna granica Marylanda, odnosno 40. paralela. Međutim prema povelji, kralj Karlo II i William Penn su smatrali da 40. paralela prolazi u blizini New Castlea kada se kreće sjeverno od Philadelphije, koju je Penn već odabrao za prijestolnicu svoje kolonije. Nakon što je taj problem uočen 1681. godine, počeli su pregovori da se on riješi.

Kompromis je predložio kralj Karlo II 1682. ali je onemogućen nakon što je Penn dobio novu povelju za koloniju gdje je današnji Delaware.[16] Ipak, Penn je uspješno dokazao da je povelja za Maryland dodijeljena lordu Baltimoreu samo za nenaseljeno zemljište, dok je holandsko naselje u Delawareu bilo starije od ove povelje. Neusaglašeno stanje je ostalo još gotovo cijeli vijek, a problem su "naslijedili" potomci Williama Penna i lorda Baltimorea: porodica Calvert koja vladala Marylandom te porodica Penn, koja je vladala Pennsylvanijom.[16] Nesuglasice oko granice sa Pennsylvanijom dovele su do Cresapovog rata tokom 1730ih. Sukobi su otpočeli 1730. godine te eskalirali tokom prve polovine decenije, kada su kulminirali nakon što je Maryland poslao svoje vojne snage 1736. a naredne godine i Pennsylvania. Vojna faza sukoba završila je u maju 1738. nakon intervencije kralja Đorđa II, koji se zauzeo oko pregovora o primirju. Privremeni sporazum postignut je 1732. godine.[16] Pregovori su nastavljeni sve dok nije postignut trajni dogovor, koji je potpisan 1760. godine. Tim dogovorom definirana je granica između Marylanda i Pennsylvanije kao linija geografske širine, danas poznata kao Mason–Dixonova linija. Granica Marylanda prema Delawareu zasnovana je na "krugu od dvanaest milja" oko New Castlea i "transpoluostrvskoj liniji".[16]

18. i 19. vijek[uredi | uredi izvor]

Maryland je bio jedna od trinaest kolonija koje su se pobunile protiv britanske vlasti tokom američke revolucije. Dana 2. februara 1781. on je postao trinaesta država koja je ratificirala sporazum o konfederaciji kojim su nastale današnje SAD kao ujedinjena, suverena i nacionalna država. Također, Maryland je postao sedma država koja je ratificirala Ustav SAD. U decembru 1790. savezna država je donirala zemlje koju je odabrao predsjednik George Washington za federalnu vladu radi formiranja nove nacionalne prijestolnice, grada Washingtona. Ta zemlja ranije je spadala u okruge Montgomery i Prince George's, kao i okruge Fairfax i Alexandria u saveznoj državi Virginia. Međutim, zemlja koju je donirala Virginia je kasnije vraćena toj državi.

Nakon revolucije, zbog uticaja promjene u privredi, ideala nastalih tokom revolucije, kao i sugestija političara, brojni farmeri u Marylandu počeli su oslobađati svoje robove. Cijelim jugom Marylanda brojnost crnačke populacije povećana je sa manje od 1% prije rata na 14% u 1810. godini.[17] Tokom rata 1812. Britanci su pokušali zauzeti Baltimore, kojeg je branila utvrda McHenry. Tokom bombardovanja grada, Francis Scott Key je napisao pjesmu "The Star-Spangled Banner" (bos. Bajrak iskićen zvjezdama), koja je kasnije postala nacionalna himna SAD.

Prolazak autoputa (danas US highway 40) je odobren 1817. a pružao se od Baltimorea do St. Louisa, što je bio prvi federalni autoput u SAD. Željeznica Baltimore and Ohio (B&O) je prva zacrtana željeznica u SAD. Svoju prvu dionicu pruge za svakodnevni saobraćaj otvorila je 1830. između Baltimorea i Ellicott Cityja,[18] a 1852. ta pruga je postala prva željeznička linija koja je dosegla rijeku Ohio polazeći od istočne obale SAD.[19] Tokom građanskog rata, država je ostala u Federaciji ("Sjever")[20] pretežno zbog sastava stanovništva a djelimično iz zbog intervencije vojnih snaga Federacije. Oko 1860. udio slobodnih afroamerikanaca u stanovništvu Marylanda iznosio je 49%.[17]

20. i 21. vijek[uredi | uredi izvor]

Kraj 19. i početak 20. vijeka donio je političke reforme. Serijom zakona donesenih između 1892. i 1908. reformiran je način glasanja, prije svega u smislu raspodjele glasačkih listića i tajnosti glasanja. Uvedeni su predizbori (primarni izbori) na kojima su vođe stranaka birali kandidate, a birali su se i kandidati van stranačkih lista, što je obeshrabrivalo nepismene osobe da učestvuju u tome. Takve mjere bile su uperene pretežno na slabije obrazovane bijelce kao i crnce. Crnci su se bunili protiv toga, a pojavile su se i glasačke grupe koje su podučavale o načinu glasanja. U tom periodu također su donesene i reforme uslova rada za radnike u Marylandu. Godine 1902. država je regulirala uslove rada u rudnicima, zabranila rad djece ispod 12 godina, usvojila zakone o obaveznom školovanju kao i prvi zakon u SAD o osiguranju radnika. Međutim, taj zakon je kasnije oboren na sudovima, da kasnije konačno bio usvojen 1910. godine. Maryland je bio prva država koja je uvela porez na dohodak 1937. kako bi prikupljala javne prihode za škole i socijalnu pomoć.[21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Maryland's Name". Catholic History of Maryland (jezik: engleski). Simon & Schuster. Pristupljeno 1. 12. 2017. 
  2. ^ a b c William Hand Browne (1. 8. 2010). George Calvert and Cecilius Calvert, Barons Baltimore. Nabu Press. ISBN 978-1176625396. 
  3. ^ a b c "Reconstructing the Brick Chapel of 1667" str. 1, sekcija "The Birthplace of Religious Freedom" "Archived copy". Arhivirano s originala, 13. 3. 2014. Pristupljeno 3. 5. 2014. 
  4. ^ Cecilius Calvert, "Instructions to the Colonists by Lord Baltimore, (1633)" u: Clayton Coleman Hall, ur., Narratives of Early Maryland, 1633–1684, (NY: Charles Scribner's Sons, 1910), 11–23.
  5. ^ "State Median Household Income Patterns: 1990–2010". U.S. Census Bureau. Pristupljeno 6. 8. 2012. 
  6. ^ a b c "Hardiness Zones". Arbor Day Foundation. Pristupljeno 5. 3. 2013. 
  7. ^ "NOAA National Climatic Data Center". NOAA. Pristupljeno 23. 4. 2017. 
  8. ^ a b Stewart George R. (1967.). Names on the Land: A Historical Account of Place-Naming in the United States (3. iz.). Houghton Mifflin. str. 42–43. 
  9. ^ "Maryland's Name". Maryland at a Glance. Maryland State Archives. Pristupljeno 21. 1. 2008. 
  10. ^ Kristin P. Masser. "Maryland In Focus -- St. Mary's County". msa.maryland.gov. 
  11. ^ "Great Seal of Maryland (obverse)". msa.maryland.gov. 
  12. ^ a b c ""The Southern Colonies", U.S. History, The Independence Hall Association". 22. 3. 2016. Arhivirano s originala, 22. 3. 2016. 
  13. ^ Greenwell, Megan (21. 8. 2008). "Religious Freedom Byway Would Recognize Maryland's Historic Role". Washington Post. Pristupljeno 10. 12. 2017. 
  14. ^ Taylor, Owen M. (2009). History of Annapolis. Applewood Books. str. 5. ISBN 9781429020480. 
  15. ^ Brenner, Robert (2003). Merchants and Revolution. London: Verso. ISBN 9781859843338. 
  16. ^ a b c d Hubbard Bill, Jr. (2009). American Boundaries: the Nation, the States, the Rectangular Survey. University of Chicago Press. str. 21–23. ISBN 978-0-226-35591-7. 
  17. ^ a b Peter Kolchin (1993). American Slavery: 1619–1877. New York: Hill and Wang. str. 81–82. 
  18. ^ Dilts James D. (1993). The Great Road: The Building of the Baltimore and Ohio, the Nation's First Railroad, 1828–1853. Palo Alto, CA: Stanford University Press. str. 80. ISBN 0-8047-2235-8. 
  19. ^ Stover John F. (1987). History of the Baltimore and Ohio Railroad. West Lafayette, IN: Purdue University Press. str. 18. ISBN 0-911198-81-4. 
  20. ^ Walter Coffey (29. 4. 2016). "Maryland Remains in the Union". The Civil War Months. Walter Coffey. Pristupljeno 7. 7. 2016. 
  21. ^ Cairns Huntington (1. 12. 1937). "History and Constitutionality of the Maryland Income Tax Law". Maryland Law Review. UM Carey Law. str. 1, 6. Pristupljeno 19. 8. 2015.