Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za izbjeglice

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa UNHCR)
Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za izbjeglice
United Nations High Commissioner for Refugees
SkraćenicaUNHCR, HCR
PrethodnikUNRRA
Datum osnivanja14. decembar 1950; prije 73 godine (1950-12-14)
VrstaProgram Ujedinjenih nacija
StatusNeprofitna
CiljPomoći i štititi izbjeglice, prisilno raseljene zajednice i osobe bez državljanstva, te pomoći im u njihovoj dobrovoljnoj repatrijaciji, lokalnoj integraciji ili preseljenju u treću zemlju.
Glavno sjedišteŽeneva, Švicarska
Područje utjecajaČitav svijet
ČlanstvoUjedinjene nacije
PredsjedavajućiFilippo Grandi (Visoki povjerenik za izbjeglice)
Glavni organGeneralna skupština
Ekonomsko i socijalno vijeće
Budžet8,6 milijardi $ (2019)
Br. zaposlenih~18.879
Veb-sajtwww.unhcr.org

Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) jest agencija Ujedinjenih nacija koja ima mandat da pomaže i štiti izbjeglice, prisilno raseljene zajednice i osobe bez državljanstva, te pomaže u njihovoj dobrovoljnoj repatrijaciji, lokalnoj integraciji ili preseljenju u treću zemlju. Sjedište je u Ženevi, Švicarska, s više od 18.879 zaposlenih koji rade u 138 zemalja.[1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

UNHCR je osnovan 1950. kako bi se pozabavio izbjegličkom krizom koja je rezultat Drugog svjetskog rata Konvencija o izbjeglicama iz 1951. uspostavila je obim i pravni okvir rada agencije, koji se u početku fokusirao na Evropljane koje je rat iskorijenio. Počevši od kasnih 1950-ih, raseljavanje uzrokovano drugim sukobima, od mađarskog ustanka do dekolonizacije Afrike i Azije, proširilo je opseg operacija UNHCR-a. U skladu sa Protokolom uz Konvenciju o izbjeglicama iz 1967, koji je proširio geografski i vremenski obim pomoći izbjeglicama, UNHCR je djelovao širom svijeta, sa najvećim dijelom svojih aktivnosti u zemljama u razvoju.[2] Do svoje 65. godišnjice 2015, agencija je pomogla više od 50 miliona izbjeglica širom svijeta.

Od juna 2020. UNHCR ima više od 20 miliona izbjeglica pod svojim mandatom.[1] Shodno tome, njen godišnji budžet je porastao sa 300.000 američkih dolara u 1951. na 8,6 milijardi dolara u 2019, što je čini jednom od najvećih agencija UN-a po izdacima.[1][3] Velika većina budžeta UNHCR-a dolazi od dobrovoljnih priloga, uglavnom iz država članica; najveći donatori su Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i Njemačka.[4] Posao agencije uključuje pružanje zaštite, skloništa, zdravstvene zaštite i hitne pomoći, pomoć u preseljavanju i repatrijaciji, te zagovaranje nacionalnih i multilateralnih politika u ime izbjeglica.[5]

Kao priznanje za svoj rad, UNHCR je osvojio dvije Nobelove nagrade za mir, 1954. i 1981. i Nagradu princa od Asturije za međunarodnu saradnju 1991.[6] Član je Grupe za razvoj Ujedinjenih nacija, konzorcijuma organizacija posvećenih održivom razvoju.

Historija[uredi | uredi izvor]

Ured Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice

Nakon raspada Društva naroda i stvaranja Ujedinjenih nacija, međunarodna zajednica je bila akutno svjesna izbjegličke krize nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ujedinjene nacije su 1947. osnovale Međunarodnu organizaciju za izbjeglice (IRO).[7] IRO je bila prva međunarodna agencija koja se sveobuhvatno bavila svim aspektima života izbjeglica. Prethodila je Uprava Ujedinjenih nacija za pomoć i rehabilitaciju, koja je osnovana 1944. kako bi se pozabavila milionima ljudi raseljenih širom Evrope kao rezultat Drugog svjetskog rata.[7]

Krajem 1940-ih, IRO je pao u nemilost, ali UN su se složile da je potrebno tijelo koje će nadgledati globalna pitanja izbjeglica. Uprkos mnogim žestokim debatama u Generalnoj skupštini, Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice osnovan je kao pomoćni organ Generalne skupštine Rezolucijom 319 (IV) Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz decembra 1949. Međutim, organizacija je trebala djelovati samo tri godine, od januara 1951, zbog neslaganja mnogih država članica UN-a oko implikacija stalnog tijela.[7]

Mandat UNHCR-a prvobitno je utvrđen u njegovom statutu, priloženom rezoluciji 428 (V) Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz 1950. Ovaj mandat je kasnije proširen brojnim rezolucijama Generalne skupštine i njenog Ekonomskog i socijalnog vijeća (ECOSOC). Prema UNHCR-u, njegov mandat je pružanje, na nepolitičkoj i humanitarnoj osnovi, međunarodnu zaštitu izbjeglicama i traženje trajnih rješenja za njih.[7]

Ubrzo nakon potpisivanja Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951, postalo je jasno da izbjeglice nisu ograničene samo na Evropu. Godine 1956. UNHCR je bio uključen u koordinaciju odgovora na ustanak u Mađarskoj. Samo godinu dana kasnije, UNHCR je dobio zadatak da se pozabavi kineskim izbjeglicama u Hong Kongu, dok je također odgovorio na alžirske izbjeglice koje su pobjegle u Maroko i Tunis nakon alžirskog rata za nezavisnost. Odgovori su označili početak šireg, globalnog mandata u zaštiti izbjeglica i humanitarnoj pomoći.[7]

Dekolonizacija 1960-ih pokrenula je velike pokrete izbjeglica u Africi, stvarajući ogroman izazov koji će transformirati UNHCR; za razliku od izbjegličke krize u Evropi, u Africi nije bilo trajnih rješenja, a mnoge izbjeglice koje su pobjegle iz jedne zemlje naišle su na nestabilnost samo u svojoj novoj zemlji utočišta. Do kraja decenije, dvije trećine budžeta UNHCR-a bile su usmjerene na operacije u Africi, a za samo jednu deceniju fokus organizacije se pomjerio sa skoro isključivog fokusa na Evropu.[7]

Godine 1967. ratificiran je Protokol o statusu izbjeglica kako bi se uklonila geografska i vremenska ograničenja UNHCR-a prema Konvenciji iz 1951. o statusu izbjeglica. Kako je Konvencija bila ograničena na izbjegličku krizu nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, Protokol je sačinjen kako bi se pozabavio "novim izbjegličkim situacijama koje su nastale nakon usvajanja Konvencije i izbjeglicama o kojima je riječ, a koje stoga možda ne spadaju u djelokrug Konvencije".[8] Sedamdesetih godina 20. vijeka, operacije UNHCR-a za izbjeglice nastavile su se širiti širom svijeta, s masovnim egzodusom Istočnih Pakistanaca u Indiju neposredno prije rođenja Bangladeša. Nesreću u Aziji dodao je i Vijetnamski rat, sa milionima koji su pobjegli iz Laosa, Kambodže i Vijetnama.[7] Osamdesete su bile nove izazove za UNHCR, sa mnogim državama članicama koje nisu bile voljne da presele izbjeglice zbog naglog porasta broja izbjeglica tokom 1970-ih. Često te izbjeglice nisu bježale od ratova između država, već od međuetničkih sukoba u novim nezavisnim državama. Gađanje civila kao vojna strategija doprinijelo je raseljenju u mnogim nacijama, pa bi čak i 'manji' sukobi mogli rezultirati velikim brojem raseljenih osoba. Bilo u Aziji, Centralnoj Americi ili Africi, ovi sukobi, podstaknuti rivalstvom supersila i otežani društveno-ekonomskim problemima unutar dotičnih zemalja, trajna rješenja su i dalje predstavljala ogroman izazov za UNHCR. Kao rezultat toga, UNHCR se više uključio u programe pomoći unutar izbjegličkih kampova, često smještenih u neprijateljskim sredinama.[7] Kraj Hladnog rata označio je nastavak međuetničkog sukoba i u velikoj mjeri doprinio bijegu izbjeglica. Osim toga, humanitarne intervencije multinacionalnih snaga su postale sve učestalije i mediji su počeli da igraju veliku ulogu, posebno u predvodnici NATO misije u SR Jugoslaviji 1999, dok je za razliku od toga, genocid u Ruandi 1994. imao malo pažnje. Genocid u Ruandi izazvao je ogromnu izbjegličku krizu, ponovo naglašavajući poteškoće UNHCR-a da održi svoj mandat, a UNHCR je nastavio borbu protiv restriktivne izbjegličke politike u takozvanim 'bogatim' zemljama.[7]

Prema studiji iz 2021, UNHCR je ispunio svoj mandat da dosljedno služi izbjeglicama neovisno o njihovoj lokaciji. Organizacija je pokazala ograničenu pristrasnost prema donatorima u geografskoj distribuciji svojih sredstava.[9]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Paketi UNHCR-a koji sadrže šatore, cerade i mreže protiv komaraca stoje na polju u Dadaabu, Kenija, 11. decembra 2006, nakon katastrofalnih poplava.

UNHCR je osnovan 14. decembra 1950.[10] i naslijedio je raniju Upravu Ujedinjenih nacija za pomoć i rehabilitaciju. Agencija ima mandat da vodi i koordinira međunarodnu akciju za zaštitu izbjeglica (osim palestinskih izbjeglica, kojima pomaže UNRWA ) i rješavanje problema izbjeglica širom svijeta. Njegova primarna svrha je da zaštiti prava i dobrobit izbjeglica. Nastoji osigurati da svako može ostvariti pravo na traženje azila i pronalaženje sigurnog utočišta u drugoj državi, uz mogućnost da se dobrovoljno vrati kući, da se integriše lokalno ili da se preseli u treću zemlju.

Mandat UNHCR-a postupno je proširen tako da uključuje zaštitu i pružanje humanitarne pomoći za koje opisuje kao druge osobe koje su "od brige", uključujući interno raseljena lica (IDP) koja bi odgovarala pravnoj definiciji izbjeglice prema Konvenciji Ujedinjenih nacija iz 1951. koja se odnosi na Status izbjeglica i Protokol iz 1967, Konvencija Organizacije afričkog jedinstva iz 1969. ili neki drugi ugovor ako su napustili svoju zemlju, ali trenutno ostaju u zemlji porijekla. UNHCR trenutno ima velike misije u Libanu, Južnom Sudanu, Čadu / Darfuru, Demokratskoj Republici Kongo, Iraku, Afganistanu kao i Keniji kako bi pomogao i pružio usluge interno raseljenim licima i izbjeglicama u kampovima i urbanim sredinama.

UNHCR održava bazu podataka o izbeglicama, ProGres, koja je nastala tokom rata na Kosovu 1990-ih. Baza podataka danas sadrži podatke o preko 11 miliona izbjeglica ili oko 11% svih raseljenih lica u svijetu. Baza podataka sadrži biometrijske podatke, uključujući otiske prstiju i skeniranje šarenice i koristi se za određivanje distribucije pomoći za primaoce. Rezultati korištenja biometrijske verifikacije su uspješni. Kada je uveden u kenijske izbjegličke kampove Kakuma i Dadaab 2013, Svjetski program za hranu UN-a uspio je eliminirati 1,4 miliona dolara otpada i prijevara.[11]

Da bi ostvario svoj mandat, UNHCR se angažuje u aktivnostima kako u zemljama od interesa, tako iu zemljama sa donatorima. To uključuje održavanje "stručnih okruglih stolova" na kojima se raspravlja o pitanjima od interesa za međunarodnu izbjegličku zajednicu.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Repatrijacija Rohinjaca 1994–1995.[uredi | uredi izvor]

Prema nekim naučnicima, s vremenom je UNHCR ostavio početnu prednost za politiku azila i preseljenja, težeći umjesto toga da preferira mjere repatrijacije izbjeglica. Ponekad je to moglo dovesti do toga da birokratski aparat agencije usvoji patološko ponašanje.[12]

Može se uzeti u obzir primjer potonjeg rješavanje Rohingjanske krize 1995. U to vrijeme, hiljade Rohingijanaca bježale su iz Burme (sada Mjanmara), tražeći sklonište u UNHCR kampovima u Bangladešu. prema nekima, UNHCR je bio odlučujući u promovisanju repatrijacije izbjeglica, iako su nevladine organizacije na terenu i UN bile skeptične u pogledu boljih političkih i sigurnosnih uslova u Burmi.[12]

Također, pojavile su se kontroverze o metodama kojima je osoblje UNHCR-a provodilo ankete u kampovima kako bi utvrdilo da li su izbjeglice spremne da se vrate u Burmu ili ne.[12]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Portal iconPortal Politika

Reference[uredi | uredi izvor]

Citati[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Refugees, United Nations High Commissioner for. "Figures at a Glance". UNHCR (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 8. 2020.
  2. ^ Refugees, United Nations High Commissioner for. "History of UNHCR". UNHCR (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 8. 2020.
  3. ^ "Expenditure by Agency". Arhivirano s originala, 17. 11. 2020. Pristupljeno 29. 6. 2023.
  4. ^ Refugees, United Nations High Commissioner for. "Donors". UNHCR (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 8. 2020.
  5. ^ Refugees, United Nations High Commissioner for. "Advocacy". UNHCR (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 8. 2020.
  6. ^ "Nobel Laureates Facts – Organizations". Nobel Foundation. Pristupljeno 13. 10. 2009.
  7. ^ a b c d e f g h i Refworld | Self-Study Module 1: An Introduction to International Protection. Protecting Persons of Concern to UNHCR. Unhcr.org (1 August 2005). Retrieved on 2013-07-12.
  8. ^ {{Cite web|url=http://www.ohchr.org/EN
  9. ^ Thorvaldsdottir, Svanhildur; Patz, Ronny; Goetz, Klaus H (2021). "Mandate or Donors? Explaining the UNHCR's Country-Level Expenditures from 1967 to 2016". Political Studies (jezik: engleski). 70 (2): 443–464. doi:10.1177/0032321720974330. ISSN 0032-3217.
  10. ^ "History of UNHCR: A global humanitarian organization of humble origins". UNHCR. Pristupljeno 1. 11. 2009.
  11. ^ "Phones are now indispensable for refugees". The Economist. Pristupljeno 20. 2. 2017.
  12. ^ a b c Barnett, Michael N.; Finnemore, Martha (2004). Rules for the world : international organizations in global politics. Library Genesis. Ithaca, N.Y. : Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-4090-8.

Izvori[uredi | uredi izvor]

 

  • Janmyr, Maja. 2016. “Precarity in Exile: The Legal Status of Syrian Refugees in Lebanon”. Refugee Survey Quarterly, no. 35 (November): 58–78.
  • Gil Loescher, Alexander Betts and James Milner. UNHCR: The Politics and Practice of Refugee Protection into the Twenty-First Century, Routledge. 2008.
  • Alexander Betts. Protection by Persuasion: International Cooperation in the Refugee Regime, Cornell University Press. 2009.
  • Gil Loescher. The UNHCR and World Politics: A Perilous Path. Oxford University Press. 2002
  • Fiona Terry. Condemned to Repeat? The Paradox of Humanitarian Action. Cornell University Press. 2002.
  • Nicholas Steiner. Problems of Protection. Routledge. 2003.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Visoki_povjerenik_Ujedinjenih_nacija_za_izbjeglice&oldid=3544658"